Poruka / Pismo zahvale i podrške nadbiskupa Milana Zgrablića sudionicima Trajnog euharistijskog klanjanja u Zadarskoj nadbiskupiji

23.11.2025.
2025172055
2025172105
202175528
20251174316
202182421
2025182451
2025190115
image_print

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je Poruku zahvale i podrške sudionicima Trajnog euharistijskog klanjanja u Zadarskoj nadbiskupiji. To je Pismo stavljeno u kovertu s drugim prigodnim informacijama koja je uručena registriranim klanjateljima nakon misnog slavlja na kojem su se okupili u subotu, 22. studenog u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Kao što je predvodio misu i prvi dan kad je počelo Trajno euharistijsko klanjanje u crkvi Gospe Maslinske na Belafuži u Zadru, u petak, 21. studenog, nadbiskup Zgrablić predvodio je u župnoj crkvi na Belafuži u Zadru misno slavlje za klanjatelje i drugi dan od početka TEK-a u Zadarskoj nadbiskupiji, u subotu, 22. studenog.

Pismo podrške i zahvalnosti nadbiskupa Zgrablića sudionicima TEK-a u Zadarskoj nadbiskupiji objavljujemo u cijelosti.

Dragi prijatelji i sudionici Trajnog euharistijskog klanjanja!

Sa srcem punim zahvalnosti obraćam vam se ovim pismom podrške i ohrabrenja. Vaša spremnost da jednom tjedno, u tišini i pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom, darujete Gospodinu dragocjeno vrijeme osobne molitve, predstavlja veliko svjedočanstvo vjere, ljubavi i predanja.

Trajno euharistijsko klanjanje, koje započinjemo na blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu, 21. studenog, u našoj dragoj crkvi Gospe Malinske na Belafuži u Zadru, divan je i prepoznatljivi duhovni plod Jubilejske godine. U vremenu kada nas Crkva osobito poziva na obraćenje srca, obnovu vjere i dublje življenje svetih Otajstava, upravo je ovo trajno klanjanje znak da Gospodin djeluje u našoj zajednici, tiho ali snažno, preko onih koji su otvorili svoje srce Njegovom pozivu. Plod je to nade i vaše otvorenosti Duhu Svetom te vaše iskrene želje da u sredini u kojoj živimo, raste duh molitve, povjerenja i zajedništva.

Prihvatili ste da sat vremena tjedno budete s Gospodinom, nazočnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu i time ste dopustili da vas Bog pozove u intimni prostor tišine, pred lice Onoga koji je sâma Ljubav. Vaša ponizna i postojana prisutnost pred Presvetim je čin pobožnosti, ali pravi dar cijeloj zajednici: znak da Božja milost i u ovoj Jubilejskoj godini pronalazi srca koja je žele primiti i nositi.

Hvala vam što ste prepoznali vrijednost vremena darovanog Gospodinu – vremena u kojem se, daleko od žurbe i briga, srca polako otvaraju Njegovoj prisutnosti. U toj tihoj razmjeni, kada riječi postanu suvišne, a duša se smiri pred Presvetim, Bog dotiče čovjeka na načine koje samo On zna. Onaj koji je skriven u jednostavnosti Posvećenog Kruha snažno, ali nenametljivo, ulazi u naše živote, naše rane, tješi u teškoćama, hrabri u borbama i vodi nas putem kojeg ne bismo uvijek sami znali izabrati, ali koji je put istinskog mira i blagoslova.

Dok pišem ovu poruku, misli mi se vraćaju evanđeoskom tekstu koji upravo razmatram u pripremi za homiliju XXXIII. nedjelje kroz godinu, iz Evanđelja po Luki: „Svojom ćete se postojanošću spasiti” (Lk 21, 19). Ove Isusove riječi odzvanjaju u meni kao snažan podsjetnik na važnost ustrajnosti u duhovnom životu. Gospodin nas poziva da ne odustajemo na duhovnom putu, da ne malakšemo, nego da ostanemo postojani, i onda kada se čini da su plodovi skriveni, kada nas zahvati umor, suhoća ili nerazumijevanje okoline. Jedna od najjačih đavolskih napasti u duhovnom životu jest upravo napast odustajanja – ona tiha i podmukla misao koja se uvlači u srce i šapće da je naš trud beznačajan, da naša molitva ne donosi plod, da je sve što činimo uzalud. To je napast koja ne dolazi bučno, nego polako, gotovo neprimjetno: kroz umor, kroz osjećaj suhoće, kroz neugodne riječi ili razočaranje koje doživimo od drugih, kroz trenutke kada se čini da Bog šuti, kada se ne događa ništa „posebno”, kada nas obaveze i brige života pritišću više nego inače. Tada se srce lako počne povlačiti, molitva odgađati, žar se polako gasi, a duša počinje vjerovati da nema smisla ustrajati.

Ali upravo ondje, u tim skrovitim borbama u našem srcu, krije se prostor u kojem Bog djeluje najdublje. U Božjim očima svaki čin postojanosti, pa i najmanji, ima neizmjernu vrijednost — i onda kada mi to ne osjećamo, ne vidimo i ne razumijemo. Svaki dolazak pred Presveto, svaka minuta provedena u šutnji, svaka molitva izrečena u suhoći, svaki ustupak vlastitoj komociji radi Boga, postaje dragocjeni dar koji On prima s beskrajnom nježnošću.

Upravo se u toj ustrajnoj, često nevidljivoj vjernosti rađaju najdublji plodovi milosti. Bog djeluje tiho, ali snažno; On oblikuje srce, pročišćuje nakane, jača vjeru, daruje mir i donosi plodove koji u svoje vrijeme izrastu i u našem životu i u životima onih za koje molimo. Naša postojanost postaje prostor u kojem Bog može slobodno djelovati, a našu slabost pretvoriti u svoj blagoslov.

Zato je svaka pobjeda nad napasti odustajanja — čak i ona najmanja — zapravo veliki korak prema Gospodinu, korak koji ima snagu mijenjati nas i svijet oko nas.

U tom svjetlu još jasnije vidim koliko je dragocjeno ono što činite kroz Trajno euharistijsko klanjanje.

Toplu i iskrenu zahvalnost upućujem svim koordinatorima Trajnog euharistijskog klanjanja. Bez vaše zauzetosti, strpljivosti, organizacije i brige, ovaj predivni duhovni korak ne bi se mogao ostvariti. Hvala vam što ste se stavili na raspolaganje zajednici, što bdijete nad rasporedima, komunikacijom i potrebama svih uključenih.

Posebnu i srdačnu zahvalnost upućujemo i gospođi Nadi Burum, glavnoj koordinatorici Trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj. Svojom predanošću, iskustvom i tihom ustrajnošću pružila nam je neprocjenjivu potporu u pokretanju i oblikovanju našeg klanjanja.

Neka vas sve zajedno prati Gospina majčinska zaštita. Ona, koja je prva i najvjernija klanjateljica, neka nas vodi k tome da i mi postanemo ljudi koji u tišini prepoznaju Božji glas i dopuštaju da On oblikuje naše živote.

A uskrsli Krist, nazočan u Presvetom Oltarskom Sakramentu, neka vam uzvrati mirom koji svijet ne može dati, utjehom koja ulazi u najskrovitije dijelove srca te obiljem milosti – On koji liječi, jača i preobražava. Neka njegovo blago i moćno svjetlo obasjava vaše obitelji, vaše suživote, vaše odluke i vašu svakodnevicu. I neka naša cijela Crkva, zahvaljujući vašoj postojanosti i ljubavi prema euharistijskom Isusu, raste u jedinstvu, vjeri i radosti Evanđelja.

Zazivajući na svakoga od vas Božji blagoslov, upućujem vam srdačan pozdrav,

Milan Zgrablić, nadbiskup

Zadar, 15. studenog 2025.

Foto: I. Grbić

image_print

Sva prava pridržana © Zadarska nadbiskupija

bt_bb_section_top_section_coverage_image