ZADAR: Blagdan Rana sv. Frane proslavljen u crkvi sv. Frane u Zadru

18.09.2026.
20260917_190839
20260917_195329
20260917_195640
20260917_190840
20260917_191535
20260917_191459
20260917_191506
20260917_191601
20260917_191513
20260917_192755
20260917_192748
20260917_193240
20260917_191525
20260917_191520
20260917_191548
20260917_195355
20260917_195402
20260917_195406
20260917_195617
20260917_195634
20260917_195631

Na blagdan Rana sv. Frane, misno slavlje u crkvi sv. Frane u Zadru u četvrtak, 17. rujna, predvodio je fra Pavle Ivić, vikar samostana sv. Frane koji je najstariji franjevački samostan u Hrvatskoj.

Sv. Franjo je volio otići na brdo La Verna, iznad Asiza, tamo biti u samoći, moliti, kontemplirati i tu je 1224. godine dobio rane. Bio je toliko udubljen u Kristov život ljubavi, patnje i smrti i Gospodin ga je dotaknuo, darovao mu je rane – ono što je Isusu bilo najbolnije, Franjo je to dobio na svom tijelu, rekao je fra Pavle.

„Dvije godine prije svoje smrti, sv. Franjo je postio četrdeset dana na čast sv. Mihovila i u tom postu Bog ga je pohodio i dao mu milost svetih rana. Na primjeru sv. Franje, Bog nas poziva da i mi znamo postiti, prije nego donesemo neku važnu odluku. Postoje poteškoće u obitelji i drugdje, da znamo odrediti taj dan, da znamo postiti, iskazati Gospodinu tu žrtvu, vjerujući da će mi Gospodin odgovoriti i uzvratiti“, istaknuo je fra Pavle, upitavši: „Ima li prostora za post u mom životu, da se nečega odreknem? Da i ja, po primjeru sv. Franje, zaronim u odsjaj snažne Božje ljubavi“.

Dok je sv. Franjo molio, u duhu je bio popuno uzdignut u Božju nazočnost. U tom vrtu ugledao je raspetoga Isusa i tada u svom srcu osjeća dvojaku stvarnost: veselje jer je Bog tu, gleda Krista koji ga je dotaknuo, obratio, ali se i prisjeća što je sve Bog podnio za nas i osjeća bol, rekao je fra Pavle.

„Sv. Franjo je bio ukrašen svetim ranama, na tjelesnim udovima, koje su bile utisnute prstom živoga Boga. Osjetio je kako ga Bog dodiruje. Dogodio se vrhunac Božje objave u Franjinom životu. Boga koji mu je govorio, kojeg je čuo, tada osjeća na vlastitom tijelu“, naglasio je Ivić.

Rekao je da je sv. Franjo dopustio da ga Krist potpuno očisti od njega samoga, da se potpuno odrekne sebe i da voditi Kristom, da bude osvojen Kristom i da zrači, privlači; da bude jednostavan, siromašan, nenavezan.

„Zamolimo sv. Franju da nam Bog po njegovim svetim ranama isprosi takvu milost, da i mi što god smo proživjeli u životu, dopustimo da nam Bog progovori, da nas dotakne i da ga čujemo, da osjetimo kako nas u misi i pričesti osobito dodiruje. Da čujem svoga Boga, da oživim odnos sa svojim Bogom. Bog želi dodirnuti tvoje rane, tvoju bol, strahove. Bog želi ući u tvoju nesigurnost i u ono što je izvorište svega što te od Boga udaljava“, rekao je fra Pavle, potaknuvši da Boga stavimo u središte, kako bismo bolje vidjeli što je od Boga i živjeli po tome.

„Zamolite Gospodina da nam pomogne na tom putu, da nas ojača, da nam da milost da s njim nastavimo živjeti u onome što nas Bog poziva.

Sv. Franjo nikad se nije postidio imena Gospodinova, čak i kad su ga braća vrijeđala, ponižavala i kad ga nisu razumjela. Bio je ponosan na ono što je Bog učinio u njegovom životu, ali je uvijek iznova ponavljao: „Ljubav nije ljubljena““, rekao je Ivić, potaknuvši na razmatranje ljubimo li zaista Isusa koji je podnio patnju razapinjanja i teških muka, prolijevanja krvi i darivanja života, da bi nas spasio i otkupio.

„U tu ljubav zaronio je sv. Franjo i bio potpuno osvojen tom ljubavlju, dao je da ga Bog potpuno promijeni. Potresno je znati da u Nebu postoji netko tko ima toliko ljubavi za tebe. Dopusti Bogu da te u molitvi kuša i prokuša, da nam Bog ukaže na sve što nije dobro, što nije od Boga. Produžimo molitvu čitanjem Božje riječi, da sve više postajem evanđeoski čovjek, da i mi Božjom riječju napajamo jedni druge.

Sv. Franjo, urešen s pet Božjih rana, postao je vjerna slika raspetog Krista, ‘drugi Krist’.  Neka naš život postane odgovor da poljubimo Ljubav koja nije ljubljena svojom vjernošću, poslušnošću Kristu, Crkvi, moleći i ustrajući, znajući da nismo sami, nego da je Bog s nama“, poručio je fra Pavle. Naglasio je da ne zaboravimo da je Bog s nama i kad postane teško pod našim životnim križevima i kad rane iscrpljuju.

Potaknuo je na molitvu Gospodinu da iscijeli naše rane koje su nastale zbog grijeha, da nas oslobodi od zla i da nam na tom putu pomogne zagovor sv. Franje. Na kraju mise udijelio je blagoslov kojeg je sv. Franjo redovito podjeljivao svojoj braći, a osobito braći koja su bila u velikim kušnjama, životnim odlukama, u traženju Boga i njegove istine.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, Foto: I. Grbić

Sva prava pridržana © Zadarska nadbiskupija

bt_bb_section_top_section_coverage_image