Na blagdan sv. Vinka Paulskog, u nedjelju, 27. rujna, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje u kapeli Samostana sv. Vinka u Zadru gdje žive sestre milosrdnice i u sklopu kojega se nalazi dječji vrtić ‘Blagovijest’.
Milosrdnice djeluju 152 godine u Zadarskoj nadbiskupiji. Desetljećima djeluju u službi zadarskog nadbiskupa u Nadbiskupskom domu i kod umirovljenih svećenika u Svećeničkom domu, a nekad su djelovale i u Općoj bolnici Zadar i u župama Zadarske nadbiskupije.
Nadbiskup je istaknuo da sestre milosrdnice puno godina Kristovu ljubav čine vidljivom konkretnim služenjem. Služile su bolesnima u bolnicama i obiteljima, prognanicima u vrijeme Domovinskog rata, siromašnima, djeci, starijima i napuštenima. Poučavale su u vrtićima i školama, njegovale, tješile, organizirale pomoć i bile blizu onima kojima je pomoć najpotrebnija. „U vašim rukama, koracima i riječima nastavlja se poslanje sv. Vinka. Svaki vaš odlazak bolesniku, svaki zavoj, obrok, sati bdjenja i noću uz bolesnika, pouka, utjeha i molitva su odgovor na Isusov poticaj: „Gospodine, idem u tvoj vinograd“, rekao je mons. Zgrablić milosrdnicama.
Sada se zbog starosne dobi i zdravstvenih poteškoća promijenio oblik njihovog služenja, no nije prestalo njihovo poslanje, naglasio je nadbiskup. „Gospodin vas i sada poziva u svoj vinograd, ali na drukčiji način. Nekad ste mu služile snagom svojih ruku i mnoštvom poslova; sad mu možete još više služiti molitvom, žrtvom, strpljivošću, zahvalnošću i prikazivanjem vlastite slabosti. Vaše poslanje nije manje vrijedno zato što je manje primjetno u javnosti. Možda sada i same trebate prihvatiti pomoć koju ste nekad pružale drugima. To nije lako. Ali i primiti pomoć može biti čin poniznosti i ljubavi. Dopuštajući drugima da vam služe, dajete im priliku da žive karizmu sv. Vinka. Tako se u zajednici izmjenjuju darivanje i primanje. Nitko nije samo onaj koji daje i samo onaj koji prima. Svi smo siromašni pred Bogom i svi smo obdareni njegovom milošću“, rekao je nadbiskup, dodavši da umirovljenički dani mogu biti osobito plodno vrijeme duhovnog majčinstva.
„Svijet mjeri vrijednost čovjeka njegovom učinkovitošću, zdravljem i količinom obavljenog posla. Bog ne mjeri tako. Pred njim je dragocjeno srce koje ljubi, molitva, patnja koja se sjedinjuje s Kristovim križem, blagost i strpljivost koja čuva zajedništvo. Ponekad je strpljivo prihvaćanje vlastitih ograničenja zahtjevniji oblik služenja od mnogih izvanjskih djela“, rekao je nadbiskup.
Podsjetio je kako sveti Pavao poziva da budemo složni, da njegujemo istu ljubav i da u poniznosti jedni druge smatramo višima od sebe. „To je osobito važno u redovničkoj zajednici. Djelotvorna ljubav ne pokazuje se samo u velikim ustanovama i izvanrednim pothvatima. Ona se svakodnevno živi u načinu na koji razgovaramo, slušamo, praštamo, podnosimo različitosti, svoje i tuđe slabosti te primjećujemo potrebe sestre pokraj sebe. Ponekad je najbliži siromah upravo osoba koja s nama živi: sestra kojoj nedostaje razgovor i druženje, kojoj je potrebna naša pomoć, strpljenje, ohrabrenje ili samo lijepa riječ i osmjeh“, poručio je nadbiskup, dodavši da su i njihovi sadašnji dani u višoj starosnoj dobi plodno služenje Crkvi.
Rekao je da nas blagdan sv. Vinka poziva povezati ono što se ne smije razdvojiti: molitvu i služenje, ljubav prema Bogu i siromašnima, riječ i djelo. „Bez molitve naše služenje može postati iscrpljujući posao. Bez služenja naša molitva može ostati zatvorena u sebe. U zajedništvu s Kristom primamo ljubav koju darujemo drugima, a u licima siromašnih ponovno susrećemo Krista kojem smo se molili“, rekao je mons. Zgrablić. Potaknuo je na molitvu da nam Gospodin podari poniznost da ga prepoznamo u malenima i bližnjima, otvorenost da prihvatimo put kojim nas vodi njegova providnost i hrabrost da uvijek iznova pođemo u njegov vinograd.
Poželio je sestrama mir i blagoslov za sve godine darovanog života. „Neka svaka vaša molitva, žrtva, riječ dobrote i strpljivo prihvaćena slabost postanu djelotvorna ljubav koja izvire iz Kristovog srca, služi čovjeku i ne prestaje donositi mnogo roda“, poželio je nadbiskup milosrdnicama.
Tumačeći Božju riječ, rekao je da sv. Pavao opisuje put Božjeg silaska: od slave prema poniznosti, od veličine prema malenosti, od gospodstva prema služenju, od života zatvorenog za sebe prema životu darovanom drugima. „Tim Kristovim putem išao je sv. Vinko. Njegova ljubav prema siromašnima rodila se iz susreta s Kristom. Što je dublje upoznavao Krista koji je uzeo lik sluge, to je jasnije prepoznavao da ni sam ne može živjeti drukčije, nego služeći najpotrebnijima. Ljubav prema ljudima nije ga udaljila od Boga. Naprotiv, upravo ga je ljubav prema Bogu poslala ljudima, osobito siromašnima, bolesnima, napuštenima i zaboravljenima“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da sv. Vinko u siromašnima nije gledao samo nevolju koju treba ublažiti, nego je u njima prepoznavao sâmu Kristovu prisutnost.
„Zato je siromašne nazivao našim „gospodarima i učiteljima“. Mi obično mislimo da je onaj koji pomaže bogatiji, sposobniji i jači, a da siromah samo prima pomoć. Sv. Vinko okreće tu logiku. Siromah nije samo onaj kojem nešto dajemo, nego osoba pred kojom se trebamo pokloniti jer u sebi nosi dostojanstvo Božjeg djeteta. Siromah nas poučava poniznosti, strpljivosti, zahvalnosti i istinskoj ljubavi. U malenima i onima koji trpe često se kriju darovi koje nemaju oni koje svijet smatra velikima i uspješnima“, poručio je nadbiskup, rekavši da je to moguće razumjeti u svjetlu Kristovog poniženja.
„Ako je Sin Božji uzeo lik sluge, tada služenje nije poniženje čovjeka, nego put njegova suobličenja s Kristom. Ako se Krist poistovjetio s gladnima, bolesnima, strancima i napuštenima, susret sa siromašnima može postati susret sa sâmim Gospodinom“, naglasio je nadbiskup, podsjetivši na Isusovu riječ: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40).
„Vjernost Bogu ne mjeri se samo riječima, dobrim namjerama i lijepim obećanjima. Odlučujuće je ono što čovjek doista učini. Ljubav koja ostane samo osjećaj ili riječ još nije dosegnula svoju puninu. Ljubav mora dobiti ruke koje pomažu, noge koje prilaze, oči koje primjećuju, vrijeme koje se daruje i srce koje ostaje uz čovjeka. Sv. Vinko upravo tako razumio je ljubav“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Rekao je da sv. Vinko nije bio samo dirnut nevoljom ljudi, nego je poticao vjernike da im pomognu. „Sv. Vinko shvatio je da siromašnima nije dovoljna samo povremena i spontana pomoć, koliko god velikodušna. Kad su vjernici donijeli obilje hrane bolesnoj obitelji, uvidio je da će dio pomoći ostati neiskorišten, a obitelj će sljedećih dana opet oskudijevati. Zaključio je da kršćanska ljubav treba biti dobro organizirana: treba upoznati stvarne potrebe, podijeliti odgovornosti, uskladiti služenje i osigurati njegovu trajnost. Tako dobrota pojedinaca postaje uređeno i pouzdano zajedničko služenje“, poručio je nadbiskup.
Istaknuo je kako je sv. Vinko shvatio da nije dovoljno učiniti dobro samo u trenutku oduševljenja, nego treba omogućiti da se dobro čini promišljeno, ustrajno i kad prvotni osjećaj suosjećanja oslabi. U tom kontekstu, nadbiskup je rekao kako je sv. Vinko čuo i živio riječi svetog Pavla: „Ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih“ (Fil 2,4).
I.G.
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: Ines Grbić
