Susret crkvenih zajednica i pokreta Zadarske nadbiskupije održan je u subotu, 23. svibnja u katedrali sv. Stošije u Zadru za vrijeme Duhovskog bdjenja, kad je svečano misno slavlje predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Nadbiskup je zahvalio Bogu za bogatstvo različitih zajednica, molitvenih skupina, bratovština i crkvenih pokreta koji djeluju u Nadbiskupiji, „jer su oni znak djelovanja Duha Svetoga koji kroz različite karizme, talente i darove neprestano obnavlja Crkvu i daje joj novu životnost“.
Duh Sveti ne djeluje jednolično i zatvoreno, nego u bogatstvu darova, službi i karizmi, rekao je mons. Zgrablić, podsjetivši kako sveti Pavao govori da postoji različitost darova, ali isti Duh, različitost službi, ali isti Gospodin te jedno tijelo i mnoštvo udova.
„U raznolikosti zajednica i pokreta možemo prepoznati ljepotu Crkve koja diše puninom života koji Duh Sveti nadahnjuje. Jedni su pozvani snažnije svjedočiti molitvu i klanjanje, drugi evangelizirati, djelovati karitativno, brinuti o formaciji mladih, pratiti obitelji, promicati duhovnu obnovu i produbljenje vjere. Svi zajedno tvore jedno Tijelo kojem je Krist glava, a Duh Sveti životno načelo“, rekao je mons. Zgrablić.
Istaknuo je kako je postojanje zajednica u Nadbiskupiji koje mole, okupljaju se oko Božje riječi, njeguju euharistijsko klanjanje, potiču obraćenje, okupljaju obitelji, mlade i djecu, znak da Duh Sveti djeluje i da Crkva nije zatvorena u statičnost, nego ostaje živa, otvorena i plodna.
„Zajednice i pokreti nisu sporedni u životu Crkve, nego dragocjeni dar koji obogaćuje župni i nadbiskupijski život, jača zajedništvo i otvara prostor da mnogi ljudi ponovno pronađu put prema Kristu.
Zajednice i pokreti unutar Crkve snagu ne crpe iz vlastite zatvorenosti ili izdvojenosti, nego iz povezanosti s cijelom Crkvom, sa župom, župnikom, s biskupom i sakramentalnim životom Crkve. Duh Sveti ne razdvaja osobe, nego okuplja, povezuje i sjedinjuje. Duh Sveti ne zatvara u osjećaj duhovne posebnosti ili elitizma, nego vodi prema dubljem zajedništvu i služenju cijelom Božjem narodu“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da Duh Sveti nije neodređena sila, prolazni pobožni osjećaj, nego Božja prisutnost, treća božanska osoba koja prebiva u čovjeku; unutarnje vrelo koje čovjeka povezuje s Bogom Ocem i Sinom i uvodi ga u zajedništvo ljubavi Presvetog Trojstva.
„Crkva je rođena u zajedničkoj molitvi. Apostoli su s Marijom bili postojani u molitvi kad je na njih sišao Duh Sveti. Duhovi su rođeni iz zajedništva molitve, iz srca koja su zajedno čekala Boga, zajedno zazivala njegov dolazak i bila otvorena njegovom djelovanju.
Zajednička molitva povezuje naša srca, liječi podjele, oslobađa nas od zatvorenosti u vlastiti svijet i otvara prostor Božjem djelovanju. Zajednička molitva uči nas kako nositi jedni druge, kako slušati i cijeniti jedni druge i zajedno tražiti Božju volju. Zajednička molitva jača vjeru pojedinca jer nitko ne može dugoročno živjeti vjeru u Isusa sam“, poručio je nadbiskup. Stoga je osobi potrebna zajednica koja ga nosi u trenucima slabosti, moli kada nema snage moliti i koja podsjeća da smo dio uskrslog Kristovog tijela koje je njegova Crkva, rekao je nadbiskup.
Istaknuo je da je zajednica u Crkvi plodonosna kad ostaje povezana s Kristom kao izvorom života. „Kad zajednica izgubi molitvu, kad oslabi slušanje Božje riječi, kad se ugasi euharistijska žeđ i nestane otvorenosti Duhu Svetome, događa se da ostane samo izvanjska aktivnost bez unutarnje snage, ostaje tradicija i folklor, običaj i organizacija, ali bez Duha. Kad zajednica živi od poticaja Duha Svetog, postaje mjesto ozdravljenja i bratstva u kojem ljudi mogu osjetiti da ih Bog istinski ljubi“, rekao je nadbiskup, dodavši da Duh Sveti ne dolazi gdje je srce zatvoreno u samodostatnost, oholost ili ravnodušnost, nego gdje postoji žeđ za Bogom i spremnost da čovjek dopusti Bogu da ga mijenja.
Potaknuo je na molitvu da Duh Sveti obnovi Zadarsku nadbiskupiju, župe, zajednice, pokrete, obitelji i mlade; da probudi gorljivost za molitvu, euharistiju i služenje, oslobodi od umora i mlakosti, zatvorenosti i straha; da nas učini Crkvom otvorenog srca koja ne čuva Krista samo za sebe, nego ga donosi svijetu koji je žedan Boga.
Razmatrajući pročitanu Božju riječ, nadbiskup je rekao da govori o trajnoj stvarnosti ljudskog života, a to je žeđ našeg srca za Bogom, ljepotom i dobrotom, žeđ za smislom, za životom koji ne prolazi, za ljubavlju koja ne prestaje i za nadom koja nas nosi i kad se čini da su izvori ljudske sigurnosti presušili. „Isusove riječi „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!“ su objava srca Kristovog poslanja, jer Isus dolazi među ljude kao onaj koji poznaje dubinu ljudske žeđi i svega što ona označuje te jedini može dati izvor vode koja ne presušuje. Isus razumije čovjeka jer je i sam ušao u našu ljudsku „žeđ“ u trenucima najteže muke na križu kada izgovara „Žedan sam““, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da u svakom čovjeku postoji žeđ koja nadilazi materijalne potrebe i prolazne želje.
„Možemo imati puno toga. Možemo biti okruženi ljudima, uspjesima, sadržajima i iskustvima, a ipak osjećati duboku prazninu u sebi, jer ljudsko srce nosi u sebi čežnju za beskonačnim, za puninom života koju ne može ispuniti ništa stvoreno. Stvoreni smo za Boga i naše srce ostaje „žedno“ dok ne pronađe izvor iz kojega dolazi istinski život“, rekao je nadbiskup.
Naglasio je da svaki čovjek, pa i Crkva, „često prolazi kroz iskustvo umora, raspršenosti i duhovne suhoće – „žeđi“. U toj „žeđi“ otkrivamo kako naša istinska snaga života ne može doći iz ljudske organizacije, promišljanja, strategije ili izvanjske moći, nego iz živog odnosa s Kristom i iz dara Duha Svetoga koji neprestano obnavlja lice zemlje“, poručio je mons. Zgrablić. Rekao je da nas Krist „ne želi ostaviti samo kao primatelje milosti, nego nas želi učiniti izvorima za druge. Kad živimo u dubokoj povezanosti s Bogom postajemo sposobni širiti mir, utjehu, opraštati, nositi svjetlo gdje vlada tama i ljubav gdje postoji hladnoća i podijeljenost“.
Naveo je primjere svetaca koji poput rijeka žive vode natapaju suhu zemlju ljudske povijesti. „Sveti Augustin je svojim obraćenjem i riječima osvježavao Crkvu traženjem istine i dubinom ljubavi prema Bogu. Sv. Majka Terezija iz Kalkute je u siromasima prepoznavala Kristovo lice i postala znak Božje nježnosti usred ljudske bijede. Sv. Franjo Asiški dopustio je da Duh Sveti toliko zahvati njegovo srce da je postao izvor mira, bratstva i obnove Crkve.
Takve ljude ne susrećemo samo među velikim svecima iz povijesti. I danas postoje ljudi koji poput izvora osvježavaju živote drugih: majke koje mole za djecu, očevi koji nose teret obitelji s vjerom i strpljenjem, svećenici i redovnici koji vjerno služe Crkvi, članovi zajednica koji neumorno mole, vrše djelo apostolata, posjećuju bolesne, pomažu siromašnima, tješe osamljene i nose u sebi mir koji dolazi od Boga“, poručio je nadbiskup, poželjevši da nas Duhovsko bdjenje potakne na otvorenost djelovanju Duha Svetoga.
Na početku susreta, molitvene poticaje zazivajući Duha Svetoga izrekla je Iris Mihatov Miočić, voditeljica zajednice Ruah Adonai Zadar. Prisutne je pozdravio fra Bojan Rizvan, predstojnik Povjerenstva za crkvene zajednice i pokrete Zadarske nadbiskupije, poželjevši da Duh Sveti po djelovanju različitih karizmi obnavlja lice Zemlje. Pjevanje je predvodio Zbor mladih iz zadarske crkve sv. Pavla na Bokanjcu pod vodstvom i za klavirskom pratnjom Luke Kotlara.
I.G.
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: Ines Grbić
