S. Marija Valburga (Josica) Petani, benediktinka samostana sv. Marije u Zadru, pokopana je u grobnici zadarskih benediktinki sv. Marije na Gradskom groblju u Zadru u subotu, 8. kolovoza, gdje je sprovodni obred predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
U zahvalnosti Bogu za svjedočanstvo života s. Valburge, nadbiskup je rekao da je ta koludrica došla Kristu, ostala kod Krista i dopustila Kristu da je uvede u puninu života.
„Kršćanski sprovod nije samo pogled unatrag, nego i pogled naprijed“, rekao je nadbiskup i predstavio život s. Valburge. Istaknuo je da je ona svoj put prema Kristu počela vrlo rano te je njen život bio „dugo i samozatajno ostvarivanje onoga što je obećala Bogu“.
U Samostan svete Marije u Zadru ušla je sa sedamnaest godina, 30. rujna 1951. godine. Na taj veliki životni korak pratili su je roditelji, braća, sestre i članice Društva Kćeri Marijinih. U novicijat je ušla 9. studenog 1952.; prve zavjete položila je 15. studenog 1953., a vječne zavjete 10. veljače 1957. godine.
„Promijenile su se države, društveni sustavi, generacije, način života i lice grada Zadra, puno toga. A s. Valburga je ostala gdje je kao sedamnaestogodišnja djevojka rekla Bogu svoje ‘Da’. To je lijepa osobina s. Valburge: ostala je vjerna Bogu i njegovom duhovnom pozivu“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Rekao je da „benediktinska duhovnost i svetost često nemaju izvanjsko ništa spektakularno. Ona raste u svakodnevici: u molitvi Časoslova, u radu, šutnji, poslušnosti, u prihvaćanju sestara s kojima se živi, u ponavljanju istih dužnosti iz dana u dan, iz godine u godinu. Sv. Benedikt takav život naziva „školom služenja Gospodinu“. S. Valburga tu je školu pohađala cijeli život“, rekao je nadbiskup.
Prije ulaska u samostan, s. Valburga je kratko radila u tvornici ribarskog konca i mreža Sapri. „U samostanu je radila u pletionici džempera i drugih odjevnih predmeta. Obavljala je redovite tjedne službe, izrađivala ručne radove i narodni vez. Mnoge obitelji iz zadarskog zaleđa poznavale su njene ruke. Toliko je ljudi nosilo džempere i druge odjevne predmete koje je isplela, da se govorilo kako gotovo nije bilo obitelji u zadarskom kraju koja nije imala nešto što je izradila s. Valburga“, naglasio je mons. Zgrablić, dodavši: „Ruke s. Valburge koje su se sklapale na molitvu, ujedno su i plele, vezle i radile. Za benediktinca rad nije odvojen od molitve. I jedno i drugo postaje prinos Bogu“.
Bila je i čuvarica umjetnina u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar. „Svojim životom čuvala je najveće blago koje je primila – vjeru u Boga i duhovni poziv. Bila je vjerna zajedničkoj molitvi Časoslova. Za Lectio divina rado se služila duhovnom literaturom na talijanskom jeziku. Bila je revna klanjateljica Presvetog Oltarskog Sakramenta i sate je provodila u adoraciji. Često je govorila sestrama: ‘Najsretnija sam kad sam zajedno s vama u molitvi’“, rekao je nadbiskup, naglasivši da je s. Valburga dolazila Kristu u euharistiji, kroz rad, zajedništvo sa sestrama, u zdravlju i slabosti.
S. Valburga rođena je kao Josica Petani 28. kolovoza 1934. u zadarskom predjelu Arbanasi, od roditelja Krste i Ane rođ. Nikpalj, u obitelji sa šestero djece: četiri sestre i dva brata. Krštena je nekoliko dana nakon rođenja, 4. rujna, u arbanaškoj župnoj crkvi Gospe Loretske. Prvu pričest i potvrdu primila je u srpnju 1943. godine.
Njeno djetinjstvo bilo je u složenom vremenu. Osnovnu školu završila je na talijanskom jeziku, a u njenoj obitelji govorilo se arbanaški. „Hrvatski jezik upoznala je kasnije i s njime se cijelog života pomalo ‘borila’, osobito s padežima. I po tome je pamtimo s blagim osmijehom. No, jezik kojim je najbolje govorila nije zahtijevao savršenu gramatiku. Bio je to jezik srca, molitve, rada, vjernosti i predanja Bogu“, poručio je mons. Zgrablić.
Kao djevojčica bila je članica Društva Kćeri Marijinih. „Uoči Bogojavljenja, 5. siječnja 1948., sa samo trinaest godina, u njenom srcu dogodilo se nešto što će odrediti čitav njen daljnji život. Prepoznala je duhovni poziv da se potpuno posveti Bogu kao benediktinka. Prije nego što mi izaberemo Boga i krenemo prema Kristu, Bog je već pogledao nas i Otac nas privlači k sebi. Redovnički poziv nije samo ljudska odluka, nego odgovor na Ljubav koja prva poziva“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je mlada Josica ozbiljno prihvatila Božji poziv.
Na hodočašću Gospi od Zečeva u Nin, s prijateljicama iz Društva Kćeri Marijinih, molila je Mariju da joj pomogne svladati poteškoće na putu njenom pozivu. Podržao ju je i blagoslovio don Ive Nikpalj, tadašnji ninski župnik i rođak njene majke.
Odluka Josice nije bila jednostavna. Nakon Drugog svjetskog rata njena obitelj, poput mnogih arbanaških obitelji, htjela je otići u Italiju. „Svi su bili spremni otići, osim Josice. Ona je već znala gdje želi ostati. Njeno srce bilo je vezano uz Samostan sv. Marije u Zadru i uz Božji poziv koji je u sebi nosila.
Bila je spremna prihvatiti čak i to da obitelj ode bez nje. No, njen otac nije mogao ostaviti svoju kćer. Tako je poziv jedne mlade djevojke utjecao na život cijele obitelji i na njihovu odluku da ostanu u Zadru“, naglasio je mons. Zgrablić.
Nakon sprovoda, nadbiskup je predvodio misu zadušnicu u crkvi sv. Marije u Zadru. U propovijedi je razmatrao značenje Preobraženja Gospodinova, jer je s. Valburga preminula na taj blagdan.
„Dok Crkva toga dana slavi Krista koji na gori Taboru učenicima otkriva sjaj svoje božanske slave, Gospodin je pozvao s. Valburgu završiti svoj zemaljski hod i prijeći ususret Gospodinu kojemu je desetljećima vjerno služila u benediktinskoj zajednici. Njen život bio je usmjeren prema slavi koju je Krist objavio na Taboru i koju obećava svima koji ga slijede“, rekao je nadbiskup, dodavši da je benediktinski samostan svojevrsni Tabor na kojem se osoba uči gledati Kristovo lice i slušati njegov glas.
„Redovnički život nije bijeg od svijeta, nego trajna priprava za susret s Gospodinom. Redovnički život je nastojanje da čovjek svoj život sve više suobliči Kristu, da u njemu Bog može s radošću gledati plodove svoje milosti – ne zato što bi redovnik bio savršen vlastitim snagama, nego zato što se otvara Božjem djelovanju i dopušta da ga Krist preobražava na svoju sliku“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da nas Bog želi voditi od prolaznosti prema vječnosti, punini života u njegovom kraljevstvu.
Istaknuvši da je s. Valburga „tražila što je Bogu milo, vršila njegovu volju, živjela u poslušnosti, poniznosti i ljubavi“, nadbiskup je poželio da nam njen život bude „primjer postojane i vjerne ljubavi prema Bogu, a njen odlazak na blagdan Preobraženja Gospodinova podsjetnik da je i naš život pozvan na preobraženje“.
Okrijepljena sakramentima, s. Valburga preminula je u četvrtak, 6. kolovoza, u 92. godini života i 73. godini monaškog posvećenja.
Ines Grbić
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
