Proslavi Svete godine Jubileja 2025. godine na razini sveopće Crkve prethodi Godina molitve koja će se u Zadarskoj nadbiskupiji 2024. obilježiti prigodnim događanjima.

Povodom Godine molitve, Povjerenstvo za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije upućuje dopis vjernicima u mjesnoj Crkvi u kojem obavještava i potiče vjernike na mogućnost sudjelovanja u uvodnom tečaju i susretima ‘Lectio divina’ tijekom 2023. godine.

Susreti ‘Lectio divina’ će se održavati srijedom, do kraja ove godine u terminima: 11. listopada, 15. studenog i 13. prosinca 2023. godine.

 

 

Dopis Povjerenstva za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije

U apostolskoj pobudnici Verbum Domini ističe se kako je Božja riječ u temelju svake autentične kršćanske duhovnosti (br. 86). Potaknuti željom da svima koji su zainteresirani ponudimo mogućnost rasta u vjeri na temelju prokušane molitvene metode Lectio divina, koja se, kako svjedoči crkveni otac Origen, pod tim imenom razvija još od 3. stoljeća, članovi Povjerenstva za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije pozivaju sve zainteresirane na zajedničko molitveno čitanje svetog Pisma.

Lectio divina omogućuje vjernicima ne samo „otvoriti“ blago Božje riječi, već se i otvoriti susretu s Kristom, živom božanskom Riječi (usp. Verbum Domini, br. 87).  Osim toga, kao što euharistijsko klanjanje pripravlja, prati i nastavlja euharistijsku liturgiju, tako osobno i zajedničko molitveno čitanje Svetog Pisma pripravlja, prati i produbljuje ono što Crkva slavi po naviještanju Riječi u liturgiji (Isto, br. 86).

Kao treće, Lectio divina je izrazito ljekovita molitvena metoda. Već su stari monasi smatrali Bibliju „knjigom koja liječi“. Takav način tumačenja Biblije možemo vidjeti npr. u Zbirci proturiječi Evagrija Pontskog gdje on svakoj misli koja ljude čini bolesnima suprotstavlja riječi iz Svetog Pisma koje ozdravljaju. To su ujedno i ciljevi naših susreta po kojima želimo trajno sazrijevati u vjeri.

Uoči prvog molitvenog susreta koji će se održati u srijedu, 11. listopada 2023. godine, od srijede 4. do petka 6. listopada u Sjemeništu Zmajević će biti održan trodnevni uvodni tečaj. Voditelj susreta je don Elvis Ražov.

Susreti će se održavati jedanput mjesečno u Sjemeništu Zmajević u Zadru s početkom u 19 sati, a nastavit će se i u 2024. godini, o čemu ćemo naknadno obavijestiti.

 

 

 

Blagdan sv. Eufemije svečano je proslavljen u župi sv. Eufemije u Sutomišćici na otoku Ugljanu u subotu, 16. rujna. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Eufemije predvodio je don Leonard Škec, župni vikar katedralne župe Uznesenja BDM u Puli, podrijetlom iz Sutomišćice.

Suslavili su don Filip Kucelin, župnik Sutomišćice i dekan Ugljansko-pašmanskog dekanata, don Marko Dokoza, župnik Ugljana, mons. Šime Perić i don Mladen Kačan, rodom iz Sutomišćice, don Marko Vujasin, župnik Kukljice i don Šime Zubović, SDB, kapelan u Općoj bolnici Zadar.

Don Leonard je podsjetio da je sv. Eufemija kao 15-godišnjakinja podnijela mučeništvo za Isusa Krista, istaknuvši da u životu uvijek treba ostati uz Krista te da tada Bog sve okreće na dobro. Nakon mise, vjernici su počastili i relikviju sv. Eufemije.

Čašćenje sv. Eufemije, po kojoj to otočno ugljansko mjesto i nosi ime, slavi se u Sutomišćici više od 700 godina, a sutomiška župna crkva spominje se 1349. godine.

 

 

Ovogodišnje slavlje bilo je osobito svečano jer je obnovljen veliki kip sv. Eufemije koji se nalazi na pokrajnjem oltaru u župnoj crkvi. „Za obnovu kipa sv. Eufemije staroga oko 120 godina zahvaljujemo zajednici iseljenih Hrvata iz Sutomišćice i Poljane u New Yorku i New Jersejyu, okupljenih u zajednicu ‘Sveta Eufemija Society’. Kip je prije nekoliko mjeseci odvezen na restauraciju u glasovitu radionicu ‘Ferdinand Stuflesser 1875’ pokraj Bolzana u južnom Tirolu, odakle je nakon temeljite obnove nedavno vraćen u sutomišku crkvu“ rekao je sutomiški župnik Kucelin.

Inače, zajednica iseljenih Hrvata iz Sutomišćice i Poljane u Americi već 17 godina organizira godišnje druženje ‘Annual Dinner Dance’ koje, tradicionalno, ima i humanitarni karakter. Organizatori toga događaja su Vesna Dužić, Walter Blasich i Diana Dunatov, svatko sa svojim zaduženjima, ali svi s jednim ciljem – pomoći rodnoj župi.

„Na ovogodišnjem ‘Dinner Danceu’ 12. ožujka okupilo nas se više od 170. Na donatorske večere dolaze i obitelji iz susjednih mjesta: Preka, Lukorana, Ugljana, Kali, Kukljice, sa susjednih otoka, iz Zverinca, Božave, Sali, s Oliba i s Unija, iz Dikla, Zadra, ali i ostalih krajeva Hrvatske te američki prijatelji. Pomažu nam brojni sponzori i donatori. Novac doniraju i mnogi koji ne uspiju doći na godišnje druženje, na čemu smo im itekako zahvalni“ rekla je Vesna Dužić koja ljeti boravi u Poljani te je s osobitom radošću sudjelovala na misnom slavlju za vrijeme kojega se na oltaru nalazio obnovljeni kip sv. Eufemije.

 

 

Od dosad prikupljenih donacija na zajedničkim večerama koje organizira ‘Sveta Eufemija Society’ izrađeni su na sutomiškoj crkvi novi krov, obnovljena je sakristija, uređeni fasada, unutarnji zidovi i ulazna vrata, obnovljeni vitraji, luster, uvedena klimatizacija, postavljen je novi razglas, kupljeno zvono i najnovije, restauriran kip sv. Fume, kako župljani zovu sv. Eufemiju.

Po završetku jedne donatorske večere, počnu pripreme za sljedeću kako bi se uspješno organizirao dolazak približno 200 ljudi iz različitih dijelova SAD-a.

„Sve se pomno planira, puno razgovaramo o našim susretima i druženjima, ali i o potrebama naše župe i sutomiške crkve. Voljeli bismo da se u crkvi urede klupe, da se tapecira donji dio za klečanje, da starijim župljanima bude lakše klečati“ rekla je Vesna Dužić, napominjući da i druge crkve u Poljani i Sutomišćici trebaju obnovu i nisu ni na njih zaboravili. To su crkva sv. Grgura u Sutomišćici te sv. Petra i Kraljica Mira u Poljani, pa će ‘Sveta Eufemija Society’ u budućnosti organizirati prikupljanje donacija i za njihovu obnovu.

Andrina Luić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Druga sjednica Povjerenstva za pastoral s obiteljima Zadarske nadbiskupije pod predsjedanjem predstojnikadon Žarka Relote održana je u srijedu, 13. rujna u Salonu Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’.

Na početku susreta, članovima Povjerenstva prigodno se obratio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Nadbiskup je istaknuo da je obitelj važna institucija i temelj društva i Crkve, osnovna stanica u razvoju pojedinca kojoj treba podrška sa svih razina. Obitelj kao zajednica predstavlja put spasenja i posvećivanja čovjeka i izložena je mnogim kušnjama i napastima, rekao je mons. Zgrablić, upozorivši: „Obitelj je u krizi, ugrožena je i napadnuta sa svih strana“ što, nažalost, doprinosi njenom urušavanju.

„Obitelj je velika i sveta institucija. Kao Crkva, želimo učiniti sve što je u našoj mogućnosti i načinima koji nam stoje na raspolaganju da temelji obitelji budu solidni“ ohrabrio je nadbiskup Zgrablić članove Povjerenstva, zahvalivši im za sve što čine i što će ubuduće činiti u pastoralu s obiteljima.

Na sjednici su razmotreni prijedlozi koje su članovi Povjerenstva nakon održane prve sjednice dostavili povjereniku, a provedivi su na župnoj, dekanatskoj i nadbiskupijskoj razini.

 

 

Na nadbiskupijskoj razini, Zadarska nadbiskupija će u proljeće 2024. godine organizirati dva velika događaja. To su Nadbiskupijski obiteljski dan i Susret s rastavljenima i ponovno civilno vjenčanim osobama.

Nadbiskupijski obiteljski dan će biti cjelodnevni susret s obiteljima iz svih dijelova Nadbiskupije, što će prethodno zahtijevati dodatni angažman u radu sa svim generacijama vjernika, jer sve dobne skupine čine obitelj, kako bi se animiralo vjernike za dolazak na taj susret na kojem će se, uz molitvu, stručno i praktično razmatrati potrebe i izazovi s kojima se suočavaju obitelji.

Inicijativa u prilog sagledavanju velikog znaka našeg vremena i suočavanja s potrebama suvremenog trenutka je susret s rastavljenima i ponovno civilno vjenčanim osobama, što je i odgovor na poticaj pape Franje, da se takav susret održi u mjesnoj Crkvi.

Na tom susretu sudionicima će se predstaviti smjernice rada temeljem apostolske pobudnice Familiaris Consortio (1981.) pape Ivana Pavla II. u kojoj je opisan službeni stav Katoličke Crkve o ulozi i značenju braka i obitelji te apostolske pobudnice Amoris Laetitia (2016.) pape Franje, kao i enciklike Laudato si (2015.), u kojoj papa Franjo također na nekim mjestima govori o obitelji.

Budući da u tom području među ljudima još uvijek ima nejasnoća, jedan od ciljeva toga susreta je objasniti osobama koje su to problematične, a koje neregularne ženidbene situacije. Na sjednici je istaknuto da je važno razlikovati zbog čega je netko zapriječen primati sakramente i kad postoji opasnost da osoba sagriješi, ali nije u neregularnom stanju; zatim, pojasniti kako osoba koja je napuštena od supružnika, rastavljena je, živi sama ili s djetetom, nema razloga da ne može biti kum pri podjeli sakramenata, da se ne ispovijeda, pričešćuje ili na neki način sudjeluje u životu župe.

„Ljudi nisu dovoljno upućeni u tematiku na koji sve način rastavljene osobe mogu sudjelovati u životu Crkve. Na nadbiskupijskom susretu s tim osobama želi se posvijestiti osobama u kojem stanju se nalaze, pravno i pastoralno im razjasniti  kako regulirati njihovo stanje. Ako ženidba nije sklopljena valjano, treba je proglasiti ništavom i tako postoji sloboda za sklapanje novog braka“ rečeno je na sjednici, u želji da se rastavljene osobe ne osjete odbačeno u Crkvi.

 

 

Na sjednici su navedene inicijative koje bi bile dio sustavne brige i konkretna pomoć za obitelji. Među prijedlozima članova Povjerenstva su poticaji da se u pastoral dodatno uključe bračni parovi koji nemaju djecu, da ih se upozna s moralno prihvatljivim načinom liječenja neplodnosti. Budući da sve više mladih osoba odgađa ili ne ulazi u brak, predlaže se njihovo sudjelovanje na susretima za te pojedince na nadbiskupijskoj i nacionalnoj razini.  

Govoreći o pripremi za brak, prijedlog je da se ona organizira po uputama pape Franje za ženidbeni katekumenat. Potrebna je suradnja s Centrom priprave za brak u Zadru, slijedeći smjernice katekumenatskog itinerarija za bračni život.

Važno je praćenje bračnih parova nakon vjenčanja; u prilog tome je mogućnost svake godine organizirati susret bračnih parova vjenčanih prethodne godine.

 

 

Na sjednici je istaknuto da nakon što pohode tečaj priprave za brak prije sklapanja ženidbe, mnogi se nakon vjenčanja vraćaju voditelju tečaja i u župu i pitaju što činiti nakon toga, kako sazrijevati u braku i ojačati ga; postavljaju praktična pitanja, npr. kako učiti moliti. U tom smislu, trebalo bi surađivati sa župnicima i dekanima, da supružnici ne budu prepušteni samima sebi.

Župnike će se potaknuti da prigodom održavanja višednevnih duhovnih obnova jedna večer bude posvećena baš obitelji te da se u dogovoru s Nadbiskupijom pozovu stručni predavači koji će vjernicima približiti problematiku obitelji, tematizirati različite vrste ovisnosti i pojavu novih ideologija, što sve ugrožava stabilnost i dostojanstvo obiteljske zajednice. Taj informativan i edukativan susret supružnicima bi omogućio pouku, osnaženost i informiranost na pravim izvorima.

Među pastoralnim prijedlozima je i organiziranje bračnih vikenda i podrška napuštenim supružnicima te poticaj da se na župnim katehezama stavi naglasak na molitvu u obitelji; da se objasni koliko je molitva važna za oprost i pomirenje, ali i život i jačanje obitelji uopće.

Na sjednici su bili i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbiskupije.

Ines Grbić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Radni sastanak predstojnika nad/biskupijskih Katehetskih ureda i voditelja Županijskih stručnih vijeća vjeroučitelja pet južnih nad/biskupija te Više savjetnice za vjeronauk splitske podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje, održan je u subotu, 16. rujna u Salonu Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru, na poziv mr. sc. don Gašpara Dodića, predstojnika Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije.

Cilj toga redovitog radnog susreta bio je analiza stručnog usavršavanja vjeroučitelja u Splitsko-makarskoj i Zadarskoj nadbiskupiji te Šibenskoj, Hvarskoj i Dubrovačkoj biskupiji u šk. godini 2022./2023., kao i usklađivanje i tematsko planiranje stručnog usavršavanja u novoj 2023./2024. školskoj godini na razini Županijskih stručnih vijeća i na nad/biskupijskoj razini.

U ime domaćina, srdačnu dobrodošlicu prisutnima uputio je mr. sc. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije. Zahvalio je voditeljima Županijskih stručnih vijeća na prihvaćanju i vršenju te odgovorne službe koja zahtijeva mudrost, strpljenje i nadasve darove Duha Svetoga.

U ime zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, sudionike je pozdravio dr. sc. don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Izražavajući zadovoljstvo što je Zadar domaćin toga susreta na početku nove nastavne i katehetske godine, don Ante je zaželio svima ugodan boravak u Zadru te plodonosan i blagoslovljen rad.

 

 

Radni dio susreta moderirala je Sabina Marunčić, lic. theol., viša savjetnica za vjeronauk u splitskoj podružnici AZOO. Nakon pozdravne riječi, osvrnula se na realizaciju plana i programa stručnog usavršavanja vjeroučitelja u protekloj školskoj godini koja je u potpunosti ostvarena.

Održana su dva međubiskupijska stručna skupa i po tri radna susreta u sjedištima svakog od dvanaest Županijskih stručnih vijeća. Prvi stručni skup obrađivao je mogućnosti korelacije Vjeronauka i Glazbene kulture, a drugi izazove transhumanizma, dok se na Županijskim stručnim vijećima promišljalo o obrazloženju brojčane ocjene iz vjeronauka na temelju unaprijed osmišljenih kriterija, obradi izabranih izbornih tema u vjeronaučnoj nastavi te prezentaciji primjera dobre prakse u nastavi vjeronauka.

U svim nad/biskupijama održana je i redovita duhovna obnova vjeroučitelja, budući da je duhovna dimenzija temeljna sastavnica identiteta i poslanja svakoga vjeroučitelja.

Uslijedilo je usuglašavanje termina i tema stručnog usavršavanja u novoj 2023./2024. školskoj godini. Prvi stručni skup u studenom 2023. godine planiran je na temu kreativnih nastavnih metoda, a drugi u ožujku 2024. godine vezan je za očitavanje salonitanske kršćanske povijesti u katehetskom ključu, pod radnim naslovom Salona cetehetica.

 

 

Budući da se u sljedećoj godini obilježavaju obljetnica mučeničke smrti svetog Dujma i solinskih mučenika, obljetnica Prvog kongresa za starokršćansku arheologiju, obljetnica euharistijskog slavlja povodom Euharistijskog kongresa te obljetnica preminuća don Frane Bulića, kao središnje teme prvog i trećeg Županijskog stručnog vijeća planirane su teme vezane za mjesto i ulogu kršćanske baštine u nastavi vjeronauka.

Središnja tema drugog Županijskog stručnog vijeća vezana je uz korištenje Biblije u nastavi vjeronauka, odnosno odnosi se na produbljivanje B domene Kurikuluma Katoličkog vjeronauka pod nazivom Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana.

Potom je prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, predstojnica Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, predstavila kalendar rada Katehetskog ureda i objasnila njegove stavke voditeljima ŽSV-a. Pozvala je sve prisutne da šalju primjere dobre prakse za internetske stranice Katehetskog ureda i da se aktivno uključe u  evangelizacijski i katehetski projekt portala Mreže Riječi (www.mrezerijeci.com).

 

 

U poslijepodnevnom dijelu radnog susreta, nakon ručka u blagovaonici sjemeništa ‘Zmajević’, domaćini su osmislili kratki kulturno-edukativni program tijekom kojega su sudionici radnog susreta posjetili Stalnu izložbu crkvene umjetnosti Zlato i srebro Zadra u Samostanu benediktinki Svete Marije u Zadru.

S. Rafaela Dominis pokazivala je vrijedne relikvijare, ikone, slike svetaca, križiće, skulpture, zlatovez i čipku koji datiraju od 8. do 18. stoljeća. Svaki od navedenih predmeta govori o svom autoru, svjedočeći da čovjek samo u suradnji i otvorenosti prema Stvoritelju može izraditi to neprocjenjivo zlato i srebro u prenesenom i doslovnom smislu.

Potom su sudionici radnog susreta posjetili katedralu sv. Stošije, mučenice iz 4. stoljeća. Ta trobrodna romanička građevina građena je u dva navrata, tijekom 12. i 13. stoljeća, sa sačuvanom starijom iz 9. ili 11. stoljeća, koja je nastala na temeljima starokršćanske bazilike iz 4. ili 5. stoljeća.

Gledajući te nijeme svjedoke ljubavi prema Bogu i pouzdanja u njegovu zaštitu, prigoda je sjetiti se poznate rečenice sv. Ivana Pavla II.: „Ovdje povijest nije šutjela“.

U poslijepodnevnim satima sudionici susreta oprostili su se od zadarskih kolega ispunjeni zahvalnošću i željom da se svi planirani ishodi ostvare u zadanim okvirima.

Sabina Marunčić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vlč. doc. dr. sc. Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK, predvodio je skupinu od 37 djelatnika ustanova Hrvatske biskupske konferencije pristiglih iz Zagreba u petak, 15. rujna u duhovno – rekreativni pohod Zadru kao sjedištu Zadarske nadbiskupije.

Među sudionicima toga cjelodnevnog izleta bili su djelatnici Tajništva HBK, ureda i ustanova HBK, Hrvatske katoličke mreže, Hrvatskog katoličkog radija, Informativne katoličke agencije, Hrvatskog Caritasa, Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral i Papinskih misijskih djela.

Po dolasku u Nadbiskupsko sjemenište ‘Zmajević’, prva točka toga pohoda bio je susret sa zadarskim nadbiskupom Milanom Zgrablićem koji je dragim gostima izrazio srdačnu dobrodošlicu.

Taj pohod je prilika da nad/biskup kojega djelatnici ustanova HBK susretnu kao domaćina, „jedanput i osobno vidi koliko ima osoba djelatnih u zgradi HBK. Dobro došli u Zadar“ istaknuo je uvodno mons. Zgrablić, poželjevši prisutnima da se osjećaju dobro došli i kod kuće.

 

 

Dobrodošlica i zahvalnost nadbiskupa Zgrablića za suradnju

„Kad god smo u Crkvi, trebali bismo se osjećati kod kuće. U Zadru postoji veliko blago i bogatstvo i Zadar se s pravom puno može ponositi time. Za upoznati cijelu Zadarsku nadbiskupiju koja je bogata kulturnom baštinom i prirodnim ljepotama, nacionalnim parkovima i parkovima prirode, trebalo bi duže vrijeme.

Poluotok grada Zadra je sjedište mnogih crkava, nadbiskupijskih ustanova i redovničkih zajednica. Veliko duhovno bogatstvo nalazi se baš na zadarskom poluotoku i odraz je kako je Crkva u Zadru bila živa sve od 3. st.“ rekao je nadbiskup Zgrablić u obraćanju djelatnicima HBK. Naglasio je i da Zadar ima „jednu od najvećih relikvija svijeta – tijelo čovjeka koji je Isusa držao na rukama, sv. Šimuna“, pred kojim su se u svetištu sv. Šime pridošli pomolili i počastili tijelo sv. Šime prolaskom ispred škrinje otvorene samo za njih za tu prigodu.

Poželjevši gostima blagoslovljen boravak u Zadru, nadbiskup Zgrablić izrazio je zahvalnost institucijama HBK za uspješnu suradnju s uredima Zadarske nadbiskupije.

„Želim vam najviše zahvaliti za izvanrednu suradnju s mnogim institucijama koje djeluju pri HBK. Kao Zadarska nadbiskupija, s nekima jako dobro surađujemo, ali to ne ovisi o vama, nego ovisi o nama, koliko mi želimo i hoćemo nešto učiniti. Mislim da možemo još bolje surađivati s Uredom za misije, imamo u tome ideja i želja. Lijepo surađujemo s IKA-om, HKR-om i drugim institucijama. Kad vas ovako sve zajedno vidim, prigoda je da vam od srca zahvalim na toj spremnosti, suradnji i razumijevanju. Što bi naša Ines (Grbić, Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije, nap.) bez vas? Doživjeli smo vašu potporu. Hvala vam od srca na vašoj pomoći i suradnji.

 

 

Želio bih da se i nadbiskupijski Caritas dodatno uključi, i u tom području imamo  ideje i za neke inicijative ćemo tražiti pomoć od Hrvatskog Caritasa, osobito u karitativnom pastoralu.

Hvala vam što smo dosad naišli na lijepu suradnju s vama i što kod vas uvijek možemo naći pomoć i podršku, od generalnog tajnika HBK do svih institucija koje djeluju pri HBK. Hvala vam od srca na svemu tome“ poručio je nadbiskup Zgrablić u obraćanju djelatnicima ustanova HBK. 

Vlč. Novak zahvalio je mons. Zgrabliću na gostoprimstvu i spremnom odazivu nadbiskupa da prihvati njihov posjet, a na prijedlog vlč. Novaka.

„Kad sam rekao nadbiskupu Milanu da bismo rado došli u Zadar, nadbiskup je odmah izrazio radost i iščekivanje da odredimo datum. Zahvalni smo za to. Drago nam je da smo u Zadru i što ćemo upoznati osnovno što se može vidjeti. Nama je važno da idemo ususret našim biskupima“ rekao je generalni tajnik vlč. Novak. 

Nakon susreta dobrodošlice s mons. Zgrablićem u sjemeništu ‘Zmajević’, djelatnici HBK pohodili su katedralu sv. Stošije gdje ih je s njenom bogatom poviješću koja datira od izgrađenosti na temeljima ranokršćanske bazilike u 4. st. upoznao katedralni župni suradnik Branimir Buturić. Posjetitelji su pohodili i sarkofag u pokrajnjoj lađi katedrale gdje se od 9. st. nalaze moći sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije.

 

 

Misno slavlje u katedrali sv. Stošije

Misno slavlje u katedrali sv. Stošije predvodio je mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Suslavili su vlč. Krunoslav Novak, vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i don Šimun Šindija, ekonom HBK. 

Vikar Sorić također je izrazio srdačnu dobrodošlicu djelatnicima „naše krovne i važne institucije HBK“ koji su u Zadar došli na spomendan Gospe žalosne koji se slavi nakon blagdana Svetog Križa.

„Koliko teorije i propovijedi o križu, koliko napisanih knjiga i upućenih misli, a uvijek ista poruka koju je izrekao Onaj koji je križ nosio: ‘Tko želi biti mojim učenikom, neka se svega odrekne, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom’. Na Veliki petak, na blagdan Svetog Križa i tijekom crkvene godine promišljamo o križu, a opet nam je teško kad je razapet, kad u osobnom i profesionalnom životu ono drvo zaboli naša leđa i naše rane. Uvijek iznova teško nam je prihvaćati osobni križ“ rekao je mons. Sorić.

„Gospa žalosna pokazuje da se isplati poslušati Isusove riječi i proživjeti trenutke Golgote. Jer, Marija koja je gledala iz perspektive onog trećeg dana, uskrsnog jutra, razumjela je da je križ samo prolaz. U navještenom Evanđelju znakovita je prva rečenica, da su s Isusom uz križ stajale majka njegova, sestra njegove majke i Marija Magdalena. Stajale su uz Isusov križ. Evanđelist Ivan ne donosi slučajno taj glagol – stajati uz nečiji križ“ istaknuo je vikar Sorić. U tom kontekstu, zahvalio je djelatnicima HBK „što stoje uz križ naših nad/biskupija, naših nad(biskupijskih ureda. Hvala vam što vjerujete u smislenost križa i što vjerujete u ono što Grci nazivaju ludošću, što stojite uz križ naše domovinske Crkve i puno šire“ poručio je mons. Sorić djelatnicima ustanova HBK.   

 

 

Dojmovi dr. sc. Novaka i dr. sc. Kovačića, ravnatelja i glavnog urednika HKM-a

Nakon mise u katedrali, djelatnici HBK pohodili su Stalnu izložbu crkvene umjetnosti Zadar gdje su ih s bogatom sakralnom baštinom u djelima slikarstva i kiparstva upoznale benediktinke iz samostana sv. Marije u Zadru te svetište sv. Šime u Zadru. Posjetili su i zvonik katedrale sv. Stošije s čijeg se vrha pruža lijepi pogled na prostranu panoramu grada Zadra. Prošetali su i zadarskom rivom i vidjeli jedinstvenu arhitektonsku lokaciju Morskih orgulja i Pozdrav suncu.

U osvrtu na pohod Zadru, vlč. Krunoslav Novak je rekao: „Ovaj posjet Zadarskoj nadbiskupiji  je drugi u nizu posjeta djelatnika ustanova, Tajništva i ureda HBK i HKM-a kojima nastojimo ići ususret našim nad/biskupima, njihovim biskupijama, upoznati kako djeluje i živi pojedina nad/biskupija.

Prošle godine posjetili smo Krčku biskupiju, a sad nam je domaćin bio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić i njegovi suradnici, don Ante Sorić, generalni vikar i don Ante Dražina, rektor sjemeništa ‘Zmajevića’ gdje nam je bio priređen ručak.

Pohodom sakralnih znamenitosti dobili smo sliku Zadra u našem dolasku nadbiskupu ususret. Nadbiskup Zgrablić nama dolazi u Zagreb na zasjedanja i druge susrete, a ovo je bila prilika da mi posjetimo Zadar.

Ovaj susret je prilika za djelatnike da izađu iz svakodnevne rutine rada u uredima gdje djeluju, da se međusobno upoznaju i u drugim prilikama, na zajedničkom putovanju, kada možemo zajedno moliti, radovati se i ‘napuniti baterije’“ rekao je vlč. dr. sc. Novak.

 

 

Dr. sc. Siniša Kovačić, glavni urednik HKM-a je rekao: „Vjerujem da smo svi pod dojmom i svatko je na svoj način doživio ovo hodočašće. Imali smo priliku produbiti svoju vjeru, jer, biti u svetištu života i vidjeti neraspadnuto tijelo sv. Šimuna svakoga od nas ostavlja bez daha. Nudi nam novu nadu. Osnažuje našu vjeru.

S druge strane, mislim da je ovo hodočašće svima nama prilika i za zajedništvo, za zajedništvo u hodu istim putem, jer ovo čime se bavimo nije samo posao, nego i poslanje. Ipak nas spaja nešto posebno i drugačije, nešto što se može objediniti ne samo u riječ zajedništvo, nego i u riječ ljubav, koja puno toga govori“ rekao je glavni urednik Kovačić.  

Taj je pohod ujedno osvježenje osobito medijskim djelatnicima ustanova HBK koji su, po naravi medijskog posla, pogotovo izloženi stresovima u svakodnevnom radu. „Stanje pritiska je nekad loše, ali nekad je i dobro. Nekad nam nudi da moramo brže razmišljati, u takvoj situaciji može se puno učiniti. No, kako rekoh, uz posao, mi imamo i poslanje. Bitni su plodovi našeg rada.

Kad ste pod pritiskom, a znate da će vaš rad donijeti plodove, onda je puno lakše podnijeti taj pritisak. Ovakav izlet je dobra prilika da izađemo iz ureda, iz naših zona komfora, da sretnemo naše divne kolege na terenu te da biskupi vide tko su zapravo djelatnici HBK, da i oni nas upoznaju. Mi smo na tome jako zahvalni, jer nemamo za to priliku svaki dan. Te prilike su rijetke, ali ima ih i to je jako lijepa poruka hrvatskih nad/biskupa svim djelatnicima HBK“ rekao je dr. sc. Kovačić, glavni urednik HKM-a.     

Na blagdan Gospe Žalosne, 2020. godine, vlč. dr. sc. Novak na izvanrednom zasjedanju HBK u Splitu izabran je za generalnog tajnika HBK. Taj pohod Zadru je drugi izlet djelatnika HBK otkad je vlč. Novak generalni tajnik, a prije toga je bio izlet u Požegu. Tako ovaj pohod postaje tradicija, kad će djelatnici ustanova HBK svake godine upoznati sjedište druge hrvatske nad/biskupije.

Ines Grbić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Završetak seminara ‘Novi život u Duhu’ u organizaciji karizmatskih zajednica iz Zadarske nadbiskupije održan je u subotu, 9. rujna u župi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.

Duhovni susret završetka toga seminara, nakon prošle godine, ove godine održan je drugi put, no ovaj put u većem obimu. Na cjelodnevnom susretu okupili su se voditelji zajednica zadarskih karizmatskih molitvenih zajednica i članovi tih zajednica iz Zagreba, Splita, Knina i Šibenika, koji su bili u molitvenim timovima za pojedinačnu molitvu za izljev Duha Svetoga.

Završnom susretu na Smiljevcu prethodilo je održavanje seminara ‘Novi život u Duhu’ koji je proveden kroz šest susreta u svibnju i lipnju 2023. u dvorani katedrale sv. Stošije. Cilj toga seminara je prepoznati i otkriti prisutnost Duha Svetoga u svom životu, s iskustvom kako Bog mijenja život kad se osoba prepusti Duhu Svetom.

Na šest pripremnih susreta održana su prigodna izlaganja o šest tema. Svaki put govorili su po jedan svećenik i po jedan voditelj molitvene zajednice. Svećenici su bili Marinko Duvnjak, Damir Šehić, Martin Jadreško, Marin Batur, Josip Radojica Pinčić i Mate Kujundžić.

Završni događaj na Smiljevcu sastojao se od mogućnosti za ispovijed, misnog slavlja koje je predvodio don Marinko Duvnjak, klanjanja te pojedinačne molitve kad je svaki pojedinac išao na molitvu za izljev Duha Svetoga u jedan od molitvenih timova.

U molitvenim timovima bili su don Tomislav Dubinko, župnik Smiljevca, don Martin Jadreško, župnik župe sv. Josipa na zadarskoj Plovaniji i don Mladen Protić, župnik Popovića i Rodaljica te vjernici laici, molitelji iz zajednica Zadarske nadbiskupije i iz navedenih gradova. 

 

 

U timu molitve za izljev Duha Svetoga prisutno je polaganje ruku svećenika, bratska ljubav i molitva molitelja.

Svjesni važnosti i uloge Duha Svetoga, smisao i cilj molitve za izljev Duha Svetoga je probuditi darove Duha Svetoga kojeg su polaznici već primili po sakramentima krštenja i svete potvrde, a plodovi te molitve očituju se u njihovom životu.  Polaznici seminara i primatelji molitve za izljev Duha bili su i pojedinci koji nisu članovi karizmatske molitvene zajednice. Za pohađati taj seminar nije uvjet pripadnost molitvenoj zajednici.

U Zadarskoj nadbiskupiji djeluje oko 170 aktivnih članova u šest karizmatskih zajednica: Apostoli Krvi Kristove, sv. Josip, sv. Pavao apostol, Misionari svjetla, Kraljica apostola, Ruah Adonai i sve su te zajednice članice Nacionalne koordinacije zajedništva.

U Zadarskoj nadbiskupiji organizirani rad karizmatskih zajednica počeo je u proljeće 2004. s djelovanjem molitvenih zajednica Apostoli Krvi Kristove, na poticaj redovnica Klanjateljica Krvi Kristove.

 

 

Nakon mise, Elvis Jurjević, voditelj zajednice Apostoli Krvi Kristove, prisutnima je u smiljevačkoj crkvi sv. Ante predstavio povijest djelovanja karizmatskog pokreta u svijetu i Hrvatskoj.

Katolička karizmatska obnova u svijetu počela je 1967. u Pittsburgu, kad se skupina studenata okupila sa svojim kapelanom i profesorima na molitveni susret. Studenti su doživjeli krštenje u Duhu u kapelici tijekom molitve ispred svetohraništa. Nakon tog susreta dolazi do rasta i pojačanog nastanka novih zajednica u svijetu.

Belgijski kardinal Leo Joseph Suenens (1904.-1996.) bitan je za razvoj toga pokreta. On je potaknuo izdavanje Malinskih dokumenata i u tome sudjelovao, a bili su kao doktrinarna povelja za razvoj cjelokupne Obnove u Duhu kao pokreta i osnova teološko – pastoralnih smjernica na kojima su se molitvene zajednice i karizmatski pokret dalje razvijali u okrilju Katoličke Crkve.

Statut cijele organizacije Icris odobren je 1993. godine. Veliki korak i prekretnica u razvoju Obnove u Duhu događa se 2016. na inicijativu pape Franje koji je pokrenuo osnivanje Charisa. To je organizacija s vatikanskim pontifikalnim pravom u kojoj je papa Franjo okupio dvije najveće postojeće organizacije u karizmatskom pokretu, Icris i Katoličko bratstvo. 

 

 

Katolička karizmatska obnova u Hrvatskoj počela se organiziranije razvijati 2002. godine. U Zagrebačkoj nadbiskupiji pri Uredu za crkvene pokrete 2004. je registrirana i Obnova u Duhu Zagrebačke nadbiskupije. Na osnovu prijašnjih dokumenata,  2005. sastavljene su teološke i pastoralne smjernice koje su temelj za rad svih zajednica Katoličke karizmatske obnove.  

Svoju Koordinaciju Obnove u Duhu Svetome, Splitsko – makarska nadbiskupija osniva 2012. godine. Inicijalni susret za osnivanje Nacionalne koordinacije Obnove u Duhu Svetom održan je 2014. u Kući djeteta Isusa u Livnu, kad su članovi promišljali je li sazrelo vrijeme da krenu u osnivanje Nacionalne koordinacije, da se objedine u zajedničko tijelo, između ostaloga i radi lakšeg predstavljanja hrvatskim biskupima. Na tom susretu članovi Obnove u Duhu kroz molitve i razgovore osjetili su da je vrijeme da iskorače s novim, dodatnim načinom organizacijskog djelovanja.

Koordinacija Gospićko – senjske  biskupije održana je 2015. godine. Kao treća biskupijska koordinacija, to je bio potreban temelj da se krene u osnivanje Nacionalne koordinacije koja je službeno osnovana u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici 2016. godine.

 

 

Sada u Hrvatskoj djeluje oko 85 molitvenih zajednica, Domova molitve, duhovnih stvarnosti. Nacionalni koordinatori Obnove u Duhu Svetom su Damir Zukan i Lordan Ljubenkov, a predstavnik duhovnika je p. Sebastijan Šuljević.

Charis je službeno počeo s djelovanjem na Pedesetnicu 2019. godine. Od tada, prema njihovim uputama i Nacionalna koordinacija u Hrvatskoj mijenja ime i nosi službeni naziv Nacionalna služba zajedništva katoličke karizmatske obnove.

Nakon Elvisa Jurjevića, nagovor o Molitvi za izljev Duha Svetoga održao je Petar Jučević iz Splita.

Navečer te subote, članovi karizmatskih zajednica u kripti smiljevačke župne crkve sv. Ante okupili su se na večeri slavljenja gdje je duhovne poticaje izricao župnik Dubinko, a pjesmom su animirali Misionari svjetla.

Elvis Jurjević je u ime svih voditelja molitvenih zajednica izrazio veliko zadovoljstvo i zahvalnost zadarskim župnicima na otvorenosti i suradnji u provedbi seminara, što su svojom nazočnošću pomogli održati pripremne susrete, što su bili potpora i pomoć kao duhovna pratnja.

Karizmatske zajednice zahvaljuju i zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću na otvorenosti i podršci njihovom djelovanju.

Ines Grbić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Druga sjednica Povjerenstva za pastoral s mladima Zadarske nadbiskupije pod predsjedanjem predstojnika Povjerenstva don Ivana Šibalića održana je u utorak, 12. rujna u Salonu sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Povjerenstvo će poticati uključivanje što većeg broja mladih u aktivnosti i događanja na razini Nadbiskupije, podići svijest među mladima o pripadnosti mjesnoj Crkvi, osobito kod mladih koji su već uključeni u postojeće zajednice, aktivnosti i događanja. Na sjednici su razmotrene redovite aktivnosti u pastoralu mladih i koje su moguće dodatne potrebe za njihovu, negdje, poboljšanu realizaciju. Uz rad studentskog kapelana Šibalića, vjeronaučni susreti za studente i radničku mladež održavaju se prigodno u jakim vremenima, pri čemu se, uz mogućnost intelektualne formacije, izgrađuje i osobna eklezijalnost.  

Srijedom navečer, na susretu Molitvene večeri ‘Pred licem tvojim’ u arbanaškoj župnoj crkvi Gospe Loretske, mladi imaju priliku za osobnu pobožnost u pripremi za liturgiju nadolazeće nedjelje. Svaku večer u župnom dvorištu u Arbanasima mladi sudjeluju u pobožnosti molitve krunice, čime se odgaja za osobnu duhovnost temeljenu na redovitoj molitvi.

 

 

Program formacije animatora, koji je cjelogodišnji i provodi se u suradnji s vanjskim suradnicima, pomaže formiranje mladih za aktivnu suradnju u župnoj zajednici, produbljujući kod mladih pripadnost župi. Izgradnjom skupina mladih, mladi osobno rastu u duhovnosti i povezuju se na razini nadbiskupije. Na sjednici se govorilo i o organizaciji prigodnih oratorija u zainteresiranim župama u Nadbiskupiji. To su višednevni duhovno – rekreativni programi za osmoškolce koji su ove godine održani u nekoliko župa u nadbiskupiji uz brojno sudjelovanje djece. Govorilo se o ponudi mladima da sudjeluju u ljetnim kampovima, nakon čijeg održavanja bi mladi nastavili aktivno djelovati u župama te da se pristupi formaciji ministranata osobito starije dobi i članova zborova, približavajući im ljepotu liturgije, njeno poznavanje i razumijevanje.

Uz održavanje prigodnih duhovnih vježbi za mlade, za početak i za kraj akademske godine te u vremenu došašća i korizme organizirat će se duhovne obnove za studente i radničku mladež kao prigoda za intenzivniji susret s Bogom i pristup sakramentu ispovijedi.

 

 

U nadolazećoj pastoralnoj godini tradicionalno će se održati Križni put mladih Zadarske nadbiskupije i projekt 72 sata bez kompromisa. Predviđa se održavanje Puta svjetla mladih Zadarske nadbiskupije kao dvodnevno pješačenje na nekom pravcu u prirodi, uz pobožnost postaja Puta svjetla.

Na sjednici je bio i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Pohvalio je razmotrene ideje i potaknuo da se u Nadbiskupski ordinarijat dostave točni datumi održavanja događaja iz pastorala mladih na nadbiskupijskoj razini, kako bi se ugradili u godišnji pastoralni plan Zadarske nadbiskupije. 

I. G.

 

Druga sjednica Povjerenstva za medije Zadarske nadbiskupije pod predsjedanjem predstojnika Ivana Kapovića održana je u srijedu, 13. rujna u dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Najavljena je izrada novog dizajna mrežne stranice Zadarske nadbiskupije u čije su kreiranje sadržaja koji će se objavljivati, uz temeljno praćenje događaja u pastoralu Zadarske nadbiskupije, pozvani sudjelovati vjeroučitelji i drugi mjerodavni pojedinci i zajednice, doprinoseći objavljivanjem tema iz duhovnosti i života Crkve.

U svibnju će se prigodno obilježiti Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, kojim povodom Papa objavljuje svoju poruku uz blagdan sv. Franje Saleškog 24. siječnja.

Povjerenstvo je pozvano uključiti se prijedlozima za objavu dodatnih sadržaja u Vjesniku Zadarske nadbiskupije, za dio Vjesnika koji se ne odnosi na već zadane rubrike kao službenog glasila Zadarske nadbiskupije.

I.G.    

 

 

Misno slavlje za članove karizmatskih zajednica iz Zadarske nadbiskupije u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru u subotu, 9. rujna, predvodio je don Marinko Duvnjak, župnik župe sv. Kasijana u Sukošanu.

„Slaveći misu po obrascu Duha Svetoga molimo da nam Gospodin dâ svoga duha, neka otvori naše duše i srca, jer bez njegovog Duha ne možemo ništa učiniti. Kako i molimo, ‘Gospodine, pošalji Duha svojega i obnovit ćeš lice zemlje’“ rekao je don Marinko.

Tumačeći Božju riječ, don Marinko je rekao da Pavao u svojim poslanicama upućuje zajednicu kako živjeti, kao poslužitelj Evanđelja naviješta Radosnu vijest. Zajednicama koje je osnovao i poučavao, kojima je prolazio i naviještao evanđelje, Pavao je svaki put imao potrebu navijestiti radosnu vijest – da nas Bog ljubi. 

„I mi imamo potrebu čuti Radosnu vijest. A Radosna vijest glasi – Bog te ljubi!“ poručio je don Marinko. Pojasnio je to na primjeru braka, upozorivši kako nije ispravno ni dobro kad muž kaže ‘Što ja imam potrebe reći ženi da je volim’ ili ako žena kaže, ‘Nemam mu potrebe to reći, on to zna’.

„On to zna. Ali, ako mi to ne govorimo, onda se sve pomalo obara, prijeđe u rutinu. Jer nije stvar u tome zna li netko nešto, nego je stvar u tome da mi imamo potrebe to čuti. Imamo potrebe, jer nas to oživljava! Ono što nas oživljava jest ljubav, Duh Sveti kojeg Bog nama daje, svaki dan.

I svaki dan imamo potrebu čuti da nas Bog ljubi. Jer svaki dan je novi dan, neka nova situacija. U braku, obitelji, na poslu, ako se živi zajedno, dolazi do trzavica, svađa, ružnih riječi. Smirimo se, kažemo ‘Žao mi je, dobro’ i često nakon takvih situacija prijeđe se u šutnju. Ali važno je reći Oprosti i Volim te“ rekao je don Marinko.

 

 

Podsjetio je kako majka Elvira, utemeljiteljica zajednice Cenacolo, u knjizi ‘Zagrljaj’ piše da je njena majka s puno brige i nježnosti išla u gostionu po svog muža, Elvirinog oca koji je pio i dovela bi ga kući. Majka je tražila od djece da imaju poštovanje prema ocu, iako je bilo ružno vidjeti ga pijanog, bez dostojanstva.

„Majka Elvira kaže kako se pomirila s ocem i oprostila mu. I taj zagrljaj. U životu zajednice nakupi se toga. Kad se u čovjeku nakupi, postanemo ukočeni. Nisi otvoren, gibak, jer si ukočen, krut.

Kad slušamo evanđelja, vidimo da su i farizeji kruti. Nastoje sve zapovjediti, kao da je sve u redu, a zapravo ništa nije u redu jer im je sve kruto.

Ljudi ne oproste do kraja neku situaciju. Kad se nešto novo dogodi, opet se plane, opet se sve spominje jer nema trajnog oproštenja, pomirenja, nema toga da ljubav procirkulira kroz naše tijelo, kroz našu dušu i srce, kroz naše riječi.

Majka Elvira kaže: ‘Zagrli onoga s kim se trebaš pomiriti i broji do sedam’. Jer u početku je osoba kruta. Nakon što se izbroji do sedam, sve se počinje opuštati. Počinje dolaziti do pomirenja, do odnosa da se čovjek počinje opuštati. Jer imamo potrebe to čuti, da nas Bog voli“ poručio je don Marinko.

Apostol Pavao u svojim poslanicama stalno ponavlja da je Bog poslao svoga Sina. Svaku poslanicu počinje s tim, ‘Bog je poslao svoga Sina… ‘, koji je postao čovjekom, koji je umro i uskrsnuo za nas, koji nam oprašta grijehe i  dao je svoj život za nas.

 

 

„Bog te ljubi! Imamo potrebu to čuti – iako to znamo. Ako to ne slušamo, ako to ne čujemo, s vremenom se sve ukruti. Sve postaju samo pravila. Zato se svećenicima, redovnicima, vjernicima laicima koji su redovito u Crkvi, lako događa da postanu kao farizeji koji su u pravilima. Sve znamo, ali nema ljubavi. Postalo je sve ukrućeno. Zašto? Jer mi to znamo“ upozorio je don Marinko. 

U navještenom Evanđelju Isusovi učenici, apostoli, ponašaju se spontano. Gladni su, a prolaze kroz polje i jeli su žito.

„Kad žito još nije zrelo, zrna su mekana i mogu se jesti. Bilo je pravilo, kad je netko gladan, mogao je brati koliko hoće, ali samo što će odmah pojesti. To je bilo dopušteno. Ali, ako bi ubrao plod i stavio ga u torbu, to je bila krađa.  

Farizeji prigovaraju Isusovim učenicima jer je radnja čišćenja žita, da bi ga se moglo pojesti, već bilo kršenje subote, zapovijed Dana Gospodnjeg da se ništa ne smije raditi, posao koji se nije smio raditi. I farizeji prigovaraju Isusu zašto njegovi učenici trgaju klasje i jedu. Zašto rade ono što nije dopušteno raditi subotom?

Isus im odgovara primjerom Davida i njegovih pratitelja koji su učinili nešto što je izgledalo još svetogrdnije. Kad je David bježao ispred Šaula, jeli su posvećene kruhove koje su smjeli jesti samo svećenici. David je jeo i dao svojim pratiteljima. To se nije smatralo grijehom Davida koji je bio preljubnik i ubojica.

Sveto Pismo Davida karakterizira kao čovjeka koji je bio po srcu Jahvinu, po srcu Božjem. David je bio po srcu Božjem jer on nije gledao što će ljudi reći, koja su uvriježena mišljenja drugih, da se ravna po tome kako će se svidjeti ljudima, kako smo često mi skloni ponašati se. I ne gledamo što će Bog reći“ upozorio je don Marinko.

 

 

David je više puta pokazao kako je njegovo srce po Božjem srcu, što se vidi iz načina kako se David ponaša kad mu se događaju teške stvari.

„Kad se Abšalom, njegov sin, pobunio protiv njega, David želi spasiti svog sina. I kad su ga ubili protiv njegove naredbe, David plače za svojim sinom, iako je sin napravio užasne stvari protiv njega. Ali, David zna da je i on bio nepravedan prema svom sinu. Dakle, on gleda i svoj grijeh. Možda je i njegov grijeh uzrok zašto se njegov sin tako ponašao. I David ga ne osuđuje, nego plače za svojim sinom.

Dakle, on se ne ravna prema onome kako su se drugi ravnali, kako je bilo uobičajeno ponašanje. Nego David prima nadahnuće, duboko iz tog svog odnosa, on je zapravo u srcu Božjem. Jer on se ponaša onako kako se Bog ponaša – Bog plače. Bog ljubi svoga Sina. I Bog se prema nama ponaša tako da nas Bog ljubi ne samo kad smo dobri, nego i kad nismo dobri, kad smo protiv njega. Kad smo se pobunili protiv njega. Bog želi naše spasenje“ poručio je don Marinko.

Da se David ponaša drugačije, pokazuje i kad ga napada i vrijeđa Šimej. Iz Davidovog okruženja rekli su mu neka samo kaže riječ i odsjeći će Šimeju glavu.

„David kaže da se njegov sin digao protiv njega, a Šimej ima možda još veći razlog napadati ga. Onda kaže, ‘Što ako mu Bog dopušta to činiti’. Dakle, on razmišlja puno dublje.

Ne u smislu da bi Bog bio izvor nekog zla, nego da Bog dopušta to poniženje. I kaže da će Bog možda pogledati na to poniženje i da će mu vratiti blagoslov po tom poniženju. Naša ljudska logika i kako mi razmišljamo je da se nekoga odmah želimo riješiti, još pogotovo kad osoba ima moć – samo nekoga makne.

To će nam uvijek biti napast – imaš moć, on ti smeta, samo ga makneš. A David kaže, Ne. Treba vidjeti, možda treba, možda ne. Možda poslije, sad ne.

Zato je David u Božjem srcu – on prima nadahnuća, on gleda što Gospodin govori“ istaknuo je don Marinko.

 

 

Kad je David bio u teškom grijehu, radio je po svome. Prorok Natan ga stavlja pred Boga. „Da bismo mogli vidjeti svoj grijeh, moramo se staviti pred Boga. I David kaže, ‘Sagriješio sam protiv Jahve’.  Natan odvrati Davidu: ‘Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti’.

To je temeljno kad spoznajemo gdje griješimo – da vidimo da je moj grijeh protiv Boga. Dok to ne vidimo, kajanje nema smisla. To su neka pravila, naše norme, kao što farizeji kažu da je netko u nečemu pogriješio, ali tu nigdje ne vidiš Boga. U toj zapovijedi nema ljubavi“ poručio je propovjednik, naglasivši da Sveto Pismo i sve zapovijedi imaju nutarnju povezanost, nutarnji smisao.

„Prva zapovijed je zapovijed ljubavi. Ako bilo koja zapovijed nije u skladu s ljubavlju, ona ne vrijedi. Izokrene se njen smisao.

Bog nam daje Dan Gospodnji da možemo biti s njim, da možemo slaviti. Nije problem što je čovjek nešto učinio, nego što je izašao iz Dana Gospodnjeg. Znači da je sve drugo važnije nego Dan Gospodnji. To je bio smisao te zapovijedi“ rekao je don Marinko, pojašnjavajući to na primjeru iz navještenog Evanđelja kad su apostoli u subotu trgali klasje i jeli žito.

„Tu su gladni ljudi koje treba nahraniti. Isus kaže ‘Sin Čovječji je gospodar subote’. Isus je središte subote, i on je tu. I učenici to prepoznaju – tu je Gospodar subote. On nam je dao subotu. Biti s njim, biti u njegovoj blizini znači slaviti Dan Gospodnji. Farizeji to ne vide. Oni su izašli iz tog odnosa s  Gospodinom.

Oni vide samo jedno pravilo. Ne vide više Gospodara subote. A on je tu. A oni ga ne primjećuju. Zato je ta zapovijed izgubila svoj nutarnji smisao, jer ne vidi Gospodara subote. Ako Gospodar subote nije prisutan, onda je sve promašeno. Iako izvana može izgledati da je sve u redu, zapravo ništa nije u redu, ako Isus nije tu“ upozorio je don Marinko.

 

 

Pritom je rekao da živimo u svijetu koji je sve okrenuo naopako, jer je izbacio Boga. „Bog više nije na prvom mjestu. Ako Bog nije na prvom mjestu, pokazuje se da ljudi čine štete.

To ide dotle i postaje pošast što se mladima sugerira, pokazuju ankete u Njemačkoj i Francuskoj, gdje mladi kažu da neće imati djecu kako bi spasili planet. Mnoge pojave postaju ideologija, ne smiješ ovo, ono. Nema opuštenosti.

Kad Bog nije u središtu, ljudi izgube svoje dostojanstvo i onda više nitko od nas nije u središtu. Drugi mi smeta, samog sebe stavljam u središte. Tako se otvaraju vrata pakla, jer tu više nema ljubavi. To je usmjerenost na sebe, zaokupljenost sobom.

Ako je Bog na prvom mjestu, onda su ljudi u središtu. Jer Bog je sve stvorio radi nas i radi našeg spasenja, iz ljubavi. Bog nas ljubi. Sin Božji je došao da nam dâ svoju božansku narav, svoj božanski duh. To je ljubav. Da uđemo u zajedništvo s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, da njemu možemo biti slični.

Ako smo u ljubavi sjedinjeni s Bogom, obnavlja se lice zemlje. Zato, kad zazivamo Duha Svetoga, kažemo da se obnavlja lice zemlje. Obnavlja se Božjom ljubavlju koja je razlivena u našim srcima“ poručio je don Marinko Duvnjak.

Ines Grbić  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Fra Matija Jurišić, član Franjevačke provincije sv. Jeronima, položio je svečane zavjete u Redu Male braće u duhu gesla ‘Evo, sve činim novo!’ (Otk 21,5), za vrijeme misnog slavlja koje je u subotu, 9. rujna, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal te Provincije.

Provincijal Šanko u propovijedi je govorio o važnosti produbljivanja odnosa i susreta te značajkama čistog srca.

U duhu navještenog evanđelja razmatrao je Isusovu zapovijed ljubavi. „Isus daje zapovijed ljubavi i ta zapovijed počinje s riječju ‘Ostanite u meni’. Evanđelist sv. Ivan apostol često koristi riječ ‘ostati’ kao zamjenu za ljubiti. Taj ‘ostati’ ima svoju cijenu. Što se ide dalje u životu, svatko u svom životu, pa i redovnici, vide da taj ‘ostati’ ima sve veću cijenu, da ta cijena raste.

Taj ‘ostati’ je zapravo ulazak iz zaljubljenosti u ljubav. Ljudi koji su dali obećanje na vječnu ljubav znaju da ljubav nije samo susret. Lijepo je rekao papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici ‘Bog je ljubav’: „Ljubav se može zapovjediti“, baš zato jer ljubav nije samo osjećaj, nije samo kemija – ljubav je i odluka!“ poručio je fra Tomislav.

I polaganjem tih zavjeta slavi se jedna odluka iza koje stoji jedan život, originalna životna priča koju Bog želi podržati, želi dati svoj dio.

„Ali, i s naše strane je naš dio – da ostanemo. Taj ‘ostati’ suprotno je od ‘pobjeći’. Puno puta u životu čovjek ima napast pobjeći. Kad je nešto teško, kad dođe neka prepreka, neke situacije, u redovničkom životu možda neki premještaj, neki subrat, neka situacija, javi se prvi refleks da pobjegnem, da nešto sredim, da ja nešto na svoj način riješim.

Tada zaboravljamo da je možda baš u tom trenutku ispit te ljubavi, da je to šansa. Svaka kriza je šansa da potpuno Bogu kažeš Da. Da produbiš taj Da. Kriza nije nešto negativno, kriza je obrat“ istaknuo je provincijal, rekavši da je „lako staviti habit na sebe. Ali, kad ga stavljaš, svaki dan trebao bi ga iznova staviti i ponoviti taj Da“ potaknuo je fra Tomislav.          

 

 

U kontekstu poticaja da čovjek uvijek nanovo obnavlja Da, provincijal je upozorio: „Kad čovjek prestane produbljivati neki odnos, kad jedan odnos više nema težnju da se produbi, taj odnos umre. On umire. On se suši. Isus kaže, ‘Bit ćete moji prijatelji ako činite što vam zapovijedam’. Ne samo ako osjećate, ako to želite – nego, ako činite! To je jako bitno“ poručio je fra Tomislav.

Za primjer kako ljubav nije samo osjećaj, propovjednik je podsjetio kako se majka ustaje noću kad se maleno dijete probudi, iako to ne čini baš veselo, može i s nervozom ustati. „Ali taj čin, iako nema možda nekog velikog osjećaja, itekako je ljubav“ naglasio je fra Tomislav.

Provincijal je fra Matiji rekao da možda nekad nešto neće osjećati, nekad će  ostati, ali ta poslušnost je jako bitna.

„U toj poslušnosti vidi se tko si ti i koliko je duboko tvoje ‘Da’. Isus kaže, ‘Budete li čuvali moje zapovijedi, radost će vaša biti potpuna’. Zašto tu koristi riječ čuvati, a ne vršiti? Zato što čuvaš nešto što je tvoje, što je postalo tvoje. Čovjek čuva nešto što voli. To je jako bitno – radi se o čistoći srca!

Nije dovoljno samo nešto odraditi, nije dovoljno samo nešto učiniti, da osoba umiri savjest. Potrebno je i traži se srce. To je čistoća srca! Čistoća srca je kad osoba svega sebe stavi u ono što radi, živi, čini“ poručio je provincijal Šanko.

Pritom je upozorio: „Mi nekad imamo sterilnu ideju čistoće, uškopljenu čistoću. Kao da je to samo ništa, misao ‘samo ne smijem pogriješiti’. Kao da je Bog protiv strasti!?

U knjizi ‘Trideset stuba do neba’, sv. Klimak lijepo piše i ne govori protiv strasti, nego o borbi za strast. Da osoba cijelu svoju strast usmjeri na nešto što je dobro. Sveci su strastveni ljudi, sveci nisu osobe bez strasti.

Čistoća ne znači neku sterilnost. Čistoća je kad čovjek cijeloga sebe stavi u ono što radi, živi“ poručio je fra Tomislav.

Rekao je da svećenik moralno može biti sasvim čist, da nije uputio nikakav krivi pogled. „Ali, ako nije za oltarom tu za svoje ljude, ako tome ne pripada do kraja, nego ima dva života. Ako to odradi, pa poslije toga ima neki drugi život, osoba nije čista. Osoba može sve savršeno odraditi, sve što joj se kaže. Ali, nisi čist. Jer tvoje srce je podijeljeno, nije cijelo. Tako i muž u braku. Muž može nikad ne prevariti svoju ženu. Ali, ako ne živi za tu ženu, ako se ne daje svojoj djeci, ako nije u obitelji prisutan sto posto, on nije čist“ upozorio je fra Tomislav.

 

 

Uvjeti izgradnje susreta

Provincijal Šanko je govorio i o uvjetima za susret i za čistoću srca, kako se ona obnavlja.

„Najprije je važna istina. Da bi se dogodio čisti susret, prva stvar je istina. Ja tebe ne mogu sresti bez istine. Ako sam ja stalno lažan, licemjeran, ne može se dogoditi kontakt.

Tko će doživjeti kontakt, susret na misi? Onaj tko uđe iskreno. Koji uđe iz pozicije koju sad živi. Gdje je tvoje srce kad dođeš na misu?

Drugi uvjet je biti prisutan, biti tu. Neki ljudi žive stalno iza, stalno misle o nekoj prošlosti, kako se to moglo dogoditi, zbog čega. Neki ljudi stalno nešto čekaju; još samo ovo da završim, da ovo prođe, još ovaj period, kad nešto napravim, pa ću onda… I nikad nisi tu. To je velika napast.

Đavao te tada toliko direktno ne stavlja u grijeh. Nego mu je cilj da te onemogući u dobrome. A kad te izbaci iz konteksta ljubavi, a kontekst ljubavi je ‘sad’ – onda nisi tu! I ne možeš biti.

Treći uvjet je – dati mjesto. Dati mjesto Bogu znači naći svoje mjesto. To je jako bitno. Ljudi koji ne nađu svoje mjesto često žele biti na svim mjestima“ upozorio je fra Tomislav. Podsjetio je kako je sv. Ivan Krstitelj, na pitanje je li on Krist, odgovorio, Ja nisam Krist. Ja znam tko sam.

„To je jako bitno – znati tko nismo, da bismo znali tko jesmo. Jako je bitno u životu naći svoje mjesto, da bi onda drugima mogao dati mjesto“ poručio je fra Tomislav. U tom kontekstu, govorio je o ljudima velike duše i ljudima sitne duše.

 

 

„Kad jednom stanemo pred Boga, volio bih da nas Bog prepozna kao ljude velike duše. Velike duše su ljudi u čijoj blizini se čovjek osjeća veliko. Oni imaju potrebu povećati nešto. Marija veliča.    

Ljudi sitne duše imaju potrebu odmah nešto ismijati, odmah omalovažiti, obezvrijediti. Kad se pojavi nešto lijepo i veliko, oni imaju potrebu to umanjiti. Zato što se tako osjećaju veći. To je mehanizam obrane, to se uči u psihologiji.

Mislim da je naše prvo poslanje kako će se drugi osjećati u mojoj blizini. Prvo poslanje sv. Franje je bilo baš to – susret! Jednog dana, bit ćeš vrednovan po susretu. Koliko dubok i lijep je tvoj susret“ poručio je fra Tomislav.

Govorio je i o susretu s Bogom, tome treba dati mjesto. U Kanonu mise molimo ‘Zahvaljujemo ti, Gospodine, što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo’.

„To je jako bitno, to je velika poniznost. Da bih znao kako ću služiti, da znam biti pred njim – da onda ne nosim sebe, nego tebe.

Mi često ostanemo protagonisti. Mislimo da smo mi nešto, da ćemo mi nešto učiniti. Ali, ako nema te poniznosti, malenosti; ako ne daš mjesta Bogu, ako nisi čovjek u čijoj blizini Bog može ući, što ćeš onda donijeti drugima? Tvoj život nema neku težinu.

Biti ljudi koji daju mjesta su ljudi u čijoj blizini se ljudi dobro, lijepo osjećaju, koji osjete druge ljude, koji znaju podržati. Sv. Franjo je bio takav“ rekao je fra Tomislav.

 

 

Kriteriji čistog srca – strastveno je, daje se do kraja i raduje se kad drugi uspije

Provincijal Šanko razmatrao je i Isusov poticaj iz Evanđelja, ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’.

„Jedna od najvećih novosti Evanđelja je ‘kao’. Neki kažu da je taj ‘kao’ najveća novost Novog zavjeta. Jer to je mogućnost koju imaš, koju ti Bog daje. Ne možeš ljubiti koliko Bog ljubi. Ali, ‘kao on’ znači dati sebe do kraja“ rekao je fra Tomislav.

Smatra utješnim da Bog osobu neće pitati što ne može, nego ono što može učiniti, da osoba do kraja dâ najbolje što može. Da na zlo može odgovoriti dobrim, molitvom, zagovorom, blagoslovom.

Provincijal je fra Matiji poželio čisto srce. Istaknuo je da su kriteriji čistog srca da je strastveno, da se daje do kraja, a ne na pola, nego puno i potpuno i da se zna radovati kad drugi uspije.

„Kad je drugome lijepo, kad Bog preko drugoga nešto lijepo napravi, znaš li se ti hraniti s tim? Jer, blaženstvo glasi ‘Blago čistima srcem, oni će Boga gledati’. Oni Boga gledaju u dobrome drugoga i nahrane se s time. U tome možemo napraviti test za svoje srce, jesmo li čisti. Ljudi sitne duše to, nažalost, nemaju. Ranjeni su. Onda na krivi način traže neku ljubav, neki surogat. Zapravo je druga logika – ‘Daj i bit će ti dano’. Neka nam Gospodin dâ tu milost“ poručio je fra Tomislav Šanko.

 

 

Nakon propovijedi, fra Matija je došao ispred fra Tomislava pred oltarom te je u dijalogu s provincijalom obećao da će doživotno opsluživati život čistoće, poslušnosti i siromaštva koje je sv. Franjo odabrao sebi i svojoj braći; da će izvršavati zapovijedi i savjete Evanđelja i Pravila Reda.             

Uslijedilo je pjevanje Litanija Svih Svetih koje je predvodio fra Pavle Ivić, za koje vrijeme je fra Matija bio u prostraciji.

Nakon Litanija, fra Matija je, kleknuvši ispred provincijala i imajući svoje ruke u njegovima, rekao da pred braćom i u rukama brata provincijala, vjerom zavjetuje Bogu da će cijeli život živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Obvezao se da će vjerno obdržavati, sukladno Konstitucijama Reda Male braće, život i Pravilo Male braće, služeći Bogu, Crkvi i ljudima.

Fra Tomislav je rekao da u ime Crkve i Franjevačkog bratstva prima fra Matijine zavjete da nasljeduje siromašnog i poniznog Franju, ljubitelja križa, poželjevši da se utvrđuje u poniznosti, da plamti žarom Kristove ljubavi i toplinom bratske dobrohotnosti; da gaji duh molitve i pobožnosti, da rado ispunjava dužnosti svoje službe te da njegov život izgrađuje Majku Crkvu, promiče spasenje svijeta i bude znak nebeskih dobara.

Fra Matija Jurišić rođen je 11. studenog 1984. u Splitu. Predstoji mu đakonsko ređenje. Sada djeluje u dubrovačkoj župi Rožat u Mokošici gdje djeluju franjevci Provincije sv. Jeronima.

Ines Grbić