Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić blagoslovio je Gospin kip u dvorištu župne crkve sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru u petak, 30. listopada, nakon misnog slavlja koje je predvodio u toj crkvi.
Kip prikazuje Bezgrešno začeće, a takav Marijin lik nalazi se i na Gospinoj Čudotvornoj medaljici. Kip je izradio kipar Mate Vlaho iz Zagreba, u radionici koju vodi sa svojim sinom Matejem.
Blagoslov toga kipa predstavlja ujedno i znak završetka velike obnove župne crkve sv. Ante koja je ovoga svibnja proslavila 25. godišnjicu svoje posvete. Naime, tijekom 2026. godine, u svega dva mjeseca, obnovljena je fasada velike župne crkve i pastoralnog centra, zvonika, uređeno je župno dvorište te ograđeno i asfaltirano parkiralište pokraj crkve. Obnova je ostvarena sredstvima župe Smiljevac, uz podršku Zadarske nadbiskupije.
Na brzini obnove i omogućenim sredstvima, smiljevački župnik don Tomislav Dubinko zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću i don Damiru Šehiću, ekonomu Zadarske nadbiskupije, koji je obilazio tijek obnove crkve i uređenja okoliša. Marijin kip postavljen je na mjestu prolaza pokraj crkve i obavljanja svakodnevnog života, te je nadbiskup poželio neka Gospin kip bude poticaj da ono što u crkvi slušamo i primamo, ponesemo u svoj život i domove; da časteći Majku Božju, molimo za srce spremno prihvatiti njenog Sina.
„Marijin lik dočekivat će nas kada dolazimo na misu i pratiti kad se vraćamo svojim domovima. Pred njim ćemo moći zastati, zahvaliti Bogu, povjeriti Majci svoje brige i zamoliti njen zagovor. Uz Mariju učimo prepoznavati Božje djelovanje, nositi jedni druge u srcu i rasti u ljubavi koja donosi plodove“, rekao je mons. Zgrablić. Zamolio je da nas Marija svojim zagovorom prati na putu vjere, nauči zahvaljivati za Božje darove, prepoznavati dobro u bližnjima, ostati blizu onima kojima je teško i da nam daruje ljubav koja sluša, razlučuje i služi.
Nadbiskup je poželio da taj kip bude poticaj za obnovu obiteljske molitve, ohrabrenje nekoga tko je posustao i čin dobra koje dugo odgađamo.
Razmatrajući pročitanu riječ svetog Pavla: „Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim“ (Fil 1,3), nadbiskup je rekao da je lijepo kad pomisao na druge u nama budi zahvalnost. Jer, lako je kod drugoga prvo primijetiti ono što nas smeta; cijelog čovjeka počnemo gledati kroz jednu riječ, pogrešku ili razočaranje. Pavao nas uči drukčijem pogledu; prepoznati dobro koje je Bog započeo i za to dobro zahvaliti, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je takav pogled potreban i nama.
Puno dobra se čini neprimjetno i samozatajno: roditeljske brige, vjernost supružnika, požrtvovnost za bolesne, molitve starijih, spremnost pomoći, davanje ljudi župi. „Puno toga uzimamo kao nešto što se podrazumijeva. Zahvalnost nam otvara oči i pomaže izreći jednostavne riječi koje drugomu daju snagu: vidim tvoju dobrotu, zahvalan sam Bogu za tebe. Marija nas tome uči. U svojoj zahvalnoj pjesmi Veliča prepoznaje velika djela koja joj je učinio Svesilni. U središtu njene radosti nalazi se Bog i njegova dobrota“, naglasio je nadbiskup i poručio: „Stoga se prolazeći pokraj Gospinog kipa možemo sjetiti nekoga po kome smo primili dobro i zahvaliti Gospodinu za njega. Tako i kratak pogled prema Marijinom liku postaje početak molitve koja mijenja naš odnos prema ljudima“.
Istaknuo je da je Marija prihvatila Božji poziv i stavila mu se na raspolaganje. Svoj pristanak živjela je u svakodnevici, u majčinskoj brizi, u neizvjesnostima Betlehema i Egipta i pod križem. Marija je nakon anđelova navještenja požurila Elizabeti i ostala s njom tri mjeseca.
„Milost koju je primila pokrenula ju je prema drugoj osobi. I mi surađujemo s Božjom milošću kad se odlučimo pomiriti, kad priznamo pogrešku, kad se vratimo molitvi koju smo zanemarili. Pouzdanje u Boga daje nam hrabrost da ponovno započnemo. Ono nas uči i strpljenju s drugima: ostaviti prostora dobru koje u njima još raste“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je i da nas Marijina prisutnost uči vjernosti u patnji, rekavši: „Ponekad ne možemo ukloniti nečiju bol i teško nalazimo riječi utjehe. Ipak, možemo ostati blizu, slušati i moliti. Takva blizina puno znači čovjeku koji trpi“.
Podsjetio je da Marija u Kani Galilejskoj primjećuje potrebu domaćina, iznosi je Isusu i upućuje poslužitelje da učine što im on kaže. „To je postupak pozorne i razborite ljubavi. Ona primjećuje tuđu teškoću i vodi prema Kristu. To je smjer i marijanske pobožnosti: s Marijom slušati Isusa i po njegovoj riječi oblikovati svoje odluke“, poručio je mons. Zgrablić.
Potaknuo je da kod kipa molimo za obitelji, djecu i mlade, bolesne i nemoćne, ljude koji su se udaljili od Crkve, one koje pritišće samoća ili nose rane za koje malo tko zna. Rekao je da nas molitva krunice strpljivo odgaja, uči Kristovoj blagosti, vjernosti Ocu i ljubavi koja se daruje. „Plodovi te molitve trebaju postajati vidljivi u našim domovima: u strpljivijem razgovoru, iskrenoj isprici i većoj pozornosti prema potrebama bližnjih. Neka nam Marija pomogne da nakon molitve prepoznamo i konkretan korak koji možemo učiniti za nekoga“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.
Ines Grbić
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
