Susret kateheta Zadarske nadbiskupije u ozračju zahvalnosti za proteklu školsku i katehetsku godinu te u duhu Godine jubileja sv. Franje Asiškog, održan je u ponedjeljak, 22. lipnja, u Samostanu školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru. Bio je to dan susreta, molitve i zajedničkog promišljanja o putu kojim je Gospodin vodio katehete tijekom protekle godine.
Susret je organiziralo Povjerenstvo za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije, a okupljene je pozdravila predstojnica toga Povjerenstva, s. Marijana Mohorić. Pozvala ih je da u zahvalnosti pogledaju na sve što je Bog tijekom godine činio u njihovim životima i katehetskom poslanju.
Predavanje je održala s. Rita Maržić, članica Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja, Provincije Presvetog Srca Isusova. S. Rita je predstavila karizmu svoje Družbe, istaknuvši kako je njeno poslanje ponajprije usmjereno na odgoj i obrazovanje djece i mladih u duhu Evanđelja i franjevačke jednostavnosti. Prautemeljiteljica s. Antonija Lampel i utemeljiteljica s. Margarita Pucher su, osluškujući potrebe svoga vremena, hrabro odgovorile Božjem pozivu te svoje živote posvetile služenju Bogu i ljudima.
Istaknula je dolazak prvih sestara u Split 1904. godine. Podsjetila je kako su s. Ladislava Kalinšek i s. Paskalija Neuwirth stigle u tada nepoznatu sredinu bez velikih materijalnih mogućnosti, ali s dubokim pouzdanjem u Božju providnost. Nisu čekale idealne uvjete niti sigurnost ljudskih planova, nego su hrabro započele služiti ondje gdje su prepoznale potrebe ljudi. Svojim radom, zauzetošću i blizinom narodu postavile su temelje djelovanju koje se tijekom godina razvijalo i donosilo obilne plodove.
Nakon samo deset godina, njihova mala zajednica je rasla te su sagradile samostan na Lovretu gdje su osnovale prvu Djevojačku školu poljodjelstva i kućanstva u Dalmaciji. Ta škola je bila poznata kao Domaćinska škola, koja je mnogim djevojkama pružila priliku za obrazovanje i osposobljavanje za život. Iz tih skromnih početaka razvila su se brojna odgojno-obrazovna i pastoralna djela koja i danas svjedoče snagu karizme i predanosti prvih sestara.
Danas su sestre prisutne u Hrvatskoj, Njemačkoj i Demokratskoj Republici Kongo, gdje kroz različite oblike služenja i dalje ostvaruju isto poslanje koje je nadahnjivalo prve sestre – biti ondje gdje ih Crkva i čovjek trebaju.
S. Rita je opisala i prisutnost sestara u Zadru, gdje djeluju više od osamdeset godina. Tijekom toga vremena sestre su bile uključene u različita područja života Zadarske nadbiskupije: služile su u bolnici i sjemeništu, katehizirale djecu i mlade, pomagale u župama, vodile liturgijsko pjevanje, vršile sakristansku službu te sudjelovale u odgoju najmlađih.
Sada svoje poslanje nastavljaju u samostanu i dječjem vrtiću na Trgu Gospe Loretske, kao i kroz katehezu, pastoralni rad, rad u školi, duhovne susrete te različite oblike služenja. Premda su se tijekom desetljeća mijenjali oblici njihovog djelovanja, ostala je ista želja – biti blizu čovjeku i svjedočiti Božju ljubav jednostavnošću, radošću i predanim služenjem.
Franjevačku duhovnost predavačica je sažela u tri ključne riječi: Evanđelje, bratstvo i malenost. Istaknula je kako je za sv. Franju Asiškog Evanđelje bilo puno više od knjige ili skupa pravila – bilo je svakodnevni susret sa živim Kristom. Upravo je iz te želje da vjerno nasljeduje Krista, proizašlo sve što je obilježilo Franjin život: jednostavnost, siromaštvo, bratstvo i služenje.
Govoreći o bratstvu, naglasila je kako je sv. Franjo vjerovao da nitko nije pozvan hodati sam, nego da smo stvoreni za zajedništvo. Iako zajednički život nije uvijek jednostavan, upravo u odnosima s drugima učimo ljubiti, opraštati, prihvaćati i rasti. Posebno se zadržala na pojmu malenosti, koju je opisala kao jednu od najzahtjevnijih, ali i najljepših odrednica franjevačkog života. Biti malen ne znači biti bezvrijedan, nego ne stavljati sebe u središte, biti raspoloživ za Boga i čovjeka te služiti bez traženja vlastite važnosti.
Povezujući franjevačku duhovnost s katehetskim poslanjem, istaknula je kako djeca i mladi možda neće zapamtiti svaku riječ koju im izgovorimo, ali će prepoznati jesmo li ih slušali, poštovali i bili im blizu. „Vjera se najdublje prenosi osobnim svjedočanstvom i autentičnim životom. Stoga su i katehete, poput sv. Franje, pozvani biti navjestitelji Evanđelja ne samo riječima, nego cijelim svojim životom, kako bi drugi kroz njih mogli susresti Krista“, poručila je s. Rita.
S. Rita je i osobno svjedočila o vlastitom pozivu. Odrastala je u Pagu, gdje od 1964. godine djeluju Školske sestre franjevke te ju je još od djetinjstva privlačio njihov način života. Iako tada nije poznavala pojedinosti njihove karizme niti je puno znala o redovničkom pozivu, u njima je prepoznavala jednostavne i radosne žene koje su autentično živjele ono što su vjerovale. Njihova blizina ljudima, spremnost na služenje i vedrina svakodnevice govorili su joj više od mnoštva riječi.
Ulaskom u zajednicu postupno je otkrivala bogatstvo franjevačke duhovnosti i lik sv. Franje Asiškog. Posebno ju je oduševila njegova jednostavnost, sloboda, potpuno pouzdanje u Boga i radost koja nije ovisila o životnim okolnostima. Kroz upoznavanje sv. Franje, još je dublje upoznala Krista i ljepotu života potpuno predanog Evanđelju.
„Najveći izazov, ali i najljepši poziv svakog kršćanina je živjeti Evanđelje tako jednostavno, radosno i autentično, da ljudi kroz naš život mogu prepoznati Krista. Upravo je to srž franjevačke duhovnosti i trajni poticaj svima koji su pozvani naviještati Evanđelje“, poručila je s. Rita.
Nakon predavanja, uslijedila je aktivnost kroz koju su se vjeroučitelji osvrnuli na proteklu katehetsku i školsku godinu. Prisjećali su se učenika, prvopričesnika, krizmanika i drugih osoba koje su pratili na putu sazrijevanja u vjeri, suradnika s kojima su dijelili poslanje, ostvarenih planova i susreta koji su obilježili njihovo služenje. Pred sebe su stavili i izazove, trenutke umora i obeshrabrenja, ali i brojna iskustva Božje blizine i milosti koja su prepoznali tijekom godine.
Kroz simbol otvorenog dlana izrađenog od papira, sudionici su na jednostavan, ali dojmljiv način izrazili sve što žele prinijeti Gospodinu u euharistijskom slavlju: zahvalnost za učinjeno dobro, osobe koje nose u svojim srcima, radosti i teškoće katehetskog poslanja te sve što i dalje povjeravaju njegovom vodstvu i milosrđu.
Katehetama je tijekom susreta bila ponuđena mogućnost i za sakrament pomirenja, nakon čega je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio fra Bojan Rizvan, a suslavio je don Rudi Juras.
Fra Bojan je u propovijedi predstavio sv. Franju Asiškoga kao uzor katehete i čovjeka obraćenja. Govoreći o Franjinom obraćenju, naglasio je kako pravo obraćenje ne znači samo promjenu ponašanja, nego promjenu pogleda na Boga, na sebe i na druge ljude. Istaknuo je kako nas obraćenje vodi prema bratstvu koje proizlazi iz spoznaje da svi imamo istog Oca.
Povezujući evanđeosku poruku dana s Franjinim životom, podsjetio je na Isusov poziv da ne sudimo i ne osuđujemo, nego da prema bližnjima pristupamo s blagošću, strpljenjem i milosrđem. Upravo je takav stav obilježio život sv. Franje koji je u svakom čovjeku nastojao prepoznati brata te je osobitu pažnju iskazivao prema slabijima, odbačenima i potrebitima.
Fra Bojan je potaknuo katehete na preispitivanje vlastitih mjerila kojima promatraju i vrednuju druge te da svoje srce sve više usklađuju s Evanđeljem. Pozvao ih je da svojim životom svjedoče Kristovu ljubav, kako ljudi u njihovim riječima, pogledima i djelima ne bi prepoznavali osudu, nego lice milosrdnog Oca.
Osobiti trenutak slavlja bio je prinos darova kojeg su pripremili članovi Povjerenstva za župnu katehezu. Uz kruh i vino, na oltar su prineseni i simboli koji su predstavljali različite dimenzije katehetskog poslanja.
Sveto pismo bilo je znak zahvalnosti za Božju riječ koja nadahnjuje, vodi i hrani vjeru. Misnica je simbolizirala služenje svećenika koji okupljaju vjerničku zajednicu oko Kristovog oltara i predvode je na putu vjere. Upaljene svijeće predstavljale su djecu, mlade i odrasle koji su im tijekom godine bili povjereni, dok su otvoreni dlanovi bili znak svih suradnika koji svojim darovima, zauzetošću i služenjem sudjeluju u životu župnih zajednica.
Prinosom tih darova, katehete su pred Gospodina donijeli plodove svoga rada tijekom protekle godine, zahvalnost za primljene milosti, radosti i izazove svoga poslanja.
Susret je završen bratskim druženjem uz agape, u ozračju radosti, zahvalnosti, zajedništva, razgovora, razmjenu iskustava i međusobno ohrabrenje.
s. Rita Maržić
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: s. Rita Maržić
