Zlatna harfa za Zadarsku nadbiskupiju održana je u subotu, 1. lipnja, u crkvi sv. Frane u Zadru. Ovogodišnja glazbena tema Harfe koja okuplja nastup dječjih župnih zborova je jubilej 800. obljetnice Božića u Grecciu i Stigme sv. Franje.

Na Harfi je nastupilo oko 250 djece u sedam dječjih župnih zborova. Dječji zbor Sv Lovre, Kali, s voditeljicom Lanom Cimera, izveli su autorsku pjesmu ‘S tobom ljubav pobjeđuje’ (Ana Vidov) i Blagoslov. Dječji zbor Janjevački anđeli iz Kistanja (s. Blaženka Delonga) izveli su ‘Vijek hvaljen budi’ i ‘S Franjom pred jaslama’. Dječji zbor iz župe Rođenja BDM u Pašmanu (don Mario Mršić) izveli su ‘Jerihonske zidine’. Dječji zbor iz župe Rođenja BDM u Privlaci (don Žarko Relota) izveli su ‘Danas smo sretni’. Dječji zbor Župe Uznesenja BDM iz Zadra (s. Benita Antolović) izveli su ‘Uzmite, jedite’ i ‘Hvala ti na ovoj gozbi’. Dječji zbor župe Sv Josipa iz Zadra (Nataša Arbanas) izveli su ‘Glasnik velikoga Kralja’ i ‘Ljubav se rodila’ i dječji zbor ‘Slavuji sv. Ante’ župe sv. Ante Padovanskog iz Zadra (s. Marijana Mohorić) izveli su ‘Agnus Dei’ i ‘Slatko je u mom osjetiti srcu’ (tekst: sv. Franjo Asiški; glazba: Riz Ortolani; prijevod: o. Kornelije Šojat).

Kroz program je vodio mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, koji je ispratio generacije djece na susretima Harfe koju vodi već 25 godina. Osobito je ohrabrio i pozdravio kao primjer i drugima, pa i većim i gradskim župama, prisutnost tri nova dječja zbora na Harfi, od kojih su dva s otoka, iz Kali i Pašmana te zbor iz Privlake. Bio je to njihov prvi nastup na Harfi. Čestitavši im na angažmanu, rekao je da su pogotovo otočani ugodno iznenađenje i osvježenje ovogodišnje Harfe.

Don Gašpar je istaknuo da dječji zborovi u župama njeguju crkveno liturgijsko pjevanje kao „raspjevani poslužitelji kod euharistijskog slavlja. Služe Bogu i potiču narod da aktivno sudjeluje u liturgiji, da potaknuti lijepim pjevanjem uzdignu dušu Bogu“. Dodić je zahvalio djeci koja se na taj način daruju u svojoj župu, redovnicama i vjernicima laicima koje ih vode i okupljaju na probama te obogaćuju misna slavlja i život župe.

Don Gašpar je prigodno razmatrao temu Harfe, uz visoki jubilej prvih živih jaslica koje je postavio sv. Franjo Asiški na Badnjak 1223. u Grecciu blizu Asiza, godinu dana prije nego je dobio stigme. Rekavši da su Greccio i sv. Franjo po uprizorenju živih jaslica postali „novi Betlehem“, don Gašpar je naglasio da je i Zlatna harfa odraz betlehemskog svjetla, a djeca po svojim izvedbama koja slave Isusa poput uprizorenja novog Betlehema.

„Taj čarobni prizor je snažno podsjećanje na pravi smisao kršćanskog Božića i na njegovu poruku za nas. Ovako je sv. Franjo molio sa svojom braćom na Božić: ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Jer nam je presveto ljubljeno Dijete darovano, rodilo se za nas na putu i bi položeno u jasle, jer za nj ne bijaše mjesta u svratištu’.

Sv. Franjo Asiški bio je osobito posvećen Djetetu Isusu i smatra se da je ideju za postavljanjem živih jaslica dobio nakon što je posjetio betlehemsku špilju, mjesto Isusova rođenja, tijekom hodočašća u Svetu Zemlju. Toma Čelanski pripovijeda: ‘U vezi s tim vrijedno je trajnog spomena i pobožnog slavljenja ono što je svetac ostvario tri godine prije svoje slavne smrti u mjestu Greccio, na dan Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bijaše u tom kraju čovjek imenom Ivan, dobra glasa i još boljeg života, veoma drag sv. Franji jer je, premda plemenita roda i vrlo čašćen u svom kraju, više cijenio plemenitost duha nego tijela. Oko dva tjedna prije svetkovine Rođenja, sv. Franjo ga pozva k sebi i reče: ‘Ako želiš da slavimo Isusovo rođenje u ovom mjestu, odi i pripremi što ti kažem: htio bih prikazati Dijete rođeno u Betlehemu i na neki način, tjelesnim očima vidjeti nevolje u kojima se našao lišen onoga što je potrebno novorođenčetu, kako je bio smješten u štalu i kako je ležao na slami među volom i magarcem’. Čim je to čuo vjerni i pobožni prijatelj, spremno pođe u određeno mjesto pripremiti sve potrebno prema želji sveca’“, citirao je don Gašpar zapis iz Franjevačkih izvora.

Nadalje, Toma Čelanski je zapisao: „I dođe dan savršenog veselja, vrijeme klicanja! Za tu prigodu ovdje su sazvana mnoga braća iz različitih krajeva; muškarci i žene dolaze veselo iz obližnjih kuća noseći, svatko prema svojim mogućnostima, svijeće i baklje da rasvijetle noć u kojoj je na nebu zasjala sjajna zvijezda koja obasjava sve dane i sva vremena. Na kraju dolazi Franjo, vidi da je sve postavljeno prema njegovoj želji i blista od radosti. Sada se uređuje štala, u nju se unosi slama i uvode se vol i magarac. U tom dirljivom prizoru blista evanđeoska jednostavnost, slavi se siromaštvo i preporuča se poniznost. Greccio je postao novi Betlehem“ (Franjevački izvori, 469).

Dodić je podsjetio i kako je sv. Bonaventura opisao noć u kojoj su nastale prve žive jaslice: „Braća su pozvana, ljudi su u zajedništvu pohitali, njihovi glasovi odjekivali su šumom, a tu časnu noć proslavila su mnogobrojna i sjajna svjetla te zvučni psalmi veličanja”. I Franjin evanđeoski proživljeni Božić u svima prisutnima stvara izvanredno iskustvo koje postaje pravo obraćenje srca po susretu s blagim, poniznim i siromašnim Isusom. Ovo je božićna  noć, ali jednog posebnog Božića. Sada je kasna noć u Grecciu, meni dragom gradu. Narod se vratio svojim kućama, baklje su se ugasile, glasovi su tihi, tišina vlada. Ali moje oči ponovno proživljavaju one divne i svečane trenutke koji su upravo prošli, moje uši još uvijek čuju melodiju hvalospjeva koje smo razdragano pjevali Gospodinu. Ovaj Božić nećemo zaboraviti, zauvijek će ostati utisnut u našim srcima“.

Don Gašpar je potaknuo djecu da razmisle o značenju koje pridaju Božiću, da spoznaju Zvijezdu koja obasjava sve dane i vremena, da svojim glasovima i pjevanjem i dalje budu svjetlo na liturgijskim slavljima. „Samo ako je Isus naš gost, slavlje je uspješno; samo ako ga pozovemo da slavi s nama, možemo doživjeti pravu radost“, poručio je don Gašpar, poželjevši dostojanstveno vrednovanje liturgijskih slavlja pjevanjem.

„Ako ljubav ne obnavljamo, gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“

Nastupu zborova prethodilo je misno slavlje koje je predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima. Fra Tomislav je rekao da je uprizorenjem jaslica u Grecciu sv. Franjo želio da se ne zaboravi uspomena na dijete Isusa. „Opasno je za ljubav kad se zaboravi. Zato i slavimo misu – misa je spomen čin na kojem se sjećamo Božje ljubavi, obnavljamo je. Ako ljubav ne obnavljamo, onda gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“, upozorio je fra Tomislav, rekavši da je uloga i glazbe podsjetiti nas na Božju veličinu.

„Pozvani smo uskladiti note našeg života s Božjim notama. U tom glazbenom crtovlju, violinski ključ je križ koji sve naše note, polovinke, četvrtinke, šesnaestinke, dovodi do punine. I kada padamo, Gospodinu trebamo dopustiti da on postavlja povisilice i snizilice, da ih on upravlja, a ne da mi sami sebe povisujemo ili snižavamo u životu, nego da dopustimo Bogu da on to čini. Tako usklađeni s Božjom ljubavlju, pjevamo kako on želi i naš život postaje pjesma Božjoj dobroti i ljubavi. Bog ne traži od nas da budemo savršeni u izvedbi, nego da damo svoje srce“, poručio je fra Tomislav, istaknuvši da je bitno uhvatiti Božji ritam.

„Bog koji se u djetetu Isusu spustio s neba na zemlju, uhvatio je naš ljudski ritam. Bog se ponizio da je postao malo dijete koje ne zna ni govoriti. Učio je govoriti od majke Marije i Josipa, da bi on nas onda učio govoriti Božjim jezikom. Da bi mi, slušajući njega koji je naučio naš jezik, naučili govoriti njegov jezik, jezik Božje ljubavi. Svi smo pozvani uhvatiti Božji ritam. Ljubav uvijek ima ritam onoga koji je sporiji“, rekao je fra Tomislav.

Istaknuo je i kako je važno da svatko otkrije svoje mjesto u životu. „Nitko ne može pjevati sve glasove. Kad čovjek nađe svoje mjesto, može pjevati glasom kojeg mu je Bog dao i da voli kad drugi pjeva svojim glasom, onda se upotpunjujemo. Bitno je pronaći svoju notu, svoj glas, svoju pjesmu i uživati i kad drugi pronađe svoje note. Onda zajedno pjevamo veliku Božju pjesmu“, poručio je provincijal Šanko.

U Molitvi vjernika molilo se i za mir u Svetoj Zemlji i Ukrajini.

Na početku susreta, prije mise, sudionike Harfe pozdravio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci na trudu da pjevaju u svojim župama, voditeljima koji rade s djecom i prate ih na tom putu, kao i roditeljima na podršci pjevanju njihove djece, što čine rado i sa srcem. Crkvene pjesme su odraz ljepote i bogatstva Boga kojem su upućene te je nadbiskup potaknuo djecu da i dalje kroz pjesmu uzdižu svoj duh Bogu koji je izvor istinske ljepote i umjetnosti. Poželio je djeci da i dalje pjesmom proslavljaju Boga.

Svi su zahvalili franjevcima na domaćinstvu za održavanje Zlatne harfe u crkvi sv. Frane. Caritas Zadarske nadbiskupije priredio je okrepu za sudionike susreta koji je završen zajedničkim druženjem u klaustru samostana sv. Frane.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Svečano misno slavlje na svetkovinu Tijelova u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak, 30. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove duhovno nas vodi u dvoranu Posljednje večere u kojoj je uoči svoje muke Isus ustanovio euharistiju kako bi trajno ostao sa svojim prijateljima i prinio žrtvu samoga sebe za sve. Isus na Posljednjoj večeri uzima kruh, zahvaljuje Bogu, lomi ga i govori: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“. Potom uzima čašu vina i govori: „Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv saveza, koja se za mnoge prolijeva na oproštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen“. Svetkovina Tijelova dohvaća u taj vremenski trenutak Isusove blizine s njegovim učenicima u dvorani Posljednje večere prije puno godina, ali je namijenjena svima: „…za vas i za sve ljude“, kaže Isus. Ono što je Isus učinio u uskom krugu apostola namijenjeno je svima, svakom čovjeku, cijelome svijetu i svakom vremenu, mnogima“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da svetkovinom Tijelova obnavljamo našu vjeru u Euharistiju koja je srce Crkve.

„Sudjelovanje na proslavi Tijelova, kao i u svakom euharistijskom slavlju, važan je trenutak u životu svakog vjernika kršćanina i za svaku kršćansku zajednicu. Cilj svetkovine Tijelova je utvrditi nas u vjeri kako je Bog u Isusu Kristu pod prilikama posvećenog kruha i posvećenog vina, u Presvetom Sakramentu, na sakramentalan, uskrsli i stvaran način, nazočan sa svojim narodom, svojom Crkvom“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je dar Kristove trajne nazočnosti razlog radosti te svetkovine.

„Svetkovina Tijelova prigoda je da se iskreno poklonimo uskrslom Gospodinu koji boravi s nama u Presvetom Sakramentu. To je trenutak u kojem javno ispovijedamo našu vjeru u Kristovu blizinu i izražavamo našu zahvalnost za ustanovu sakramenta Njegove trajne nazočnosti i blizine sa svojom Crkvom. Ta je svetkovina prigoda da hodom u procesiji ulicama grada i posvjedočimo da nas Gospodin „u sakramentu euharistije nastavlja ljubiti `do kraja`, sve do dara svoga tijela i svoje krvi““, poručio je nadbiskup Zgrablić. Podsjetio je pritom na riječi Benedikta XVI. da je euharistija Isusov dar samoga sebe u kojem se objavljuje bezgranična Božja ljubav za svakoga čovjeka.

„Euharistija je živa i trajna baština koju nam je Isus ostavio u sakramentu Presvetog Tijela i Krvi svoje. Tu baštinu njegujemo, živimo i častimo, njoj se klanjamo i pred njom se molimo, kako bi ona ‘utisnula u nama neiscrpive učinke u sve dane našeg smrtnog života’, kako kaže papa Pavao VI.“, istaknuo je predvoditelj slavlja, rekavši da je euharistija `anđeoska hrana`, `kruh koji je s neba sišao`. „To je hrana koja nam daje snage na dugom putu života, sve od izlaska iz ropstva, kroz pustinju ljudskog života do ulaska u Obećanu zemlju. Kao što je Izraelskom narodu mana bila neizostavna hrana u pustinji nakon izlaska iz egipatskog ropstva, tako je svakome od nas euharistija nužna hrana kako bismo imali snage koračati pustinjom ovoga svijeta koji svojim ideologijama i materijalizmom ne promiče život, nego ga ugrožava i usmrćuje. Ovo je hrana koja nam daje snagu da u nama ne prevlada logika svijeta posjedovati i gospodariti, duh svijeta nasilja i destrukcije, duh međusobnih odnosa osvete i mržnje, već Kristov duh služenja i ljubavi, života i uskrsnuća“, poručio je mons. Zgrablić.

„Kada slavimo euharistiju, vršimo spomen čin i uprisutnjujemo među nama Kristovo vazmeno otajstvo: njegovu muku, smrt i slavno uskrsnuće. Hraneći se euharistijom, napunjamo se Kristovim duhom, slušamo njegovu riječ, primamo Presveto Tijelo i Krv i tako se intimo ujedinjujemo s Kristom uskrslim, ali i mnogom našom braćom i sestrama, članovima Crkve, udovima njegovog mističnog uskrsnog Tijela. Euharistija je naša hrana u kojoj primamo sâmo Tijelo i Krv Kristovu, tj. sâm njegov život“, naglasio je nadbiskup.

Nakon mise, u procesiji središtem Zadra od katedrale do crkve sv. Šime u kojoj su sudjelovali brojni vjernici iz gradskih župa, nadbiskup Zgrablić nosio je Presveto s kojim je blagoslovio puk u crkvi sv. Šime.

„Nosimo euharistijskog Isusa ulicom našeg grada kako bi svatko mogao prepoznati Isusa koji prolazi našim životom, kao što je nekad prolazio putevima Galileje, Samarije i Judeje, čineći dobro i ozdravljajući sve koje je zahvatilo zlo. Želimo da svatko tko primi Isusa, snagom njegove ljubavi obnovi svoj život i pronađe život u izobilju i tako donosi mnogo roda“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

I. G.

Foto: I. Grbić

Ovime prenosimo obavijest Dikasterija za kler, od 2. svibnja 2024., kojom se daje do znanja da je u kaznenom postupku, dana 26. travnja 2024., dotadašnji klerik Zadarske nadbiskupije, gosp. Marino Marjan Ninčević, vrhovnom odlukom protiv koje nema žalbe, otpušten iz kleričkog staleža s oprostom od obveze celibata i svih drugih obveza povezanih sa svetim ređenjem.

Zadarska nadbiskupija

Đakoni Zadarske nadbiskupije: Tin Vidov, Antonio Oltran i Rudi Juras, izrekli su ispovijest vjere  i potpisali prisegu vjernosti ususret svom svećeničkom ređenju u kapeli Nadbiskupskog doma u Zadru u srijedu, 29. svibnja, pred zadarskim nadbiskupom Milanom Zgrablićem.

Nadbiskup Zgrablić u kapeli Doma predvodio je misno slavlje, a u propovijedi je govorio o vrijednosti služenja u Isusovom duhu.

„Jako je važno imati pouzdanje u Gospodina. To je važno za sve, pa i za svećenike. Moramo znati što Bog od nas hoće, što on od nas traži, a Bog nam je to rekao u svojoj Riječi. Tu riječ treba utjeloviti u svom životu. Onda je ona puna Božjega duha, puna je Duha Svetoga i ima snagu donositi novi život, da se oplodi u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić.

U navještenom ulomku iz Markovog evanđelja, Isus govori svojim učenicima da slijedi njegovo trpljenje i muka, da će ga izdati svećenički poglavari i pismoznanci, osuditi na smrt i predati poganima. „Isus zna što će se dogoditi. To je trenutak u kojem je Isus, iako zna što će se dogoditi, pun ljubavi. Isusa vode ljubav i volja Očeva. Otac nam po Isusovoj muci pokazuje svu svoju ljubav; ne samo ljubav koju gledamo izvana, nego želi nas učiniti i dionicima te ljubavi. To je Isusu na srcu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Dakle, nema prepreke ni zapreke; ni bičevanje, pljuvanje, čak ni smrt na križu, nisu prepreka da se Isus odrekne svoje ljubavi. Isus sve čini iz ljubavi. Njemu je ljubav snaga koja ga nosi. Ako to svećenik nema u sebi, ako ga to ne motivira, onda ima poteškoća u životu. Ako ima poteškoća i ljubavi u svom životu, onda ga ta ljubav nosi“.

Nadbiskup je podsjetio kako osobi, kad ima ljubavi, kad nešto voli, nije teško učiniti žrtvu za to što radi i čime se bavi, poduzimati aktivnosti da se nešto ostvari. „Jer ljubav čovjeka nosi“, poručio je mons. Zgrablić.

Dok Isus govori učenicima o vrijednosti istinske veličine u božanskom duhu, oni kao da to ne čuju, nego se prepiru među sobom tko će biti veći, prvi. „Učenici žele biti u slavi. Oni vide nešto drugo i drugačije u svojim očima, od onoga što im Isus govori. Isus im tada govori tko je zapravo velik. Nije velik onaj tko gospodari ili ima neku veliku ulogu u društvu. Nego, u Božjim očima je velik onaj tko služi. Različite su odgovornosti pojedinih službi, kao što svaki organ u organizmu ima svoju ulogu. Ali, u Božjim očima važno je s koliko ljubavi služimo; da nam to bude na prvom mjestu, kako u ljubavi možemo služiti jedni drugima“, potaknuo je nadbiskup.

Upozorio je da smo svi u napasti apostola, koju su i oni izrazili pred Isusom, kada su poželjeli prva mjesta u proslavljenoj stvarnosti vječnosti. „Ta napast prisutna je i u Crkvi: ljubomora, želja za napredovanjem, priznanjem, želja da me drugi vidi, uoči. Umjesto da tamo gdje jesmo, gdje nas Gospodin postavi, ostvarimo što kaže sv. Franjo Saleški, ‘Cvati tamo gdje si posijan’. U službi koju imaš, služi s velikom ljubavlju. Koliko ljubavi uložiš u službu, to je veliko u Božjim očima. Bez obzira koja nam se služba povjeri, važno je koliko Boga stavimo u to što radimo, koliko Bogom prožimamo ovaj svijet i naše dane. Ako s Bogom prožimamo dane, vječnost postaje sadašnjost, sadašnjost i vječnost se prožimaju“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poželio đakonima blagoslovljene korake na njihovom daljnjem putu i svećeništvu, „u služenju Crkvi, narodu, živom i uskrslom Kristu koji iz ljubavi prema nama sebe nije poštedio, nego je sebe do kraja darovao. Neka nam to bude motiv da slijedimo Krista, da budete in persona Christi, ne samo dok slavite sakramente, nego cijeli svoj život“, poručio je mons. Zgrablić đakonima. Poželio je da svi vjernici, ne samo svećenici, u svom djelovanju i u svojim službama budu „Kristove produžene ruke, Isusov glas i srce, njegove misli i služenje, da Isus po nama služi i spašava ovaj svijet“.

Ines Grbić

Foto: M. Karadakić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić primio je u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u četvrtak, 23. svibnja, osmoškolske i srednjoškolske pobjednike Vjeronaučne olimpijade za Zadarsku nadbiskupiju.

Pobjedničku ekipu Osnovne škole Šime Budinića, Zadar, čija je mentorica Blaženka Marčina čine učenici: Filip Mišulić, Ivan Jednaković, Josip Jednaković i Ante Vucić. Pobjedničku ekipu Gimnazije Jurja Barakovića, Zadar, čiji je mentor Slobodan Šarić čine učenici: Lada Lukšić, Luciano Smoljan, Sara Valjin, Lara Šušić i Agata Ražov.

Nadbiskup je pohvalio sve učenike koji su sudjelovali na Olimpijadi za njihov trud i rad. Ekipama koje je primio čestitao je na osvojenom prvom mjestu, rekavši da je još važnije da su nešto naučili o socijalnom nauku Crkve, što je bila tema Olimpijade. „Upoznajući Crkvu, upoznajete našu vjeru, kako se vjera živi i svjedoči, koliko je ljepote i koje je blago i bogatstvo u vjeri sadržano“, poručio je mons. Zgrablić vjeroučenicima, rekavši da je uloženi trud u svladavanju znanja za Olimpijadu doprinos njihovom osobnom vjerničkom rastu. Nadbiskup je učenike i prigodno darovao.

Na susretu su bili i don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

I. G.

Foto: M. Karadakić

Duhovne vježbe uoči svećeničkog ređenja održane su u Pastoralnom centru „Marija Majka Crkve“ u Mukinjama od nedjelje, 19. do petka, 24. svibnja. Duhovne vježbe vodio je vlč. Anto Pavlović, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Na duhovnim vježbama sudjelovali su đakoni iz više nad/biskupija Hrvatske; Zagrebačka (8), Zadarska (3), Sisačka (3), Bjelovarska (3), Varaždinska (2) i Gospićko-senjska (1).

Duhovne vježbe započele su u nedjelju večernjom molitvom i zazivom Duha Svetoga. Voditelj vlč. Anto Pavlović predstavio je i uputio đakone u duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog, koje su, kako on sâm kaže, „po svojoj strukturi euharistijske“. Istaknuo je važnost toga koncepta duhovnih vježbi za svećenike, ali i za one koji će to uskoro postati; „Budući da smo pred svećeničko ređenje, a svećenik je prije svega služitelj oltara u ulozi Krista, onaj, dakle, koji u Kristovo ime predvodi Euharistiju, u kojoj se Krist daje za život svijeta, držim korisnim i potrebnim ponuditi vam takvu koncepciju duhovnih vježbi“. Kroz kratke, ali snažne nagovore istaknuo je kako euharistija treba biti srž svećeničkog života i da je važno moliti milost produbljivanja spoznaje i ljubavi prema tom najuzvišenijem daru. „Euharistija je centar našeg poslanja. Iz nje sve izlazi i njoj se vraća. Sva milost je u Kristu kojeg prepoznajemo u lomljenju kruha. Krist je u svojoj Crkvi, a time i u svijetu prisutan po lomljenju kruha, čime nastavlja do konca svijeta svoje spasenjsko djelo.“

Na kraju duhovnih vježbi, voditelj vlč. Anto Pavlović potaknuo je buduće mladomisnike na samo-refleksiju nad duhovnim vježbama. Istaknuo je važnost preispitivanja stvarnosti oko nas, ali i nas samih, kako bi uvijek mogli rasti i sazrijevati kao osobe, kao Kristovi učenici. U svom osvrtu naglasio je i više puta ohrabrivao i poticao na suočavanje, na analizu situacije u kojoj se trenutno nalazimo, kakva god ona bila. Stav osobe tj. „borca“ prema situaciji u kojoj se nalazi, nije u okrivljavanju drugih za vlastiti neuspjeh, već stav: „Moram još puno vježbati“, istaknuo je voditelj Pavlović. Duhovna obnova završila je svečanim ručkom.

Antonio Oltran

Foto: Filip Pranjić

Maturanti Gimnazije Jurja Barakovića iz Zadra sudjelovali su u petak, 24. svibnja, na misnom slavlju u svetištu sv. Šime u Zadru, kako bi izrazili zahvalnost za proteklu školsku godinu i svoje četverogodišnje školovanje, zajedno sa svojim profesorima i ravnateljicom škole. Misno slavlje u crkvi sv. Šime predvodio je dr. sc. don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime.

Već tradicionalno na kraju nastavnog dijela školske godine kada započinje priprema za maturu, zadarski maturanti predvođeni svojim vjeroučiteljem Slobodanom Šarićem dolaze proslaviti misu zahvalnicu u svetište sv. Šime. Više od 150 učenika došlo je proslaviti misu i zahvaliti na svemu primljenom u protekle četiri godine.

Don Damir je pozdravio učenike i zaželio im sretan nastavak školovanja koje je potrebno za duhovnu i tjelesnu izgradnju svake osobe. Potakao ih je da „traže primjere koje će nasljedovati, jer samo pravi primjeri pomažu da naš pogled ostane bistar i da se radost nikada ne izgubi iz našeg srca“.

U propovijedi je don Damir naglasio kako relikvija sv. Šime i danas poručuje da je svetost poziv za sve i da nas ona obvezuje. Pred maturante je stavio lik bl. Karla Acutisa, mladog sveca čije tijelo počiva u talijanskom Asizu. „Život bl. Karla, uskoro svetoga jer je priznato čudo ozdravljenja djevojčice Valerije, budi nas iz letargije i uspavanosti, ali nas tjera i iz vlastitih opterećenosti. Svetac, mladić, naš suvremenik poručuje nam da je biti svet in. Svetost ne znači biti kamen ili plastičan, već znači biti dobar i plemenit prema svima koji nas okružuju. Bog nas nikada neće iznevjeriti“, poručio je don Damir zadarskim maturantima.

Damir Šehić

Šibenski biskup Tomislav Rogić proslavio je s dijelom svoje generacije 40. godišnjicu mature u župnoj crkvi Uzašašća Gospodinova u Pakoštanima gdje je predvodio misno slavlje u četvrtak, 23. svibnja. Koncelebrirao je pakoštanski župnik don Jerolim Lenkić.

Među sudionicima slavlja iz njihove generacije bili su Anton Dabo i Hinko Vidušin iz Novalje, a  spomenuli su se i pokojnog svećenika don Tomislava Sikirića, rodom iz Bibinja.

Biskup Rogić i župnik Lenkić su pripadnici generacije iz zadarskog Sjemeništa ‘Zmajević’ čiju su tadašnju Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađali od 1980. do 1984. godine. Don Ivan Prenđa, tadašnji rektor sjemeništa ‘Zmajević’, mons. Rogiću bio je povjerio službu generalnog duktora sjemeništa ‘Zmajević’ 1983./1984. godine.

Biskup Rogić zahvalio je Bogu za dar zajedništva kojega su se prisjetili kao nekadašnji zadarski sjemeništarci i gimnazijalci klasičari. U duhu pročitane Božje riječi, u propovijedi je mons. Rogić rekao da se Jakovljeva poslanica žestoko obračunava s bogatašima koji ne vide dalje od ‘danas’ i ‘Neka je meni dobro’, a za druge vrijednosti ih nije briga. Svećeništvo je duhovni poziv koji usmjerava pogled prema Vječnosti i potiče na iskazivanje pažnje bližnjemu, a izgradnju tih vrijednosti poticali su i formacija u sjemeništu i klasično obrazovanje u gimnaziji gdje su se obrazovali brojni pojedinci iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji na kraju i nisu postali svećenici.

U duhu navještenog Evanđelja po Marku u kojem Isus govori o dobrom djelu učinjenom iz ljubavi i nesebičnosti, a nasuprot tome upozorava na sablazan, biskup Rogić je rekao: „Svako i najmanje plemenito djelo, učinjeno iz ljubavi i bez interesa, pa bila to i pružena čaša vode nekome, kod Boga neće ostati bez nagrade. Potom se izriču teške opomene za neodgovorno ponašanje koje druge može uvrijediti, poniziti, osramotiti, razočarati, staviti u tešku kušnju ili sumnju, uzdrmati u poštenim namjerama. To se zove sablazan“, upozorio je mons. Rogić. Istaknuo je da smo pozvani tražiti oko sebe ono što je dobro, da bismo i sâmi postali širitelji dobra i vrlina, a ne mana. „Nemojmo najprije osuditi, a onda provjeravati. Ako već o nečemu moramo imati svoje mišljenje, učinimo to nakon promatranja činjenica“, potaknuo je mons. Rogić. Upozorio je na grijeh zavisti, kad osoba vidi kvalitete, darove koje drugi imaju, a ne prepoznaje vlastite darove kojima je Bog obdario.

Govoreći o Isusovom upozorenju na sablazan, biskup je rekao da nas Isus želi poučiti pravoj slobodi; da se ne damo zarobiti lošim navikama, bogatstvom, imetkom, čašću, vlašću. „Sve što toliko puta izgleda dobitak, u očima Gospodnjim može biti gubitak. Ali je i obrnuto: što se nama ljudima čini gubitak, pred Bogom može biti dobitak. Jako je važno da budemo slobodni, pa i od vlastitih planova: neopterećeni, otvoreni. U životu ne bude sve kako je čovjek planirao niti mora biti tako. Treba znati prihvaćati i voljeti život i nositi se s poteškoćama, tražeći prave vrijednosti; izbjegavati grešnu prigodu, odgovorno se služiti darovima i prihvaćati Božju volju. Tome nas uči vjera i na to nas Isus poziva“, poručio je mons. Rogić. Rekavši da ćemo izbjeći sablazni odričući se onoga što nas udaljava od Boga, a prihvaćajući ono što nas Bogu približava, biskup Rogić je poručio da je to jasan i praktični kriterij za donošenje životnih odluka.

Sudionici susreta prisjetili su se svojih srednjoškolskih dana, mature i razmijenili su drage uspomene u sjećanju na sve članove svoje generacije.

Ines Grbić

Foto: Župa Pakoštane

U Biogradu n/m na Obali kralja Petra Krešimira IV., u subotu, 18. svibnja, na 104. obljetnicu rođenja Karola Wojtyle, svečano je otkriven i blagoslovljen spomenik sv. Ivanu Pavlu II. kojega je izradio akademski kipar Vid Vučak iz Velike Gorice.

Postavljanje toga spomenika je inicijativa biogradskog Poglavarstva na čelu s gradonačelnikom Ivanom Knezom, kojim grad Biograd n/m „odaje veliko poštovanje i ljubav prema Ivanu Pavlu II., omiljenom papi u Hrvata“. Viziju da se postavi spomenik Papi imali su biogradski gradonačelnik Knez i Marijan Stopfer, biogradski dogradonačelnik. Uz umjetnika Vučaka, ideju su realizirali tvrtke Hexim s direktorom Ervinom Miheljem, Klesarstvo ‘Katuša’ i Ljevaonica umjetnina ALU Zagreb čiji je vlasnik Ivan Mačešić.

U prigodnom programu kojeg je vodila Branka Pelicarić, istaknuto je da je papa Ivan Pavao II. tri puta posjetio Hrvatsku: 1994., 1998. i 2003., kad je 9. lipnja pohodio i Zadar, a Vatikan je među prvim državama svijeta službeno priznao neovisnost Republike Hrvatske. U tome je osobiti Wojtylin doprinos za našu zemlju. Zahvalno je istaknuto da je Ivan Pavao II. svetima proglasio Hrvate Leopolda Mandića i Marka Križevčanina, a blaženima Alojzija Stepinca, Ivana Merza i Mariju Propetog Isusa Petković.

U svečanosti otkrivanja spomenika sudjelovali su brojni građani, gradski vijećnici, članovi KUD-ova u narodnim nošnjama koji su izveli pjesme iz svoga kraja te predstavnici državne i lokalne vlasti koji su održali prigodne govore.

Ivana Stamičar, predsjednica Gradskog vijeća Biograda n/m, rekla je da je taj spomenik „izraz zahvalnosti i priznanja velikom čovjeku i humanisti, sv. Ivanu Pavlu II., kojega poznajemo kao papu mira, obitelji, papu hodočasnika i papu prijatelja Hrvata. Kakva bi bila hrvatska država, hrvatska povijest i hrvatski narod, bez sv. Ivana Pavla II.? Bila bi država zaborava i zametene povijesti. Prisjećamo se Pape koji je govorimo jezikom mira, vjere, ljubavi i blagostanja. Neka nas prati zagovor sv. Ivana Pavla II. i neka nas vode njegove riječi da izgradnja svijeta bez Boga, prije ili kasnije, uvijek završava protiv čovjeka“, poručila je Stamičar.

Šime Erlić, ministar regionalnog razvoja fondova EU Vlade RH, rekao je da je Ivan Pavao II. jedan od povijesno najvažnijih i najprepoznatljivijih osoba 20. st., koji je zadužio brojne kršćane diljem svijeta. „Promicao je kršćansku vjeru, ljubav prema bližnjemu, a njegov put i životno poslanje bili su nadahnuće kršćanima diljem svijeta, osobito nama Hrvatima, koji smo gajili posebnu vezu s Ivanom Pavlom II. Bio je u Hrvatskoj čak tri puta, najviše od svih papa u povijesti. Rođen je u dijelu Poljske koji se naziva Bijela Hrvatska. U potpunosti je razumio situaciju i tegobe kroz koje je hrvatski narod prolazio 1990.-ih godina i u najtežem trenutku za Hrvatsku stao je na stranu hrvatskog naroda, zauzimajući se za međunarodno priznanje Hrvatske. Predvodio je međunarodno priznanje naše zemlje među zemljama svijeta, na putu borbe hrvatskog naroda do neovisnosti  i slobodne hrvatske države“, istaknuo je ministar Erlić, naglasivši da je zagovor i zauzimanje Ivana Pavla II. za Hrvatsku u svijetu tada značio jako puno.  „Ali, nije značilo samo tada, nego i u njegovim kasnijim dolascima, sjećamo ga se i u Zadru kad je bio na Forumu. Bio je to veleban skup i izraz iznimne ljubavi i povezanosti između hrvatskog naroda i Pape. To će nam zauvijek ostati u sjećanju. Spomenik Ivanu Pavlu II. je i izvanjski znak te ljubavi i odnosa Hrvata i toga Pape i Biograd je to prepoznao. To je lijepa gesta prema Ivanu Pavlu II. i hrvatskom narodu. Taj spomenik će biti trajna zahvala svemu što Ivan Pavao II. predstavlja hrvatskom narodu. Njegova ljubav, vjera, ufanje je pozitivna emocija koja će privlačiti, okupljati i biti zagovor zaštite i vjere u Boga stanovnicima Biograda i svima koji dođu u Biograd“, poručio je ministar Erlić. Čestitao je gradonačelniku Knezu i svima koji su to ostvarili.

Emilia Bala, konzulica Republike Poljske u RH, u ime veleposlanika Republike Poljske u RH zahvalila je na inicijativi podizanja spomenika njihovom „velikom sunarodnjaku“, papi Ivanu Pavlu II.

Rekla je da je Biograd n/m jako popularan među Poljacima te je i u toj prigodi boravka u Biogradu susrela mnoge poljske goste. „Papa je bio veliki, a skroman čovjek koji je toliko promijenio svijet na bolje. Znamo koliko je sv. Ivan Pavao II. važan za Hrvate, i po događajima koji se održavaju u brojnim mjestima njemu u čast, po kapelicama njemu posvećenima, spomenicima Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici, na Trsatu u Rijeci, u Zagrebu, Omišlju na Krku, Udbini, Dubrovniku i sada u Biogradu n/m.

Za svog pohoda 2003. Hrvatskoj, kad je blaženom proglasio Mariju Propetog Isusa Petković, Papa je dao podršku integraciji Hrvatske u EU i poslao ekumensku poruku katolicima i pravoslavnima. Bilo je to stoto apostolsko putovanje Ivana Pavla II. On je za mene uzor svetosti čovjeka i svećenika, sjajan primjer iskusnog i trpećeg čovjeka, istovremeno pun vjere, nade, ljubavi i radosti. Veliki majstor riječi i djela, čovjek s kojim se svaki Poljak ponosi“, istaknula je konzulica Bala. Podsjetila je na misao Ivana Pavla II. koja pokazuje što bi trebalo biti važno ljudima: „Čovjek nije velik zbog onoga što posjeduje, već zbog onoga što jest. Ne zbog onoga što ima, nego zbog onoga što dijeli s drugima“.

Konzulica Bala i ministar Erlić su svečano otkrili spomenik, a don Dario Tičić, župnik biogradske župe sv. Stošije, blagoslovio je spomenik.

Don Dario je rekao da Bog otac suobličuje svece sa slikom svoga Sina Isusa Krista i snagom Duha Svetoga i tako neprestano posvećuje Crkvu. „Bog je izvor svetosti i on je dao da u njegovim svetima blistaju čudesa njegove milosti. U svetima se slavi Božja veličina. Neka nam blista lik sv. Ivana Pavla II. kao svjedok evanđeoskog života i neka nam bude zagovornik kod Boga, da iskusimo snagu njegovog zagovora koji je Kristov prijatelj i subaštinik“, poručio je don Dario, u zahvalnom sjećanju na sv. Ivana Pavla II. U događaju je sudjelovao i don Nikola Tokić, župnik župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Torova u Biogradu n/m.

Spomenik je visok 205 cm, s postoljem 210 cm, a težak je oko 700 kg. Prikazuje Papu kako u lijevoj ruci drži svoj pastirski štap, a u desnoj ruci golubicu kao znak mira. Izrađen je od aluminija jer je taj materijal svjetliji. „To je poruka svjetline sv. Ivana Pavla II., on je svojom osobnošću bio svijetla ličnost. Time smo htjeli naglasiti svjetlinu duha i osobe Ivana Pavla II. Uz rivu gdje je spomenik je i more koje se svjetluca, pa je ta svjetlina poveznica i s morem“, rekao je kipar Vučak. U procesu izrade spomenika od aluminija najprije se radi u glini, zatim se radi gipsani model koji se nosi u ljevaonicu, pa se po njemu izrađuje originalni model. Proces je dosta složen i traje šest mjeseci od početka do svoga završetka.

„Jako sam zadovoljan, vidim da su ljudi prihvatili spomenik kao da je već tu jako dugo vremena. Ljudi se slikaju uz spomenik, komentiraju da predivno izgleda. Srce mi je puno. Mislim da je svakom kiparu bitno da skulptura živi s ljudima. Nekada je nešto postavljeno, a ljudi ne prihvate. Vidim da je ovaj spomenik zaživio od prve i baš mi je drago zbog toga. Skulptura mora zaživjeti u prostoru i s ljudima. Mislim da će se neki ljudi kad prođu pokraj toga spomenika i prekrižiti.

Moja ideja je bila da Papa pusti golubicu mira. Jer, ako je netko donio mir ovom svijetu, to je Ivan Pavao II. Papa pušta golubicu mira, kao da želi reći, mir je prijeko potreban ovom svijetu. Kao što sam ja dijelio mir po svijetu, dijelite ga i vi. Sjednite za stol, razgovarajte, a ne da se ratuje. Cijela riva je u noti mira. Svojom gestom Papa nas podsjeća da mir mora biti među nama i da ga moramo dijeliti drugima. Ključna Papina riječ je ‘Ne bojte se’, koju je izrekao na početku svog pontifikata. Ne bojte se dijeliti mir. Nadam se da će poruka mira doći do ljudi“, poručio je kipar Vučak. Vučak se sjeća sva tri Papina pohoda u Hrvatskoj, čekao je Papu kod aerodroma u Zagrebu za njegovog pohoda Hrvatskoj. „Ponosan sam da sam uživo vidio sveca. Hvala gradonačelniku Knezu na suradnji i da se kao naručitelj djela nije miješao u likovnost i autorsku ideju“, poručio je Vučak, kojega je u izradi spomenika vodilo i njegovo vjerničko uvjerenje.

Ivan Knez, gradonačelnik Biograda n/m, istaknuo je da je Ivan Pavao II. osobito zaslužan za postojanje hrvatske države, prisjetivši se da je i on bio na Forumu u Zadru za pohoda Pape 2003. godine. Biograd je turistički grad i spomenik je svjedočanstvo vjere Biograđana. Mjesto na rivi gdje je postavljen je najbolja pozicija za spomenik, istaknuo je gradonačelnik Knez. Na jednom dijelu biogradske rive nalazi se spomenik ‘Ždral mira’, koji je 2009. g. postavljen u Biogradu u spomen na žrtve atomske bombe u Hirošimi, kojima je počast izrazio i gradonačelnik Knez. Na drugom dijelu rive nalazi se spomenik Ivanu Pavlu II. i tako to postaje park mira. Duh mira s Papom dobiva dodatnu notu. „Ponosni smo da smo spomenik Papi postavili baš na rivu gdje će se uz njega fotografirati Hrvati, ali i brojni turisti koji dolaze u Biograd te će i tim znakom širiti drugima  poruku mira. Biograd je u asocijaciji ‘Gradonačelnici za mir’, rekao je Marijan Stopfer, dogradonačelnik Biograda n/m.

To je treći kip Ivana Pavla II. kojeg je izradio umjetnik Vučak. Jedan je postavljen u Omišlju na Krku, u spomen kad je Papa sletio na Krk 2003., a jedan je postavljen na Trgu Ivana Pavla II. u Zaprešiću.

Nakon blagoslova spomenika, umjetnik Vučak, ministar Erlić, konzulica Bala i predstavnici grada Biograda pustili su u zrak golubice u znak mira.

Na svečanosti su nastupile sopranistica Nela Šarić i mezzosopranistica Nera Gojanović, uz pratnju pijanistice Gordane Pavić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

S obzirom na pitanja brojnih vjernika u Zadarskoj nadbiskupiji, među kojima su mnogi i uznemireni dijelom sadržaja koji je najavljen da će se prikazati za vrijeme izložbe ‘Šaman – zanatlija – umjetnik’, u crkvi sv. Donata u Zadru čije je otvorenje u srijedu, 22. svibnja 2024. godine, ističemo da crkva sv. Donata nije pod nadležnošću i u vlasništvu Zadarske nadbiskupije.

Shodno tome, Zadarska nadbiskupija nije ovlaštena davati dopuštenja za održavanje događaja u crkvi sv. Donata u kojoj se ni inače ne održavaju liturgijska bogoslužja.

Kao spomenik kulture pod nadležnošću Arheološkog muzeja Zadar, ta je ustanova odgovorna za ponudu sadržaja u crkvi sv. Donata.

Izložba koja u jednom svom dijelu sadrži uprizorenje šamanskih rituala izazvala je negativne reakcije brojnih vjernika i u velikom dijelu vjerničke javnosti javnu sablazan. Jedan od tih glasova izražen je i javno u Priopćenju u kojem su mišljenje o toj izložbi predstavili vjernici iz zajednica koje su potpisali „voditelji molitvenih zajednica Obnove u Duhu Svetom Zadarske nadbiskupije“.

Članovi tih crkvenih zajednica su dio cjelokupne društvene javnosti, ujedno su građani Zadra i žitelji Zadarske nadbiskupije i imaju pravo očitovati svoje mišljenje u vezi događaja koji, u ovom slučaju, vrijeđaju njihove vjerske osjećaje i protivni su kršćanskom nauku. U pluralnom društvu ljudi iz različitih dijelova društva, kojega je dio i Crkva, imaju pravo javno izražavati svoja mišljenja o određenim stvarnostima.

Premda nema ovlaštenje utjecati na odluke o izvođenju djela u crkvi sv. Donata, Zadarska nadbiskupija ovom prigodom izražava osudu zbog povrede vjerskih uvjerenja kršćana u dijelu koji predstavlja šamansku duhovnost. Imajući u vidu dugu kršćansku tradiciju Zadra i javni osjećaj vjernika koji ujedno predstavljaju i većinu stanovnika Zadra, smatramo neprimjerenim da se performans u svom šamanskom dijelu održava u prostoru crkve koju ljudi doživljavaju i jest sakralno zdanje, premda se u njemu ne održavaju liturgijska slavlja..

Zadarska nadbiskupija