Službu Riječi s odrješenjem za pokojne na Gradskom groblju u Zadru u nedjelju, 1. studenog, na svetkovinu Svih Svetih, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Nadbiskup je rekao da na groblje donosimo puno više od svijeća i cvijeća; donosimo zahvalnost i uspomene na naše drage pokojne i naše molitve. „U molitvi, pred lice Božjeg milosrđa donosimo imena ljudi koji su obilježili naš život: naših roditelja, supružnika, djece, braće i sestara, prijatelja i dobročinitelja. Pred Gospodina donosimo naša sjećanja na njihove riječi, na zajedničke dane, na ljubav koju smo po njima primili. Ponekad pred Gospodina nosimo i bol zbog onoga što je ostalo među nama nedovršeno: neke razgovore ili dogovore koje nismo uspjeli dovršiti, zahvalnost koju nismo imali hrabrost izreći, pomirenje i oproštenje koje smo predugo odgađali. Upravo na groblju, usred svega što nosimo, slušamo poziv sv. Ivana: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo““, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da u tim riječima prepoznajemo dostojanstvo koje smo primili u krštenju.
Nadbiskup je rekao da upravo „među grobovima jasnije osjećamo koliko su dragocjeni dani koji su nam darovani. Vidimo koliko malo vrijede mnoge razmirice, svađe, podjele, zbog kojih se udaljavamo jedni od drugih. Postaje nam jasnije da ljubav treba izraziti dok za to imamo priliku.
Možda nam upravo molitva za pokojne može pomoći da učinimo neki dugo odgađani korak prema živima. Zahvalnost za ljubav koju smo primili od pokojnih može postati izvor dobra koje ćemo sada pružiti drugima. Ono dobro što su posijali u našemu životu tako nastavlja donositi plod“, ohrabrio je mons. Zgrablić. Potaknuo je vjernike da u odlasku s groblja ponesu sa sobom „pouzdanje da su naši pokojni predani ljubavi milosrdnog Oca koji ih poznaje potpunije nego što smo ih mi mogli poznavati i ljubi snažnije nego što smo ih mi mogli ljubiti. Njemu smijemo povjeriti i ono što je među nama ostalo nedorečeno i nedovršeno. Molimo da njegovo milosrđe očisti njihove živote, a naša srca oslobodi tereta koji nas priječe živjeti u miru“, potaknuo je nadbiskup.
Svijeće na grobovima će dogorjeti, cvijeće uvenuti, a naša molitva neka traje i nakon Svih svetih i Dušnog dana, poručio je mons. Zgrablić. Poželio je da „zahvalnost Bogu za njihove živote dobije svoje mjesto u našim obiteljima, u slavlju euharistije i u djelima ljubavi. Tako ćemo čuvati ono najdragocjenije što su nam ostavili i predavati ga onima koji dolaze poslije nas.
A kada osjetimo strah pred prolaznošću života, sjetimo se riječi koju smo čuli: „Djeca se Božja zovemo, i jesmo“ (1 Iv 3,1). S tom istinom možemo nastaviti svoj put. Otac nas već sada drži u svojoj ljubavi i poziva nas prema punini zajedništva sa sobom, u radosti svih svetih“, rekao je mons. Zgrablić.
Istaknuo je da nas apostol najprije poziva da gledamo ljubav koju nam je darovao Otac. „Prije nego što progovori o našoj budućnosti, sveti Ivan nas podsjeća komu pripadamo već sada. Naš život obuhvaćen je Božjom ljubavlju. Na početku našeg postojanja stoji njegov dar života, a na putu našeg života njegova vjernost i milost spasenja. Bog nas je u Kristu prihvatio kao svoju djecu. To zajedništvo s njim snažnije je i važnije od propadljivosti našeg tijela. Smrt ne može učiniti da pred Bogom postanemo nevažni, zaboravljeni ili izgubljeni u mnoštvu“, istaknuo je nadbiskup.
Rekao je da s vremenom možemo zaboravimo nečiji glas ili nam izblijede pojedinosti nečijeg lica. Mnogi grobovi ostaju bez posjetitelja, jer više nema onih koji su pokojnika poznavali. „Ali, Božje pamćenje ispunjeno je ljubavlju koja ne slabi. On poznaje svakoga čovjeka, sav njegov život. Na svetkovinu Svih svetih slavimo upravo snagu te Božje ljubavi koja je u tolikoj našoj braći i sestrama donijela plod vječnog života. Radujemo se svima koji su stigli u puno zajedništvo s Bogom: onima čija imena Crkva svečano izgovara i onima čiju svetost poznaje samo Gospodin“, rekao je nadbiskup, dodavši da je svetost mnogih „rasla u obiteljskim domovima, u svećeničkom služenju i svakodnevnom radu, uz bolesničke postelje i u skrovitosti života. Rasla je ondje gdje su ljudi dopuštali Kristu da ih mijenja, preobražava, gdje su se nakon grijeha vraćali njegovom milosrđu i gdje su, oslonjeni na njegovu milost, ustrajali u ljubavi“.
Zato je svetkovina Svih svetih poziv i svakomu od nas. „Svetost pripada našem kršćanskom pozivu i životu. Ona počinje u odnosu s Bogom i postupno zahvaća naše riječi, odluke, odnose i djela. Bog želi da njegov život raste i u nama“, rekao je nadbiskup.
Istaknuo je da je u riječima apostola Ivana: „Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti“ (1 Iv 3,2) puno poniznosti i istine. „Još se nije očitovalo. Još ne vidimo sve. Pred smrću ostaju pitanja na koja nemamo potpuni odgovor. Osobito su teška kada stojimo pred grobom djeteta, pred prerano prekinutim životom ili pred smrću kojoj su prethodile duge patnje. Vjera nam dopušta da svoju bol izgovorimo pred Bogom. Dopušta nam suze, šutnju i molitvu koja se nekad sastoji samo od uzdaha.
Ali, usred onoga što još ne znamo, apostol nam daje čvrsto uporište: „Kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet’ ćemo ga kao što jest“ (1 Iv 3,2). U tome je središte naše nade: susret s Bogom, gledanje njegovog lica i zajedništvo njegove ljubavi. Onaj kojega sada tražimo u molitvi, slušamo u njegovoj riječi, primamo u sakramentima i kojemu služimo u bližnjima, očitovat će nam se u punini“, rekao je nadbiskup, dodavši da će Božja ljubav dovršiti djelo koje je u nama započela. „Sve što nas sada priječi da ljubimo čista srca, bit’ će izliječeno njegovom milošću. Naša budućnost u Bogu nadilazi sve što sada možemo zamisliti. Tu nadu koja nas neće razočarati temeljimo na Isusu Kristu, raspetome i uskrslome. On je ušao u ljudsku patnju, prošao kroz smrt i svojim uskrsnućem otvorio nam put života. Zato se uz grobove svojih pokojnih oslanjamo na njegovu riječ: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25)“, rekao je mons. Zgrablić.
Istaknuvši apostolovu riječ: „I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist“ (1 Iv 3,3), nadbiskup je rekao da „nada u susret s Bogom oblikuje naš sadašnji život. Stoga nas i poziva da mu otvorimo ono što u nama treba obraćenje i ozdravljenje“. Potaknuo je da Gospodinu predamo svoje pokojne i sebe; da njima daruje „oproštenje grijeha i puninu vječnog života, ožalošćenima utjehu, a nama srce spremno ljubiti i činiti dobro“ i neka nas vodi putem da se jednom, zajedno s našim pokojnima i svima svetima, radujemo pred Božjim licem.
Nakon Službe Riječi, nadbiskup Zgrablić je u pratnji nekoliko svećenika pohodio sve grobove svećenika, redovnika i redovnica Zadarske nadbiskupije koji se nalaze na Gradskom groblju. Na svakom grobu klera nadbiskup je ostavio svijeću, poškropio grob i pomolio se za njihove duše.
I.G.
Foto: Zadarski list
