Prijevod prvog sveska knjige Carla Federica Bianchija „Kršćanski Zadar“ na hrvatski jezik objavljen je u nakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Zadru i Zadarske nadbiskupije. Uvod u tu knjigu napisao je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, kojeg objavljujemo u cijelosti.
1. Izdanje kapitalnog djela Kršćanski Zadar autora Carla Federica Bianchija, arhiđakona Prvostolnog kaptola i apostolskog pronotara, vraća u središte pozornosti jedno od najopsežnijih i najtemeljitijih djela o crkvenoj povijesti Zadra i njegove metropolije. Prvi svezak, tiskan 1877. godine u Zadru u tiskari G. Woditzka, nastao je kao plod dugogodišnjeg istraživanja, arhivskog rada i duboke crkvene svijesti autora koji je pripadao sâmom srcu zadarske crkvene strukture.
Djelo je posvećeno mons. Petaru Dujamu Aleksandaru Maupasu, nadbiskupu zadarskom i metropolitu dalmatinskom, čime autor naglašava neraskidivu vezu između povijesti i pastirske službe. Posveta knjige odražava poštovanje prema crkvenoj hijerarhiji, ali i svijest da je povijest Crkve u Zadru dio žive kršćanske tradicije koja se prenosi kroz službu i zajedništvo.
Hrvatski prijevod Živka Nižića i Nedjeljke Balić Nižić omogućio je da ovo djelo, izvorno napisano na talijanskom jeziku, postane dostupno široj domaćoj javnosti. Objavljivanje drugog dijela 2011. godine u izdanju Zadarske nadbiskupije i Matice hrvatske – Ogranak Zadar, zaokružuje Bianchijev pothvat i potvrđuje njegovu trajnu znanstvenu i kulturnu vrijednost.
2. Bogati sadržaj prvog sveska pokazuje da autor nije želio napisati samo kronološki pregled događaja, nego sveobuhvatnu sintezu crkvenog života u Zadru. Djelo započinje opisom nastanka Crkve u Zadru, čime Bianchi postavlja temelj za razumijevanje kasnijeg razvoja biskupije i metropolije.
Sljedeća poglavlja govore o zadarskim biskupima i nadbiskupima, njihovoj jurisdikciji, izboru i posvećenju, kao i o odnosima unutar šire crkvene hijerarhije. Pokrajinski sabori i biskupijske sinode svjedoče o kanonskoj organiziranosti i teološkoj zrelosti Crkve u Zadru, dok redoslijedi biskupa i metropolita, od najranijih vremena do 1154. godine i dalje, pružaju dragocjeni kronološki okvir.
Ova sustavna struktura pokazuje da je Zadar stoljećima bio ne samo civilno središte, nego i crkveno središte Dalmacije – metropolitanska stolica s jasnim autoritetom i odgovornošću.
3. U središtu knjige nalazi se prikaz metropolitanske bazilike sv. Stošije, današnje Katedrale sv. Stošije, koja je stoljećima bila i ostala srce Zadarske nadbiskupije.
Autor detaljno opisuje njezine oltare, katedralu i kor, kriptu ili konfesiju, krstionicu, sakristiju, prokuru, župni ured, galerije i orgulje. Ne izostavlja ni zvonik, episkopij, nadbiskupsku menzu i druga crkvena tijela koja su vodila računa o bazilici. Time čitatelj dobiva potpunu sliku ne samo arhitektonskog zdanja, nego i bogatog organiziranog crkvenog života koji se u njemu odvijao.
Posebnu vrijednost ima opsežan popis i opis relikvija svetaca koje se časte u bazilici: relikvije sv. Stošije, sv. Krševana, sv. Donata, sv. Zoila, sv. Siksta, sv. Leonarda i mnogih drugih svetaca. Bianchi opisuje relikvijare u obliku ruke, biste i križa, opisujući njihovu povijest i značenje. Ova poglavlja svjedoče o snažnoj tradiciji čašćenja relikvija u Zadru i o dubokoj ukorijenjenosti kulta svetaca u identitet grada.
4. Značajan dio knjige posvećen je Kaptolu katedrale: njegovu osnutku, propadanju, obnovi i reformi, pravima i povlasticama, običajima, oznakama kaptolskog zbora te prihodima i zgradama. Redoslijedi đakona, arhiđakona, arhiprezbitera, primancira, prepozita i dekana otkrivaju složenu unutarnju strukturu ove institucije.
Opis kaptolskog arhiva i knjižnice svjedoči o bogatstvu pisanih izvora koji su omogućili autoru da sastavi ovo djelo. Time Bianchi zapravo daje i svojevrsni inventar kulturne memorije Zadarske Crkve.
Djelo ne zanemaruje ni Sjemenište, odgojnu i obrazovnu ustanovu: Biskupsko latinsko sjemenište „Florio“, Ilirsko sjemenište „Zmajević“, Pokrajinsko ilirsko sjemenište, Latinsko teološko sjemenište te Malo biskupijsko sjemenište. Popisi rektora, profesora, duhovnika i ekonoma pružaju uvid u obrazovnu strukturu koja je oblikovala generacije svećenika.
Posebna poglavlja o vjeronauku u školama, profesorima gimnazija i liceja, kao i o knjižnicama sjemeništa, pokazuju da je Crkva u Zadru bila duboko uključena u intelektualni i odgojni život, ne samo grada, nego i šire.
5. Impresivan dio knjige čini sustavni pregled postojećih i nekadašnjih crkava u Zadru i predgrađu. Bianchi opisuje svaku crkvu, njezinu povijest, titulara i posebnosti, od velikih samostanskih kompleksa do manjih kapela. Navodi i crkve koje su nestale, čime čuva sjećanje na građevine koje više ne postoje, ali su nekoć bile dijelom duhovne topografije grada.
U tom smislu, ovo djelo postaje svojevrsna sakralna karta Zadra – „topografija vjere“ utkana u gradski prostor.
6. Opsežna poglavlja o vjerskim kongregacijama, laičkim bratovštinama i bratovštinama obrtnika otkrivaju snažnu društvenu dinamiku vjere. Djelovalo ih je četrdesetak. Zlatari, kovači, ribari, pomorci, krojači i drugi obrtnici imali su svoje crkvene zajednice, što pokazuje koliko je vjera bila integrirana u svakodnevni život.
Popisi ubožnica, hospicija i lazareta – za gubavce, oboljele od kuge ili briga za nedonoščad – svjedoče o karitativnoj brizi Crkve za najslabije članove društva. Procesije u vrijeme rata, kuge, suše ili potresa otkrivaju kolektivni kršćanski odgovor zajednice na krize.
7. S obzirom na bogatstvo sadržaja, Kršćanski Zadar, I. svezak, nadilazi okvire klasične crkvene povijesti te se predstavlja kao cjelovita enciklopedija crkvenog života Zadra: povijesna, liturgijska, institucionalna, topografska i duhovna. Carlo Federico Bianchi oslanja se na bogatu arhivsku građu, stare evanđelistare, pečate i zapisnike te u skladnu cjelinu povezuje kroniku, dokumente i svjedočanstvo vjere. U njegovom pristupu povijest poprima lice živoga iskustva zajednice, prožetog molitvom, služenjem i trajnom izgradnjom crkvenog zajedništva.
8. Izdanje na hrvatskom jeziku ovoga djela predstavlja snažan poticaj novom čitanju vlastitih korijena. Ono snažno potvrđuje kako se identitet grada Zadra razumijeva u svjetlu njegove Crkve – metropolitanske prvostolnice, Kaptola, bratovština, sjemeništa, važnih relikvija i procesija koje su stoljećima oblikovale njegov duhovni i društveni lik. U kamenu crkava, u imenima svetaca, u zapisima sinoda i u popisima rektora sjemeništa sabrana je memorija zajednice koja nadahnjuje i danas.
Važnost ovoga djela za sadašnjost očituje se u njegovoj sposobnosti da poveže prošlost i budućnost u jedinstvenom hodu. Povijest kao učiteljica života daruje iskustvo, razboritost i jasnoću pogleda. Ona pruža orijentir u izazovima suvremenog vremena te potiče odgovorno promišljanje sadašnjosti. U tom smislu, povijest Crkve može se usporediti s dubokim i čvrstim korijenom stabla na kojem rastu sigurni plodovi budućnosti. Korijen daje stabilnost, hrani stablo i omogućuje njegov rast prema svjetlu.
Djelo Carla Federica Bianchija pokazuje kako Crkva u Zadru kroz stoljeća razvija snagu vjere, organiziranost i osjećaj zajedništva. Ta iskustva postaju izvor nadahnuća i ohrabrenja suvremenim naraštajima. U njima se otkriva kontinuitet koji povezuje prošle, sadašnje i buduće članove zajednice u istom duhovnom nasljeđu.
Kršćanski Zadar tako postaje trajni most među generacijama. On povezuje iskustvo prošlih naraštaja s odgovornošću sadašnjeg vremena i nadom budućnosti. U njemu se susreću glasovi biskupa i redovnika, bratovština i puka, graditelja crkava i čuvara relikvija, profesora sjemeništa i učenika koji su u tim ustanovama stjecali znanje i duhovnu formaciju. Sve te generacije, premda razdvojene stoljećima, sudjeluju u istoj povijesnoj i duhovnoj baštini koja oblikuje identitet grada.
Djelo stoga osnažuje svijest o neprocjenjivoj vrijednosti baštine. Ono pokazuje da baština nije samo skup spomenika i građevina ili povijesnih dokumenata, nego živi prostor susreta između vjere, kulture i društva. U kamenim zidovima crkava, u starim liturgijskim knjigama, u relikvijarima i procesijama, u zapisima kaptolskih sjednica i sjemenišnih kronika, čuva se iskustvo Katoličke Crkve koja je kroz stoljeća oblikovala vlastiti duhovni i kulturni lik. Upravo ta svijest o vrijednosti nasljeđa potiče odgovorno očuvanje kulturnih i duhovnih temelja grada.
Istodobno, pogled usmjeren prema prošlosti ne zatvara se u arhivske prostore, nego otvara put prema budućnosti koja se gradi na provjerenim vrijednostima. Povijest pokazuje kako se zajednica razvija u trajnom dijalogu između tradicije i novih okolnosti. U tom procesu, iskustvo prethodnih naraštaja postaje izvor mudrosti i nadahnuća. Ono potiče da se suvremeni izazovi promatraju s većom jasnoćom i razboritošću, oslanjajući se na vrijednosti koje su kroz stoljeća dokazale svoju snagu.
Iz dubokih korijena vjere, znanja i zajedništva rađaju se plodovi koji oplemenjuju društvo i daju mu trajnu snagu za hod prema konačnom cilju života u Vječnosti. Ti korijeni podsjećaju da duhovna i kulturna baština nije samo dio prošlosti, nego trajni izvor nadahnuća za sadašnjost. Oni hrane identitet zajednice i omogućuju da se u svakom novom vremenu iznova pronalazi smisao i smjer zajedničkog hoda.
U tom smislu, ovo djelo nadilazi granice samo povijesne studije i postaje trajni podsjetnik na odgovornost očuvanja i prenošenja duhovne i kulturne baštine budućim naraštajima. Ono potiče svijest da baština živi onoliko koliko je zajednica spremna čuvati je, razumjeti i prenositi dalje. Stoga Kršćanski Zadar nije samo knjiga o prošlosti, nego i poziv na budnost, zahvalnost i odgovornost prema nasljeđu koje je povjereno sadašnjim naraštajima, kako bi ga obogatili i predali onima koji dolaze.
mons. Milan Zgrablić,
nadbiskup zadarski
Zadar, 1. ožujka 2026.
