Susret sakristana i poslužitelja u liturgiji Zadarske nadbiskupije održan je u ponedjeljak, 18. svibnja, u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.
Susret je organiziralo Povjerenstvo za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu Zadarske nadbiskupije te su formativne nagovore održali o. Jozo Milanović i don Dario Tičić, liturgičari i članovi toga Povjerenstva.
Prigodni govor sudionicima održao je i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Sorić je istaknuo vrijednost i dragocjenost službe sakristana i suradnika koji pomažu u liturgiji i uređenju crkve, rekavši da ti ljudi služe sâmom Bogu, a poslužuju i svećeniku i svom narodu.
Malo župa u Zadarskoj nadbiskupiji službeno nema imenovane sakristane ili zvonare, ali u svim župama Nadbiskupije „postoji dobra ruka koja brine da crkva bude uredna, čista i da sve bude spremno za liturgiju“, rekao je vikar. Zahvalio je sakristanima, zvonarima, sakupljačima milostinje i drugim suradnicima u liturgiji što brinu u toj Božjoj službi o župnoj crkvi i drugim zahtjevima glede crkvenih predmeta, posuđa, ruha i knjiga i što su na raspolaganju narodu u svako doba dana.
„Pomažete župniku da odgovorno vrši svoju službu. Brinete oko estetike, vanjštine i nutrine pastoralnog i duhovnog života u župi. Hvala što ste prihvatili tu službu, što je dobro i aktivno obavljate. Hvala što ne brinete samo za kamenje, metal, srebro i zlato, nego i za ljude. Kad je župnik odsutan i nije u mogućnosti nešto učiniti, ljudi najprije idu sakristanu. Vi ste oči, uši i ruke župnika“, poručio je vikar Sorić sakristanima, istaknuvši da je važno kako izgleda župna crkva. Crkva osobito u malim sredinama predstavlja važnu instituciju, crkva je središte manjeg mjesta ili gradskog predjela. Ljudi komentiraju kako je crkva izgrađena ili uređena.
„Uređenje i održavanje crkve ovisi o našoj dobroti, domišljatosti, o našem trudu i rukama. Kad je uredan prezbiterij, to je slika i župe i župnika. Neka crkva bude ogledalo onoga u što vjerujete, za što radite i kome služite“, rekao je don Ante i poželio im daljnji žar u uspješnom obavljanju te službe.
O. Jozo Milanović je rekao da je važno dostojanstveno obavljati službe povezane uz sveti prostor te da su liturgijski čini vezani uz ono što je Crkvi najdragocjenije i najvažnije, a to je Krist.
Prema koncilskom dokumentu Crkve, liturgija je vrelo iz kojega istječe sva snaga Crkve. Stoga i svaka služba vezana za liturgiju znači da je to djelovanje u onome što je u Crkvi vrhunsko i glavni izvor milosti.
„Liturgijski čini su sakralni čini, među kojima je vrhunac euharistija, zatim sakramentali, posveta crkve, ulja, oltara, blagoslovi osoba, mjesta, predmeta, sprovodi i drugi sakramenti. Za sve to Crkva ima pripremljenu knjigu, da se sveti čini obavljaju dostojanstveno. Crkva u liturgijskim činima očituje najljepše što ona jest, što ima i u čemu sudjelujemo“, rekao je Milanović, dodavši da nema službe koja je nebitna, neznatna, da bi se mogla obavljati bilo kako – sve je važno zbog važnosti slavlja koje Crkva vrši.
Prema Zakoniku kanonskog prava, „sveta mjesta se posvetom ili blagoslovom koje propisuju bogoslužne knjige, određuju za bogoštovlje. Svi koji poslužuju liturgiju, kreću se po svetom mjestu, to nije obično mjesto. U svetom mjestu neka se dopusti samo ono što služi promicanju bogoštovlja, pobožnosti i vjere, a zabranjuje se sve što nije u skladu sa svetošću mjesta. Zato oni kojima je to dužnost, neka brinu da u crkvama održavaju čistoću i ljepotu koja dolikuje kući Božjoj i da se iz nje uklanja sve što nije u skladu sa svetošću mjesta“, poručio je o. Jozo. Opisao je nadležnosti pojedinih službi.
„Sakristan priređuje liturgijske knjige, ruho i ostalo potrebno za misno slavlje. Tumač daje vjernicima objašnjenja kako bi bili uvedeni u slavlje i bolje ga razumjeli. Stoji na prikladnom mjestu, ne za ambonom.
Knjige su važne u svetom prostoru. Misal se nalazi na oltaru, na ambonu je knjiga čitanja, lekcionar i drugi obrednici; zatim liturgijsko posuđe, kalež, plitica, korporal, ruho u boji prema vremenu crkvene godine, svijeće, cvijeće. Sve to treba pripremati u ozračju sabranosti, reda i tišine, jer je sve vezano uz najsvetije čine koje Crkva slavi. Slavimo najljepše što Crkva ima. Cilj je da se svećenik i vjernici mogu usredotočiti na molitvu, sakrament“, poručio je Milanović, dodavši da su sakristan i drugi koji pomažu u liturgiji „duhovni logističari“.
„Sakristan i drugi koji pomažu u liturgiji trebali bi biti pobožni, da svojim ponašanjem daju primjer, pokažu da vjeruju kako je mjesto gdje pripremaju sveto. U suprotnom, svoju nesabranost, pričanje mogu prenijeti na druge“, upozorio je Milanović, potaknuvši da se ne radi u grču i u zadnji tren. Važno je da budu neprimjetni, a sveprisutni; da je sve na svom mjestu.
Zaštitnik sakristana je sv. Guido iz Anderlechta. Rođen je u skromnoj obitelji u Belgiji. Radio je u polju, bio je jako revan sakristan, vrlo pobožan i puno je molio, danju i noću.
Don Dario Tičić istaknuo je potrebu da suradnici župnika primijete što treba urediti, popraviti, nekad i za vrijeme bogoslužja. Te ‘velike sitnice’ doprinose redu u bogoslužnom prostoru. Za to treba imati sposobnost primjećivanja i umješnost kako nešto učiniti, a pritom ne biti napadan, nametljiv. Nekad se dogodi u liturgiji nešto što treba diskretno dodati, reći, mirno riješiti. Važno je kako se pristupa slavlju mise, kako se ponašaju u određenom trenutku. Odgovornost sakristana je velika i trebaju poznavati vremena liturgijske godine.
„Još se nalazimo u Uskrsnom vremenu koje traje do svetkovine Duhova. Sa svetkovinom Duhova završava vazmeni ciklus koji obuhvaća vrijeme korizme i uskrsno vrijeme, sa svetkovinom Duhova.
U staro doba, na svetkovinu Uzašašća, nakon Evanđelja gasila se uskrsna svijeća, kao znak da je Isus uzašao na nebo. U naše vrijeme, uskrsna svijeća gori do druge Večernje Duhova, kad se uskrsna svijeća gasi i sutradan sklanja ili stavlja pokraj krstionice. Neprimjereno je vidjeti u nekim župama da se uskrsna svijeća cijelu godinu nalazi pokraj ambona“, rekao je don Dario.
Važno je i kako sakristani dolaze odjeveni na misu; to treba biti pristojno, dolično, jer nalaze se na svetom mjestu. Da i ljudi primijete kako je njima sveto to što rade, pa će i oni povjerovati u svetost toga prostora i čina.
Tičić je naglasio kako je važno da sakristani budu u dogovoru i suradnji sa župnikom, da ne rade bez dogovora sa župnikom; da budu otvoreni za razgovor, strpljivi i da slušaju jedno drugo. Dogodi se i da se sakristane kritizira i neugodne situacije, rasprave. Ako nema župnika, ljudi će prvoga zvati sakristana. I ako župnik nešto treba, najprije se obrati sakristanu, zvonaru, da nešto pita, učini, preveze.
Potaknuo je da se i na izvanjskoj razini uređenjem crkve pokaže različiti stupanj svetkovanja blagdana, u odnosu na redovitost. Ne smije se pretjerivati, npr. kod uređenja crkve za vjenčanje. Potaknuo je da se pazi na čistoću i pristojnost sakristije, da ne izgleda kao skladište, da se u ormaru ne nalaze zajedno crkveno ruho, posuđe, blagdanski nakit, alati i knjige. Ako nema dovoljno prostora, može se nešto staviti u kutiju, ono što treba jedanput u godini, neka se stavi na ormar.
Nakon župnika, ljudima su najviše izloženi sakristani, zvonari i osobe koje pomažu u liturgiji, pogotovo u malim sredinama, istaknuo je Tičić. Uputno je da župnik piše knjigu obavijesti kao vrstu običajnika, koja ostaje i za sljedećeg župnika. Nekad su sve župe imale običajnike, to je bio izraz povijesti života župe. Primjerice, u nekim župama se zvoni, a negdje ne, kad osoba umre.
„Liturgija posvećuje, slavi Boga, ali ona nas i uči, svećenike i druge koji sudjeluju u liturgiji. Liturgijski čin je susret Neba i zemlje. Kad slavimo misu, zadiremo u otajstvo događaja koji se dogodio jednom u vremenu i prostoru. Misa je nekrvna žrtva Novog saveza. Zato je važno kako se ponašamo, kako smo odjeveni. Svaki sveti čin iziskuje posebno ponašanje. Svi smo odgovorni za svetost, urednost, jedinstvenost prostora u kojem slavimo otajstva vjere, u sjeni Svetoga“, poručio je don Dario. Potaknuo je sakristane na budnost srca, jasnoću uma i da čuvaju svetost mjesta.
Tičić je zahvalio sakristanima i drugim suradnicima u liturgiji za sve što čine u pomoći župnicima, za dobro zajednice vjernika, župe i na slavu Boga.
Ines Grbić
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
