Na svetkovinu Svih svetih, misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u nedjelju, 1. studenog, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Po svetkovini Svih svetih Crkva nas povezuje s naraštajima prije nas čija nas vjera dovodi do pitanja dopuštamo li Bogu da i moj životu oblikuje svetošću, rekao je mons. Zgrablić. Na tu svetkovinu „slavimo sve koji su ušli u puninu zajedništva s Bogom, svece koje Crkva časti imenom i one čija imena poznaje samo Gospodin. Među njima su ljudi različitih naroda, zanimanja, putova i mnogi iz naših obitelji. Mnogi nisu ostavili velika djela zabilježena u povijesti, ali ostala je njihova ljubav“, poručio je nadbiskup.
Crkva nas na svetkovinu Svih svetih usmjerava prema cilju našeg života, a to je gledati Boga i zauvijek živjeti u njegovoj ljubavi, naglasio je mons. Zgrablić, podsjetivši na Božju riječ da sveti Ivan vidi mnoštvo ljudi pred Božjim prijestoljem koji su prošli kroz veliku nevolju.
„U nebesku slavu ušli su zahvaljujući Kristu koji ih je otkupio. Iza njih je život obilježen naporima, borbama i dobrim odlukama, a nekih i mučeništvom. U njima je Božja milost bila jača od grijeha i smrti“, rekao je nadbiskup, dodavši da nas Bog vodi prema punini koju ne možemo niti zamisliti.
Za razumjeti svetost, najprije treba gledati Boga koji je svet po svojoj bîti. „Sva ljudska svetost dolazi od njega. Hebrejska riječ svetost, kadoš, znači izdvojen, posvećen. Bog je uzvišen nad svim stvarima, nadilazi naša mjerila i predodžbe, slobodan je od svakog zla, u njemu je punina života i ljubavi. Božja uzvišenost otkriva se i u načinu na koji nam se Bog približava. U Isusu Bog ulazi u našu ljudsku svakodnevicu, dotiče bolesne i prihvaća grešnike koji mu se vraćaju“, rekao je nadbiskup. Podsjetio je na misao pape Lava XIV. da u Kristovom probodenom boku prepoznajemo Božju svetost kao ljubav koja se daruje do ranjivosti. Stoga nas približavanje Bogu treba činiti osjetljivim za čovjeka, potaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da tko dopušta da ga Bog posvećuje, uči biti blizu i tuđoj nevolji i patnji.
Početak Božjeg poziva na svetost je u činjenici da smo Božja djeca, da nas Otac ljubi i daruje nam svoj život. Svetost je rast dara krštenja u nama; „da naše misli, odluke i međusobni odnosi sve više odgovaraju Božjoj ljubavi kojom smo ljubljeni. Dar Božje ljubavi i svetosti od nas traži naš slobodan odgovor. Kao Božja djeca učimo živjeti u odnosu s Bogom Ocem, slušamo njegovu Riječ, obraćamo mu se u molitvi i povjeravamo mu svoje nakane i odluke. Za svetost trebamo svakog dana odvojiti i njegovati vrijeme za susret s Gospodinom“, potaknuo je mons. Zgrablić.
Rekao je da usred obveza trebamo zastati, čitati Evanđelje, o njemu razmišljati „i u molitvi iskreno izreći Bogu što mislimo, što nas opterećuje i što namjeravamo. Pred Bogom možemo izreći i ono što pred ljudima prikrivamo, naše slabosti i grijehe. On poznaje naše srce i strpljivo nas odgaja. Iz takvog susreta postupno raste sloboda da učinimo dobro i kad nas nitko ne vidi i kad ne očekujemo da nam netko za to zahvali. U molitvi učimo gledati i ljubiti ljude onako kako ih Bog gleda i ljubi, kao njegova ljubljena djeca koju povjerava našoj brizi“, poručio je nadbiskup. Istaknuo je da „svetost nije povlastica duhovne elite ili pojedinaca“.
Drugi vatikanski koncil uči da su svi Kristovi vjernici pozvani na puninu kršćanskog života i savršenstvo ljubavi. „Taj poziv odnosi se na svakog od nas. Ne trebamo čekati da se poslože životne okolnosti, da prestanu naše brige, da pođemo u mirovinu ili da pronađemo više slobodnog vremena kako bismo se više posvetili. Bog nas susreće u životu kojeg živimo, tamo gdje radimo i ondje nas poziva da mu odgovorimo“, poručio je mons. Zgrablić.
Navješteno evanđelje o blaženstvima pokazuje kako izgleda život otvoren Božjoj svetosti koja ulazi u naše odnose i ispunjava srce. „Isus izgovara blaženstva i pred nas stavlja put kojeg je on sam prošao. On je krotak i milosrdan, čista srca. Vjeran Ocu usred protivljenja. Blaženstva nas uče prepoznavati sreću koja raste iz povjerenja u Boga i iz darivanja sebe.
Biti siromašan duhom znači priznati da trebamo Boga i dopustiti drugima da nam pomogne. Krotkost se pokazuje kad pristupimo drugome s poštovanjem, usprkos svemu. Glad za pravednošću traži da se zauzmemo za čovjeka kojem je uskraćeno pravo. Milosrđe nas potiče da pomognemo potrebnima i otvorimo mogućnost novog početka onome tko se iskreno kaje. Mirotvorstvo počinje da zaustavimo ogovaranje, klevetanje, ne gajimo srdžbe. Takve odluke, često skrivene javnosti, mijenjaju naš život i život ljudi pokraj nas i približavaju nas svetosti. Na tom putu svetosti trebamo jedan drugoga“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši kako svi sveti svjedoče da se Kristu isplati darovati cijeli život.
Nadbiskup je potaknuo da zahvalimo ljudima po kojima smo upoznali Gospodina i da povjerimo Gospodinu ono što u nama treba još ozdraviti i sazrijeti.
„Izaberimo jedan konkretan korak ljubavi; nekoga saslušati, razveseliti, zatražiti oproštenje, pomoći osobi koju smo zanemarili, a treba joj pomoći. Neka nas svi sveti prate svojim zagovorom, da u našoj svakodnevnici raste život primljen na krštenju, do dana kad ćemo Boga gledati licem u lice, sa svim svetima u vječnoj radosti“, poručio je mons. Zgrablić.
Na kraju mise, onima koji su se ispovjedili i pričestili, a na misi je zajedno izmoljen Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, nadbiskup je udijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom.
I. G.
Foto: Ines Grbić
