Blagdan Gospe Loretske u župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru i 300. obljetnica dolaska Arbanasa u Zadar svečano su proslavljeni u nedjelju, 10. svibnja, večernjim koncelebriranim misnim slavljem i procesijom s Gospinim kipom kroz zadarski predio Arbanase, koje je predvodio barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj.
U misi su koncelebrirali zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, don Milan Ivančević, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, arbanaški župnik Marko Majić Mazul i još devetorica svećenika, među kojima i nekadašnji arbanaški župnici, Ivan Šibalić i Tunjo Blažević.
Dolazak Arbanasa u Zadar povezan je s pastirskom brigom Crkve i osobnim zauzimanjem zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića da se Arbanasi nastane na zadarskom području pa ta 300. godišnjica ima veliko vjersko, crkveno i društveno značenje za tu župu i mjesto.
Pozdravni govor nadbiskupa Zgrablića
Prigodni govor na početku mise održao je nadbiskup Zgrablić. Izrazio je dobrodošlicu barskom nadbiskupu Gjonlleshaju, „pastiru Crkve iz koje su prije tristo godina iz područja Skadra prema Zadru krenule stotine katoličkih obitelji, noseći sa sobom najvrjednije – vjeru u Krista, ljubav prema Crkvi i odanost katoličkoj tradiciji, tražeći u Zadru „sigurnost, slobodu i mogućnost da sačuvaju svoju katoličku vjeru“.
Nadbiskup je zahvalio salezijancima koji djeluju u župi Arbanasi „za pastoralno i odgojno poslanje koje u duhu sv. Ivana Bosca desetljećima ostavlja trag u životu te zajednice“.
Na proslavu 300. godišnjice u Arbanase došla je i skupina vjernika iz okolice Skadra te je mons. Zgrablić istaknuo da njihova prisutnost u Zadru podsjeća na zajedničke korijene, vjeru predaka i žive duhovne veze opstale kroz stoljeća. Nadbiskup je poželio da to slavlje dodatno učvrsti prijateljstvo, zajedništvo i duhovnu povezanost naših naroda i mjesnih Crkava, koje su stoljećima povezane vjerom i ljubavlju prema nebeskoj Majci Mariji.
Nadbiskup je zahvalio svećenicima, redovnicama i svim pastoralnim djelatnicima koji „s ljubavlju i predanošću duhovno vode zajednicu Arbanasa, čuvajući vjeru koju su nam ostavili preci i prenoseći je novim naraštajima“ te svim svećenicima koji su proteklih stoljeća služili toj župi, „dijelili radosti i kušnje toga naroda te svojim životom utkali dio sebe u povijest toga mjesta“.
Mons. Zgrablić je s osobitom zahvalnošću i ponosom istaknuo velikog pastira Vicka Zmajevića (Perast, 1670. – Zadar, 1745.) koji je bio barski nadbiskup (1701.-1713.), pa zadarski nadbiskup (1713.-1745.). Upravo je zauzimanjem nadbiskupa Zmajevića područje u Arbanasima i okolici Zadra od 1726. do 1733. godine nastanilo više od petsto arbanaških izbjeglica s područja Skadra.
Zmajević je bio „čovjek duboke vjere, široke kulture i iznimne crkvene i društvene mudrosti, koji je u teškim i nesigurnim vremenima znao prepoznati vapaj čovjeka u nevolji i odgovoriti na njega ne samo riječima, nego konkretnim djelima kršćanske ljubavi i pastoralne zauzetosti. Rođen u Perastu, odgojen u ozračju vjere i crkvene odgovornosti, nosio je u sebi osjetljivost za sudbinu naroda koji su trpjeli pod osmanlijskom vlašću, osobito katoličkog puka iz okolice Skadra koji je bio izložen nesigurnosti, progonima i teškim okolnostima.
Zato je nadbiskup Zmajević otvorio vrata grada Zadra i Zadarske nadbiskupije stotinama katoličkih obitelji koje su napustile svoj zavičaj noseći sa sobom vjeru, jezik, običaje i povezanost s Katoličkom Crkvom. Njegovom zaslugom nastalo je naselje Arbanasi koje je postalo mjesto stanovanja, ali i susreta kultura, jezika i tradicija, utkano u kršćanski identitet, život i povijest Zadra“, rekao je mons. Zgrablić.
Istaknuo je i da je Zmajević „jasno razumio koliko su vjera, kultura i jezik povezani u očuvanju identiteta naroda. Bio je veliki promicatelj hrvatskog jezika i glagoljaške baštine, svjestan da narod koji čuva svoju vjeru i svoj duhovni izraz, čuva i vlastito dostojanstvo. U Zadru je osnovao sjemenište za svećenike glagoljaše, želeći da Crkva ostane bliska narodu i njegovom jeziku te je i time ostavio duboki trag u crkvenoj i kulturnoj povijesti“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da je Zmajević razumio duboke veze među narodima južnog Jadrana, Zadra i Bara, koje je povezivalo isto more, zajednička povijest i kršćanska vjera te je gradio zajedništvo, povjerenje i crkveno jedinstvo kao prostor susreta, povezanosti i prenošenja duhovne i kulturne baštine.
„On je razumio da Crkva postaje istinski dom kad zna primiti čovjeka, zaštititi njegovu vjeru i pomoći mu da sačuva svoje dostojanstvo i identitet. Zato njegovo djelo nadilazi povijesni trenutak u kojem je živio i ostaje poruka i nama danas: da se snaga naroda ne nalazi samo u materijalnoj sigurnosti, nego ponajprije u vjernosti Bogu, očuvanju duhovnih korijena i spremnosti da se u drugom čovjeku prepozna brat kojem treba otvoriti srce i vrata vlastitog doma“, poručio je mons. Zgrablić.
Zahvalio je vjernicima Arbanasa što su „kroz tri stoljeća ostali vjerni Kristu, Crkvi i baštini predaka“, za svjedočanstvo vjere, njihove obitelji, svećenike, redovnice i zauzete vjernike laike. Nadbiskup im je zahvalio što su dali veliki doprinos crkvenom, kulturnom, gospodarskom i društvenom razvoju Zadra i cijelog hrvatskog društva.
Poželio je da to slavlje bude znak zahvalnosti Bogu za prošlost i poticaj za pogled u budućnost s kršćanskom vjerom, hrabrošću i zajedništvom te zagovor Gospe Loretske da Gospodin blagoslovi sve koji u vjeri i ljubavi nastavljaju graditi mostove među ljudima i narodima.
Propovijed nadbiskupa Gjonlleshaja
Nadbiskup Gjonlleshaj zahvalio je za mogućnost predvođenja te proslave na poziv mons. Zgrablića, rekavši da taj veliki jubilej nadolazi običnu obljetnicu. „To nije samo povijesni spomen, već i svjedočanstvo vjere, hrabrosti i ustrajnosti naroda koji je vođen Božjom providnošću pronašao svoj dom u Zadru.
To nije samo spomen na prošlost, nego milosni trenutak u kojem se nebo i zemlja susreću u zahvalnosti, a povijest postaje prostor Božjeg djelovanja. Ne slavimo samo događaj od prije tristo godina, nego vjernost Boga koji vodi svoj narod kroz vrijeme i vjeru ljudi koji su znali kome pripadaju“, poručio je mons. Gjonlleshaj.
„Slavimo identitet koji nije izgubljen, nego sačuvan i predan. Zahvaljujemo Bogu za tristo godina puta jednog naroda koji je počeo u krajevima Barske nadbiskupije, u selima oko Skadarskog jezera i Bara, a nastavio se u Zadru koji je postao novi dom – ali ne zamjena za korijen, nego njegovo proširenje.
Prije tri stoljeća skupina hrabrih obitelji bila je prisiljena napustiti rodnu grudu, bježeći pod opasnošću. Napustiti dom nije lako. Napustiti rodnu zemlju znači ostaviti dio sebe. Ali, oni nisu izgubili sebe i najvažnije – Boga. Znali su tko su i kome pripadaju, da Bog nikad ne ostavlja svoj narod. Kao Abraham koji čuje Božji glas i kreće u nepoznato, i oni su krenuli. Ne zato što su sve razumjeli, nego zato što su vjerovali“, rekao je mons. Gjonlleshaj, dodavši kako Isus nije obećao da nam neće biti teško, nego da nećemo biti sami. Istaknuo je da su Isusove riječi „Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“ bile potrebne i precima Arbanasa.
Isusova riječ „U domu Oca mojega ima mnogo stanova“ znači da „pravi dom nije samo mjesto, nego odnos s Bogom“. Preci Arbanasa su „izgubili kuće, ali nisu izgubili dom, jer su ga nosili u srcu. Krenuli su iz svojih ognjišta noseći malo materijalnog, ali veliko duhovno bogatstvo: vjeru, obitelj i pobožnost prema Majci Božjoj. Vjera je bila temelj na kojem su gradili obitelji, zajednicu i identitet. Ona ih je održala kroz stoljeća i učinila ih svjedocima Božje vjernosti“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je Crkva odigrala ključnu ulogu u opstanku Arbanasa.
„Kad su arbanaški preci stigli u Zadar, pastir Zmajević im je otvorio vrata. On ih je dočekao, primio, zaštitio, pomogao im da započnu novi život. On je bio znak Božje providnosti“, rekao je mons. Gjonlleshaj. Istaknuo je da je u središtu povijesti Arbanasa Gospa Loretska, „majka koja čuva dom, štiti i vodi“. Njoj su arbanaški preci „povjeravali svoje strahove i budućnost. Riječ Božja im je bila svjetlo i snaga identiteta i njihova žrtva nije bila uzaludna.
Naglasio je da su Arbanasi sačuvali vjeru, jezik i običaje, što je dar i odgovornost. Doprinijeli su u znanosti, kulturi, glazbi, sportu, vjeri i spremnosti da brane dostojanstvo čovjeka, kao branitelji i u Domovinskom ratu. Arbanasi su „postali neraskidivi dio tkiva grada Zadra i hrvatskog naroda, obogaćujući ga svojim darovima. U svijetu nesigurnosti, migracija i traženja identiteta, iskustvo Arbanasa govori da se pravi dom ne gradi samo zidovima, nego vjerom, zajedništvom i ljubavlju.
Ova obljetnica nije samo sjećanje, nego i poziv da čuvamo što smo primili i da budemo otvoreni za budućnost“, potaknuo je mons. Gjonlleshaj. Barska nadbiskupija iz koje dolazi obilježena je susretima naroda i kultura te je istaknuo kako ta obljetnica „podsjeća da različitosti ukorijenjene u Bogu ne dijele, nego obogaćuju“.
Pozvao je vjernike Arbanasa da posjete krajeve svojih predaka i dođu u Bar 3. rujna, kad se slavi dan posvete konkatedrale sv. Petra u Baru u Crnoj Gori. „To duhovno hodočašće će biti povratak korijenima, kad će vaši koraci ići stazama i tragovima kuda su se kretali vaši preci“, rekao je nadbiskup. Mons. Gjonlleshaj zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću i salezijanskoj zajednici na brizi i ljubavi prema toj zajednici, što čuvaju njenu baštinu i vjeru.
„Povezanost između Barske i Zadarske nadbiskupije znak je jedinstva i bratstva u Kristu koje nadilazi granice i vrijeme. Neka nas primjer prvih obitelji nadahne da i mi ne zatvaramo vrata onima koji traže sigurnost, da ne zaboravimo svoje korijene, odgovornost prema budućim naraštajima.
Neka ovaj jubilej bude poticaj svima da nastavimo graditi zajedništvo mira i kršćanske ljubavi, na Božju slavu i dobro naših naroda. Neka Gospodin koji vodi povijest naroda blagoslovi sve vas, vaše obitelji i sve koji nose baštinu Arbanasa i neka nas učini svjedocima svoje ljubavi u svijetu“, poručio je mons. Gjonlleshaj i čestitao svima tu veliku obljetnicu.
Razmjena darova između Barske nadbiskupije i Arbanasa na kraju mise
Na kraju mise, vjernici iz Barske nadbiskupije darovali su župljanima Arbanasa križ, komade zemlje njihovih predaka i svijeću. „To je susret nakon tri stoljeća, znak živog jedinstva. To je znak da Bog ne prekida povijest, nego je povezuje“, poručio je nadbiskup Gjonlleshaj.
Župnik Mazul rekao je da je ta obljetnica ponovni susret korijena i izdanaka koji su nikli iz korijena, zajedničko slavlje vjere, zahvalnosti i ljubavi prema Majci Božjoj. Zahvalio je svima koji su doprinijeli organizaciji slavlja duhovno i materijalno, Bratovštini Gospe Loretske čiji je predsjednik Boris Jelenković i salezijanskim suradnicima.
Pozdravio je hodočasnike iz Bara rekavši da su povezali zemlju arbanaških predaka i zadarski dom, prošlost i sadašnjost, korijene i zahvalnost. Zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću za očinsku blizinu i podršku župi te svim župljanima Arbanasa za ljubav prema Gospi Loretskoj i baštini njihovih predaka utemeljenoj na vjeri. „Naši stari došli su noseći vjeru, obitelj i nadu, a mi smo pozvani to blago čuvati i predati novim naraštajima. Neka Gospa Loretska čuva obitelji, župu, Arbanase, Zadar i sve. Svima od srca hvala. Zonja jon, moli za nas“, poručio je župnik Mazul.
Rekavši da nisu zaboravili svoje korijene, Mazul je nadbiskupu Gjonlleshaju darovao skulpturu, motiv spomenika koji se nalazi na arbanaškom trgu ispred župne crkve Gospe Loretske a prikazuje križ, Gospu Loretsku, nadbiskupa Zmajevića i obitelj kako ih nadbiskup prima.
Taj spomenik, autora Ante Jurkića, postavljen je 2006. godine povodom 280. obljetnice dolaska Arbanasa u Zadar. Župnik Mazul je opisao što spomenik predstavlja. U podnožju je nadbiskup Zmajević, kao simbol Krista i vjere koju su Arbanasi kroz stoljeća ugradili u ponos služenja Kristu i donijeli je u Zadar gdje su pustili svoje korijene te donijeli novo bogatstvo cijelom narodu i društvu.
Oko Zmajevića i križa u čijem je obliku cijeli spomenik je narod Arbanasa, kojeg predstavlja obitelj, žena, muškarac i dijete. U gornjem dijelu križa su kvadratići, znak Hrvatske, a na vrhu spomenika Gospa Loretska koja poručuje da se u duhu uskrsne pobjede Krista nemamo čega bojati. Mazul je darovao barskom nadbiskupu i sliku s motivom stabla masline, znak Dalmacije i simbol kako su se Arbanasi kao maslina ukorijenili u Zadru i buket cvijeća.
Na proslavu u Arbanase došlo je 65 hodočasnika iz Barske nadbiskupije, čiji je predstavnik rekao: „Nama je vjera sve. Vjera nas je održala. Iako mali, opstali smo na tim prostorima i čuvamo vjeru, čuvamo nadbiskupiju barsku koja je stara preko 12 stoljeća, a mlada je jer ima mladosti; svake godine je troje, četvero, petero više rođenih, krštenih nego umrlih. MI smo jedan narod, jedna vjera u Kristu, a naši darovi su simbol toga i nastavak našeg zajedništva“.
Na dnu kamenog križa s korpusom, u kutijici se nalaze dva kamena i barska zemlja, a ispod toga pločica s natpisom: „U znak neraskidive veze između pradjedovskih ognjišta i potomaka u Zadru, povodom 300 godina zajedničke povijesti, 1726. – 2026., Barska nadbiskupija“.
Na svijeći koju su donijeli je slika Gospe kakva se nalazi u barskoj katedrali Bezgrešnog začeća u Baru, autorice Vesne Četković Pavlović. U platnenoj vrećici su donijeli i komade zemlje arbanaških predaka, kamenja iz župa Bar i pokraj Skadarskog jezera: Livari, Šestani i Zupci. Grumenja kamenja i zemlje su uzeli ispred crkava u Šestanima, Livarima, Baru i Zupcima.
Zoran Maljević je župniku Mazulu uručio križ. Svijeću, simbol svjetlosti, čistoće i vjere je uručio ministrant Matija Četković iz Bara. Zemlju i kamenje je predao Pero Maručić iz Šestana. Na blagdan Gospe Loretske slavljene su još tri mise, a proslavi blagdana prethodila je Trodnevnica od 7. do 9. svibnja koju su predvodili salezijanci djelatni u župi: Mirko Barbarić, Ante Bulat i Marko Majić Mazul.
Ines Grbić
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
