Knjigu „Ukazanja Majke Božje u Kraguljama (Pribić) 1947.“ predstavio je njen autor, dr. sc. Juraj Batelja, u crkvi sv. Marka u Pašmanu u ponedjeljak, 7. rujna.
Na 160 stranica te knjige u nakladi Postulature blaženog Alojzija Stepinca (2026.), Batelja donosi šest poglavlja: Zašto se ukazuje Majka Božja, Ukazanja u vrijeme komunističkog progona Crkve i u poratnom razdoblju, Ukazanja Majke Božje u Kraguljama, Prigodno uz njihovu 80. obljetnicu te „Znak kome će se protiviti“ (Lk 2,34). Knjigu je napisao kao poticaj na još veću pobožnost prema Majci Božjoj i da se ne zaborave ti povijesni i nadnaravni događaji, makar i službeno nepotvrđeni.
„Bog je prisutan i djeluje u našoj povijesti, a smatram da se ukazanja nisu događala bez Božjeg dopuštenja. Događala su se u vremenu velikosrpskog i komunističkog genocida nad hrvatskim narodom i Katoličkom Crkvom“, istaknuo je Batelja, poručivši: „Bog se nije oglušio na vapaje svog naroda niti je Bogorodica bešćutno promatrala progon svojih štovatelja. Ona ih je bodrila i tješila čak i takvim izvanrednim očitovanjima. Brojna ukazanja Majke Božje, a u 20. stoljeću Katolička Crkva zabilježila ih je više od 300, u Crkvi u Hrvata oko 30, don Živan Bezić nazvao je ‘poplavom Gospinih ukazanja’ koja su kroz cijelu povijest hrvatskog naroda doprinijela da kao narod opstanemo“, poručio je Batelja.
Knjigu je napisao i „svjestan činjenice da se brojni teološki znanstvenici ne želi baviti fenomenom ukazanja, jer lakše je kritizirati u ime ‘znanosti’ i podilaziti vjerničkom ravnodušju, nego tražiti vjernički fenomen Božjeg govora i Božjeg pohoda svom narodu. Marijina uloga ne zasjenjuje Isusa Krista kao jedinog Otkupitelja, nego njeno majčinstvo očituje svu snagu Kristovog posredništva. Kao Majka koja je postojano stajala podno Križa ranjenog srca, ona savršeno razumije boli i kušnje svojih štovatelja, nudeći im utjehu da patnja nema zadnju riječ“, rekao je Batelja. Podsjetio je na riječi pape Lava XIV. da „Marijin glas razglašuje božansku vjernost, ona je prisutnost koja nas podržava kad naš život postane nepodnošljiv“ te poticaj Pape vjernicima da u Mariji crpe nadu za donošenje hrabrih životnih odluka i da poput nje odgovore Bogu spremnošću i djelima ljubavi.
U knjizi je Batelja zapisao i svjedočanstva živućih svjedoka o Gospinom ukazanju u predjelu Rosulje koje se nalazi između mjesta Pašman i Kraj na otoku Pašmanu, 1946. godine. Očevici događaja s kojima je 14. siječnja 2026. u župnom uredu u Pašmanu, u nazočnosti župnika Marija Mršića, razgovarao Batelja su pašmanski župljani Marija Burić (rođ. Mađerić), Tome Božin, Julijana Božin (rođ. Pribilović) i Marija Božin (rođ. Mađerić). Vidjelice navodnih ukazanja Majke Božje u Pašmanu bile su djevojčice Katica Gregov (1938.), Dragica Mađarić pok. Milenka (1936.) i Lenka Magić (1936.). Ukazanje se dogodilo dok su one bile na ispaši s ovcama.
Prema očevidcima, ljudi su u lipnju 1946. u Rosuljama vidjeli kako se zlatna kugla spušta kroz stablo smokve do zemlje te se poput zvijezde repatice diže iznad Pašmana i odlazi prema Biogradu, preko mora, prema istoku. Usred dana ljudi su gledali u sunce, a nije im bliještilo, te bi u poklonstvu padali na koljena. Brojni narod dolazio je i molio u lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu 1946., premda je bilo zabranjeno dolaziti. Kotarski komitet u Biogradu n/m izvijestio je Centralni komitet Komunističke partije u Zagrebu da se na ukazanjima Gospe u Pašmanu okuplja 500 do 700 ljudi, a 30. svibnja 1946. bilo je više od 3 000 ljudi. Ljudi su se okupljali do rujna 1946., a kasnije okupljanje vjernika zaustavljeno je komunističkom represijom i progonom.
Batelja je upoznao i čovjeka koji mu je rekao da poznaje ženu koja nije bila mogla začeti dijete. Kad su joj rekli da ide na mjesto Gospina ukazanja na Pašmanu, ta žena je to učinila i začela je muško dijete koje je sada odrasli čovjek, po struci novinar. Majka mu je kasnije rekla da ode na tu pašmansku lokaciju, da zahvali Gospi na mjestu gdje je zavjetovan da se rodi.
Vijest o ukazanjima u Pašmanu se proširila pa je don Frane Franić, profesor i odgojitelj u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, kasnije splitsko-makarski nadbiskup, s brodom iz Kaštela s bogoslovima otišao na mjesto ukazanja u Pašmanu. Krunoslav Slavo Bobić je zabilježio: „Vijest o ukazanju se tako brzo proširila da je ni tadašnja vlast nije mogla zataškati. Bujica hodočasnika je počela pristizati. Naša velika riva bila je puna brodova sa sjevera i s juga Jadrana. Sutradan je smokva bila puna Očenaša (krunica) i mnogih različitih zavitnih poklona. To se nije svidilo tadašnjoj vlasti pa se pored vjernika moglo vidjeti i onih koji su neke popisivali, a neke odvodili u nepoznato““, rekao je Batelja.
Zbog odjeka u široj javnosti, o ukazanjima u Pašmanu govorila je i svjetska javnost. Erich von Däniken, švicarski pisac i istraživač nadnaravnih fenomena, opisujući brojne takve događaje u svijetu, iz tadašnje Jugoslavije spomenuo je samo ukazanje u Pašmanu riječima: „11. lipnja 1946. u Pašmanu, u Dalmaciji, vidjeli su odrasli i djeca Mariju u oblaku, okrunjenu zvijezdama“.
Batelja je rekao da su prije 80 godina naši preci, unatoč policijskim zabranama, veselo išli na mjesta Gospinih ukazanja. „Molitva, ushićenje i pjesma hodočasnika bili su dokaz da Bog ne napušta svoj narod. Ne čudi da su se u jeku komunističkog progona nakon Drugog svjetskog u Crkvi u Hrvata događala ukazanja Majke Božje.
Narod je iskusio da mu pod teretom križa i patnji Bog šalje očinsku utjehu i majčinsku zaštitu. U vremenu komunističkog režima koji je zatirao javne vjerske manifestacije izvan crkvenih prostora, narod je tražio Božju utjehu i zaštitu“, rekao je Batelja, dodavši da je i ukazanje u Pašmanu bilo u vremenu brojnih ubojstava svećenika i redovnica kojima je komunistički režim pokušao u narodu zatrti vjeru u Krista i Crkvu.
„Dok je narod ubijene svećenike i nevine žrtve pokapao u suzama, Bog je našao način kako mu pružiti utjehu i dati potporu koju je bl. Alojzije Stepinac nagoviještao riječima: „Ako i zvijezde budu padale s neba, ne bojati se, ne gubiti pouzdanje, jer Bog ostaje!“, istaknuo je Batelja.
Rekao je kako je zajedničko ukazanjima da se Gospa zadržava ili razgovara s pojedinim osobama. Pojavljuje se kao živa osoba, sjajna, uzvišena, koja se zanima za svoju djecu i za sudbinu svijeta. Ukazanja nakon Drugog svjetskog rata u FNRJ događala su se u mjestima: Bošnjaci (1945.), Paulovac, Vojkovići (Roško Polje), Bol, Ćosanlije, Privlaka (1946.), Kragulje (1947.), Pašman (1946.), Roženica, Gala, Zovik, Međugorje itd.
„Sva ta ukazanja imaju dodirnih točaka: vidioci su najčešće djeca koja su dobila svesrdnu podršku vjernika, ali ne i crkvenih vlasti. Ukazanja su se događala u malim, gotovo nepoznatim mjestima, ne u gradovima. Vidioci bi nailazili na protivljenje i u vlastitoj sredini, a u zemljama komunizma vlast ih je nasilno progonila. Znakovito je da su se mnoga ukazanja Majke Božje događala baš nakon uspostave komunističkog režima u FNRJ, u prvim godinama poraća kad je hrvatski narod, pretežno katolički, bio izložen najvećim stradanjima u suvremenoj povijesti“, istaknuo je Batelja.
Prvo navodno ukazanje Majke Božje u poraću bilo je u Privlaci kod Zadra 26. srpnja 1946., a Udba ga je zvala „čudom“. „Bilo je pod jakim pritiskom policije, a Gospino ukazanje mještaninu pokrenulo je veći dio vjernika, ali ne mnoštvo. Tito je pozvao na izravni obračun sa svima koji javno iskazuju vjeru u nadnaravna događanja i ukazanja Majke Božje“, rekao je Batelja. Upozorio je da je to „ideološko, bezbožno zatiranje vjerskih prava i ljudskih sloboda ostavilo tragove u dokumentima koje je sastavio progonitelj Crkve, Komunistička partija, a bl. Stepinac jasno ju je prokazao. Nažalost, ljudi zaboravljaju kakav je to totalitarni i protuvjerski sustav bio“, poručio je Batelja.
Govoreći o Pribiću, oduvijek pobožnom Gospi, Batelja je podsjetio da se taj kraj naziva „dolinom kardinala i biskupa“, jer je odatle rodom desetak biskupa: kardinal Franjo Kuharić, a u blizini je rođen i bl. Stepinac. Batelja je rekao da je i njegova majka Vjekoslava u šestom mjesecu trudnoće s njegovim bratom Franjom dva puta išla na ukazanja na lokaciju Kragulje koja pripada župi Pribić te se tamošnji vjernici i sada mole Majci Božjoj Kraguljskoj.
„Navodna ukazanja Majke Božje u Hrvata možemo pribrojiti posebnoj ‘geografiji’ vjere i marijanske pobožnosti koja obuhvaća mjesta hodočašća naroda koji se želi susresti s Majkom Božjom, da u ozračju majčinske prisutnosti ojača vjeru. Čovjek po čašćenju Majke Božje može osjetiti da „Nebo nije potpuno odvojeno od zemlje“, a među zagovornicima na Nebu na prvom mjestu je Majka Krista i naša Majka, Marija“, poručio je Batelja.
Ines Grbić
Foto: Jelena Gregov
