Kip Gospe Snježne – Majke Božje s Djetetom Isusom u naručju, blagoslovio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je predvodio na blagdan Gospe Snježne ispred crkve Gospe od Sniga u uvali Ždrelašćica u župi sv. Pavla u Kukljici, u srijedu, 5. kolovoza. Propovijed nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.
(Lk 11, 27-28)
- Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, dragi župljani Kukljice i svi koji ste danas svojim brodicama doplovili ili na drugi način došli u uvalu Ždrelašćica, kako bismo iskazali ljubav, odanost i zahvalnost Blaženoj Djevici Mariji.
Blagdan Gospe od Sniga svake nas godine okuplja u ozračju molitve, zahvalnosti i zajedništva. Na ovom svetom mjestu to se događa već više od pet stoljeća, još od 1514. godine, kada su naši pomorci ovdje pronašli sliku Gospe od Sniga, u čiju je čast i spomen podignuta ova crkvica. Od tada pa sve do danas ovo je mjesto ostalo svetište njihove vjere, pouzdanja i ljubavi prema nebeskoj Majci.
Naša je zahvalnost obogaćena i činjenicom da danas slavimo državni blagdan – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Dok zahvaljujemo Bogu za dar slobode, s posebnim poštovanjem, dubokom zahvalnošću i u molitvi, spominjemo se hrvatskih branitelja, osobito onih koji su za obranu domovine položili svoje živote, kao i svih stradalnika Domovinskoga rata. Njihovu žrtvu ne smijemo zaboraviti, a slobodu koju su nam darovali pozvani smo čuvati odgovornim životom, međusobnim poštovanjem, brigom za opće dobro te zauzetim izgrađivanjem pravednoga i mirnoga društva. Danas zato molimo Gospu od Sniga, koju hrvatski narod od davnine zaziva kao svoju vjernu Majku i zagovornicu, da čuva našu Domovinu, sve njezine stanovnike i one koji su pozvani služiti njezinu dobru.
Došli smo iz različitih mjesta, u različitim brodicama ili automobilima, a neki i pješice, noseći u srcu različite životne priče, molitve, zahvale i potrebe. Netko je došao zahvaliti za primljenu milost, netko preporučiti svoju obitelj, netko moliti za zdravlje, netko za mir u srcu, a netko je možda došao opterećen brigom koju ne zna pretočiti u riječi. Netko možda samo iz običaja ili navike. Marija razumije i molitve koje ne uspijevamo izgovoriti, jer majčinsko srce čuje i ono što ostaje skriveno u dubini čovjekove duše. Ona gleda svakoga od nas.
Danas ta Marijina prisutnost dobiva i jedan novi, trajni znak. Na početku ovoga misnog slavlja blagoslovili smo kip Gospe od Sniga koji će ostati ovdje, na ulazu u ovu prekrasnu uvalu Ždrelašćica. Ovaj Gospin kip znak je vjere ovoga mjesta, vidljivi podsjetnik da je Gospa trajno prisutna među svojim narodom i da majčinskom brigom prati sve koji ovuda prolaze.
Od danas će njezin pogled biti trajno okrenut prema moru, prema brodicama koje će svakodnevno ploviti ovom uvalom, prema ribarima koji će odlaziti na more, prema obiteljima koje će putovati između otoka i prema brojnim putnicima koji će prolaziti ovim morskim putem. Taj pogled je pogled naše nebeske Majke koja nas voli, bdije nad nama, hrabri, tješi i zagovara svoju djecu pred Bogom.
Nadam se da će mnogi pomorci i putnici prolazeći ovom uvalom, podići pogled prema nebeskoj Majci, prekrižiti se i uputiti joj barem jednostavnu kratku molitvu: „Gospe, Majko naša, čuvaj nas na našem putu i moru života“. Takva kratka molitva i vapaj, izrečena iz srca, može promijeniti naše srce, jer nas podsjeća da nijedno životno putovanje ne započinjemo sami i da nijedan povratak nije samo plod naše vještine, nego i Božje providnosti. Neka zato ovaj kip bude svjetionik vjere i nade, znak da nad ovom uvalom bdije Majka koja nas neprestano upućuje prema sigurnoj luci – Kristu, našem Spasitelju.
Braćo i sestre!
- Današnje Evanđelje vrlo je kratko, ali u sebi nosi veliku poruku. Dok Isus govori mnoštvu, jedna žena, zadivljena njegovim riječima i djelima, podiže glas i kaže: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“. Isus joj odgovara: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“ (Lk 11,27-28).
Na prvi pogled moglo bi se učiniti da Isus ovim odgovorom umanjuje veličinu svoje Majke. Međutim, događa se upravo suprotno. Isus otkriva u čemu je prava veličina Blažene Djevice Marije. Marija nije blažena samo zato što je Isusa nosila pod svojim srcem i rodila ga u Betlehemu. Ona je blažena ponajprije zato što je slušala Božju riječ, povjerovala joj, prihvatila je i ostala joj vjerna tijekom čitavog života.
Prije nego što je Krista primila u svoje krilo, Marija ga je vjerom primila u svoje srce, kako lijepo tumači sv. Ambrozije. Prije nego što ga je rodila po tijelu, začela ga je poslušnošću Božjoj riječi. Kada joj je anđeo navijestio da će postati Majkom Sina Božjega, nije mogla unaprijed vidjeti kamo će je njezin pristanak odvesti. Nije znala za put u Betlehem, siromaštvo jaslica, bijeg u Egipat, godine skrovitog života u Nazaretu, nerazumijevanje ljudi ni bol pod križem. Pa ipak, rekla je: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,38).
U toj se rečenici sažima sva Marijina vjera i veličina. Ona ne traži da joj Bog unaprijed objasni svaki korak. Ne postavlja mu svoje uvjete. Ne prihvaća samo ono što razumije i što joj odgovara. Ona sluša, vjeruje i predaje se Božjoj volji. Zbog toga je Elizabeta mogla reći: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1,45).
Upravo nas na tu vjeru i poziva današnje hodočašće.
Dok plovimo morem s Gospom, nakon sv. Mise, sjetimo se, pred nama se otvara slika našeg života. More nije uvijek jednako. Ponekad je, znamo iz iskustva, mirno i blistavo, a ponekad nemirno, nepredvidivo i opasno.
Takav je i naš ljudski život. Postoje dani kada nam se čini da je sve mirno, jasno i sigurno. Obitelj je na okupu, zdravlje nas služi, posao je stabilan, odnosi su dobri i pred nama se otvara miran put. Ali postoje i trenuci kada se iznenada podignu valovi bolesti, gubitka, nerazumijevanja, obiteljskih teškoća, osamljenosti ili straha pred budućnošću. Tada se lako izgubi smjer i čovjek se može zapitati: Gospodine, gdje si? Vidiš li što mi se događa? Zašto dopuštaš ovu oluju?
Marija nas ne uči da vjernik nikada neće susresti protivni vjetar. Njezino srce nije bilo pošteđeno boli. Ona nas uči kako ostati vjeran kada se more uzburka. Uči nas da i tada slušamo Božju riječ, da je čuvamo u srcu i da ne prestanemo vjerovati kako Bog vodi našu lađu čak i onda kada ne razumijemo put kojim nas vodi.
- Danas će kip Blažene Djevice Marije okićen bogatim nakitom ploviti s nama, a naše brodice kruže oko njega. Ova lijepa i dojmljiva slika ne smije ostati samo vanjski običaj, turistička atrakcija, koliko god ovaj čin bio dragocjen i svečan. Brod koji kruži oko Gospina kipa postaje slika čovjeka koji želi svoj život usmjeriti prema Bogu. Dok morem pratimo Mariju prema župnoj crkvi u Kukljici, ispovijedamo da ne želimo ploviti sami, bez smjera i bez cilja. Priznajemo da nam je potrebna Marijina blizina, njezin zagovor i, iznad svega, njezin primjer vjere.
Ipak, Marija nikada ne zadržava naše brodice oko sebe. Ona nije cilj plovidbe, nego nas uvijek vodi prema svome Sinu. Kao u Kani Galilejskoj, i nama govori: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). Njezina je želja da slušamo Krista, da njegovoj riječi vjerujemo i da prema njoj živimo.
Zato danas nije dovoljno stajati na ovome mjestu i samo brodicom kružiti oko Gospina kipa. Potrebno je zapitati se: oko čega se uistinu okreće moj život? Oko Boga i njegove riječi ili samo oko mojih planova, interesa i želja? Je li Krist kormilo moje životne lađe ili Boga zazivam samo kada zaprijeti oluja? Slušam li njegovu riječ samo onda kada mi odgovara ili joj dopuštam da ispravlja moj smjer, mijenja moje odluke i oblikuje moje odnose?
Može se dogoditi da osoba puno puta sudjeluje u procesijama, hodočašćima i vjerskim običajima, a da njeno srce ostane zatvoreno Božjoj riječi. Može se Gospin kip držati na počasnom mjestu u kući ili brodici, možemo Gospu okititi zlatom, a istodobno zanemarivati molitvu, nedjeljnu misu, sakramente, oproštenje i brigu za bližnje. Isus nas danas podsjeća da pravo štovanje njegove Majke nije samo u riječima, pjesmama i procesijama, nego u nasljedovanju njezine vjere. „Blaženi oni“, kaže Isus, „koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“.
Marija je bila „dom“ Božje riječi. Božju riječ nije samo čula, nego ju je pohranjivala u svome srcu, o njoj razmišljala i dopuštala joj da oblikuje njezine misli, osjećaje, odluke i postupke. Marija je živjela djelotvornu ljubav.
Djelatna ljubav znači svakog dana nešto lijepo učiniti za Boga, nekoga razveseliti, nekome učiniti uslugu, nekome reći lijepu riječ… Sve su to znakovi da smo i mi doista čuli Božju riječ. Nije dovoljno poznavati je, potrebno je vršiti je. Nije dovoljno slušati zapovijed ljubavi, potrebno je oprostiti. Nije dovoljno diviti se Isusovom milosrđu, potrebno je približiti se onome tko je osamljen, bolestan ili odbačen. Nije dovoljno moliti za mir, potrebno je prestati širiti razdor, ogovaranje i neprijateljstvo. Nije dovoljno moliti Gospu da čuva naše obitelji, potrebno je u vlastitom domu pronaći vrijeme za razgovor, molitvu, strpljenje i međusobno poštovanje.
Kada naše brodice budu pratile Gospin kip do župne crkve u Kukljici, bit će to vidljivi hod od mora prema oltaru, od ljepote običaja prema euharistijskom susretu s Kristom. Marija nas dovodi u crkvu jer nas uvijek vodi svome Sinu. Ona želi da susret s njom završi susretom s Isusom, slušanjem njegove riječi i blagovanjem njegova Tijela. Bez toga bi naša plovidba ostala lijepa svečanost, ali ne bi postala put obraćenja i spasenja.
- Draga braćo i sestre, molimo danas Gospu od Sniga da poput nje naučimo slušati Božju Riječ. Povjerimo joj naše branitelje, sve koji žive od mora i s morem, naše pomorce i ribare, sve koji plove daleko od svojih obitelji. Povjerimo joj naše obitelji, djecu i mlade, bolesne i osamljene, pomorce, pokojne branitelje i sve naše pokojne koji su svoj zemaljski put završili u nadi uskrsnuća. Zamolimo je da nas čuva u olujama života, ali još više da nas nauči ostati uz Krista i onda kada je more mirno, kako Boga ne bismo tražili samo u nevolji, nego svakoga dana živjeli od njegove riječi.
A kada se podignu valovi i kada nam se učini da smo izgubili smjer, neka nas njezin primjer podsjeti: slušaj Božju riječ, čuvaj je u srcu i učini što ti Krist kaže. Tada ćemo, zajedno s Marijom i po njezinu zagovoru, jednom uploviti u onu vječnu luku u kojoj više nema ni oluje, ni straha, ni rastanka, nego samo punina života, mira i radosti u zajedništvu s Bogom.
Amen.
Foto: Ines Grbić
