Rođenje Isusa, Sina Božjega, oblikuje srce, obitelj i društvo

1. U ozračju svetkovine Rođenja Gospodinova, dok u našim srcima ponovno oživljava pjesma anđela „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“ (Lk 2, 14) i naša draga božićna pjesma „Svim na zemlji mir, veselje“, s radošću razmatramo otajstvo rođenja Isusa, Sina Božjega – Kneza mira, čije se svjetlo otajstva rođenja u punini rasprostire nad ljudskim životom, nad našim obiteljima i cijelim svijetom. U tom svjetlu rađa se svijest da Bog ulazi u povijest čovječanstva – dolazi „svojim miljenicima“ s nježnošću koja potiče i jača našu nadu, s blizinom Boga koji učvršćuje naše korake i s milošću koja nas potiče na zajedništvo, razumijevanje i miran suživot. Kristovo rođenje postaje Božja nazočnost u središtu naših dana, u iskustvima koja oblikuju našu svakodnevicu i u svim nastojanjima kojima tražimo putove dobra, istine i pravednosti.

2. U vremenu obilježenom napetostima i nesigurnostima, društveni suživot često je opterećen teškoćama i nerazumijevanjem. Političke i društvene napetosti, s pojavama različitih skandala, kriminala i korupcije, dodatno opterećuju javni prostor. Rastući utjecaj novih ideologija unosi sve više nesigurnosti u društvo. Tendencije koje potkopavaju kršćanske i općeljudske vrijednosti te stabilnost obitelji ozbiljno narušavaju temelje ljudske egzistencije.

Sve izraženije nepovjerenje u institucije i međuljudske odnose postaje ozbiljan izazov svakodnevnom životu. Našu stvarnost dodatno otežava širenje lažnih informacija putem medija i društvenih mreža, što pridonosi povećanoj polarizaciji i podjelama u društvu. Socijalne nejednakosti koje pogađaju brojne obitelji, nesigurnost radnih mjesta i gospodarske teškoće povećavaju osjećaj nesigurnosti.

Migracijski izazovi, iskustvo usamljenosti i izolacije mnogih ljudi te zabrinutost zbog budućnosti mladih naraštaja, stvaraju dodatne pritiske i otvaraju pitanja o smjeru društvenog razvoja. U takvim okolnostima javlja se snažna potreba za mirom, jasnoćom i obnovljenim povjerenjem, ukorijenjenima u vrijednostima istine i pravednosti.

U takvom složenom ozračju, obilježenom ubrzanim ritmom života, pritiscima suvremene ne/civilizacije, osjetljivosti mentalnog zdravlja i slabljenjem povjerenja u javni govor, sve snažnije raste želja za mirom koji donosi jasnoću srcu i učvršćuje put zajedništva.

3. U toj stvarnosti posebno snažno odzvanja iskustvo biblijskog pjesnika i njegov vapaj: „Samo je u Bogu mir, dušo moja“ (Ps 62, 6), koji nas poziva na povratak izvoru nutarnjeg sklada kojega Bog daruje čovjeku utjelovljenjem svoga Sina Isusa Krista. U tom pozivu otvara se duhovno ozračje u kojem čovjek može pronaći uporište za svoje misli, sigurnost za svoje odluke i snagu za hod naprijed, nošen mirom koji nadilazi sve nemire i vraća srce u ravnotežu. U tom pozivu otvara se, također, prostor u kojem čovjek može odložiti svoje strahove, obnoviti svoje povjerenje i dopustiti da se u njegovom srcu učvrsti trajan mir kojeg daruje sâm Bog. Taj Božji mir oblikuje naš pogled na svakodnevne izazove, donosi jasnoću u naše odluke i daje nam snagu za ustrajnost u dobru, osobito u trenucima kad se svakodnevni putovi čine složenima, a međusobni odnosi krhkima. U tom miru rađa se pouzdanje u sigurnu budućnost, učvršćuje se svijest o vrijednosti svakoga čovjeka i produbljuje se briga za dostojanstvo ljudskog života od začeća do prirodne smrti i u svim okolnostima ljudske egzistencije.

U središtu božićnog otajstva snažno se ističe dolazak Isusa Krista, Sina Božjega, čije rođenje unosi u svijet mir koji proizlazi iz Božje ljubavi i njegove trajne vjernosti spasenja čovjeka. Njegova prisutnost oblikuje našu nutrinu, obnavlja našu sposobnost za ljubav i u nama potiče otvorenost prema drugima. U susretu s Njegovim mirom raste spremnost za praštanje, raste dobrohotnost prema bližnjemu i jača osjećaj da smo pozvani biti graditelji društva koje cijeni dostojanstvo svake osobe i njeguje kulturu dijaloga. U tom ozračju Krist postaje temelj naših nastojanja da širimo dobro, da se zauzimamo za pravednost i da svjedočimo vrijednosti koje izviru iz evanđelja.

4. Bogato značenje Božića posebno se očituje u obitelji, u kojoj se čovjek uči blizini, strpljivosti, nesebičnosti i radosti zajedništva. Obitelj je prostor u kojem se rađa toplina međusobnih odnosa, u kojem se prenosi vjera i povezuje naraštaje te u kojem se oblikuje srce sposobno za povjerenje i krepost vjere, ljubavi i nade. U obiteljskom okruženju njeguje se zahvalnost za život, učvršćuje osjećaj pripadnosti i razvija spremnost za suodgovornost, što sve postaje vrijedna osnova za izgradnju skladnog društva. Božić nas potiče da prepoznamo ljepotu svakog obiteljskog trenutka i da svaku obiteljsku zajednicu obogatimo strpljivošću, razumijevanjem i međusobnom podrškom.

U duhu Božića jasno prepoznajemo i važnost kršćanske kreposti nade koja nas vodi prema novim počecima i koja osnažuje naša nastojanja da živimo s pouzdanjem u Božju prisutnost. Nada oblikuje našu sposobnost da vidimo dobro u svijetu, da vjerujemo u plodove napora i žrtve i da se, unatoč izazovima, usmjerimo prema budućnosti otvorenoj Božjem djelovanju. Ona nam daje duhovnu postojanost i nježnu hrabrost koja potiče obnovu odnosa, promiče razumijevanje i podupire ustrajnost u svakom djelu ljubavi.

5. Ove godine s osobitom zahvalnošću u srcu promatramo završetak Jubilejske godine koja završava u božićnom vremenu, na blagdan Svete Obitelji, u mjesnim Crkvama. Jubilejska godina koja se primiče završetku obogatila je našu vjeru mnogim milostima i potaknula nas na obnovu duhovnog života, kreposti nade, na djela ljubavi, na susrete koji su učvrstili zajedništvo i na korake koji su otvorili put pomirenju. Zahvaljujemo Gospodinu za sve primljene milosti i darove, za trenutke u kojima smo osjetili blizinu Duha Svetoga, za svaku obnovljenu nadu i za svako dobro djelo koje je proizašlo iz Njegovog nadahnuća. Sa zahvalnošću se sjećamo i brojnih ljudi koji su surađivali s tim nadahnućima i koji su svojim riječima, služenjem i dobrotom obogatili živote drugih.

6. Neka vam, draga braćo i sestre, ovaj Božić bude vrijeme dubokog mira, obiteljske blizine i svjetla koje ulazi u srce i obnavlja ga snagom Božje ljubavi. Neka vas prate krepost nade i jasnoća koja dolazi iz vjere, a vaši domovi neka budu ispunjeni radošću i dobrohotnošću.

Svima vama, kao i svim ljudima dobre volje, od srca želim i molim sretan i blagoslovljen Božić te milošću ispunjenu, nadom obogaćenu i mirom prožetu Novu godinu!

+ Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup

Božićno čestitanje svećenika, redovništva i vjernika laika, djelatnika u ustanovama Zadarske nadbiskupije kod zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića održano je u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u subotu, 20. prosinca.

„Božić je trajna Božja odluka da ostane s čovjekom, da uđe u čovjekovu povijest, u njegovu svakodnevicu, u njegove radosti i napore, strahove i nade i donese novi život. U djetetu Isusu Bog nam objavljuje svoje lice blizine koja spašava, poniznosti koja privlači i vjernosti koja ne odustaje od čovjeka ni kad je slab, grešan i umoran“, rekao je mons. Zgrablić.

Svećenike, redovnike i djelatnike u crkvenim ustanovama, Božić vraća izvoru njihovog poziva, poslanja i služenja. Božić nas podsjeća „da naše djelovanje ne proizlazi ponajprije iz struktura, planova i zadataka, nego iz osobnog i zajedničkog susreta s Bogom koji se daruje. U otajstvu betlehemske noći učimo da se prava plodnost našeg rada rađa iz nutarnje povezanosti s Gospodinom, po sakramentima, molitvi, osluškivanju Božje riječi, a ne isključivo iz vidljivih rezultata i ljudskih mjerila uspjeha“, istaknuo je nadbiskup.

Bog je počeo djelo spasenja u skromnosti betlehemske štalice, u skrovitosti obitelji, u povjerenju Josipa i Marije. „U toj Božjoj samozatajnosti prepoznajemo i vlastiti put služenja: vjernost u malim stvarima, strpljivost u ponavljanju istih zadataka, ustrajnost u službama koje su pred Bogom dragocjene i blagoslovljene za čovjeka. Božić nas uči da nijedan čin ljubavi, žrtva i iskreni napor uloženi za dobro čovjeka, nisu izgubljeni“, poručio je mons. Zgrablić.

Božić nam otkriva i da je Bog, Bog susreta. „Utjelovljenje Sina Božjeg je konkretan događaj u kojem Bog izlazi ususret čovjeku. U Isusu Bog ulazi u naš prostor i vrijeme, dijeli našu krhkost i prihvaća uvjete ljudskog života.

U tom svjetlu i naši međusobni susreti dobivaju dublje značenje. Oni nisu tek prigoda za običajnu razmjenu lijepih riječi i čestitki, nego su izraz i nastavak Božjeg djelovanja među nama. Kad susrećemo jedni druge, dijelimo radosti i terete, konkretiziramo ono što Božić naviješta: da je Bog s nama i među nama. Tako istinski susret postaje mjesto gdje se Utjelovljenje nastavlja u vremenu“, poručio je nadbiskup, rekavši kako nas Božić podsjeća da su naši susreti dar, ali i zadaća.

„Naše zajedništvo nije uvijek jednostavno ni lako; često zahtijeva strpljenje, opraštanje i spremnost na razumijevanje. No, upravo u tom naporu susreta, u izlasku iz sebe, nasljedujemo Krista koji je izišao iz božanske slave kako bi postao Emanuel – Bog s nama. Tako naš suživot postaje put rasta u ljubavi i zrelosti vjere“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da nas Božić šalje da budemo graditelji zajedništva u svakodnevnom životu: „Iz betlehemskog otajstva rađa se poziv da Crkva u svakom vremenu bude mjesto gdje se ljudi mogu susresti s Bogom i jedni s drugima te iskusiti da nisu sami, nego da nas Bog ljubi i prihvaća“.

Nadbiskup je zahvalio za sve što je Bog učinio „po nama i unatoč nama“ u godini na izmaku; za svaku župu, zajednicu i ustanovu, za osobe kojima smo bili blizu, „za poteškoće koja su nas učile povjerenju i uspjehe koji nas podsjećaju da je Gospodin izvor svega dobra“.

Otvaranje Jubilejske godine bilo je 27. prosinca 2024. godine. Na nadbiskupijskoj razini, središnja proslava Godine jubileja održana je 27. travnja na Forumu, kad je istaknuta krepost nade i „mnoga dobra“ koja „u nama i po nama, u svakom čovjeku, potiče Duh Sveti“, na poticaj pape Franje koji govori o tome u Apostolskom pismu „Spes non confundit“. „Bila je to prilika da javno kažemo: hvala Bogu za neizmjerna dobra koja od njega primamo, ali hvala i svima koji sudjeluju u ostvarenju poticaja Duha Svetoga u nama; zahvala za sva dobra, često učinjena u malim svakodnevnim gestama, ali s ljubavlju“, rekao je nadbiskup.

U Jubilejskoj godini vjernici Zadarske nadbiskupije sudjelovali su na Nacionalnom hodočašću u Rim od 5. do 12. listopada, kao „iskustvu zajedništva s općom Crkvom i papom Lavom XIV.“.

Na 110. godišnjicu rođenja Sluge Božjega don Eugena Šutrina, 26. lipnja i povodom 80. godišnjice njegove mučeničke smrti, u Luci na Dugom Otoku održan je Svećenički i Redovnički dan, a 26. studenog u Privlaci je održan susret vjernika Zadarske nadbiskupije, postavljanje spomen – ploče na župnu kuću i Hod svjetla od župne kuće do mjesta Šutrinovog ubojstva na  Sebačevu.

Jubilejska godina će završiti proslavom 28. prosinca, „u nadi i molitvi da ono što je Gospodin započeo među nama, neće ostati bez ploda“.

U 2025. godini bio je i dostojanstveni oproštaj od pape Franje koji je umro 21. travnja 2025., „pastira koji je Crkvu neumorno učio hrabroj nadi, blizini s malima i radosti Evanđelja. S vjerom i molitvom dočekali smo 8. svibnja 2025. i izbor novog pape, Lava XIV.“, podsjetio je nadbiskup.

Osobita radost bila je početak Trajnog euharistijskog klanjanja 21. studenog, u crkvi Gospe Maslinske na Belafuži u Zadru, kao „snažno središte duhovnog života iz kojega Crkva crpi snagu – iz Gospodinove prisutnosti koja preobražava srca“, rekao je mons. Zgrablić.

Tijekom godine u župama su bila hodočašća, duhovne obnove, duhovno-kulturna događanja i obilježavanje značajnih obljetnica. Mons. Zgrablić je nastavio 2024. godine započeti pastoralni pohod župama diljem Nadbiskupije, koje se planira dovršiti 2026. godine.

Sa zahvalnošću je istaknuo djelovanje župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, župnih Caritasa, vjeroučitelja, župnih animatora, svih vjernika laika koji konkretno utjelovljuju ljubav Boga i Crkve u vremenu i prostoru, kao i povjerenstvima Nadbiskupije na vrijednim inicijativama i događanjima kojima se obogaćuje život mjesne Crkve. U 2025. godini preminuli su don Zvonimir Ćorić (2. veljače) i don Jerko Gregov (3. studenog). Nadbiskup je zahvalio za njihov život, svećeničko služenje i svjedočanstvo vjere.

U zahvalnosti svima, poželjevši svima mirom ispunjen Božić i blagoslovljenu Novu godinu, nadbiskup Zgrablić je poručio: „Raduje nas svako dobro djelo učinjeno na slavu Božju i za spasenje duša. Neka nas Božić obnovi u vjeri, ojača u nadi i učvrsti u ljubavi. Neka Gospodin, koji dolazi u jednostavnosti i poniznosti, blagoslovi naš trud i ispuni srca mirom“.

Prigodni govor na početku susreta uputio je don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Rekao je da se Zadarska nadbiskupija potrudila proslaviti različite događaje u Godini jubileja i ostvariti njene smjernice među vjernicima. Podijeljeni su brojni sakramenti, svete ispovijedi i molitve za oprost od vremenitih kazni.

Tijekom 2025. godine obilježen je i jubilej 1700 godina od prvog ekumenskog sabora u Niceji. „Zahvaljujući Saboru u Niceji i Carigradu, između ostalog, ostao nam je simbol vjere: Nicejsko-carigradsko vjerovanje koje molimo na nedjeljnim misama. Premda je riječ o dogmatskom tekstu, on je preporučen za osobnu meditaciju i osobnu duhovnost.

​Dobro je vratiti se tom simbolu vjere, u njemu tražiti istinu i sintezu onoga što ispovijedamo, u misi ali i u vlastitoj duhovnosti“, poručio je vikar. ​U tekstu Nicejsko-carigradskog vjerovanja je i izraz: ‘I postao čovjekom, radi nas ljudi i radi našega spasenja’.

„Nicejsko-carigradsko vjerovanje usmjerava našu vjeru na ispravan put, da posvijestimo zašto se Isus utjelovio i zašto je vječna Božja Riječ postala čovjekom. Sišao je među nas ljude da bi nam objavio Nebo, Oca, da bi nas otkupio od smrti i grijeha, da bi pobožanstvenio čovjeka, da bismo mi imali udjela u Božjem društvu“, rekao je don Ante. Istaknuo je da ljudi ne biraju biti rođeni, a Bog je to odlučio, biti rođen i čovjeku daje dar života. „Bog u Isusu Kristu odlučio je roditi se, postati čovjekom. On je jedini uzeo na sebe ljudsko tijelo radi nas ljudi i radi našeg spasenja.

​Dok mi ljudi u prigodama napasti čujemo glas iz Edenskog vrta: ‘Bit ćete kao bogovi’, Bog je odlučio biti čovjekom, radi nas ljudi i radi našeg spasenja“, istaknuo je vikar, rekavši da ljudsko dostojanstvo ne ovisi o našim ljudskim sposobnostima, darovima, zdravlju, jer ljudsko dostojanstvo nalazi se i u bolesti i u patnji.

„Ljudsko dostojanstvo raste i ovisi isključivo u odnosu na pravoga Boga i pravoga čovjeka, po uzoru na Isusa Krista. ​Netko je rekao da se rađamo kao ljudi, ali postajemo čovjekom; za biti čovjekom potreban je rad na sebi. Da bismo bili svećenici, vjernici laici dobri u obiteljskom životu, službi, najprije moramo po uzoru na Isusa Krista biti pravi ljudi. To je temelj. To nam poručuje i otajstvo Božića“, poručio je don Ante.

Čestitavši mons. Zgrabliću Božić i Novu godinu u ime vjernika laika i klerika, vikar Ante je poželio nadbiskupu: „Molim Vas da nas jačate prije svega u ljudskosti, u čovještvu, kako bismo mogli rasti po uzoru na pravoga čovjeka i pravoga Boga, Isusa Krista“.

 I.G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić

​

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je Poziv na zatvaranje Jubilejske godine župnicima, redovničkim zajednicama i vjernicima laicima u Zadarskoj nadbiskupiji. Poziv nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.

Draga braćo svećenici i redovnici, drage sestre redovnice!

U radosti i zahvalnosti Bogu, obraćam vam se povodom zatvaranja Jubilejske godine u Zadarskoj nadbiskupiji.

Svečani obred zatvaranja Jubilejske godine u mjesnoj Crkvi slavit ćemo za vrijeme svete Mise na svetkovinu Svete Obitelji lsusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 28. prosinca 2025., s početkom u 18,00 sati, u katedrali sv. Stošije u Zadru. Srdačno vas pozivam na ovo euharistijsko slavlje, zajedno s vjernicima koji su vam povjereni.

Ova Jubilejska godina bila je obilježena mnogim milosnim trenucima, a osobito želimo istaknuti tri zajednička važna događaja koji su je snažno obilježili u našoj Nadbiskupiji:

– otvaranje Jubilejske godine, 27. prosinca 2024., u crkvi sv. Šime i katedrali sv. Stošije u Zadru, uz sudjelovanje velikog broja vjernika;

– središnju proslavu Jubilejske godine i slavlje „mnogoga dobra“ koje smo proslavili euharistijskim slavljem na Forumu i procesijom oko poluotoka Zadra, na Nedjelju Božjega milosrđa, 27. travnja 2025.;

– hodočašće u Rim, susret sa Svetim Ocem te pohod rimskim bazilikama.

Uz ove događaje, Jubilejska godina bila je obogaćena i brojnim drugim slavljima, susretima i inicijativama na nadbiskupijskoj i župnoj razini, po kojima je Božja milost bila živo prisutna u našim vjerničkom zajednicama. Svjesni smo da su milosti koje smo od Boga primili tijekom ove Svete godine najveće duhovno dobro koje čovjek može primiti, dar koji nadilazi svako Ijudsko nastojanje.

Stoga je zatvaranje Jubilejske godine ujedno i dragocjena prigoda za zajedničku zahvalu Bogu za sva dobročinstva, milosti i oproste kojima nas je Gospodin obasipao tijekom ove Svete godine.

Zbog ovog važnog dogadaja, određujem da se na području Nadbiskupije na dan zatvaranja Jubilejske godine ne održavaju večernje svete mise, nego da se vjernike potakne i pozove da se, zajedno s nama, okupe na euharistijskom slavlju zatvaranja Jubilejske godine u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Podsjećam i na upute za zatvaranje Jubilejske godine koje naglašavaju: „Treba paziti da poziv na to slavlje dopre do svih vjernika”. Stoga vas bratski molim da ovu obavijest prenesete župnim zajednicama, koristeći sva raspoloživa sredstva obavješćivanja.

Zahvaljujem vam na vašoj požrtvovnoj svećeničkoj i redovničkoj službi te na svemu što ste, zajedno s vjernicima, učinili da ova Jubilejska godina bude vrijeme obraćenja, nade i duhovne obnove.

Uz srdačan bratski pozdrav i zaziv Božjeg blagoslova,

+ Milan Zgrablić,

nadbiskup

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, posjetili su u petak, 19. prosinca, Šimu Erlića, gradonačelnika Grada Zadra, u Maloj vijećnici Grada Zadra.

To je tradicionalni predbožićni susret predstavnika Grada Zadra i Zadarske nadbiskupije u duhu razmjene božićnih i novogodišnjih čestitki.

Nadbiskup Zgrablić poželio je gradonačelniku Erliću zdravlja, hrabrosti i uspjeha na poslovnom planu te zaželio svima blagoslovljen Božić i sretnu 2026. godinu.

“Neka Vas prati obilje Božjeg blagoslova, vas i vaše obitelji, ali i sve naše sugrađanke i sugrađane, diljem Zadarske nadbiskupije”, rekao je mons. Zgrablić. Gradonačelnik Erlić zahvalio je mons. Zgrabliću te mu uzvratio dobrim željama.

Na susretu je istaknuta proslava Jubilejske godine kao događaj koji je obilježio godinu na izmaku, kad su se brojni vjernici okupili na Forumu u Zadru na otvaranju Jubilejske godine. Godina jubileja će biti zatvorena u nedjelju, 28. prosinca u katedrali sv. Stošije.

Uz gradonačelnika Erlića, na susretu su bili Ante Ćurković, zamjenik gradonačelnika, Sanja Jurišić, pročelnica Upravnog odjela za poslove kabineta Gradonačelnika i Anita Gržan-Martinović, viša savjetnica – specijalistica za međunarodnu suradnju UO za poslove kabineta Gradonačelnika.

Grad Zadar

Adventska duhovna obnova za studente i radničku mladež ususret Božiću održana je u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 17. prosinca.

Misno slavlje predvodio je don Ante Bulat, studentski kapelan Sveučilišta u Zadru. Razmatrajući navješteno Evanđelje u kojem evanđelist Matej navodi imena u rodoslovlju Isusa Krista i da se Izraelski narod prisjeća tih naraštaja, don Ante je rekao kako to pokazuje da je „Isus zaista hodao ovom zemljom. Isusu nije neki mit, priča, samo još jedna od religija, nego stvaran događaj“.

Isusovo rodoslovlje pokazuje i da za djelovanje Boga nema prepreke. „Jer, mnogi ljudi u tom rodoslovlju bili su veliki grešnici, nedostojni Božjeg pohoda, Božje ljubavi. David je poželio Bat Šebu, ženu vojskovođe Urije Hetita te je naredio vojsci da ubije njenog muža, kako bi je on mogao imati za ženu. ​Ali, Gospodin i dalje računa na njega. I dalje je Isus iz potomstva Davidova“, rekao je don Ante. Istaknuo je da Isusa ne sprječava da djeluje u našem životu ni naš grijeh, ni kad se udaljimo od njega, naša bol, rana, krivnja. „Evanđelje govori kako Isusa to ne sprječava da djeluje u tvom životu“, poručio je don Ante, poželjevši da to probudi nadu u srcu čovjeka, da Bog računa na čovjeka.

„Bog je došao na ovaj svijet zbog tebe i dolazi i danas. Bog računa na mene i tebe i radi u mom i tvom životu. Dolazi u tvoj život i nije mu prepreka tvoj grijeh, čak i ako je težak, ako se ponavlja i nekad misliš da se nečega ne možeš osloboditi. Bog i dalje radi na tvom srcu. Nije mu prepreka tvoja nesposobnost“, istaknuo je don Ante.

Kad je razmišljao o duhovnom pozivu da postane svećenik, Bulat je mislio da je nesposoban za to. „Bogu je drago da priznaš da ne možeš ti, ali može on u tvom životu, u tvojim djelima. Bogu nije prepreka tvoja nesposobnost, tvoj grijeh“, poručio je don Ante, rekavši da Isus stavlja sa strane ako netko misli da nema nekih darova.

„Možda misliš da nisi dostojan. Nitko nije dostojan. Božja ljubav je besplatna, Božja ljubav se daruje, ne može se zaslužiti. Dobiješ je kao dar, moraš je samo primiti u svoje srce. To je poruka evanđelja – Isus ipak računa s tobom, unatoč svemu“, poručio je don Ante, rekavši da u Došašću slavimo Isusov dolazak, ali Isus je već prisutan u našem životu.

„Ako uđeš dublje u svoje srce i pogledaš svoju prošlost, naći ćeš trenutke kad je Isus bio tu. Kad sam se obratio i gledao na svoj život, kako sam svakako živio, vidio sam toliko Isusovih intervencija u mom životu kad sam bio najgori. Jer Isus je mene želio. Nisu mu bili prepreka moj grijeh, moja razvratnost, moj odlazak od njega, moj neodlazak na misu, ispovijed. On je opet radio na mom srcu i bio uz mene.

​Velika laž koju zlo nameće svima, osobito mladima i za koju silno želi da u to povjerujete je da da si ti nešto kriv u svom životu, da ti se nešto dogodilo jer si se rodio u nekoj situaciji, teškoj obitelji i da nisi vrijedan Božje ljubavi. Da tvoje srce nije zavrijedilo da ga Bog ljubi“, upozorio je  don Ante, rekavši da to primjećuje u razgovorima s brojnim mladima.

„Ako to osjećaš u svom srcu, otvori Gospodinu svoje srce, jer on radi na njemu. On je uz tebe, silno te ljubi i nisu mu prepreka događaji u tvom životu: tvoja prošlost, tvoja rana, tvoj grijeh, tvoje beznađe, tvoja nevjera, sumnja. Ako stvarno želiš susresti Boga koji te silno ljubi, jedina prepreka je da mu ne otvoriš srce, da mu ne dopustiš da uđe u tvoje srce, da mu ne dopustiš da ti pokaže koliko te ljubi“, poručio je don Ante.

Često savjetuje mladima da u molitvi pitaju Gospodina: „Isuse, pokaži mi koliko me ljubiš“. „Kad se to dogodi, spreman si zaboraviti sav svoj teret, svoju bol, svoj grijeh i dati svoje srce Isusu. Kad stvarno spoznaš da te Bog silno ljubi, kao što ljubi svakoga, kad ti to dotakne srce, onda se sve mijenja. Drugo, često smo u zamci Sotone, da gledamo sebe očima koje nisu Božje. Često kažem mladima – pitaj Isusa da ti barem na trenutak da da vidiš sebe onako kako te on vidi. A on te vidi kao svoje ljubljeno dijete, kao nekoga za koga je on umro na križu i opet bi to učinio“, poručio je don Ante.

Nakon mise svjedočio je Matej Lovrić, o svom putu obraćenja i blagoslovima koje je primao od Boga, kako ga je čudesno izbavljao iz teških životnih situacija, kao i o pratnji Gospe u njegovom životu. Nakon 13 godina djelovanja u zajednici ‘Korablja Arka’, sada s obitelji živi u Međugorju. „Često su mi neki ljudi rekli da je moj život promašaj. Siguran sam da je u životu svakoga od nas jedini promašaj da ne postanemo sveti“, rekao je Matej i poželio svima da postanu sveti. Nakon svjedočenja održano je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Tijekom susreta mnogi mladi pristupili su sakramentu ispovijedi.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić

Sv. Zoilo, sv. Stošija i sv. Krševan – vjera koja se pamti, ljubav koja se živi

Draga braćo i sestre!

Dragi članovi župnog Caritasa!

1. U ozračju blagdana sv. Zoila i zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije, koji obilježavamo 16. prosinca, mjesna Crkva mislima, molitvom i djelima ljubavi ponovno se vraća svojim dubokim kršćanskim korijenima. Dan Caritasa i slavlje blagdana sv. Zoila je spomen na sveca iz davnine, ali i trajni poziv da obnovimo ono što je Crkvu kroz stoljeća činilo prepoznatljivim: vjeru koja ne ostaje zatvorena u crkvenim zidovima, nego se prelijeva u djelotvornu ljubav prema čovjeku. U tom svjetlu, likovi naših zaštitnika – sv. Stošije, sv. Krševana i sv. Zoila – tvore nerazdvojno trojstvo svjedočanstva, vjere u Krista i ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a njihova se poruka na osobiti način povezuje sa sv. Šimunom, pravednikom iz Jeruzalema koji je, vođen Duhom Svetim – Duhom Ljubavi, u malenom Djetetu Isusu prepoznao „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“. Kao što je sv. Šimun u jeruzalemskom hramu prepoznao ispunjenje Božjeg obećanja, tako su i naši zadarski sveci u konkretnim okolnostima života prepoznali Krista u bližnjima i posvjedočili ga svatko na svoj način.

2. Život suzaštitnika Zadra i zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije – sv. Zoila, svećenika i pokornika iz 3. stoljeća, otkriva nam snažnu dimenziju svetosti. Sv. Zoilo je živio na području Akvileje, u skromnoj kolibi, u močvarnom kraju, povučeno i pokornički. Njegov život obilježen je molitvom, postom i sabranošću, ali i dubokom osjetljivošću za patnju drugih. U doba Dioklecijanovih progona, kada je strah paralizirao mnoge i kad su mnogi mučenički posvjedočili svoju vjeru, sv. Zoilo usudio se učiniti ono što je evanđelje tražilo: pokopati tijela pokojnika, među njima i mučenika sv. Krševana te tako izvršiti jedno od temeljnih djela milosrđa – mrtve pokopati.

Vjernici Zadra prihvatili su sv. Zoila kao svoga zaštitnika već u srednjem vijeku. Od 11. stoljeća njegov je kult čvrsto ukorijenjen u gradu Zadru, a od 1307. do početka 18. stoljeća gotovo da nije bilo crkve bez njegova lika. Bio je zaštitnik siromašnog puka – varošana, osobito u vremenima epidemija, gladi i društvenih nepravdi. Godine 1622. njegove su relikvije svečano prenesene u katedralu sv. Stošije, gdje je njegovo štovanje popraćeno zvonjavom, procesijama i otvaranjem relikvijara, što svjedoči koliko je bio omiljen među Zadranima.

U toj povijesnoj i duhovnoj pozadini, razumijemo zašto je sv. Zoilo danas zaštitnik Caritasa Zadarske nadbiskupije. Njegov život pokazuje da je svetost bez kompromisa i konkretna. Sv. Zoilo je most između mučeničke vjere sv. Stošije i sv. Krševana i svakodnevne ljubavi prema čovjeku, kao i prema sv. Šimunu koji je u malenom Djetetu prepoznao Spasitelja.

3. Caritas je srce i ruke Crkve – mjesto gdje vjera postaje dodir, pogled, riječ utjehe i konkretno djelo ljubavi. Caritas nije samo ustanova, nego način života Crkve. U Caritasu se nitko ne smije osjećati isključenim, ali nitko se ne smije osjećati ni oslobođenim od odgovornosti za bližnjega i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svatko, bez iznimke, pozvan je biti dio caritasa – lanca ljubavi koji, radi zajedničkog sudjelovanja u Božjoj ljubavi, povezuje davatelja i primatelja, Boga i čovjeka, u jedno zajedništvo života.

4. Dragi članovi župnih Caritasa,

vaše služenje u župnim zajednicama nastavlja sv. Zoilov put dosljedne i bezuvjetne ljubavi prema Bogu i čovjeku onako kako nas Krist uči i kako nam je pokazao primjer.

Na blagdan sv. Zoila, zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije, od srca čestitam svim članovima župnog Caritasa dan našeg nebeskog zaštitnika. Ovaj dan je prilika da s dubokom zahvalnošću Bogu prepoznamo i vrednujemo sve ono što činite – često tiho, nenametljivo i bez očekivanja zahvalnosti i priznanja – a što pred Bogom ima neizmjernu vrijednost. Vaše inicijative, vaša zauzetost, vaša spremnost da darujete vrijeme, snagu i srce, svjedoče da je Caritas doista srce i ruke Crkve, vjera koja se ne zadržava samo na riječima, nego postaje konkretno djelo ljubavi.

Hvala vam što u duhu sv. Zoila znate prepoznati Krista u svakoj prilici djela milosrđa, što ne prolazite ravnodušno pored potrebe i patnje i što svojom blizinom, razumijevanjem i pomoći gradite Crkvu u kojoj se nitko ne osjeća zaboravljenim. Vaša služba obogaćuje ne samo one kojima pomažete, nego i cijelu župnu zajednicu, jer nas podsjeća na ono bitno – da smo pozvani jedni drugima biti dar.

Posebnu čestitku i riječ blizine upućujem svim korisnicima caritasovih usluga. Vaša prisutnost među nama dragocjena je i važna. Crkva vas ne promatra samo kao primatelje pomoći, nego kao braću i sestre s kojima dijelimo istu Božju i međusobnu ljubavi i isti životni put. Neka vam ovaj blagdan sv. Zoila i predstojeći božićni i novogodišnji dani donesu ohrabrenje, nadu i iskustvo da niste sami, da vas Crkva prihvaća i cijeni.

Svima vama, članovima župnih Caritasa i korisnicima njegovih usluga, od srca čestitam skorašnji Božić, blagdan Božje blizine i ljubavi koja se rađa u Djetetu Isusu. Neka rođenje Isusa Krista ispuni vaša srca mirom, toplinom i povjerenjem, a vaše domove radošću i nadom.

Ujedno vam želim i blagoslovljenu Novu godinu, ispunjenu zdravljem, snagom, međusobnim razumijevanjem i otvorenošću za dobro. Neka nas u novoj godini i dalje vodi vjera sv. Zoila – duh djelotvorne ljubavi u kojoj se nitko ne osjeća isključenim, a svi se osjećamo pozvanima ljubiti Boga i bližnjega. Neka nas zagovor sv. Stošije učvrsti u vjeri, sv. Krševana osnaži u hrabrosti, sv. Šimuna u poslušnosti Duhu Svetom, a milosrđe sv. Zoila nadahne na djelotvornu ljubav.

Na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova,

+ Milan Zgrablić

zadarski nadbiskup

Foto: skulptura kipa sv. Zoila na glavnom oltaru u crkvi sv. Krševana u Zadru

Oltarna pala iz 1742. g. iz crkve sv. Krševana u Zadru / autor: Giuuseppe Angeli (?)

Prikaz sv. Zoila i sv. Krševana – Sv. Zoilo izvlači tijelo sv. Krševana iz mora kod Grada

Bogoslov Zadarske nadbiskupije Luka Miletić postavljen je u službu lektora, a Ante Nimac u službu akolita, za vrijeme euharistijskog slavlja u kapeli Presvetog Srca Isusova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, koje je u četvrtak 11. prosinca, predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

Miletić i Nimac su među dvadeset i dvojicom bogoslova kojima je dodijeljena služba lektorata, odnosno akolitata (u svaku službu postavljeno je jedanaest bogoslova).

Uz biskupa su koncelebrirali rektor i novoimenovani zagrebački pomoćni biskup Vlado Razum, generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ante Sorić, kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Mišel Grgurić, župnik Župe Bešići Mladen Škvorc te duhovnici i odgojitelji u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu.

U uvodnom pozdravu rektor Razum istaknuo je da je cilj formacije pripremiti bogoslove za buduće poslanje u svećeničkoj službi kroz propitkivanje, razlučivanje i praćenje odgovornih osoba. Posebno se obratio kandidatima za lektorat i akolitat poručivši: „Vršenje ovih službi javni je čin, traži unutarnju raspoloživost i otvorenost nadahnuću Duha Svetoga, kako bi vršenje ovih službi bio najprije osobni čin posvećenja, a potom i čin njihova svjedočenja.“

Nakon navještaja evanđelja rektor je prozvao kandidate za lektorat i akolitat na što su oni rekli svoj „Evo me!“.

U homiliji se biskup Gorski osvrnuo na tekst iz Evanđelja po Mateju o veličini Ivana Krstitelja i istaknuo dvije naizgled proturječne Isusove rečenice. „Isus hvali Ivana Krstitelja i diže na razinu do tada neshvatljivu – između rođenih od žene ne usta veći – ali ipak, u usporedbi s onima koji dospiju u Nebesko kraljevstvo, njegova zemaljska veličina nije ništa“, rekao je biskup.

Istaknuo je kako veličina u kršćanskom poimanju proizlazi iz malenosti pred Bogom i usmjerenosti prema vječnosti. „Želimo slijediti Isusa onim žarom kojim je Ivan Krstitelj propovijedao obraćenje. Možda nećemo vidjeti plod svojih napora, ali sve u nama mora biti usmjereno u budućnost. Zato naš cilj nije karijera u Crkvi, nije bolja župa ili važnija služba, nije slava internetskih blogera. Jedini pravi cilj našega života je doći u Kraljevstvo nebesko“, poručio je.

Kandidatima za lektorat biskup je protumačio ulogu proroka i poslužitelja stola Riječi te naglasio kako će oni „posuđivati svoj glas Božjoj riječi.“ Prorok je Božji glasnogovornik, ali „ako se prorok boji, ako je nesiguran jer ne razumije Riječ ili ne vjeruje Riječi, toj riječi čini štetu jer ona postaje samo rečenica izrečena ljudskim glasom koja često ne dopire ni do uma ni do srca.“

Pozvao je bogoslove da posebnu pozornost stave na duhovnu pripravu za navještaj Božje riječi. „Kada stanete iza ambona, stola Božje riječi, budite svjesni da su riječi koje izgovarate Božje, a ne vaše i baš zbog toga ne čitajte bez duhovne priprave“, naglasio je mons. Gorski.

Obraćajući se budućim akolitima, biskup je istaknuo njihovu povezanost s euharistijom. „Postat ćete poslužitelji euharistijskog kruha – drugog stola u liturgiji – te tako još snažnije biti vezani uz najvažnije Božje i ljudsko djelo u Crkvi – uz presvetu euharistiju u kojoj nam se Krist svakoga dana nudi i čeka naš odgovor.“ Kao primjer ljubavi prema Kristu u euharistiji naveo je sv. Karla Acutisa, „dječaka po dobi, a sveca po odnosu prema Kristu u euharistiji i prema Kristu u siromasima.“

Na kraju homilije mons. Gorski primijetio je kako danas nedostaje svjedoka budućnosti – onih koji ukazuju na važnost odnosa prema nebu. Pozvao je bogoslove da budu svjesni dostojanstva trenutka i poslanja koje preuzimaju. „Dobro zapamtite da ne činite to u svoje ime. Činite to u ime Crkve i za Crkvu, u ime onoga koji vas je pozvao. Budite svjesni da ste pred očima zajednice i pred očima Božjim. Neka vas uvijek ohrabruju riječi proroka Izaije: ‘Ne boj se, ja ti pomažem!’“, zaključio je biskup Gorski.

Potom je uslijedio obred podjele službi. Nakon blagoslovne molitve, lektori su iz biskupovih ruku primili knjigu Svetoga pisma, a akoliti posudicu s kruhom za slavlje euharistije i tako prihvatili službu poslužitelja Stola riječi i Stola Tijela Kristova.

U službu lektora postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju Matko Jurić, Luka Maras, Ivan Mrkonjić, Anton Pavić, Fran Podolšak i Tomislav Vuković; za Varaždinsku biskupiju Borna Brlošić; za Zadarsku nadbiskupiju Luka Miletić; za Murskosobotsku biskupiju Matjaž Benkovič Flisar; a za Krčku biskupiju Amadej Anić i Matej Šiškić.

U službu akolita postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju Nikola Gazić, Sven Lencur, Krunoslav Lukšić, Ivan Novosel, Ivan Poljski, Vinko Tomić, Ante Tripalo, Jona Vrček i Sebastijan Žibrat; za Zadarsku nadbiskupiju Ante Nimac; a za Gospićko-senjsku biskupiju Petar Huseinović.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je svečana večera tijekom koje su predstavnici novih lektora i akolita zahvalili svima koji su ih pratili do toga trenutka i pozvali ih da i dalje mole za njihovu ustrajnost na putu prema svećeništvu.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije / Foto: Renata Sedlar

Caritas Zadarske nadbiskupije izradio je novu mrežnu stranicu na poveznici  https://caritas-zadar.hr/ gdje su na pregledan način i suvremeni dizajnom predstavljeni rad, programi i aktivnosti Caritasa Zadarske nadbiskupije.

Novost u radu zadarskog nadbiskupijskog Caritasa je uspostava uže suradnje s novoosnovanim župnim caritasima Zadarske nadbiskupije u ostvarenju određenih karitativnih programa koje korisnici sada u preustroju rada središnjeg nadbiskupijskog Caritasa dobivaju na razini župnih caritasa u Zadarskoj nadbiskupiji. Na taj način, Caritas Zadarske nadbiskupije želi kapilarno doći do korisnika u različitim vrstama potreba na području  župe u kojoj župni caritas djeluje i gdje potencijalni korisnici žive.

Vjernici i svi ljudi dobre volje koji žele pomoći potrebnima, na novoj mrežnoj stranici imaju ukratko opisane i dostupne mogućnosti davanja donacija putem QR kodova kojima mogu pomoći projekte zadarskog Caritasa.

To su službe Obiteljskog savjetovališta, Kabineta za ranu intervenciju u rehabilitaciji djece i podršci njihovim obiteljima, Pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu, financijska potpora kroz program stipendija studentima iz socijalno ugroženih obitelji, Prenoćište za beskućnike, Socijalna služba koja pruža financijsku pomoć obiteljima bez stabilnih prihoda, starijim i bolesnim osobama, samcima i pojedincima u riziku od siromaštva te osobama bez podrške ili s minimalnim primanjima.

Socijalna samoposluga Caritasa Zadarske nadbiskupije pruža pomoć u osnovnim životnim potrebama za najugroženije: prehrambene i higijenske proizvode za osobe i obitelji u teškoj materijalnoj situaciji koji teško podmiruju osnovne potrebe.

Prioritetni korisnici su obitelji s više djece, stariji i bolesni, umirovljenici bez obiteljske podrške, zaposleni s minimalnim primanjima
te korisnici zajamčene minimalne naknade. Korisnici dolaze po preporuci nadležnih socijalnih službi ili temeljem osobnog zahtjeva, uz odgovarajuću dokumentaciju. Radno vrijeme socijalne samoposluge u Zadru je četvrtkom od 8 do 12 sati.

Na poveznici uz opis svakog navedenog programa nalazi se QR kôd kojega je moguće skenirati i uz navedeni IBAN izvršiti uplatu i putem mobilnog bankarstva ili osobno preko žiro računa.

Na stranici se nalaze i izvještaji o aktualnim događanjima i aktivnostima u djelovanju Caritasa.

Don Dario Matak, ravnatelj zadarskog Caritasa i Josip Motušić, pomoćnik ravnatelja, uputili su poziv na molitvu i podršku Caritasovim programima Zadarske nadbiskupije kako bi svi koji žele, u duhu zajedništva, pomogli  najpotrebnijima: obiteljima u teškoćama, djeci, starijima, bolesnima i beskućnicima.

„Molitvom dajemo snagu i nadu najpotrebnijima. Donacijom sudjelujemo konkretno u djelima ljubavi i milosrđa. Volontiranjem i uključivanjem u župni caritas postajemo živo lice evanđelja u zajednici. Svatko može pomoći – molitvom, volontiranjem ili financijskim prilogom. Vaš dar, ma koliko malen, može promijeniti nečiji život“, poručuje ravnatelj Matak. Potiče i na volontiranje pozivajući: „Budite dio mreže dobrote koja povezuje srca i pomaže gdje je najpotrebnije u vašem susjedstvu i diljem Nadbiskupije. Pozivamo vas da se pridružite radu župnog caritasa u svojoj župi ili da volontirate u Caritasu Zadarske nadbiskupije“.

U budućem razdoblju djelovanja zadarskog Caritasa je osobiti naglasak na razvoju župnih caritasa kao „osjetljivog srca župe koje prepoznaje potrebe bližnjih“, koje potiče župljane na solidarnost, zajedništvo i djelotvornu ljubav i svjedoče evanđeosku poruku milosrđa u društvu.

„Župni caritas djeluje unutar župe, a sastoji se od volontera koji svoje vrijeme i darove stavljaju na raspolaganje potrebnima. Na čelu je župnik ili povjerenik kojega on imenuje, a suradnja s Caritasom Zadarske nadbiskupije osigurava jedinstvo i koordinaciju djelovanja na razini cijele Nadbiskupije“, kaže Motušić, koordinator župnih caritasa Zadarske nadbiskupije, ističući: „Župni caritas nije samo organizacija – on je znak živoga Krista u zajednici. Kroz njegovo djelovanje župa pokazuje svoje milosrdno lice i ujedinjuje vjernike u brizi za potrebite. Na taj način Caritas pomaže materijalno, ali i gradi zajedništvo, vjeru i nadu u svim okolnostima života“.

Prema Zakoniku kanonskog prava (CIC 1983), župnik je dužan skrbiti za siromašne, bolesne i osamljene te poticati župljane na djela ljubavi i solidarnosti. Motu proprio pape Benedikta XVI., Intima Ecclesiae Natura (2012.), određuje da biskup potiče osnivanje župnog Caritasa ili sličnog tijela u svakoj župi, kao vidljivi znak ljubavi i zajedništva.

Župni caritasi pomažu kroz prikupljanje i podjelu hrane, odjeće i higijenskih potrepština, organiziranje posjeta starima i bolesnima, humanitarne akcije i prigodne kampanje u suradnji s nadbiskupijskim Caritasom, podršku obiteljima i djeci u kriznim situacijama te molitvu i duhovnu blizinu ljudima u teškoćama. Djelovanje župnog Caritasa može se podržati darivanjem navedenih potreba, uključivanjem u  akcije, darivanjem vlastitog vremena i talenata te novčanim prilozima koji omogućuju da pomoć stigne do potrebnih.

Caritas zahvaljuje svim dobročiniteljima koji novčano pomažu ostvarenje pojedinih projekata i poziva ljude da prate sadržaj na novoj mrežnoj stranici Caritasa Zadarske nadbiskupije, gdje će naći potrebne informacije, obavijesti o djelovanju i mogućnostima kako se uključiti u aktivnosti koje Caritas pokreće na nadbiskupijskoj i župnoj razini.

Tijekom 2024. godine, Caritas Zadarske nadbiskupije pružio je vrijednost materijalne i financijske pomoći u iznosu od 426.262, 41 eura. Bilo je 3352 korisnika karitativnih usluga i 8030 volonterskih sati.

Autor nove, vizualno sadržajne mrežne stranice je informatički stručnjak Paško Ivanović.

I.G.

Benediktinci samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu na Pašmanu proslavili su na svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM, u ponedjeljak, 8. prosinca, monaško posvećenje brata Bartola Mihaela Bebana.

Svečano misno slavlje i obred posvećenja u župnoj crkvi sv. Tome apostola u Tkonu na Pašmanu predslavio je opat Jeronim Adam Marin, prior samostana na Ćokovcu i predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije.

Misa i obred služeni su u tkonskoj župnoj crkvi jer je ona prostranija od samostanske crkve sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu.

Opat Jeronim je spomenuo benediktinca Petra Pletikosića koji je 1808. iz ćokovskog samostana s braćom bio prognan, a pokopan je u tkonskoj župnoj crkvi 1850. kao posljednji benediktinac.

U crkvi u kojoj je položeno preminulo tijelo koludra Petra, za vrijeme obreda u prostraciji je bilo živo tijelo posvećenika Bartola, rekao je opat, poručivši: „Posljednju riječ nemaju smrt ni grijeh, jer je Bogu uvijek moguć novi početak“.

„Svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM Crkva rado naziva ‘Početkom boljeg svijeta’, jer je Marija prvina novog stvaranja, slika Crkve kakvu je Bog od vječnosti želio“, rekao je o. Jeronim, istaknuvši da je bezgrešno začeće „početak velike i odlučujuće bitke u borbi koja je nagovještena već na prvim stranicama Pisma: ‘Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene’“.

Podsjetio je posvećenika Bartola da je na tu borbu i on pozvan. Istaknuo je da je i dosadašnji život brata Bartola Mihaela bio borba, a da će se ta borba nastaviti i ubuduće, „kad bude stupao u četi ćokovske braće. To će biti borba „pod vodstvom Evanđelja“, vojevanje „Kristu Gospodu, istinskom Kralju“, kako to napisa sv. Benedikt u svome Pravilu“, rekao je o. Jeronim.

Kao uvod u obred monaškog posvećenja, opat je pojasnio da se sva tri benediktinska zavjeta mogu razumjeti kao odgovori na tri pitanja koja Bog postavlja palom Adamu. Ta biblijska pitanja trajni su poziv kojim Bog svakog čovjeka vraća istini njegovog života.

U tom svjetlu, zavjet stabilnosti postaje odgovor na Božje pitanje: „Gdje si?“ – to je poziv da monah, poput Marije koja postojano stoji pod križem, ostane ondje gdje ga Bog želi i gdje ga braća trebaju.

Zavjet poslušnosti je odgovor na pitanje: „Tko ti kaza?“ – u mnoštvu glasova koji se nameću svojim obećanjima, monah razlučuje i slijedi jedini glas koji ne zavodi – Božji glas, kojemu se Marija, „službenica Gospodnja“, potpuno podložila.

Zavjet obraćenja odgovara na Božje pitanje: ‘Da nisi jeo?’ – poziva monaha da se uvijek iznova vraća unutar granica koje su mu postavljene, stalno tražeći Božju volju otvorenim srcem i za Njegova iznenađenja – poput Marije koja pita ‘Kako će to biti?’, potpuno vjerujući Onome čije misli nisu naše misli.

U obraćanju posvećeniku Bartolu na kraju propovijedi, navodeći njegovo geslo: „Sva radost tvoja neka bude Gospodin“ (Ps 37,4), o. Jeronim je rekao: „Dragi Bartole Mihaele, monah ima samo jedan zadatak, samo jedno poslanje: biti budan. Raduje nas što ćeš bdjeti s nama, s nama postavljati pitanja i s nama tražiti odgovore, kako bismo zajedno Kristu, kad dođe kao kradljivac u noći, budni otvorili vrata – kako bi sva naša radost bio Gospodin, za svu vječnost“.

Brat Bartol Mihael, Hrvoje Beban, rođen je u Splitu 1986. godine. Nakon studija muzikologije i rada na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pridružio se ćokovskoj zajednici benediktinaca koji su jedina muška benediktinska zajednica u Hrvatskoj.

Novicijat je započeo 2021. i prve zavjete položio 2022. godine. Na dan monaškog posvećenja najprije se doživotno zavjetovao, a potom primio monaško posvećenje.

I njegovi doživotni zavjeti bili su svečani, no još je svečaniji dar posvećenja kojeg je od Boga primio. Zbog tog razloga benediktinski monasi cijeli obred radije nazivaju monaško posvećenje.

U slavlju su sudjelovali ćokovski monasi, nekoliko benediktinaca iz inozemstva te više braće franjevaca i dijecezanskih svećenika. Svečanom slavlju pridružili su se brojni članovi posvećenikove rodbine i prijatelji, ćokovski oblati, dobročinitelji i domaći vjernici.

Samostan Ćokovac / Foto: Kristina Ugrinić

Fra Andrija Bilokapić, OFM, član Franjevačke kustodije sv. Jeronima – Zadar, proslavio je pedeset godina svoga svećeništva svečanim misnim slavljem koje je predvodio u crkvi sv. Frane u Zadru u ponedjeljak, 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća BDM.

Propovijedao je fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru, gdje je fra Andrija župni vikar.

„Fra Andrija je čudesan u mnogim riječima i djelovanju, a ponekad je i čudan, pa nije želio slaviti svoju zlatni jubilej. Stoga su subraća, da on to i ne zna, organizirali proslavu zlatnog jubileja“, rekao je uvodno Rizvan.

U zahvalnosti Bogu za zlatni svećenički jubilej fra Andrije, za njegov život,  svećeništvo i poslanje koje mu je Bog povjerio, fra Bojan je rekao da je to slavlje zahvala mnogih koji žive od razlomljene Kristove riječi koju fra Andrija donosi u svom djelovanju. Uz fra Andrijino lomljenje riječi Evanđelja, mnogi vjernici rasli su i po njegovim rukama primali milosti slavljenja otajstava vjere, propovijedanja, sakramenata. Stoga s fra Andrijom zahvaljujemo Bogu na tom plodnom služenju, rekao je Rizvan.

U propovijedi je povezao narav svećeništva s blagdanom Bezgrešnog začeća, čudesnog Božjeg djela koje je Bog učinio u Marijinom životu, očistivši je od ljage istočnog grijeha.

U riječima zborne molitve te svetkovine: “Bože, ti po zaslugama smrti svoga Sina” očituje se narav svakog Božjeg službenika, rekao je fra Bojan.

„​Prvi temelj Božjeg djelovanja u životu je poniznost. Jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Nitko od nas nije svojom zaslugom postao kršćanin, franjevac ni svećenik. Mi smo po zaslugama smrti Isusa Krista izabrani prije postanka svijeta, da budemo sveti. On nas u ljubavi predodredi za posinstvo, za sebe“, istaknuo je Rizvan, rekavši da je čudesnost Božje ljubavi izlivena u Marijinom životu i u životu svakog krštenika, pa i svećenika – ne našom zaslugom, nego Božjom milošću.

„Bog je Mariju unaprijed oslobodio svake ljage grijeha. Bog se uvijek objavljuje kao onaj koji oslobađa, a ne kao onaj koji zarobljava. Božje djelovanje je iznad vremena, ono zahvaća u prošlost i u budućnost. Po zaslugama Kristove smrti, ono je unaprijed očistilo Mariju u njenom začeću. Kod Boga je vječnost sada – uokvireno je sve što smo mi bili, sve što jesmo, ali i što ćemo biti“, poručio je fra Bojan.

Razmatrajući Božju riječ od blagdana, Rizvan je istaknuo: „Nakon pada, Bog čovjeku ne pristupa s uskličnikom osude, kako mi često prilazimo jedni drugima, nego mu dolazi s upitnikom smilovanja: Kaže: ‘Gdje si?’. Bog nas traži. Sv. Ivan Pavao II. je rekao da smo mi bogotražitelji koje Bog traži.

​Adam je odgovorio: „Čuo sam tvoj korak u vrtu, pobojah se jer sam gol, pa se sakrih”. A koliko godina poslije čuje se glas s neba: “Ne boj se, Marijo, ta našla si milost u Boga!”. Bog nas odijeva svojom milošću – nas koji smo se bojali jer smo goli, sada nas odjenu samim sobom“, ohrabrio je fra Bojan, istaknuvši da je pozdrav anđela Mariji: “Raduj se, milosti puna!”, biblijski temelj svetkovine Bezgrešnog začeća.

Marija na Božju ponudu spasenja odgovara: “Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po Riječi tvojoj!”.

„Točnije rečeno, izvorno na grčkom jeziku, Marija kaže: “Evo ropkinje Gospodnje!”. Rob nema nikakve slobode, osim što je slobodan od drugih gospodara. Rob ima samo jednog gospodara.

​Od Adamovog “Gdje si?” do Marijinog “Evo me!” razvija se poziv svakog kršćanina, svećenika i Bogu posvećene osobe. Jer biti svećenik ne znači biti savršen. To ne znači ne imati nikakvih poteškoća u životu, sve zadatke uspješno rješavati, nego u svemu znati reći: “Evo me!”. Pa čak i onda kad naiđemo na križ, tj. baš onda kad naiđemo na križ. A križ su često oni koji nas svojim nerazumijevanjem zatiru, ostavljaju i osuđuju“, istaknuo je fra Bojan.

Zahvalio je Bogu za svaki “Evo me!” kojeg je fra Andrija „izgovorio u svom životu, u svakom njegovom služenju euharistije, u raspolaganju za sakrament pomirenja, u razgovorima s potrebnima, u svim susretima u kojima je sijao Evanđelje, nastojao utjeloviti Evanđelje“.

Zborna molitva kaže i zašto je Bog Mariju unaprijed očistio od ljage istočnog grijeha: “Da bi pripravio dostojan stan svome Sinu”.

„Bog ništa u našem životu ne čini bez pripreme. Za sve što nam povjerava, Bog nas priprema. Priprema nas za poslanje koje nam daruje. Jer Božje obećanje, za razliku od đavolskog, nikada ne zavodi, ne zavarava. Božje obećanje daruje i poslanje i jamči ispunjenje, svojom blizinom. Bog je i poslanje fra Andrije pripremao kroz različite događaje“, rekao je Rizvan.

U tom kontekstu, podsjetio je na ulogu i molitvu pobožne fra Andrijine majke Mare u njegovom životu. Kao dječak, fra Andrija nije mislio biti svećenik. Dva dana poslije proslave njegove mlade mise, majka Mara mu je, klečeći pred njegovim krevetom u 1 sat u noći, rekla: “Dite moje, ja sam kriva za sve što ti bude teško u životu. Oprosti mi”.

​Tada mu je majka rekla da je, kad je bila trudna s njim, desetak kilometara pješice hodočastila Gospi u Sinj i prikazala ga Mariji. Zamolila je Gospu da njeno začeto dijete bude fratar. Nakon svog povratka kući, odmah je porodila fra Andriju.

Kasnije, kad je fra Andrija otišao upisati srednju tehničku školu, kako je prvotno mislio, to ipak nije učinio, iz njemu tada nepoznatog razloga; svojevoljno je, ničim izazvan, odbio predati potrebne dokumente za upis u školu i vratio se kući. Majka mu je te noći nakon mlade mise rekla i da je usred svoga rađa, taj dan kad se fra Andrija išao upisati u školu, na koljenima zavapila: „Majko moja, sjeti se što sam ti rekla”.

Fra Bojan je u propovijedi pročitao ulomak iz Bilokapićeve knjige ‘Majčina riječ’ u kojoj fra Andrija o tome piše ovako: “Moj odlazak u sjemenište franjevaca meni samom je bio zagonetan. Premda su se iz naše župe duhovna zvanja rojila, u mom dječaštvu nije bilo te težnje. Na to me nitko od mojih nije poticao. Dva dana poslije proslave moje mlade mise, klečeći pred mojim krevetom oko 1 sat, budi me moja majka. Upitah je: “Što sad hoćeš?”. Odgovor dobih: “Dite moje, ja sam kriva za sve što ti bude teško u životu. Oprosti mi”.

​Na moje pitanje: “Što bi ti bila kriva?”, dobrim djelom ona je izrekla sebe i mene. “Znala sam što se zbiva kad sam tobom trudna osjetila trudničke bolove. Ti si mi sedmo dijete. Pješice sam se zaputila Gospi u Sinj, desetak kilometara od naše kuće udaljeno. Išla sam tebe prikazati Gospi. Zamolila sam je da budeš fratar. Nakon moga povratka kući, rodila sam te nakon pet minuta”. Ponovila je: “Oprosti mi. Ja sam kriva.”

​Razgovor smo nastavili. “Kada si ti otišao u Sinj s nakanom upisati srednju školu, usred svog rađa, bacila sam se na koljena i zavapila: ‘Majko moja, sjeti se što sam ti rekla'”.

„Eto što je sve utkano u poziv svećenika, redovnika i redovnice. ​Zaodjevenost u milost ne oslobađa patnje i križa, nego osposobljava za vjernost u nošenju križa i u prihvaćanju patnje“, rekao je fra Bojan, zahvalivši Bogu što nam je darovao fra Andriju, živog svjedoka vjere. Poželio je da ga Bog još godinama uzdrži s ljudima, u rastu do Kristove punine.

Fra Andrija je zahvalio svima koji mu pomažu što i „njegov kamenčić znači u ljudsko – božanskom mozaiku“. Zahvalio je subraći franjevcima i ljudima koji ga podržavaju, rekavši da su bez Boga svi slabi i nemoćni, a s Bogom smo sinovi i kćeri Božji.

Fra Andrija je rođen 1949. u Udovičićima, u mjestu Gradina, u župi sv. Luke u Otoku. Sedmo je od devetero djece u obitelji Mate i Mare. Nakon osnovne škole u Otoku, pohađao je Franjevačko sjemenište u Splitu na Poljudu. Godine 1968. ulazi u novicijat na Košljunu. Teologiju je pohađao u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu. Svečane zavjete u Redu Male braće položio je 1975. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1975. godine.

U Provinciji sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru koja je sada Kustodija bio je gvardijan, definitor, tajnik Provincije i provincijal u više navrata. U pastoralu je obavljao službe župnog vikara i župnika. Održao je brojne duhovne vježbe svećenicima, redovnicama i redovnicima, duhovne seminare i česti je sugovornik u tumačenju Božje riječi u medijima.

Bio je među osnivateljima udruge Pro Vita u Zadru 1991. g. po čijem je djelovanju rođeno oko dvije tisuće djece koju su roditelji prvotno htjeli pobaciti. Duhovni je asistent Franjevačkog svjetovnog reda i autor nekoliko knjiga.

Fra Andrija je dobitnik Nagrade za životno djelo Zadarske županije 2024. godine, za svoj dugogodišnji plodni pastoralni i duhovni rad.

Za vrijeme mise, u prezbiteriju je bila izložena originalna zlatna kruna s kipa Bezgrešnog začeća BDM iz 13. st. kojeg je crkvi sv. Frane darovao papa Nikola IV.

U crkvi sv. Frane u Zadru na pokrajnjem oltaru u lađi crkve nalazi se srebrni reljef Bezgrešnog začeća BDM koji je napravljen prema drvenom kipu kojeg je samostanu darovao papa Nikola IV. Papa Nikola IV., rođen 1227. u Italiji, u Zadru je stupio u franjevački red. Za šestog provincijala imenovan je 1272. godine i to je bio do svibnja 1274. kad je, nakon smrti sv. Bonaventure, postao generalni ministar Franjevačkog reda.

Blagdan Bezgrešnog začeća BDM stoljećima se svečano slavi u crkvi sv. Frane zbog povezanosti s papom Nikolom IV. koji je kao franjevac djelovao u zadarskom samostanu sv. Frane te je 1288., kad je postao papa, crkvi sv. Frane darovao drveni kip Bezgrešne.

Po tom kipu je u 16. st. napravljen srebreni reljef na kojega je stavljena zlatna kruna koja je do tada bila na kipu kojeg je darovao Papa, a u kasnijem razdoblju bila je dio reljefa. Na kipu je kruna stajala oko tri stoljeća, a kasnije je na srebrenom reljefu bila oko 400 godina. Ta je kruna skinuta s kipa 2012. g. jer je navodno „manje umjetničke vrijednosti“.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić