Na blagdan sv. Ante Padovanskog u istoimenoj župi na Smiljevcu u Zadru, svečano večernje koncelebrirano slavlje na Trgu sv. Ante ispred smiljevačke župne crkve sv. Ante, u četvrtak, 13. lipnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Pogled sv. Ante i njegovog duha bio je pogled Isusa Krista na čovjeka. Zato nam sv. Ante može biti zagovornik, naš prijatelj na nebu koji nas prati na putu života, da bismo dospjeli gdje je on, u slavi, radosti i vječnosti“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je čašćenje sv. Ante toliko prošireno među vjernicima po cijelom svijetu, da mnogi sv. Antu nazivaju samo ‘Svetac’.

Sv. Ante je živio prije 800 godina, a važan je i nama danas, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je „sv. Ante slušao Riječ Božju i po njoj ispunjavao svoj život Božjim duhom. Ta riječ davala mu je snage za njegovo kršćansko življenje i da propovijeda. Sv. Ante bio je toliko rodan duhovnim životom, da baštinu koju mu je Gospodin darovao i u koju je ušao, te dragocjene darove, daruje i nama danas“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je razmatrao poruku navještenog Evanđelja: „Žetva je velika, a radnika malo“, rekavši kako smo naviknuli razmišljati da se te riječi odnose samo na činjenicu da Bog zove i šalje osobe u svećeničku, duhovnu službu. „No, Gospodin to govori svima. Gospodin tu riječ upućuje svakome. On promatra ovaj svijet i život kao njivu na kojoj nije samo zlo, nego ima puno dobra, puno žita. Gospodin se nama raduje kao što se ratar raduje žetvi. Gospodin vidi da je u našim srcima puno ploda njegovog duha i kad surađujemo s njegovim milostima, kad činimo dobro, mi smo to plodno tlo, taj plodni klas, kao žito, zreli za žitnicu, jer smo se približili Gospodinu“, poručio je mons. Zgrablić. Nadahnuti Božjim duhom i milošću, kada dobro koje Gospodin potiče u nama mi i činimo, osposobljavamo se i stavljamo u njegovu žetvu. Tada Gospodin od dobra koje činimo, radi kruh kojim se svijet hrani, kojeg svatko treba, koji nam daje život vječni“, rekao je nadbiskup.

Da je Isusova poruka o žetvi i radnicima upućena svima, nadbiskup je pojasnio  razmatrajući cjeloviti kontekst navještenog desetog ulomka iz Evanđelja po Luki, koji počinje riječima: „Nakon toga odredi Gospodin drugih 72 učenika“.

„To je jedino mjesto na kojem evanđelist Luka piše riječ ‘Nakon toga’. Nigdje drugdje ne nalazimo tu riječ u Lukinom evanđelju. To znači da je za sv. Luku bilo važno da čitatelj razumije što je bilo prije toga, da je ono što se dogodilo prije toga povezano s onim što evanđelist želi reći u slučaju kad je Isus odredio 72 učenika“, rekao je mons. Zgrablić.

Nekoliko redaka prije toga poglavlja, Luka piše kako Isus prolazi kroz pokrajinu Samariju, a Samarijanci ga nisu htjeli primiti jer je bio na putu prema Jeruzalemu. „Samarijancima koji su imali svoje mjesto štovanja i svoj kult, Isus i njegovi učenici nisu se uklapali u njihovo religiozno promišljanje, u njihove običaje i tradiciju. Zato ga nisu prihvatili. Bili su pobožni, religiozni, ali ta religioznost bila je zatvorena za Božji duh, za Isusa koji je prolazio ovim svijetom.

Nakon toga, evanđelist govori o drugoj dvojici koji Isusu kažu: ‘Za tobom ću kamo god ti pošao’. A Isus mu kaže: ‘Lisice imaju jazbine, ptice gnijezda, a Sin Čovječji nema kamo bi glavu naslonio’. Isusov odgovor pokazuje da ovaj tko se oduševio, ne znamo zbog čega, ipak nije prihvatio ići za Isusom, a Isus ga poziva da ide za njim. Dakle, nije našao pravi motiv da slijedi Isusa. Ta njegova odluka očigledno nije počivala na onome što je Isus očekivao, kako slijediti Isusa.

Treći kaže: ‘Gospodine, za tobom ću kamo god ti pošao, ali dozvoli da se najprije oprostim od svojih ukućana’. Dakle, i on ima neke svoje prioritete i misli, ima neki svoj posao koji mu je važniji nego Isus. Kad se evanđelist Luka nadovezuje na taj ulomak, kada kaže „Nakon toga“, hoće reći i odgovoriti na pitanje na koji ispravan i pravi način možemo i trebamo prihvatiti Krista. Kako prihvatiti Krista koji prolazi našim životom, koji progovara svoju riječ, a riječ koju Isus progovara nije prošlo svršeno vrijeme, nego njegova riječ odzvanja u vremenu, i u našem vremenu. Gospodin svima nama govori tu istu Božju riječ, s istim Božjim duhom i s onim istim učincima koje ona ima u sebi“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Evanđelist kaže: „’Gospodin odredi drugu sedamdeset i dvojicu’. Gospodin je odredio. Dakle, Isus je učenike pozvao, Dvanaestoricu je pozvao, a ovih 72 je odredio. Isti taj izraz sv. Luka koristi u Djelima apostolskim, kada umjesto Jude, apostoli između Barsabe i Matije odabiru Matiju. Kocka je pala na Matiju i oni su izabrali Matiju da bude jedan od apostola. To znači – ono isto poslanje, isti poziv kojeg je Gospodin uputio apostolima koji su temelj, Gospodin na tom temelju daje isti autoritet i drugih 72 učenika, jer Isus određuje druge da na apostolskom nauku čine ono što su činili apostoli, ono što je Isus ovlastio apostole da čine. Isus i drugih 72 šalje kamo on kani doći“, poručio je mons. Zgrablić. Nakon što je Isus i njih poslao, evanđelist nam kaže da je Isus rekao: „Žetva je velika, a radnika malo“. Dakle, Isus to govori 72-ici, znači – svima.

Nadbiskup je istaknuo da broj 72 ima veliko biblijsko značenje. U Knjizi Postanka piše da Izraelski narod ima 70 starješina koji imaju autoritet upravljati narodom, imaju ugled u društvu. „Toj 70-ici još se pridružuju Mojsije i Aron, pa ih je 72.  Broj 7 u Svetom Pismu znači sve, puninu. Bog je stvarao svijet u sedam dana, sve je stvorio. Prema tome, u 70 prepoznajemo kako Bog upućuje svoj poziv svakome od nas, da svakoga od nas odabire, određuje nas, da bi nas poslao da on nastavi svoju službu, da budemo u njegovoj službi. U tome vidimo da nitko nije isključen iz Božjeg plana, iz onoga što Bog ima i planira sa svakim čovjekom.

Svi imamo smisao i Gospodin ima plan sa svakim od nas. Važno je prepoznati taj plan u našem životu, da nismo samo u slijepoj igri prirodnih zakona, nego iza našeg života postoji Božji plan, Božja volja koja nama nudi nešto u našem životu, da u potpunosti ostvarimo sebe“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da se Bog otkriva svakome kao jedinstvenom biću, na neponovljivi način; „kao da Bog govori samo tom pojedincu, kao da samo njega odabire, kao da samo njega šalje. Važno je da u našoj vjeri pronađemo sebe kao one koje je Gospodin obdario životom, određenim sposobnostima, milostima, da nas šalje u svoju službu, da budemo s njim povezani, da činimo ono što je on činio. Da nastavimo njegovo djelo naviještanja Kraljevstva nebeskog“.

Rekavši da Gospodin sve poziva da radimo, molimo i idemo, da gledamo na svijet kao na plodnu njivu koju je Gospodin zasijao, nadbiskup je istaknuo da „u povezanosti, molitvi i zajedništvu s njim, pronalazimo smisao svoga života, svoje dostojanstvo koje nijedna poteškoća, bolest i nerazumijevanje ne može uništiti, umanjiti, jer Gospodin je tvorac našeg života i nadahnitelj svega dobra koje činimo u životu“.

„Gospodin nas šalje u ovaj svijet da budemo žeteoci, da skupljamo dobro i činimo dobro, da budemo slični Isusu; da prepoznamo da nam je Gospodin blizu, da ga možemo ljubiti, voljeti, jer nam daje smisao života i sve što i mi vrednujemo. Gospodin nam potpuno poklanja samog sebe, da ga prihvatimo, da se po tome on nastani u našem životu. Sv. Ante to je proživljavao u svojoj duši i pio je s tog izvora. Neka nam u tome pomogne zagovor sv. Ante Padovanskog“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Na kraju mise, mons. Zgrablić izmolio je posvetnu molitvu za djecu i blagoslovio djecu po zagovoru sv. Ante. Proslavi župne svetkovine prethodila je trodnevna duhovna obnova. Smiljevački župnik don Tomislav Dubinko zahvalio je svima koji su pomogli u pripremi proslave župnog blagdana kada su slavljene još tri mise. Na uočnicu blagdana, vjernici su približno dva kilometra hodili u procesiji s kipom sv. Ante od crkve Duha Svetoga do župne crkve sv. Ante Padovanskog gdje je onda slavljena misa.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

S. Klara Gizela Begić, OSB, koludrica Benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, preminula je u 63. godini života i 39. godini monaškog posvećenja u subotu, 8. lipnja, nakon kratke i teške bolesti, okrijepljena svetim sakramentima, u samostanu sv. Marije u Zadru.

Sprovodni obred na Gradskom groblju u Zadru, u utorak, 11. lipnja i misu zadušnicu u samostanskoj crkvi sv. Marije nakon sprovoda, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„U molitvi, sprovodnim obredom i misom zadušnicom opraštamo se od M.  Klare. Naša molitva prožeta je vjerom u Krista uskrsloga, otkupljenje čovjeka, uskrsnuće tijela i život vječni“, rekao je mons. Zgrablić u nagovoru na groblju. Izrazio je kršćansku sućut i duhovnu blizinu č. m. Anastaziji Čizmin, opatici zadarskog samostana sv. Marije i koludricama, rodbini i ožalošćenima koji su poznavali s. Klaru kao vedru koludricu koja je ljude u susretima darivala radošću, veseljem, razdraganošću i živahnim duhom, kao i dubokim duhovnim promišljanjima.

„Vjerujemo da je M. Klara po svom radosnom, poniznom i predanom služenju Gospodinu u molitvi i radu, po ljubavi prema Kristu i Crkvi, po čistilištu agresivne bolesti koja je brzo napredovala i trpljenju kroz koje je prošla, po smrti u koju je ušla, primila neuveli vijenac slave koji joj je Gospodin, njen Zaručnik za kojim je čeznula i kojeg je budno čekala, pripravio na nebesima“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da je M. Klara preminula na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina, dan poslije svetkovine Presvetog Srca Isusova kojima je s. Klara osobito bila posvećena i pobožna, „čijem se ritmu kucanja srca u ljubavi za Krista cijelog svog života pridruživala“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je predstavio i biografske podatke M. Klare Begić, krsnog imena Gizela. Rođena je 26. studenog 1961. u Ljubiji, pokraj Prijedora u BiH, u brojnoj obitelji oca Slavka i majke Magdalene r. Mamlek, koji su imali još četvoricu sinova i tri kćeri. Gizela je ušla u samostan Sv. Marije u 21. godini života, 1. lipnja 1982. godine. Na njen odaziv benediktinkama utjecao je poticaj kardinala Vinka Puljića koji je bio Gizelin župnik u Ljubiji, a kasnije duhovnik u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru.

Monaško oblačenje s. Klare bilo je 7. listopada 1983. godine. Prve zavjete položila je nakon tri godine boravka u samostanu, 30. rujna 1985. godine. Svečane zavjete izrekla je nakon šest godina monaškog iskustva, 9. listopada 1988. godine.

S. Klara za svoje monaško geslo izabrala je riječi apostola Pavla iz Druge poslanice Korinćanima: „Što god vam rekne, učinite. I radosti vam vaše nitko oduzeti neće. Jer dosta ti je moja milost. Snaga se u slabosti usavršuje“. Za monaško ime uzela je Klara, u želji da bude osoba koja donosi svjetlo i lučonoša Krista koji je svjetlo svijeta. I kao osobu krasila ju je jasnoća stavova. U zajednici benediktinki, upravo je s. Klara svake godine na Uskrsno bdjenje nosila upaljenu uskrsnu svijeću nakon blagoslova novog ognja, iz samostanskog dvorišta na bogoslužje u crkvu sv. Marije.

Kao vjernu zaručnicu Krista, nadbiskup je duh Klarinog predanja Isusu, u nagovoru na groblju popratio riječima iz Knjige Pjesme nad Pjesmama: „Vjerujem da je M. Klara već čula mili glas svoga Zaručnika koji po Božjoj riječi iz Pjesme nad pjesmama dopire do nas: „Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd u cvatu miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. Golubice moja, u špiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno. Sva si lijepa, prijateljice moja i nema mane na tebi“.

A nama M. Klara, po istoj Božjoj riječi poručuje: “Dragi moj pripada meni, a ja njemu. Tek što pođoh od vas, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti. Što ću vam reći: da sam bolna od ljubavi. Govor mu je sladak, sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o, kćeri jeruzalemske. Ja pripadam dragom svome, dragi moj pripada meni, zauvijek“. Neka s. Klara slavi Gospodina u vječnom miru i radosti, neka nas kod njega zagovara, da i mi jednom čujemo mili glas našeg Otkupitelja i uđemo u vječnu radost s Njime i svim našim dragim pokojnima“, rekao je mons. Zgrablić.

„Neka me primi kao Zaručnik za čijim Licem neprestano čeznem“

U propovijedi mise, nadbiskup je rekao da su vjernici molitvom ispratili Klarinu dušu u nebesku slavu slušajući Božju riječ, čitanja koja je s. Klara odabrala da se čitaju na njenoj misi zadušnici. S. Klara odredila je i predala svojoj zajednici što će se čitati na njenom sprovodu još prije 14 godina, na blagdan sv. Jeronima, 30. rujna 2010., jer je na taj blagdan s. Klara položila svoje prve zavjete.

Za prvo čitanje izabrala je ulomak iz Knjige proroka Hošee, retke iz 11. i 14. poglavlja, Psalam 131, ‘Djetinji pokoj u Bogu’; za drugo čitanje ulomak iz Poslanice Efežanima (Ef 1,3-12), u kojem apostol Pavao piše da nas Krist izabra sebi da budemo sveti i neporočni pred njim, zamilovao nas je u sebi, njegovom krvlju imamo otkupljenje i otpuštenje prijestupa, po bogatstvu njegove milosti. Antifona prije Evanđelja bila je ‘Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak’ (Fil 1,21), a navješten je ulomak iz Evanđelja po Luku (Lk 10,21-24), u kojem Isus slavi Oca što je „ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“, a učenicima kaže: „Blago očima što gledaju što vi gledate. Mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali ne vidješe; i čuti što vi čujete, ali nisu čuli“.

„S. Klara se nadahnjivala na riječima koje je izabrala za svoj sprovod o 25. godišnjici njenih svečanih zavjeta. Ona je tu Božju riječ nastojala živjeti za života, u Božjoj riječi našla je utjehu i nadahnuće“, rekao je mons. Zgrablić, vjerujući da je Klarina duša ušla u nebesa.

„Prorok Hošea govori o Izraelu, ali taj Izrael je slika svakoga od nas koji Gospodinu odlazi ususret. Prorok kaže da je Gospodin ljubio Izrael još dok je bio dijete, dozvao ga je iz Egipta i vodio za ruku. Onaj koji se otvori djelovanju Božjeg duha, koji susretne Krista, spoznaje da je to njegov život, da Gospodin nas prvi ljubi neizmjernom ljubavlju iz koje primamo njegov život, svaku milost i dobro“, rekao je mons. Zgrablić u propovijedi mise zadušnice.

U duhu Božje riječi da nas Gospodin privlači sebi konopcima ljubavi, nadbiskup je rekao da su ti konopci „ono dobro, lijepo i plemenito što svatko od nas nosi u svom srcu, što Gospodin nadahnjuje u nama i za čime čeznemo. To je nada koja ne razočarava, jer Bog nas nikad neće razočarati. Ako slijedimo put Božje ljubavi i glas našeg srca, ako idemo za tim konopom koji nas privlači, a s. Klara je tim putem išla i tako nastojala živjeti, taj put nas vodi do sjedinjenja s Gospodinom. Za tim ciljem čeznemo, da i mi možemo reći što i s. Klara: ‘Meni je živjeti Krist, a smrt dobitak’“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da smrt nije kraj, završetak, nestanak. „Smrt je najveći dobitak, jer primili smo darove koje nam je Gospodin darovao, a to je naš glavni životni zadatak – da surađujemo s milostima koje nam Gospodin daruje, jer bez njega ne možemo učiniti ništa. S njim možemo postići vječnu slavu, vječno zajedništvo njegove ljubavi i dobrote. Neka nam život s. Klare koji je bio utemeljen na Kristu, bude putokaz da ustrajemo kao što je ona ustrajala, da shvatimo da je smrt dobitak, a ne gubitak“, poručio je mons. Zgrablić.

Uz čitanja određena za svoj sprovod, s. Klara je 2010. g. napisala i zazive Molitve vjernika za svoju misu zadušnicu. U zazivima moli da Gospodin svojim duhom osnaži Crkvu u svijetu i da mu bude vjerna, za pastire, da redovnici ljube Isusa nepodijeljenog srca te mu radosno i ustrajno prikazuju svoj život, da mladi u Isusu nađu izvor i razlog svog života i cjelovito prihvate Isusovu riječ, za benediktinke i zajednicu vjernika, da u Riječi i Kruhu prepoznaju Isusovu živu prisutnost te za pokojne s. Anitu s kojom je ušla u samostan, Madre Agnezu, pokojne roditelje i sve druge pokojne.

U sklopu određenih čitanja i Molitve vjernika, s. Klara je zaključno napisala poruku naslovljenu ‘Radošću silnom u Gospodinu se radujem!’. U toj duhovnoj oporuci s. Klara izražava radost vjernosti koju joj je Gospodin od vijeka udijelio. „On me je od vijeka htio, zamilovao, s nježnom ljubavlju doveo pod svoj krov i povjerio najboljoj Majci, svojoj Majci Djevici Mariji. S neizrecivom strpljivošću uči me hodati strmim putem kreposti, dajući mi za uzore, vođu i učitelja svetog oca Benedikta i svetu Skolastiku. Pozvao me je i postavio među svoje ljubljene zaručnice, da pod njegovim budnim okom i životnim iskustvom učim tražiti Boga! Zahvaljujte Gospodinu jer je njegovo Milosrđe neizmjerno, jer je vječna Ljubav njegova i jer On vjeran svojim obećanjima uvijek ostaje. Zahvaljujte sa mnom i mojim koludricama koje me strpljivo nose i podnose. Uče me vjernoj ustrajnosti i strpljivosti svakodnevnom obraćenju.

Molite za me da po primjeru sv. Jeronima uzljubim, upoznam i uronim u otajstvo Riječi. Jednom izrečene i nama u polog zauvijek predane. Da mi Riječ Pisma bude svjetiljka nogama mojim u daljnjem svakodnevnom traženju Boga. Pomoć i razumijevanje u mom rastu molim i dalje do konačnog susreta pred Prijestoljem Svevišnjega suca koji neka mi sudi s blagošću Oca i primi kao Zaručnik, za čijim Licem neprestano čeznem“, napisala je s. Klara uz datum 30. rujna 2010., u zahvalnosti Gospodinu za tadašnjih 25 godina zavjeta u monaškoj obitelji Svete Marije u Zadru.

„Molitva i rad su disanje, sjedinjenje s Bogom – kroz izgovorene riječi molitve ili izgovorene riječi rada. Jer rad je isto izgovorena riječ“

Kao i druge koludrice sv. Marije, s. Klara radila je u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru, vodeći posjetitelje kroz Izložbu i opisujući im umjetnine. Završila je studij povijesti i povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru, na poticaj opatice Čizmin. Radila je u radionici emajla i bila vrsna kuharica, u vrtu i u raspoloživosti za svaki drugi posao u samostanu, u potpunosti svjedočeći njihovo geslo Ora et labora.

U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu 2020. godine, u reportaži o radu benediktinki na njihovom poljoprivrednom gospodarstvu u Smilčiću gdje je i s. Klara marljivo radila sve potrebno u obradi plodova zemlje, s. Klara je rekla: “Bog je rekao da nam daje zemlju da je podložimo sebi. A sveti otac Benedikt govori: ‘Vi ste tek pravi monasi kada živite od rada svojih ruku’. I neka se ne žalostimo ako moramo sami skupljati svoju žetvu. U Smilčiću nam pomažu i radnici koji obrađuju teške poslove. Ali skupljanje plodova i prerada, radimo mi benediktinke. Božji zakon je ljubiti Gospodina Boga svoga svim srcem svojim. Kad se izvršava taj Božji zakon, činiš sve na što te taj dan poziva. Isus poziva, nosite svoj križ danas, danas idite za mnom. Danas je žega, a to ići za Njim može biti i branje plodova.

Svi benediktinski samostani po svijetu imaju na neki način dodir sa zemljom, jer nas Bog na to poziva. Poziva nas da budemo sustvaratelji. Da na neki način mi pomažemo Bogu da svijet bude bolji. Ne možemo tek tako živjeti. Zahvaljujemo Bogu za svaki dar, za svaki dan, za sve što nam je dao. Zahvalnost prema Bogu ostvarujemo kroz rad svojih ruku. Najprije kroz molitvu, a molitva je sjedinjenje s Bogom – kroz izgovorene riječi molitve ili izgovorene riječi rada. Jer rad je isto izgovorena riječ. Isus je rekao: ‘Moj Otac radi. I ja radim’“, rekla je s. Klara.

O molitvenoj sabranosti kojom prate i rad na zemlji, okupljajući se na molitvu Časoslova, s. Klara je rekla: “Molitva je disanje. Rad je disanje. I ako smo mi u radu bili kao u molitvi, s Gospodinom sjedinjeni, onda je trenutak molitve samo nastavak te molitve. Prelazimo na rad koji je jednostavno nastavak molitve. Znači, rad je jedna molitva, molitva je druga molitva. A to je sve jedinstveno tkanje našeg svagdašnjeg života. Kaže netko, u molitvi sam s Bogom pet, šest sati. Ako ne moliš, ako nisi s Bogom 24 sata, nisi ni onih pet sati. Znači, to je kompletna molitva predanja sebe. I to ne možeš brojiti na sate, na minute. Ili jesi ili nisi. Ti si tu, prisutan, s Bogom“.

Zavjet stalnosti kojeg imaju benediktinke uključuje „stanje samostana u kojem redovnica jest sada i u svemu što će se dogoditi u budućnosti u tom samostanu. Znači, redovnica prihvaća tu zajednicu i sav njen razvitak, u pozitivnom, u rastu, a može biti i u padu. Sestra na dan zavjeta prihvaća tu zajednicu i sve što ta zajednica nosi, to je dio nje. Ako prihvaćaš zajednicu, prihvaćaš život u toj zajednici, onda sve prihvaćaš”, poručila je s. Klara Begić u razgovoru za reportažu HKM-a 2020. godine, u kontekstu rada benediktinki u poljodjelstvu.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Vjernici iz zajednica Neokatekumenskog puta Zadarske nadbiskupije hodočastili su u svetište sv. Šime u Zadru u subotu, 8. lipnja. Bilo je to prvo organizirano hodočašće neokatekumenskih zajednica u svetište sv. Šime, na poziv i u srdačnoj dobrodošlici don Damira Šehića, čuvara svetišta sv. Šime, koji je odredio da svaka subota tijekom godine bude hodočasnički dan, kad svetište pohode župe i crkvene zajednice.

Svečano misno slavlje predvodio je don Marinko Duvnjak, župnik župe sv. Kasijana u Sukošanu. Uz domaćina Šehića, suslavili su mons. Šime Perić, fra Stanko Škunca i don Zbigniew Jacek Korcz.

Razmatrajući pročitanu Božju riječ iz Knjige Postanka, don Marinko je upozorio da Savez koji je sklopljen na laži, završava u neprijateljstvu. Bog je rekao prvim ljudima da će umrijeti, ako budu jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. „Zmija kaže da Bog ne govori istinu i čovjek prelazi iz odnosa s Bogom u odnos sa Zlim, sa zmijom. Međutim, taj odnos temelji se na laži. Odnosi koji se temelje na laži, završavaju u neprijateljstvu“, upozorio je don Marinko, rekavši da to potvrđuje i sâm Bog u svojoj riječi, kad kaže da zameće neprijateljstvo između zmije i žene i njenog potomstva.

Evanđelje, pa i od te subote, pokazuje da je Isus liječio mnoge zloduhe i izgonio ih iz ljudi. „Farizeji koji su došli iz Jeruzalema kažu da Isus to čini jer je u savezništvu s đavlom, da to čini u snazi đavla. Grijeh protiv Duha Svetoga povezan je s time što farizeji kažu za Isusa da ima nečistog duha“, istaknuo je don Marinko, tumačeći navještenu riječ da će nam se oprostiti svi grijesi, a grijeh protiv Duha Svetoga neće nam se oprostiti.

„Mi ljudi skloni smo krajnostima, da se previše opustimo, da kažemo Bog je dobar, mogu raditi što hoću, biti u grijesima. S druge strane, ne treba se ni bojati. Pitanje kako se odnosimo prema drugome nije samo kad je netko napadnut, pa da ga branimo, pomognemo mu. Nego, pitanje kako se odnosimo prema drugome je i kakvi smo mi u svom srcu prema tome kad vidimo dobro“, poručio je don Marinko, ilustrirajući to primjerom iz prakse. Netko napravi nešto dobro, a neki ljudi za to kažu: „A, tko zna zašto je on to učinio? Tko zna što se krije iza toga? Možda on ima neki interes, neke skrivene namjere, možda i zle“.

Čovjek sebe može staviti na ispit u odnosu prema osobi koja mu nije simpatična, ili mu je nanijela neku nepravdu, povrijedila ga. Kad ta osoba napravi nešto dobro, možemo li mi toj osobi to priznati, ili ne želimo priznati da je taj učinio neko dobro i ne vidimo ništa dobro u tome, rekao je don Marinko.

„I kad je dobro, kažeš da to nije dobro, da se nešto iza toga krije, taj ima skrivene, zle namjere. Isus je učinio samo dobro, činio je samo dobra djela. I kad je Isus  nekoga oslobodio, farizeji su rekli da je on to učinio u snazi Zloga“, upozorio je Duvnjak. Postoje ljudi koji su stalno u negativnim mislima i zbog toga nisu slobodni. Netko misli da ne vrijedi kao osoba, da je promašio svoj život, da njegov život nema smisla. Ti ljudi ne mogu vladati emocijama, a htjeli bi biti sretni, zadovoljni. No, stalno su u lošem raspoloženju, sve im smeta, nervozni su i ljuti.

„Isus je oslobodio čovjeka koji nije mogao vladati sobom, svojim mislima, riječima i emocijama. Kako se tome ne radovati? Isus kaže da mora doći jaki da oslobodi zarobljenoga. Đavao neće pustiti svoj plijen. Kad čovjek kaže da nešto loše prestaje činiti, griješiti, onda pogotovo vidi koliko je to zlo jako i kako netko mora svladati toga jakoga. Zato Isus kaže, da bi se nekoga oslobodio, mora doći netko jaki. On je taj jaki, Bog je jaki koji oslobađa“, poručio je don Marinko.

Loše je kad su ljudi vidjeli dobro koje je Isus činio, i unatoč tome, rekli su – to nije dobro. To dobro proglasili su zlim, nečim što dolazi od đavla. Otkud će onda takvom čovjeku doći spasenje, a drugi ne vidi ništa dobro u tome da mu Isus pomogne. I dobro proglase zlim.

„Bog je jedne naravi u tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. I svaka osoba ima svoje posebne karakteristike. U Bogu postoje razlike. Mi smo svi različiti, ali pozvani smo imati istog duha. Pozvani smo biti u jedinstvu, imati istu ljubav, iste osjećaje, dobre, pozitivne, svete. Ne isto misliti, ali podržavati dobro, lijepo, kad je i različito; da se slažemo“, potaknuo je don Marinko.

Osobina Boga je da je svemoguć, a Sin je povezan s Istinom. Isus kaže: ‘Ja sam put, istina i život’. „Svaki put kad lažemo, kad ne priznajemo i ne vidimo istinu, griješimo protiv Sina. A specifičnost Duha Svetoga je dobrota. On je duh dobrote. Ako čovjek ne želi vidjeti ništa dobroga, onda riskira vječno spasenje. Što si vidio danas dobro? Zahvali za to Bogu. Vidjeti dobro i Bogu zahvaliti, Boga blagoslivljati“, potaknuo je don Marinko.

Podsjetio je da je Bog ispunio želju sv. Šime Bogonosca koji je cijeli život želio vidjeti Mesiju, Spasitelja. „Sv. Šimun je vidio što je dobro, iako je živio u lošim i teškim povijesnim okolnostima, bilo je puno zla i u njegovo vrijeme. Ali, on je vidio dobro i vjerovao je da je Bog dobar. Rekao je da Bog otpušta slugu svoga u miru, jer su njegove oči vidjele spasenje. Vidjeti spasenje, vidjeti Božju dobrotu je jako važno za svakoga od nas.

Tu se vodi naša borba. Može se dogoditi da čovjek postane toliko okorijel u zlu, da više ne vidi dobro. I da dođe do mjere, razine da dobro proglasi zlim, a zlo proglasi dobrim“, upozorio je don Marinko. Preporučio je da je dobro postiti ne samo od hrane, nego i od ekrana, od onoga što je negativno, da bismo mogli vidjeti što je dobro. „I poput starca Šimuna, zahvaljivati za dobro, za sve kad vidimo dobro. Onda smo otvoreni spasenju, Božjoj ljubavi, jer Bog nas neizmjerno ljubi i sve čini radi nas i našeg spasenja“, poručio je don Marinko.

Nakon mise, hodočasnici su počastili relikviju, tijelo sv. Šime koje se nalazi u Škrinji iznad glavnog oltara u prezbiteriju crkve.

U Zadarskoj nadbiskupiji djeluje 21 zajednica Neokatekumenskog puta u kojima se okuplja oko 400 vjernika. Najviše zajednica je u zadarskoj župi Uznesenja BDM na Belafuži (8) i u katedralnoj župi sv. Stošije (6).

Ines Grbić

Foto: Š. Ćurko / D. Šehić

Misno slavlje za djecu s posebnim potrebama u srijedu, 5. lipnja, u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici u Zadru predvodio je don Igor Ikić, župnik Puntamike.

Na misi su se okupili učenici i djelatnici koji pohađaju OŠ Voštarnica koja djeluje u sklopu ‘Centra za pružanje usluga u zajednici Mocire’, a nalazi se na području župe Puntamika. Zadnjih nekoliko godina tradicija je da se djeca i učitelji iz te škole svake godine okupe na misnom slavlje uz završetak školske godine. Nakon mise, zajedništvo se nastavi u druženju i kroz pjesmu. Među tom djecom budu i ministranti; na tom misnom slavlju bila su sedmorica ministranata koji i nedjeljom pohode misu u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici.

Župnik Ikić istaknuo je ljepotu i veliku vrijednost toga susreta u kojem se na osobiti način vidi koliko su ljudi jedni drugima dar. „Ta draga djeca su anđeli koje je Bog nama poklonio, da nas mijenjaju. Bog nam je dao tu osobito srdačnu djecu da kroz njih mi mijenjamo svoje živote. Djeca s poteškoćama i potrebama imaju nešto posebno u sebi, da čovjek ne može ostati imun i hladan prema njima, koliko su oni srdačni, iskreni, dobronamjerni i pristupačni“, poručio je don Igor. Istaknuo je kako mnogi roditelji i drugi ljudi svjedoče da su se oni kao osobe promijenili na bolje, upravo iz odnosa s tom djecom koja su svojom dobrotom na njih puno utjecala u pozitivnom razvoju njihove osobnosti. „Ta djeca su nama dar Neba koje nam je Bog dao da se mi mijenjamo preko njih; da mi mijenjamo našu nestrpljivost, nezahvalnost, oholost, sebičnost. Koliko smo mi potrebni djeci i osobama s posebnim potrebama, toliko su oni potrebni još više nama. Bog nam je dao njih da se uz njih dodatno razvijamo u istinskim životnim vrijednostima i da rastemo u krepostima“, poručio je don Igor.

Župnik Ikić zahvalio je učiteljima i odgojiteljima na svemu vrijednome što čine u radu s tom djecom i odraslima koji na osobit način pokazuju koliko je čovjek taktilno i osjećajno biće, potrebno zagrljaja, blizine, pažnje i komunikacije, izražavanja emocija.

Centar Mocire je ustanova socijalne skrbi osnivača Republike Hrvatske koja pruža usluge djeci s odstupanjima i teškoćama u razvoju, djeci s poremećajima iz spektra autizma te djeci i odraslima s intelektualnim i pridruženim poteškoćama. U individualnom pristupu svakoj osobi, usluge se pružaju u pozitivnom i poticajnom okruženju, a uključuju stručnu procjenu, ranu razvojnu podršku, psihosocijalnu podršku, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija), boravak s organiziranim aktivnostima koje ne mogu biti zadovoljene u obitelji te smještaj za potrebne intenzivne skrbi i zadovoljenja osnovnih životnih potreba, kada to nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem drugih socijalnih ustanova.

Don Igor je zahvalio Bogu za postojanje ustanove i ljudi koji tako organizirano i stručno skrbe o djeci s posebnim potrebama, zahvalan da im on kao svećenik može pružiti duhovnu podršku, podijeliti sakramente i Božji blagoslov. Organizatorica održavanja mise za tu djecu krajem školske godine je Ivanka Čirjak, vjeroučiteljica koja radi u OŠ Voštarnica.

Ines Grbić

Foto: Centar Mocire

Đakoni Antonio Oltran iz župe sv. Anselma u Ninu, Rudi Juras i Tin Vidov, obojica iz župe sv. Lovre u Kalima, zaređeni su za svećenike Zadarske nadbiskupije u subotu, 8. lipnja, na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina, u katedrali sv. Stošije u Zadru, za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Duhovni poziv i čin svetog ređenja veliki je Božji dar Crkvi. Bog daruje život, poziva, izabire i šalje koje hoće, da budu u njegovoj svetoj službi za posvećenje i vječno dobro svake osobe“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši vjernike da u milosnom trenutku ređenja duboko zahvale Bogu za milost koju iskazuje Crkvi, osobito Zadarskoj nadbiskupiji, podjelom sakramenta svetog reda prezbiterata. „Tim činom Bog nastavlja Kristovo djelo naviještanja Kraljevstva Božjega, posvećenja i otkupljenja čovjeka u našem vremenu i prostoru. Zahvalimo Bogu na svim dosadašnjim milostima kojima je krijepio ove izabranike i po kojima su primili snagu odgovoriti na Njegov glas koji su čuli u svojim srcima. Zahvalimo Bogu što su se odazvali ići putem koji im On pokazuje, ići kamo ih On šalje i na taj način sudjelovati u uzvišenoj službi Kristovog svećeništva“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Prigodno uz svetkovinu Presvetog Srca Isusova, dan nakon koje je održano ređenje i podsjetivši na proglas Svećeničke godine u sveopćoj Crkvi koja je bila na svetkovinu Srca Isusova 2009. godine, nadbiskup je istaknuo misao Benedikta XVI. da je „svećeništvo ljubav Srca Isusova“.

„Svećeništvo izvire Iz presvetog probodenog i otvorenog Srca Isusova. Svećenici imaju udjela u identitetu Sina Božjega, Isusa Krista. Svećenički ‘ja’ po učincima sakramenta svetog reda, u snazi Duha Svetoga, postaje Kristov ‘ja’. Isusovo srce po sakramentu svetog reda postaje svećenikovo srce koje ostaje u dubokoj povezanosti s Kristom ‘od srca k srcu’“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je Isusovo Srce, biblijski simbol Božje volje, upisan i utisnut u Božje ‘ja’, u Božju volju, što je Isus više puta i osobno izrazio.

„Srce Isusovo sadrži i objavljuje bît kršćanstva, a time i bît svećeništva: Kristova ljubav nas spašava i čini dionicima vječne Božje ljubavi. Svećeništvo je po svojoj službi sudioništvo u činu Božjeg djela spasenja čovjeka i njegovog života u vječnoj Božjoj ljubavi. Svaki Kristov svećenik i svaki vjernik spoznaje Božje srce po ljubavi koju Isus ima prema njemu i po Isusovoj ljubavi koja živi u srcu svakog svećenika i vjernika. Isus je u ljubavi odlučan i nepokolebljiv“, istaknuo je nadbiskup. Podsjetio je da Isusa, u hodu prema Jeruzalemu, mjestu gdje je u punini očitovao dar svoje ljubavi na križu i gdje je bilo otvoreno njegovo Srce, nisu mogli zaustaviti ni strah, uznemirenost ni spoznaja da će biti osuđen na smrt i predan da ga izrugaju, pljuju, bičuju i okrutno ubiju.

„Takva je Božja ljubav prema nama. Molimo za ređenike, da Kristova ljubav bude uvijek u njima i da im ona bude motiv i glavna snaga svećeničkog služenja.  Svećenik koji je susreo Isusa i svakodnevno participira u njegovoj ljubavi, osposobljen je biti djelatan u činima spasenja koje mu Bog povjerava po Crkvi i u Crkvi. Svećenik koji svoje svećeništvo živi u povezanosti s Kristom, od njega dobiva svjetlo za koje zna da nije njegovo.

U tom svjetlu spoznaje istinu za koju zna da ne proizlazi iz njegovog znanja i mudrosti. Svećenik tako spoznaje da evangelizacija ne znači druge uvjeriti o idejama o Isusu i njegovom načinu života, nego da je istinska evangelizacija pokazivati put k Isusu, po ljubavi koju ima prema svakom čovjeku, po služenju svetim otajstvima, osobito euharistiji i djelima milosrđa u sakramentu pomirenja, po kojima vodi ljude do osobnog susreta s Isusom koji obogaćuje i mijenja ljudski život, čini ga dionikom svoje vječne ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je na molitvu da ređenici budu ustrajni u dobru i u trenucima kada osjete križ, znajući da se i po križu izgrađuje Crkva; da žive u uvjerenju kako Bog ljubi i gradi Crkvu po osobama koje slijede Isusa i svoje pouzdanje stavljaju u Boga.

„Isus je iskusio čovjekovu udaljenost od Boga po svijetu koji ga nije razumio, po ravnodušnosti koja ga nije prihvatila. On dolazi da život imamo, u izobilju, a mnogi se opredjeljuju za ono što ugrožava ljepotu i veličinu dostojanstva djeteta Božjega. On dolazi da donosimo obilat rod, a mnogima srca ostaju neplodne pustinje“, upozorio je mons. Zgrablić.

„Isus je iskusio čovjekovu izolaciju od Božje ljubavi po izobličenju Božjeg lica koje je čovjek u sebi stvorio. Svijet često ne razumije svećenika i poslužitelje Evanđelja zato što ne poznaje Krista i ne želi ga upoznati. Svijet ne želi upoznati Boga kako ne bi uznemirio svoju volju i uznemirio svoju savjest. Svijet se ne želi odreći egoizma zato što ljubav traži žrtvu, odricanje i sebedarje. Duh svijeta čezne za prvim mjestima, a Krist govori o služenju i daru života kao veličini koja nas čini Bogu sličnima i istinskom djecom Božjom. Svijet ne razumije svećenika zato što s ljudskim očima gleda samo na narav, na svećenikove slabosti i mane, a u njemu ne vidi djelovanje Boga koji je izabrao roditi se u `štalici` ljudskog srca; ne vidi djelovanje svemogućeg Boga koji je izabrao patnju i križ da nama očituje dar svoje ljubavi i novog uskrslog života. Svijet ne razumije svećenika jer mu nedostaje vjere u Kristovo utjelovljenje i uskrsnuće po kojima Bog u Crkvi nastavlja svoje djelo spasenja“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao Benedikta XVI. da „biti svećenik u Crkvi znači ući u Kristovo sebedarje po sakramentu svetog reda i ući u njega s cijelim svojim bićem. Biti zaređen za svećenika znači ući na sakramentalan i egzistencijalni način u Isusovu molitvu za ‘njegove’“.

„Kako duh i misli svijeta ne bi zahvatili Crkvu i njene pastire, potrebno je neprestano bdjeti, čistiti i obnavljati duhovni život, kako bismo bili sve sličniji Kristu po kojem se u nama očituje slava Božja. U svijetu smo i postoji opasnost da po mentalitetu budemo dio svijeta. Isus je za nas molio da živimo u svijetu, ali da budemo ispunjeni i vođeni Duhom Božjim. Isus moli da `njegovi` budu posvećeni u istini, tj. u Njemu, da mogu govoriti i djelovati u njegovo ime, da budu njegovi izaslanici i nastave njegovo djelo spasenja, da posadašnjuju njegovu pashalnu žrtvu i opraštaju grijehe“, rekao je nadbiskup Zgrablić. Potaknuo je na molitvu da ređenici, svi svećenici, Bogu posvećene osobe i svaki vjernik ostanu posvećeni u Istini, da žive u Isusovom Presvetom Srcu, a da „Bezgrešno Srce Marijino koje je u potpunosti prionulo uz Krista, pokreće naše srce, da kuca u ritmu Presvetog Isusova Srca“.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za roditelje i obitelji ređenika koji su ugradili puno dobra u njihove živote, za njihove odgojitelje i profesore, župne zajednice koje su ih pratile i usmjeravale na putu svećeništva. Naša hvala Bogu i za sve koji mole za duhovna zvanja i tako se odazivaju na Isusove riječi: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da rednika pošalje u žetvu svoju“ (Lk 10, 2)“, poručio je mons. Zgrablić.

U ime mladomisnika, na kraju mise prigodnu riječ uputio je don Antonio Oltran. Zahvalio je Bogu za dar života i dar poziva. „Hvala Bogu za mnoge milosti kojima nas je obasipao na našem putu i unaprijed mu hvala za sve milosti koje će tek doći. Kao što kaže Isus svojim učenicima: ‘Doista, bez mene ne možete učiniti ništa’, to kaže i nama danas. Mi sami po sebi ne možemo učiniti puno, ali ako imamo Krista u sebi i donosimo ga drugima, tada itekako možemo puno učiniti“, rekao je don Antonio. Zahvalio je i roditeljima ređenika što su bili otvoreni životu, što su se trudili odgojiti ih u vjeri, usmjeriti ih na pravi put i što su im bili podrška na njihovom putu prema svećeništvu.

„Hvala i ocima nadbiskupima što su prepoznali u nama klicu Božjeg poziva; nadbiskupu u miru, Želimiru Puljiću koji nas je primio među kandidate za svete redove i nadbiskupu ordinariju Zgrabliću po čijim smo rukama primili sveti red prezbiterata. Hvala i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, osobito našim župnicima, bivšim i sadašnjima koji su nas pratili molitvom i svojim primjerom pokazivali kako je lijepo biti Božji. Hvala i svim profesorima koji su nas pratili kroz naše obrazovanje te s nama dijelili znanja i životna iskustva. Osobito hvala svim poglavarima, svima koji su nam pomogli na našem putu, molitvom ili djelom te svima koji su došli u katedralu uzveličati slavlje. Neka Gospodin sve obilno nagradi“, rekao je don Antonio. Potaknuo je vjernike na molitvu za nova duhovna zvanja, rekavši da je sljedeće svećeničko ređenje u Zadarskoj nadbiskupiji tek opet za četiri godine.

Na kraju mise, ređenici su podijelili svoj mladomisnički blagoslov. Na misi su bili obitelji ređenika i vjernici iz rodnih župa, Nina i Kali, profesori i odgojitelji ređenika i kolege svećenici iz Hrvatske te bogoslovi i sjemeništarci.

Biografije mladomisnika

Rudi Juras rođen je 1. ožujka 1978. u Zadru, kao drugo dijete od oca Jadrana i majke Karmele rođ. Mujan. U šesnaestoj godini primio je sakramente kršćanske inicijacije u rodnoj župi sv. Lovre u Kalima. Osnovnu školu pohađao je u Kalima i Preku, a u Zadru je završio srednju strukovnu školu. Više godina bio je zaposlen u poduzeću koje se bavi marikulturom. Dolaskom don Josipa Radića za župnika u župi sv. Lovre u Kalima 2005., potaknut njegovim propovijedima, Rudi se počeo dublje zanimati za vjeru i intenzivnije razmišljati o životu i svom životnom zvanju. Ušao je u molitvenu zajednicu Euharistijskog Srca Isusova i Marijina koju je don Josip osnovao u Kalima. Nakon određenog vremena, u Jurasu sazrijeva odluka o svećeničkom pozivu te je postao svećenički kandidat i bogoslov Zadarske nadbiskupije. Počekom 2019. postao je član Javnog vjerničkog društva Omnia Deo. Teološki studij završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je diplomirao 2023. godine.

Antonio Oltran rođen je 3. ožujka 1999., kao peto dijete Branka i Nade rođ. Bašić. Kršten je iste godine u rodnoj župi sv. Anselma u Ninu. Po završetku osnovne škole, 2013., upisao je strukovnu školu Vice Vlatkovića u Zadru, kao sjemeništarac Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’. Nakon položene mature, kao bogoslov Zadarske nadbiskupije upisao je Filozofsko-teološki fakultet u Rijeci gdje je diplomirao 2022. godine.

Tin Vidov rođen je 27. svibnja 1996. u Zadru, kao prvo dijete u obitelji Borisa i Elze rođ. Perin. Kršten je iste godine u rodnoj župi sv. Lovre u Kalima. Nakon završene osnovne škole u Kalima i Preku, upisao je Hotelijersko-turističku i ugostiteljsku školu u Zadru i maturirao 2015. godine. Kao bogoslov Zadarske nadbiskupije, 2018. upisao je Filozofsko-teološki fakultet u Rijeci, gdje je diplomirao u rujnu 2023. godine.

Don Antonio Oltran mladu misu će slaviti u nedjelju, 23. lipnja, u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu u 10,30 sati. Don Rudi Juras će slaviti mladu misu u subotu, 6. srpnja, u župnoj crkvi sv. Lovre u Kalima u 11 sati. Don Tin Vidov će mladu misu slaviti u nedjelju, 28. srpnja, u crkvi sv. Lovre u Kalima u 10,30 sati.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Svetkovina Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena u istoimenoj župi na Voštarnici u Zadru u petak, 7. lipnja. Koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Srce Isusovo daruje se za nas, Božja ljubav se za nas razapinje i u misi ponazočuje tajna Božjeg otkupljenja koje je Krist izvršio za nas. Kroz euharistiju Krist ponovno otvara svoje srce i daruje nam ljubav – ne da to promatramo izvana, da se tome divimo samo izvanjski, nego da u to Isusovo srce uđemo“, potaknuo je mons. Zgrablić. Iz Isusovog srca izlaze milosti, „sakramenti krštenja i euharistije po kojima se možemo sjediniti s tim srcem, ući u Božju bît, ući u ono što Bog jest, u mjesto koje nam je Krist došao pripraviti da bismo živjeli kao radosna djeca Božja“, rekao je nadbiskup. Potaknuo je da zahvalimo i pouzdajemo se u Presveto Srce Isusa koji svoju ljubav izlijeva na nas i na svijet kojeg je Bog svojom ljubavlju otkupio i spasio u svome sinu Isusu Kristu.

„Gospodin nas je izveo iz ropstva našeg grijeha. Božje milosrđe nam oprašta grijehe i slabosti, maknulo je od nas sve što nam priječi da Božja ljubav dođe do nas. Gospodin nas vodi za ruku, progovara nam svoju riječ, upućuje nas. Potiče nas svojom milošću, da njegova ljubav ne zaspe u našem biću“, rekao je nadbiskup, u duhu starozavjetne Božje riječi proroka Hošee kako nas Gospodin privlači k sebi konopcima svoje ljubavi. „To uže je dobro koje želimo, lijepo koje sanjamo, ljubav za kojom čeznemo, to je konop koji nas privlači k Bogu. Sve te naše želje koje nosimo u srcu su znak nade koja ne završava u ništavilu, nego je ta nada puna pouzdanja, jer iza te nade nam se pokazuje Bog“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je Isusova žarka ljubav prisutna u našem životu.

„Gospodin svim svojim žarom, svojom zauzetom ljubavlju viče u našoj nutrini, privlači nas, sav je uznemiren da bi u nama učinio dobro. Gospodin nas stalno privlači, govori nam u našoj nutrini, u našem srcu. A mi za to ne marimo. Mi smo  nezahvalni, kao da to ne čujemo, ne prihvaćamo“, upozorio je mons. Zgrablić, ohrabrivši da se Gospodin ne umara opraštati i ljubiti nas.

„Bog nas uvijek iznova ljubi u svom Presvetom srcu koje nam se očituje da bi Krist, Otkupitelj svijeta, na jedinstveni način prodro u misterij čovjeka, ušao u naše srce. Gospodin želi duboko prodrijeti poslanjem svoga sina Isusa u središte našeg bića, prodrijeti u srce čovjeka, da bi bilo ispunjeno puninom za koju je stvoreno, a stvoreno je da bude u Bogu, u njegovoj blizini i ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da Bog prvi ljubi čovjeka. „Iz Božje ljubavi potječe naš život. Bog je život. Bog je sebe htio darovati nama. Mi ne bismo postojali bez Božje ljubavi i htijenja. Ako Bog nešto daruje, jer Bog je velik, svemoguć, onda on uvijek čini nešto veliko. Bog nam je blizu i to što nam daruje, daruje nam zauvijek i veliko je. Ako nam Bog daruje život iz ljubavi, tu ljubav nam nikad nije uskratio i neće je uskratiti“, poručio je nadbiskup. Podsjetio je kako je Isus sv. Mariji Margareti Alacoque objavio da proširi božansko srce ljudima da bi se obogatili tim dragocjenim blagom koje nosi posvetnu i spasenjsku milost. Ta riječ je već sadržana u Svetom pismu, ali pomaže da još dublje zaživimo što nam Božja riječ donosi i što nam je Krist objavio svojim životom, rekao je mons. Zgrablić.

U prigodnoj riječi na kraju mise, fra Bojan Rizvan, župnik Voštarnice, rekao je da smo svi mi proboli Krista našim grijesima i propustima. „Ali, zagledani u tu Božju ljubav, želimo biti vjerni učenici. Pa kada i nas netko probode u naše srce, odgovoriti onako kako je odgovorio Krist, a to je praštajući i živeći milosrđe. Zato je teško biti učenik Kristovog srca“, rekao je fra Bojan, istaknuvši: „U Kristovom srcu pronalazimo naš raj. Ima li ljepšeg mjesta gdje možemo biti, nego u sâmom Božjem srcu? Na to nas podsjeća svetkovina Srca Isusova. Neka nas nikad nijedan grijeh ne istjera iz Božjeg srca“.

U ime subraće fra Andrije Bilokapića i fra Pavla Ivića te redovnica milosrdnica koji djeluju u župi, s. Celine Gelo i s. Beatrice Bakić, fra Bojan je rekao da su oni u župi svjedoci kako je mnoge zahvatila ljubav Božjeg srca. Zahvalio je svima koji su svojim darovima i dobročinstvima uveličali blagdansko slavlje i svima koji tijekom godine franjevcima objavljuju blizinu Kristovog srca. Prisutnost dobročinitelja franjevce ohrabruje i potiče da rastu u vjernosti i ustrajnosti u služenju Gospodinu, rekao je fra Bojan. Župnu svetkovinu čestitali su i nekadašnji župnici, fra Veselko Grubišić iz Dubrovnika i fra Josip Peranić iz Argentine.

„Svećeništvo je dar ljubavi Kristovog srca. Zato svećenici na blagdan Srca Isusova slave dan svoje posvete“, rekao je fra Bojan, potaknuvši vjernike da mole za svećenike, da budu vjerni u poslanju koje im Krist i Crkva povjeravaju. Zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću koji župu podržava svojim dolascima. Na kraju mise, nadbiskup Zgrablić je pred kipom Srca Isusova izmolio posvetnu molitvu Srcu Isusovom. Proslavi svetkovine prethodila je trodnevna duhovna obnova koju je predvodio fra Ivan Hrkać, župni vikar župe sv. Jakova u Međugorju.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Euharistijsko klanjanje uoči svećeničkog ređenja održano je u petak, 7. lipnja u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru.

Prigodnu katehezu o svećeništvu priredio je don Luka Šustić, član Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije koje je organizator tog događaja.

Ređenici Antonio Oltran, Rudi Juras i Tin Vidov veliki su dar za Crkvu, Zadarsku nadbiskupiju i za čovjeka, rekao je don Luka. „Kada nas Bog daruje novim svećenicima, pokazuje nam da mu je stalo do svakog čovjeka. Želi da preko svećenika upoznamo živoga Krista, da upoznamo blagost i dobrotu njegovog srca koje je neizmjerno, veliko, puno dobrote, srce koje je radi nas probodeno kopljem. To srce nam se darovalo da i mi zavrijedimo život vječni. Zato je svećeništvo dar i ljubav Srca Isusova“, rekao je don Luka. Istaknuvši da su svećenici Božji predstavnici na zemlji, podsjetio je na misao sv. Katarine Sijenske da su svećenici „naš plemeniti Krist na zemlji“.

Don Luka je potaknuo na molitvu da svećenici budu ispunjeni i plodni u pastoralnoj službi te ih je povjerio Srcu Isusovom, izvoru ljubavi, dobrote, milosrđa i života za sve nas.

U duhu pročitanog ulomka iz Poslanice Hebrejima: “Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe” (Heb 5,1)“, don Luka je rekao da je svećeništvo poziv.

„Posebna služba svećenika čini vezu između Boga i ljudi; on treba posredovati u ime ljudi. Svećenik je pozvan dovesti ljude koji čine Crkvu Kristu, ne sebi. Svećenik treba omogućiti svim krštenicima da budu svećenički narod, dakle, da budu vođeni u slavljenju Boga i da provode vrijeme s Bogom u molitvi u svim okolnostima svoga života; da budu proroci, tj. da budu ohrabreni govoriti, živjeti i djelovati prema istini i pravednosti i da odbace sve što je suprotno Isusovoj misli i srcu; da budu kraljevi, služeći drugima poput Isusa“, poručio je don Luka. Svećenik to postiže usklađujući svoje misli i srce s Isusovim.

„To zahtijeva vrijeme za molitvu, za osobno razmatranje, za čitanje i poznavanje Božje riječi i nauka Crkve. Takav Božji rad treba Božjeg svetog duha. Svakodnevno slavljenje euharistije i drugih sakramenata je drugi bitan način koji omogućuje svećeniku da vrši svoju službu“, istaknuo je don Luka, rekavši da slaviti euharistiju znači i živjeti euharistiju, biti euharistija.

„Isus je doslovno prelomio svoje tijelo na službu drugima. Od nas se traži da se isto tako postavimo na prvu crtu, čak i ako bi to značilo smrt, da bi drugi mogli živjeti dostojanstveno. I propovijedanje Riječi je snažno sredstvo učenja i usađivanja želje u srcima ljudi da u potpunosti prigrle svoju službu. Sveto Pismo treba pretvoriti u život. Svećenik treba živjeti Riječ Božju kako bi drugima pokazao put kojim im je ići“, rekao je don Luka, dodavši da se u Božjoj Riječi pronalazi Božji plan za svakoga od nas.

„Kad Bog govori, srca se mijenjaju, misli podižu i duše se rasplamsavaju. Svećenik je pozvan tumačiti i prenositi Riječ Božju na način da se srce čovjeka mijenja i da raste prema Bogu. Stoga, zahvalimo Bogu za dar trojice novih svećenika, Antonija, Rudija i Tina što su spremno odgovorili na njegov poziv. Neka ustraju na svom putu i neka budu zagledani u Isusovo Srce, da i oni imaju takvo Srce.

Zahvalimo Bogu za sve svećenike koji su, unatoč poteškoćama, razočaranjima i tjeskobama, snažni svjedoci uskrslog Gospodina. Zahvalimo Bogu na mnogim osobama koji podržavaju svećenike svojom velikodušnošću, mudrošću, dobrotom, brigom i molitvom. Svećenici i laici koji su predani svom pozivu u Crkvi i koji su čvrsto vezani svojom vjerom za Isusa Krista su svjedoci koji uspijevaju dodirnuti živote mnogih i probuditi u njima kvalitetu“, rekao je don Luka. Potaknuvši na molitvu za nova duhovna zvanja i za dar svećeničkih zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji, don Luka je ohrabrio mlade da se ne boje odgovoriti ako ih Bog zove: „Onaj koji te pozvao, On će sve voditi“.

„Poziv kršćana je da mijenjamo svijet na temelju Isusovih vrednota. Naš poziv je da pomognemo ljudima da žive ispunjen život koji se temelji na Isusovom učenju. To ne možemo učiniti sami. Previše je teško i mukotrpno. Treba nam prisustvo životvornog Isusa da nas nadahnjuje, njeguje, osposobljuje i omogućuje da živimo dostojno svoj poziv. Svećenik je pozvan da uprisutnjuje snagu i dodir Isusa da svi nastavimo Isusovo poslanje. Uloga svećenika je omogućiti i osposobiti Crkvu da bude narod Božji. Njegova uloga je u službi cijele Crkve. Pozvan je omogućavati svim članovima Crkve da žive svoje krštenje dostojanstveno, a to znači da imaju svoj potpuni udio u misiji Isusa svećenika, proroka i kralja“, poručio je Šustić.

Don Luka je molio da Bog blagoslovi svećenike u njihovoj službi; da osnaži one koji su ranjeni ili zbunjeni, da njeguje usamljene, okrijepi revne, oduševi one koji teško rade i da bude uz bolesne i umiruće. Molio je da svećenici nastave ljubiti, misliti, osjećati, razumjeti i govoriti kao Isus, u želji da Majka Marija njeguje u srcima svih svećenika ljubav koju ima za svoga sina Isusa.

I. G.

Foto: I. Grbić

Druga sjednica Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije u novom mandatu pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića održana je u utorak, 4. lipnja, u Salonu sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Na susretu koji je počeo molitvom Srednjeg časa svećenici su iznijeli osvrt na proteklu pastoralnu 2023./24. godinu i izazove s kojima su se pritom suočavali. Pohvalili su određena ostvarenja i predložili što bi se moglo poboljšati u realizaciji nekih pastoralnih planova. Svećenici su se osvrnuli i na djelovanje povjerenstava u Nadbiskupiji i iznijeli prijedloge za novu pastoralnu godinu.

Na sjednici je predstavljeno koji su događaji određeni u kalendaru Svete Stolice u proslavi Jubileja 2025. u zajedništvu s rimskim prvosvećenikom. Don Žarko Relota predstavio je Bulu pape Franje ‘Nada ne razočarava’ povodom Svete godine 2025. godine.

Papa potiče da nadu pronađemo u Božjoj milosti i otkrijemo u znakovima vremena koje nam Gospodin daje. Prvi znak nade trebala bi biti naša želja za mirom u svijetu kojeg pogađa rat; svijet zaboravlja tragedije iz prošlosti a čovječanstvo je opet podvrgnuto teškom ispitu u kojem su mnogi narodi potlačeni brutalnošću nasilja. Papa Franjo u Buli izražava i zabrinutost zbog „pada nataliteta“ u raznim zemljama iz raznih razloga: „ludi ritam života“, „strahovi za budućnost“, „nedostatak garancija radnih mjesta i socijalne zaštite“ te „socijalni modeli“ u kojima prevladava potraga za profitom, a ne odnosima. Papa smatra  „žurnom“ potrebom da vjernici i civilno društvo pruže „uvjerenu podršku“ želji mladih da imaju djecu, kako bi budućnost bila „obilježena osmijesima mnogih dječaka i djevojčica koji dolaze ispuniti sada već previše prazne kolijevke“.

Znakove nade treba donijeti i bolesnima i mladima kojima se često „ruše snovi“, zatvorenicima, migrantima, prognanicima i izbjeglicama, starijima koji su usamljeni i napušteni, „milijardama“ siromašnih koji „pate zbog isključenosti i ravnodušnosti mnogih“. Skandalozno je da siromašni čine većinu stanovništva svijeta „obdarenog golemim resursima, velikim dijelom namijenjenim za naoružanje”, upozorava papa Franjo u Buli. Potiče na velikodušnost one koji posjeduju bogatstvo i apelira da se osnuje „globalni fond za uklanjanje gladi“ novcem iz vojnih izdataka. Papa Franjo smatra pitanjem pravde prijedlog da najbogatije nacije „pristanu oprostiti dugove zemljama koje ih nikad ne bi mogle otplatiti“.

Papa u Buli ističe i vrijednost svjedočanstva mučenika iz različitih kršćanskih tradicija i poziva vjernike neka se ugledaju na njih. Naglašava važnost sakramenta pomirenja, a biskupe potiče da misionare milosrđa pošalju na mjesta gdje je „nada stavljena na kušnju“ ili gdje se „gazi dostojanstvo osobe“. Papa Franjo poziva hodočasnike koji dolaze u Rim neka mole u marijanskim svetištima i zazivaju Marijinu zaštitu.

Na inicijativu mons. Zgrablića, svećenici su na sjednici predlagali načine kako bi se u Zadarskoj nadbiskupiji obilježila jubilarna 2025. godina, kako aktualizirati i konkretno ostvariti poticaje pape Franje koje je naveo u Buli uz Svetu godinu.

Naime, papa Franjo je odredio da u nedjelju, 29. prosinca 2024., dijecezanski biskupi slave misu u katedralama kao svečano otvorenje Jubilarne godine, prema obredniku priređenom za tu prigodu. Papa potiče da hodočašće od crkve, izabrane za collectio, okupljanje vjernika, do katedrale, bude „znak puta nade koji obasjan Božjom Riječi, ujedinjuje vjernike“. Za vrijeme tog hodočašća neka se čitaju dijelovi Bule povodom Svete godine i puku proglasi jubilejski oprost, koji će moći dobiti prema propisima sadržanim u tom Obredniku za slavlje Svete godine u partikularnim Crkvama.

Papa Franjo ističe da je Sveta godina „intenzivno iskustvo milosti i nade za cijelu Crkvu“. Sveta vrata Bazilike svetog Petra u Vatikanu Papa će otvoriti 24. prosinca 2024. i time označiti početak Jubileja. Papa će u nedjelju, 29. prosinca 2024., otvoriti Sveta vrata crkve sv. Ivana na Lateranu; na svetkovinu Svete Marije Bogorodice, 1. siječnja 2025., Papa će otvoriti Sveta vrata papinske bazilike Svete Marije Velike, a u nedjelju, 5. siječnja 2025. će otvoriti Sveta vrata papinske bazilike svetog Pavla izvan zidina. Sveta vrata zadnje tri bazilike će biti zatvorena do nedjelje, 28. prosinca 2025. godine.

Jubilej će završiti zatvaranjem Svetih vrata Bazilike svetog Petra u Vatikanu 6. siječnja 2026., na svetkovinu Bogojavljenja. Sveta godina jubileja u mjesnim Crkvama završava u nedjelju, 28. prosinca 2025. godine.

Don Zdenko Dundović predstavio je dokument ‘Uvjeti o podjeli potpunog oprosta tijekom redovite jubilarne 2025. godine najavljene od Svetog oca pape Franje’. U dokumentu se navode mogućnosti dobivanja oprosta s obzirom na sveta hodočašća, pobožne posjete svetim mjestima i djela milosrđa i pokore.

Papa Franjo ističe da u Svetoj godini oprost ima “posebnu važnost”, jer Božje milosrđe “postaje oprost Oca koji po Kristovoj Zaručnici dopire do raskajanog grešnika i oslobađa ga od svakog ostatka posljedice grijeha. Dar oprosta dopušta nam otkriti koliko je Božje milosrđe bezgranično. Nije slučajno da je u davnim vremenima pojam milosrđe bio zamjenjiv izrazom oprost, upravo zato što to znači izraziti puninu Božjeg oproštenja koje ne poznaje granica. Stoga je oprost jubilejska milost“, poručuje papa Franjo, u želji da se tijekom Godine jubileja kao „dvora milosrđa“ vjernici ohrabre ispuniti „pobožnom željom za dobivanjem oprosta koji se promatra kao dar milosti specifičan za svaku Svetu godinu“.

Papa Franjo potiče kako se „treba pobrinuti da Božji narod s punim sudjelovanjem primi poruku nade u Božju milost i znakove koji svjedoče njenu djelotvornost. Neka svjetlo kršćanske nade dopre do svakog čovjeka kao poruka Božje ljubavi upućena svima! I neka Crkva u svakom dijelu svijeta bude vjerni svjedok te poruke”, potiče papa Franjo.

Don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, predstavio je godišnje  hodočašće Zadarske nadbiskupije koje će se održati od 17. do 19. listopada. Hodočasti se bl. Mariji Propetoga Petković u Blato na Korčulu, hrvatskim svecima i blaženicima u ‘Zaljev svetaca’ u Boku Kotorsku (sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Gracija iz Mula) i na otočić Gospe od Škrpjela te sv. Vlahi u Dubrovnik.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Četvrta međunarodna likovna kolonija ‘Zmajević’ održana je u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru od subote, 29. svibnja do nedjelje, 2. lipnja. Na koloniji je sudjelovalo 28 istaknutih akademskih slikara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i slikarica iz Njemačke koji su sveukupno naslikali 77 umjetničkih djela.

Sudjelovali su slikari: iz Zadra Mate Ljubičić, Marin Bralić, Tomislav Košta, Dino Surać, Nikolina Giergia, Boris Žuža, Zita Rončević Švaljek, Josip Švaljek, Ines Jurin, Iris Mihatov Miočić i Nikolina Giergia; iz Splita Josip Botteri Dini, Ana Marija Botteri, Zdravko Cota, Edo Unković, Nikša Erceg i Karin Grenc, Neven Jakovljević iz Šibenika, Ante Ljubičić Car i Nada Jakičević iz Imotskog, Branimir Dorotić i Mislav Dorotić iz Zagreba, Anđelko Mikulić i Zdravko Soldo iz Širokog Brijega, Goran Milinković iz Mostara, Mirjana Barbarić iz Međugorja, Anto Mamuša iz Novog Travnika i Darija Lepkova iz Münchena. Umjetnici su se u dragoj uspomeni i zahvalnom prijateljskom sjećanju spomenuli i pokojnih sudionika kolonije, to su Ante Boris Švaljek i dr. Stipan Kujundžić.

Likovna kolonija ‘Zmajević’ uvijek ima humanitarni karakter. Dio od ovogodišnje prodaje slika će biti namijenjen za potrebe učenika slabijeg imovinskog stanja Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Zadar i fond te škole kao sestrinske ustanove sjemeništa ‘Zmajević’. Umjetnici su i na ovogodišnjoj koloniji rado pristali darovati svoja djela sjemeništu ‘Zmajević’ čijom se prodajom slika doprinosi uređenju i obnovi sjemeništa, kao i pokrivanju troškova sâme kolonije koja je kvalitetno osmišljena i nudi sve potrebno umjetnicima za ostvarenje umjetničkih djela najveće kvalitete.

„Kolonija je i ovaj put ostvarena izuzetno dobro, produktivno i stvaralački. Vladalo je odlično i kreativno raspoloženje u slikanju, uz pjesmu i rad imali smo  lijepo domaćinstvo Sjemeništa i lijepo vrijeme. Vanjski i unutrašnji prostor sjemeništa u kojem su smješteni sudionici pružaju najbolje uvjete za koloniju i to se dodatno održava na produktivnost i rad slikara. Stvorena su prekrasna umjetnička djela“, rekao je slikar Mate Ljubičić, domaćin u organizaciji kolonije koji je i inicijator pokretanja te kolonije koja je prvi put održana 2017. godine. Ljubičić, prof. Likovne umjetnosti u Klasičnoj gimnaziji Ivan Pavao II., naslikao je motiv Emaus, kako su učenici prepoznali Isusa u lomljenju kruha te susret Isusa i preljubnice okružene Židovima koji su je htjeli kamenovati. Većina motiva slika su sakralni, biblijske, euharistijske i crkveno svetačke tematike, kao i motivi pejzaža, zadarske vinjete, prirodni krajolici poput mora, lađa i  maslina.

„Na našoj koloniji sudjeluju respektabilni akademski umjetnici. Njih se poziva sudjelovati i na drugim kolonijama, ali neki među njima od svih kolonija u ponudi izaberu baš našu zadarsku na koju uvijek žele dolaziti, između drugih susreta koje mogu također izabrati i na koje budu pozvani. Zahvalan sam poštovanim i dragim kolegama na toj podršci, zajedništvu, kolegijalnosti, zadovoljstvu i radosti koje izražavaju sudjelovanjem na koloniji ‘Zmajević’, rekao je slikar Ljubičić.

S umjetnicima su se družila i razgovarala i djeca, jer je želja Ljubičića da se tom kolonijom promiče umjetnost i među mladima i prenosi njima, „da djeca osjete likovnost na bliži način, uživo, kako se radi i nastaje likovno djelo. U druženju s tim umjetnicima mladi vide kako su to jednostavni ljudi s velikim talentom kojega koriste Bogu na slavu, za dobro ljudi, a vide i kako je talent dar na kojem treba raditi i kojeg treba marljivo usavršavati“, istaknuo je Ljubičić.

Uz Ljubičića kao stručnog domaćina i kolegu sudionika, organizator i domaćin kolonije je don Ante Dražina, rektor sjemeništa ‘Zmajević’ koji je tijekom pet dana susreta umjetnicima bio na raspolaganju. Izražavajući srdačnu dobrodošlicu umjetnicima, rektor Dražina rekao je kako je primarna svrha kolonije „slavljenje Boga kroz umjetničko stvaranje“ i da je ona još jedan način otvaranja sjemeništa prema svijetu. Zahvalio je Bogu na tradiciji održavanja te kolonije koja je drago odredište slikarima, na njihovom daru sudjelovanja i stvaranju vrijednih djela koja su na Božju slavu. I među kupcima na aukciji koja se u kasnijem razdoblju organizira u Sjemeništu, kako je bilo prethodnih godina, te slike izazivaju reakcije divljenja, priznanja i poštovanja posjetitelja. Umjetnici u svojim djelima izražavaju nadnaravno, nebesko, duhovno te ljudima svojim djelima približavaju vrijednosti ljepote prirodne stvorenosti, Božjeg i otajstva Crkve, dobra čovjeka i istinitost vrednota koje oplemenjuju dušu čovjeka, rekao je rektor Dražina. Kolonija je završena zajedničkim sudjelovanjem umjetnika u nedjeljnom misnom slavlju.

Ines Grbić

Foto: A. Dražina

Župni zbor sv. Cecilije iz Kistanja održao je koncert u čast Srca Isusova i Srca Marijina u nedjelju, 2. lipnja, u župnoj crkvi sv. Nikole u Božavi na Dugom otoku.

Zbor pod vodstvom s. Blaženke Delonga i orguljaša Vinka Tomića izveo je pjesme i u čast sv. Nikole koji je naslovnik i zaštitnik božavske župe, kao i zaštitnik Janjevaca koji žive u Kistanjama, pa je to svetac koji i na taj način duhovno povezuje te dvije župne zajednice. Koncert je zaključen izvođenjem pjesme Gospe od otoka.

Koncertu je prethodilo misno slavlje koje je predvodio don Ivan Perković, župnik župe Prikazanja BDM u Kistanjama, na kojem je također pjevao zbor sv. Cecilije. Don Ivan je govorio o značenju nedjelje kao Dana Gospodnjeg, povlaštenog dana Kristovog uskrsnuća. „Nedjelja je i dan ljubavi i služi za psihofizički odmor čovjeka. Čovjek treba posvetiti nedjelju Bogu i vlastitoj duši, biti nositelj blagoslova i milosti za druge duše i spasenje ljudi. Nedjelja je osobiti dan za sebe, treba ga provoditi s obitelji, rodbinom“, istaknuo je don Ivan, potaknuvši da se nedjelja ne stavlja ispred osobe i ispred ljubavi.

Upozorio je da je nerazborito provoditi nedjelju kao još jedan dan za rad, kao i   da mnogi žive nedjelju kao odmor od pijanki i zabava, ili pak za veliku posvećenost sportu, umjetnosti, tijelu, što može prijeći u idolopoklonstvo, ako se u potpunosti zanemari Boga. „Pretvaranje nedjelje u grijeh je gubitak blagoslova. Nepoštovanje nedjelje doprinosi uništavanju obitelji i društva. Udaljavanje od nedjeljne euharistije je udaljavanje od Boga“, upozorio je don Ivan, rekavši da je ne otići nedjeljom na misu kao proživjeti nedjelju bez duše. „Euharistija daje nedjelji dušu, ona je Božji lijek protiv smrti. Nedjelja je povlašteno vrijeme kad trebamo potražiti i naći Boga“, poručio je don Ivan.

Don Mario Karadakić, župnik Božave, zahvalio je zboru sv. Cecilije na dolasku i darovanom vremenu dolaskom na otok, gdje su stigli iz udaljenih Kistanja. Nakon koncerta, ispred crkve bilo je druženje domaćina i gostiju uz kolače koje su priredili božavski župljani.

Ines Grbić

Foto: Župa Božava