Na blagdan sv. Mihovila, u utorak, 29. rujna, svečano večernje misno slavlje u crkvi sv. Mihovila u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.
Iv 1, 47-51
Draga braćo i sestre!
- Danas, u ovoj drevnoj i omiljenoj zadarskoj crkvi posvećenoj svetom Mihovilu arkanđelu, slavimo blagdan svetih arkanđela Mihovila, Gabrijela i Rafaela. Svaki od njih svojim imenom i poslanjem objavljuje nešto od Božje veličine i njegove blizine čovjeku. Mihovilovo ime znači: „Tko je kao Bog?“, Gabrijelovo: „Bog je moja snaga“, a Rafaelovo: „Bog liječi“. Njihova imena su prije svega ispovijest vjere i poruka za naš život: nitko nije kao Bog; naša je prava snaga u Bogu; Bog liječi naše rane i vodi nas putem spasenja.
Sveti Mihovil podsjeća nas da nijedna zemaljska moć, ljudska ideologija, uspjeh, položaj ili bogatstvo ne mogu zauzeti Božje mjesto. Sveti Gabrijel naviješta da Bog ulazi u ljudsku povijest i da njegovoj riječi ništa nije nemoguće. Sveti Rafael svjedoči da Bog prati čovjeka na njegovu životnom putu, liječi ga i izbavlja iz zla. Sva trojica velika su upravo zato što svu svoju snagu stavljaju u službu Boga i njegova nauma spasenja.
U tome su sveti arkanđeli bliski svetom Franji Asiškom, čijih se osamsto godina od blažene smrti spominjemo u ovoj Godini svetoga Franje. Franjo je svojim životom naviještao istu istinu koju nose njihova imena i poslanja: Bog je Svevišnji, svemogući i dobri Gospodin; od njega dolaze snaga, zdravlje i spasenje, a čovjek svoju istinsku veličinu pronalazi kada se ponizno i potpuno stavi u njegovu službu.
- Današnje Evanđelje vodi nas do susreta Isusa i Natanaela. Kada Isus vidi kako dolazi Natanael, Isus za njega kaže: „Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!“ (Iv 1,47). Natanael je iznenađen tim pitanjem pa pita: „Odakle me poznaješ?“ Isus mu odgovara: „Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom“ (Iv 1,48).
Ne znamo što se dogodilo pod tom smokvom. Evanđelje nam ne otkriva je li Natanael ondje molio, razmišljao, tražio odgovor na neku svoju životnu dvojbu ili se borio s nekom unutarnjom kušnjom. Znamo samo da je Isusov odgovor dotaknuo ono najdublje u njegovu životu. Natanael je shvatio da stoji pred onim koji ga poznaje bolje nego što on poznaje samoga sebe.
- To je prva velika poruka za nas današnjega blagdana: Isus poznaje čovjeka, poznaje svakoga od nas, u njegovoj najdubljoj istini.
Kada Isus Natanaela naziva čovjekom „u kojem nema prijevare“ (Iv 1,47), ne tvrdi da je pred njim netko tko nikada nije sagriješio. Natanael je čovjek iskrena srca. On ne skriva svoja pitanja, ne glumi vjeru koju još nema i ne pretvara se da razumije ono što mu nije jasno. Kada mu Filip kaže: „Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta“, Natanael otvoreno izražava svoju sumnju: „Iz Nazareta da može biti što dobro?“ (Iv 1,45-46). Natanael je iskren. Njegova iskrenost dovoljna je kako bi mogao čuti Filipov poziv: „Dođi i vidi“ (Iv 1,46).
I od nas, braćo i sestre, Bog očekuje iskrenost. Ne traži da pred njim skrivamo slabosti, dvojbe i grijehe jer ih on ionako poznaje. Traži da pred njega dođemo bez maske, da mu dopustimo rasvijetliti ono što se nalazi u našem srcu i da priznamo istinu o sebi.
Ovdje prepoznajemo i duboki smisao službe svete ispovijedi koja se desetljećima vrši u ovoj crkvi. Crkva svetoga Mihovila mnogim je Zadranima, ali i vjernicima iz cijele Zadarske nadbiskupije, postala omiljeno mjesto ispovijedi. Ljudi ovamo dolaze jer znaju da mogu pronaći svećenika koji će ih saslušati, pomoći im da svoju savjest stave pred Boga te im u Kristovo ime navijestiti oproštenje i novi početak.
- Zato danas želim izraziti osobitu zahvalnost ocima franjevcima trećoredcima koji žive i djeluju u ovom samostanu. Dragi oci franjevci, hvala vam za redovničku prisutnost u našem gradu, za molitvu, propovijedanje i slavljenje sakramenata, a osobito za strpljivo i samozatajno služenje u ispovjedaonici. Hvala vam za sate provedene slušajući ljudske slabosti, nemire, padove i boli; za riječi utjehe i ohrabrenja; za mudrost kojom pomažete vjernicima razlikovati dobro od zla te za milosrđe kojim im približavate Božje srce.
Ta se služba najčešće vrši daleko od javnosti i bez ljudskih priznanja, ali upravo se u njoj događaju neke od najvećih pobjeda milosti. Kada se čovjek iskreno pokaje, kada se nakon dugoga vremena vrati Bogu, kada se pomiri sa svojom obitelji, kada odluči prekinuti s grijehom i započeti novi život, tada zlo gubi svoju vlast, a Božje milosrđe pobjeđuje. Ispovjedaonica je mjesto na kojem se borba protiv zla ne vodi osudom čovjeka, nego njegovim oslobađanjem; ne ponižavanjem grešnika, nego vraćanjem njegova dostojanstva.
Sveti Mihovil bori se protiv Zmaja, „stare zmije – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta“ (Otk 12,9), kako ga naziva Knjiga otkrivenja. Glavno oružje Zloga jest laž. Zli, Đavao pokušava uvjeriti čovjeka da mu Bog nije potreban, da grijeh nije ozbiljan, da oproštenje nije moguće, da je promjena uzaludna ili da je nakon svega nedostojan Božje ljubavi. Nasuprot toj laži stoji Kristova istina: nijedan iskreno raskajani grijeh nije veći od Božjega milosrđa. Sveti Mihovil zato nas poziva da odbacimo laž, dvoličnost i samoopravdavanje te da stanemo pred Boga srcem u kojem nema prijevare.
Braćo i sestre!
- Druga poruka današnjega Evanđelja govori nam da vjera raste iz osobnoga susreta s Kristom.
Natanaelu je bio potreban Filip. Da mu Filip nije prišao i rekao što je pronašao, možda Natanael nikada ne bi krenuo prema Isusu. Svjedočanstvo drugih važno je i nezamjenjivo. Mnogi od nas vjeru su primili zahvaljujući roditeljima, djedovima i bakama, svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjeroučiteljima i drugim ljudima čiji nam je život pokazao da Evanđelje nije prazna riječ.
Ipak, Filip ne pokušava Natanaela pobijediti u raspravi. Na njegov prigovor „zar iz Nazareta može doći nešto dobro?“ odgovara jednostavnim pozivom: „Dođi i vidi“ (Iv 1,46). Kao da mu Filip govori: „Pa ne moraš meni vjerovati; dođi, poslušaj Isusa i upoznaj ga osobno.“
Braćo i sestre!
Tuđe svjedočanstvo može nas dovesti do vrata vjere, ali svatko mora sam kroz njih proći. Nije dovoljno znati što su drugi rekli o Isusu. Nije dovoljno poznavati molitve, običaje i crkvene propisea. Kršćanska vjera postaje živa kada čovjek može reći: „Susreo sam Krista, osjetio sam njegovu dobrotu i njegovo milosrđe, dopustio sam mu da me pogleda, prepoznao sam da on poznaje moj život i povjerio sam mu sebe.“
Ova se stvarnost također događa u sakramentu pomirenja, zar ne? U ispovjedaonici se ne susreću samo pokornik i svećenik. Po službi Crkve čovjeka ondje čeka Krist. Onaj isti Krist koji je vidio Natanaela pod smokvom vidi i ono što nitko drugi ne vidi: našu skrivenu borbu, čežnju za dobrom, rane koje nosimo, grijehe kojih se stidimo i želju da ponovno započnemo. Svećenik ne oprašta svojom ljudskom snagom, nego izgovara Kristove riječi oslobođenja. Zato svaka iskrena ispovijed može postati osobni susret u kojem čovjek ponovno otkriva da ga Bog poznaje, ali ga ne odbacuje; da vidi njegov grijeh, ali u njemu vidi i dijete koje želi vratiti u svoj zagrljaj.
Nakon toga susreta Natanael ispovijeda: „Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!“ (Iv 1,49). Njegova sumnja pretvara se u vjeru, ali Isus mu odmah pokazuje da je to tek početak: „I veće ćeš od ovoga vidjeti“ (Iv 1,50).
- Tako, braćo i sestre, dolazimo do treće poruke: Krist je središte neba i zemlje.
Isus kaže: „Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“ (Iv 1,51). Ove Isusove riječi podsjećaju nas na Jakova koji je u snu vidio ljestve što su spajale zemlju i nebo, dok su anđeli Božji njima uzlazili i silazili (usp. Post 28,12). Isus sada objavljuje da je on istinska poveznica neba i zemlje. U njemu se Bog približio čovjeku, a čovjeku je otvoren put prema Bogu.
Isti put prepoznajemo kod svetoga Franje. On nije želio ljude vezati uz sebe, nego ih dovesti Kristu. Nije želio biti gospodar svoje braće, nego njihov manji brat. Za Krista se zalagao poniznošću, siromaštvom, mirom i vjernošću Evanđelju. Dok se u Godini svetoga Franje spominjemo osamstote obljetnice njegove blažene smrti, pozvani smo ponovno otkriti da se zlo ne pobjeđuje zlom. Oholost se ne pobjeđuje većom ohološću, mržnja novom mržnjom, a laž drugom laži. Zlo se pobjeđuje istinom, poniznošću, obraćenjem, oproštenjem i dobrom.
U tome se susreću poruke svetoga Mihovila i svetoga Franje. Mihovil svjedoči: „Tko je kao Bog?“. Franjo odgovara životom u kojem Bog postaje jedino bogatstvo. Mihovil se bori protiv laži Zloga, a Franjo odbacuje sve što čovjeku priječi slobodno živjeti Evanđelje. Obojica nas vode Kristu, u kojem je nebo otvoreno i čovjek pomiren s Bogom.
- Draga braćo i sestre, molimo danas Gospodina da imamo srce poput Natanaelova: sigurno grešno, ali iskreno; opterećeno pitanjima, ali spremno doći i vidjeti; svjesno svojih slabosti, ali otvoreno susretu s Kristom. Molimo da nas sveti Mihovil štiti u borbi protiv zla, osobito protiv laži kojom opravdavamo grijeh ili gubimo nadu u oproštenje. Molimo i da primjer svetoga Franje u nama obnovi poniznost, mir i želju za vjernim služenjem.
Još jednom od srca zahvaljujemo ocima franjevcima trećoredcima, osobito onima ove crkve i samostana. Neka Gospodin blagoslovi njihovu zajednicu, obnovi njihovu snagu i podari im nova duhovna zvanja. Neka im svetog Mihovila trajno sačuva kao mjesto molitve, susreta i pomirenja, gdje će mnogi moći doživjeti ono što je doživio Natanael: da ih Krist poznaje, da ih poziva i da pred njima otvara nebo.
A mi, osnaženi Božjim milosrđem, pođimo odavde spremni svojim životom svjedočiti: nitko nije kao Bog, Krist je Gospodin, a najveća pobjeda nad zlom ostvaruje se kada čovjek dopusti Bogu da mu oprosti i obnovi njegovo srce. Amen.
