Na posljednjem ispraćaju pokojnog don Zbigniewa Jaceka Korcza, svećenika Zadarske nadbiskupije, Službu Riječi s odrješenjem za pokojnika na Gradskom groblju u Zadru, u petak, 13. studenog, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Nakon navještenog Evanđelja, nadbiskup Zgrablić održao je nagovor kojega objavljujemo u cijelosti.
Luka 23, 44-46. 42-53. 24,1-6a
Draga braćo svećenici, draga braćo i sestre!
- Na gradskom groblju ovdje u Zadru danas se opraštamo od našega brata po krstu i svećeništvu, don Zbigniewa Jaceka Korcza. Njegovo će tijelo biti pokopano u njegovoj rodnoj župi u Radomu, gradiću u Mazovječkom vojvodstvu, u središnjoj Poljskoj, oko tisuću kilometara udaljenom od Zadra. U ovom trenutku rastanka želimo se zahvalno prisjetiti njegova životnog puta i služenja našoj mjesnoj Crkvi te ga molitvom povjeriti Božjemu milosrđu.
- Don Zbigniew Jacek Korcz rođen je 4. lipnja 1966. godine u Radomu u Poljskoj, kao sin pokojnoga Jana i Marianne, rođene Figarska. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu. Put svećeničkog poziva doveo ga je u Hrvatsku, gdje je od 1992. do 2002. godine pohađao Biskupijsko misijsko sjemenište „Redemptoris Mater“ u Puli. Za svećenika Zadarske nadbiskupije zaređen je 8. lipnja 2002. godine u pulskoj katedrali.
Svoje svećeničko služenje započeo je kao župni vikar u župi svetoga Josipa na zadarskoj Plovaniji, gdje je imenovan 28. lipnja 2002. godine. Služio je i kao upravitelj župe Sestrunj, a u kolovozu 2004. godine razriješen je te službe i imenovan upraviteljem župe Rava. U kolovozu 2005. godine s Plovanije je premješten za župnog vikara u župu blaženog Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru. U rujnu 2006. godine imenovan je župnikom Korlata, Popovića i Rodaljica. Od srpnja 2009. godine služio je kao župnik župe svetog Tome u Tkonu. U srpnju 2012. godine povjerena mu je služba župnog vikara u župi Kraljice Mira na zadarskim Stanovima, a od srpnja 2014. godine istu je službu vršio u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Pagu. Ondje je ostao do srpnja 2023. godine, kada je imenovan župnim vikarom u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži u Zadru.
Posljednje pastoralno poslanje povjereno mu je 28. lipnja 2024. godine, kada je imenovan upraviteljem župa Pohođenja Blažene Djevice Marije u Molatu, svetoga Andrije u Brguljama i Rođenja Blažene Djevice Marije u Zapuntelu. Vršeći svećeničku službu na otoku Molatu, iznenada je preminuo u nedjelju, 8. studenoga 2026. godine, u 61. godini života i 25. godini svećeništva. Njegovo mrtvo tijelo pronađeno je u blizini crkve u Brguljama.
Svaka od službi koje je vršio dio je njegova života, ali i života naše Nadbiskupije. Svećenički put čine susreti s ljudima, naviještanje Božje riječi, slavljenje sakramenata i svakodnevne obveze, često poznate samo Bogu i onima kojima je svećenik služio.
U osobno ime i u ime svećenika i vjernika Zadarske nadbiskupije danas izražavam iskrenu zahvalnost don Zbigniewu za više od dvadeset i četiri godine svećeničkog služenja. Zahvaljujemo mu za slavljene svete mise, za naviještenu riječ Evanđelja, za podijeljene sakramente i za svako dobro koje je po njegovoj službi ušlo u živote povjerenih mu ljudi. Bogu prikazujemo i sve njegove napore, odricanja i teškoće koje je nosio na tom putu.
Posebnu zahvalnost dugujemo mu za spremnost da život i svećeništvo ugradi u Crkvu daleko od svojega rodnog kraja. Iz Poljske je došao u Hrvatsku, prihvatio novi jezik i novu sredinu te svoje služenje vezao uz naše gradske, seoske i otočne župe. Njegov nas život podsjeća na zajedništvo Crkve u kojemu duhovni poziv postaje dar i ljudima izvan zavičaja. Zahvalno mislimo i na njegovu obitelj te na sve koji su ga pratili na putu prema svećeništvu.
- U ovom oproštaju od don Zbigniewa oslonac tražimo u Božjoj riječi. Sveti Luka opisuje tamu koja je obavila zemlju u času Isusove smrti, a iz te tame čuje se njegova molitva: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46). Pred iznenadnom smrću našega brata i mi osjećamo nemoć. Ostaju pitanja na koja ne možemo odgovoriti i riječi koje više ne možemo izgovoriti u osobnom susretu. Isus nam daje molitvu kojom smijemo doći pred Boga i onda kada ne razumijemo ono što nas je pogodilo.
Ruke nebeskog Oca simboliziraju oslonac za naše pouzdanje. U ove mile Božje ruke predajemo don Zbigniewa: njegovo tijelo i dušu, njegov život, svećeničko služenje, sve dobro koje je učinio i sve ono čemu je potrebno Božje oproštenje. Molimo da ga Gospodin očisti od grijeha i primi u svoje zajedništvo. Zahvalnost za pokojnika tako postaje naša zagovorna molitva, najdublji izraz poštovanja i ljubavi koju mu u ovom času možemo iskazati.
- Evanđelje nam govori o Josipu iz Arimateje koji preuzima Isusovo tijelo, povija ga u platno i polaže u grob (usp. Lk 23,50-53). Njegova brižna gesta pomaže nam razumjeti i ovaj naš ispraćaj. S poštovanjem stojimo uz tijelo našeg pokojnog brata svećenika i pratimo ga prema mjestu njegova ukopa. Briga za pokojnikovo tijelo izraz je naše zahvalnosti za čitavu njegovu osobnost i vjere u uskrsnuće tijela.
Tijelo don Zbigniewa bit’ će položeno u zemlju njegova rodnog kraja. U Radomu je započeo njegov zemaljski život; ondje će, u rodnoj župi, biti i njegov grob. Ovdje, u Zadarskoj nadbiskupiji, ostaje spomen na godine njegova svećeništva. Udaljenost između mjesta njegove službe i mjesta njegova počinka ujedinit će naše molitveno zajedništvo. U molitvi ga povjeravamo istomu nebeskom Ocu kojemu ga povjeravaju i njegovi najbliži u Poljskoj.
5. Izvještaj svetoga Luke vodi nas i do uskrsnog jutra. Žene dolaze na Isusov grob noseći miomirise, a ondje čuju riječi: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24,5-6a). Ove anđelove riječi temelj su naše nade s kojom danas ispraćamo našega brata. Krist je prošao kroz smrt i uskrsnuo. Zato se usuđujemo moliti da i pokojni svećenik don Zbigniew, koji je naviještao i slavio njegovo uskrsnuće, bude dionik njegova života.
6. Obitelji, majci i sestrama, kao i rodbini don Zbigniewa, njegovim prijateljima, Neokatekumenskoj zajednici i svima koji tuguju zbog njegove smrti izražavam iskrenu kršćansku sućut. Svoju blizinu iskazujem i vjernicima župa u kojima je djelovao kao i svim zajednicama u kojima je služio. Neka nam Gospodin udijeli utjehu, sačuva nas u zajedništvu vjere i pozove u svećenički poziv njegovog nasljednika.
7. Dragi naš brate po krštenju i Svetom redu, hvala ti za godine života darovane Zadarskoj nadbiskupiji. Ispraćamo te u tvoj rodni kraj sa zahvalnošću i molitvom. Neka te Krist, čijem si se pozivu odazvao, primi u svoj vječni mir i radost. Sâm Gospodin neka ti bude vječna nagrada.
Amen.
Više slika u Galeriji, klikom na sliku / Foto: Ines Grbić
