Benediktinke samostana sv. Marije u Zadru proslavile su blagdan Male Gospe u utorak, 8. rujna, svečanim večernjim misnim slavljem koje je u crkvi sv. Marije u Zadru predvodio mladomisnik fra Antonio Gospić, vikar samostana Male braće u Dubrovniku i tajnik Franjevačke kustodije sv. Jeronima, Zadar.
Blagdan Rođenja BDM poručuje da „iako smo rođeni na ovom svijetu, nismo stvoreni samo za ovaj svijet. Marija nam pokazuje da smo stvoreni za nebo. Bog nije zamislio čovjeka za smrt. Smrt je došla s grijehom s Adamom. A Marija je, po posebnoj Božjoj milosti, od prvog trenutka svoga postojanja bila očuvana od istočnog grijeha“, rekao je fra Antonio, dodavši da ono što se Mariji dogodilo na kraju zemaljskog života, Uznesenje na nebo, nama je obećano na kraju vremena – to je uskrsnuće tijela i život vječni. „Ono što se Mariji dogodilo u trenutku bezgrešnog začeća, nama se događa u trenutku krštenja – oslobađamo se ljage istočnog grijeha i postajemo Božja djeca“.
„Slaveći Bezgrešno začeće i Malu i Veliku Gospu, slavimo Boga koji se proslavio preko Marije. Koliko je ‘truda’ Bog uložio da i čovjek sudjeluje preko Marije u svom spasenju. Zato je Bog sebi dozvolio da treba njen ‘pristanak’, njeno ‘Neka mi bude’. Svemogući Bog, koji je mogao spasiti svijet na tisuću načina, odlučio ga je spasiti preko slobode jedne mlade djevojke“, istaknuo je fra Antonio, rekavši da Bog nije htio spasiti čovjeka bez čovjeka.
Poruka blagdana Male Gospe za nas je da „ne moramo odmah vidjeti veličinu onoga što Bog započinje u našem životu. Marijino rođenje prije 2000 godina nije se ticalo ljudi dalje od njene kuće, a danas je nazivamo vratima nebeskim.
I u našem životu možda se ne vidi odmah plod našeg čina: roditelj koji strpljivo odgaja dijete, baka koja godinama moli za obitelj ili čovjek koji odluči oprostiti. Ali Bog možda upravo kroz taj mali korak započinje nešto što ćemo razumjeti tek mnogo kasnije, možda tek u vječnosti. Ono što se nama čini malo, neznatno, u Božjim rukama može postati nešto veliko“, poručio je fra Antonio.
Druga poruka Marijinog rođenja je da Bog nikad ne odustaje od čovjeka, što pokazuje i navješteno rodoslovlje puno grijeha, slabosti, ljudskog jada i razočaranja, uspona i padova. „Tako je i s našim životima. I mi imamo svoje Babilone, trenutke kad se raspalo ono u što smo vjerovali, imamo svoje grijehe, padove. Ali, blagdan Male Gospe govori nam da Bog i kroz njih nastavlja svoju priču, da Bog ulazi i u našu konkretnu povijest, i u ono čime se ponosimo i u ono čega se sramimo. Bog može ono što je u nama ranjeno i slabo, uzeti i ugraditi u svoju povijest spasenja. Zato je Mala Gospa blagdan nade – jer u Mariji vidimo da Bog ne odustaje od onoga što je započeo“, poručio je fra Antonio. Poželio je da nam Marija, zvijezda Danica, kako je naziva liturgija časova, pomogne da i u najtamnijim noćima života prepoznamo da je zora blizu i da iza nje dolazi Dan koji nema zalaza, Isus.
„Da bi mogao doći novi Adam, bila je potrebna nova Eva. Tako se na kraju duge noći pojavljuje Danica, zvijezda jutarnja kako je zovemo u litanijama lauretanskim. Zato je Marijino rođenje prava zora povijesti spasenja koja se ispunjava u novom Adamu, Isusu Kristu“, rekao je predvoditelj slavlja. Zvijezda Danica pojavljuje se prije zore i najavljuje dan, a rođenje Marije najavljuje dolazak mladog Sunca s visine, Isusa Krista, poručio je Gospić.
„Navješteno rodoslovlje vodi kroz dugu noć povijesti spasenja. Riječ kojom Matej započinje Evanđelje, biblos geneseōs, mogla bi se prevesti kao „knjiga postanka“. To zvuči kao „Knjiga postanka Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova“. Time nas Matej vraća na početak, na Knjigu Postanka, na Adama i Evu, na prvi čovjekov pad i na prvu noć u koju je ušla ljudska povijest“, rekao je fra Antonio.
Podsjetio je da „put od Adama vodi preko Abrahama, od kojega Bog počinje okupljati svoj narod; vodi preko Izlaska iz Egipta, kroz pustinju i obećanu zemlju, preko Davida i njegovog kraljevstva, do Jeruzalema i Hrama. Ali, ono što je izgledalo kao vrhunac, s vremenom se počinje urušavati: kraljevstvo se dijeli, kraljevi se udaljuju od Boga, proroci dižu svoj glas, ali narod ne sluša. I konačno dolazi Babilonsko sužanjstvo kad je Jeruzalem osvojen, Hram razoren, a narod odveden u tuđinu. Nakon povratka iz Babilona nema više velikih kraljeva ni velikih događaja“, rekao je fra Antonio.
Istaknuo je da je posljednji niz imena u rodoslovlju „gotovo nepoznat, Matej kao da samo niže imena. Tako izgleda i noć pred zoru, noć je tada najtiša. Sve izgleda mirno, ali je iščekivanje najveće, jer je jutro blizu. Tako je i Izrael u to vrijeme iščekivao Mesiju, da ga Bog ponovno pohodi. Tada Matej mijenja izričaj; ne kaže, Josipu se rodi Isus. Nego kaže: ‘Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist’“, rekao je fra Antonio, istaknuvši da time kao da se cijela ta duga povijest zaustavlja pred Marijom.
„Sve što je Bog započeo s Adamom, Abrahamom, sve što je okusilo ljudsku slabost, nevjeru, grijeh, progonstvo, dolazi do jedne mlade žene. Marijino rođenje nije događaj izvan povijesti, nešto nama strano, nego se događa u konkretnom prostoru i vremenu, kako bi u našu povijest mogao ući Isus Krist. On ne upada kao stranac, nego ulazi u konkretnu ljudsku obitelj, u povijest naroda, u povijest punu svetosti, ali i grijeha, slabosti, izdaja“, naglasio je fra Antonio.
Istaknuo je da nam je Marija prethodnica u kojoj vidimo svoju budućnost. „Marija je naš duhovni i tjelesni genom vječnosti. Kao što je u jednoj stanici sadržana informacija o budućem tijelu, tako je u Mariji na poseban način pokazano za što je svaki čovjek stvoren. Ona nam otkriva naš pravi identitet i naše pravo dostojanstvo“, poručio je fra Antonio.
I. G.
Foto: Bernard Kotlar
