Godišnja skupština Bratovštine sv. Šime u Zadru, koja je povezana s djelovanjem zadarskog svetišta sv. Šime, održana je u nedjelju, 13. rujna, u dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.
Poželjevši da bratovština bude škola zajedništva i oživotvoruje prenijetu baštinu, don Damir Šehić, čuvar Svetišta sv. Šime, članove Bratovštine potaknuo je na sudjelovanje u događajima Svetišta sv. Šime, promičući svijest da se u crkvi sv. Šime u Zadru nalazi tijelo sveca koji je na svojim rukama u jeruzalemskom hramu držao dijete Isusa i u njemu prepoznao iščekivanog Mesiju.
Don Damir je istaknuo važnost proslave Dana posvećenog života u crkvi sv. Šime, da se na taj blagdan u svetištu osobito okupe obitelji, roditelji s djecom, jer i oni svojom požrtvovnom brigom za djecu žive posvećeni život, a ne samo redovnici koji toga blagdana obilježavaju svoj Dan.
„Najveći postotak posvećenog života u Crkvi i društvu predstavlja obitelj. Neka dan posvećenog života bude i dan obitelji, po njihovom sudjelovanju toga dana na misi, da roditelji dolaze moliti blagoslov za djecu, mlade. Obitelj je jezgra i potrebna snaga društva“, rekao je don Damir, poručivši da Bratovština želi biti živa zajednica vjernika okupljenih oko čašćenja sv. Šime – zajednica molitve, služenja, bratskog zajedništva i čuvanja višestoljetne duhovne i kulturne baštine njegovog Svetišta.
Također, Šehić je potaknuo članove Bratovštine da sudjeluju svakog osmog u mjesecu na Zavjetnom danu sv. Šime, kad se osobito moli za bolesnike i misno slavlje predvodi svećenik iz druge hrvatske biskupije, među kojima su i upravitelji hrvatskih svetišta. Na Zavjetni dan moli se Svečana Večernja, slavi misa i onda je druženje. U Bratovštini će biti braća od kora i molitve i počasni članovi, među kojima je i mons. Giorgio Lingua, bivši apostolski nuncij u RH, a sada je nuncij u Svetoj Zemlji.
Don Damir je na Skupštini najavio i novost – ove godine će se prvi put održati procesija s kipom sv. Šime kroz dio Zadra u blizini crkve sv. Šime, s kipom sv. Šime koji je novopostavljen u tom svetištu i blagoslovljen 12. srpnja 2026. godine. Procesija s kipom sv. Šime ubuduće će se održavati na kraju osmine sv. Šime, 16. listopada i na Svijećnicu, 2. veljače. Ići će od crkve sv. Šime do Narodnog trga, povratak je ulicom don Ive Prodana, a zaključno će se u crkvi pjevati Tebe Boga hvalimo.
Šehić je istaknuo osobitost da se blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu svečano slavi u crkvi sv. Šime, u svetištu prikazanja u hramu, jer je u njemu tijelo sv. Šime koji je bio sudionik toga događaja opisanog u Lukinom evanđelju, kad su Marija i Josip došli prikazati Isusa u hramu.
Skupina bratima će biti zadužena za liturgijski dio u proslavi blagdana sv. Šime, kad će nadbiskupa, predvoditelja slavlja, ubuduće pozdraviti zadarski gradonačelnik. Sadašnji gradonačelnik Grada Zadra Šime Erlić ujedno je član Bratovštine sv. Šime. Prošle, 2025. godine blagdan sv. Šime prvi put svečano se obilježio i izvanjski, zastavicama u čast sv. Šime u gradu, oko svetišta, pa je don Damir potaknuo da se nastavi s tim običajem.
Na ovogodišnji blagdan sv. Šime misa će se prvi put slaviti s kaležom koji se inače čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar, a darovala ga je kraljica Elizabeta Kotromanić, naručiteljica izrade Škrinje sv. Šime.
Naglasivši da je crkva sv. Šime važan ambijent u kojem treba biti ne samo statist, nego protagonist svetišta, ponosan na njegovu baštinu, don Damir je podsjetio da je anžuvinska kruna iz 14. st. koja je bila vizualni znak velike hrvatske izložbe povodom obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva dio inventara Škrinje sv. Šime. Kruna se inače čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar.
Članovi Bratovštine će biti angažirani i u Devetnici sv. Šime. Šehić je najavio da će se 5. listopada u crkvi sv. Šime u Zadru, uz obilježavanje Dana obrane Grada Zadra, obilježiti Dan branitelja, s naglaskom na žive branitelje. Drugog dana će se održati spomen na poginule branitelje, čiji se popis imena stradalih u obrani Zadra nalazi na zidu u crkvi sv. Šime.
Glede sudjelovanja u liturgiji u svetištu, don Damir je istaknuo primjer da su članovi Bratovštine na ovogodišnji Veliki četvrtak sudjelovali u obredu pranja nogu.
Svim članovima uručen je Statut Bratovštine sv. Šime u kojem je opisano ustrojstvo, prava i obveze članova te temeljne zadaće Bratovštine. U vodstvu Bratovštine na daljnji mandat predsjednika Bratovštine potvrđen je Boris Vukašina. Imenovana su dva zamjenika predsjednika: Joso Miletić i Anđelo Travica, tajnik je Marin Kulaš, a rizničar Jure Brižić. Kulturni dio djelovanja Bratovštine povjeren je Ivici Dundoviću.
Bratovština okuplja 70 muškaraca iz raznih župa Zadarske nadbiskupije koji su pozvani svaki dan moliti zagovornu molitvu sv. Šimi, koju su zajednički izmolili i na kraju toga susreta. Članovi te Bratovštine djeluju dvije godine; u nju su svečano pristupili 7. listopada 2024. godine, za vrijeme Svečane Večernje u crkvi sv. Šime u Zadru, na uočnicu njegovog blagdana.
Djelovanje Bratovštine sv. Vincence u Blatu na Koručuli predstavio je Teo Šeparović Burćina.
O povijesti i djelovanju bratovština u Dalmaciji i Zadru
Izlaganje o temi povijesti djelovanja bratovština u Crkvi uopće, Dalmaciji i Zadru, održao je o. Livio Marijan, đakon. Istaknuo je da su prve bratovštine u Hrvatskoj nastale upravo u Zadru. To su bile Bratovština ribara (11. st.), Bratovština zlatara sv. Luke (12. st.) i Svetoga Križa (1176.). Francuska uprava ukinula je 12. ožujka 1808. Bratovštinu zlatara čija su prva poznata pravila potvrđena 1476. godine. Sjedište te bratovštine bilo je u crkvi sv. Šime, a zaštitnik je bio Sv. Križ. Ta bratovština je puno doprinijela procvatu srednjovjekovnog zlatarstva u Zadru.
„Kao dugogodišnje administrativno sjedište mletačke Dalmacije, Zadar je bio žarište u kojem su se bratovštine razvile u svom raskošnom obliku. Don Vladislav Cvitanović (Veli Iž, 1894. – Zadar, 1973.) identificirao je više od šezdeset bratovština koje su djelovale u gradu Zadru i užoj okolici (Bratovštine grada Zadra, Pomorski zbornik 1964.)“, istaknuo je Marijan.
Govorio je o duhovnom, karitativnom, društvenom, kulturnom, ekonomskom i političkom značaju bratovština koje su bile čuvari hrvatskog identiteta i glagoljice, promicatelji kulture, pismenosti, nabave i čuvanja umjetnina, sudionici u liturgiji.
„Prvotna svrha im je spasenje duša, briga za bolesnu, umiruću i mrtvu braću koju su zajednički pohađali, pokapali i za njih molili. Djelovalo se moralno, jer se po statutu kažnjavalo svađe, uvrede, krađe i pijanstvo“, rekao je Marijan. Bratovštine su svojim članovima pružale socijalnu sigurnost, bile su vrsta ekonomske zadruge koja je davala beskamatne zajmove; kao cehovski regulatori kontrolirali su cijene i kvalitete obrtničkih proizvoda. Pomagali su siromašne, osnivali hospicije, bolnice, sudjelovali u vlasti gradova i politici države.
Bratovštine nisu imale vlastite crkve, nego su ih ‘unajmljivale’, gradile ili održavale vlastite oltare i grobnice te su imali barjake unutar postojećih crkava. Župe su imale više bratovština. Članovi su mogli biti bratimi i sestre, žene i muškarci, laici i klerici; istovremeno se moglo biti članom više bratovština. Neke bratovštine imale su samo ženske ili samo muške članove. Članstvo se najčešće nasljeđivalo po obiteljskoj tradiciji, ali i prema zvanju, statusu, narodnosti.
Za hrvatsku povijest i kulturu veliko značenje ima bratovština sv. Jurja i Tripuna koja je od 1451. okupljala Hrvate u Veneciji, gdje je izgradila i palaču.
Od 13. st. nastaju mnoge bratovštine u dalmatinskim gradovima: Gospe od Milosrđa (1208.) i Sv. Duha (oko 1220.) u Šibeniku, sv. Mihovila u Gružu u Dubrovniku (oko 1290.), Svetih anđela u Splitu (1342.), Majke Božje i Dobre smrti u Zagrebu (1380.).
Među najstarijim bratovštinama su bičevalačke (flagelanti): sv. Silvestra u Zadru, Svih svetih u Dubrovniku (1215.). Djelovale su bratovštine zaštitnika sv. Duje u Splitu, sv. Vlaha u Dubrovniku, sv. Tripuna u Kotoru.
„Bratovštine Dalmacije bile su izraz potrebe čovjeka za udruživanjem, preživljavanjem i očuvanjem dostojanstva kroz povijest. Uspješno su premostile jaz između privatnog i javnog, sakralnog i profanog. Urbanom životu grada dale su primjer solidarnosti, a u selima i otocima bile su čuvari hrvatskog jezika i glagoljaštva“, poručio je Marijan.
Govoreći o političkom značaju, Marijan je istaknuo da se preko bratovštine vodila borba između Crkve i države, mletačke vlasti i hrvatskog puka Dalmacije, popova latina i glagoljaša, talijanaša i narodnjaka, puka i klera: kao laička udruženja bila su protuteža kleričkoj vlasti unutar Crkve.
Bratovštine na čelu s glagoljašima održavale su hrvatsku narodnu svijest. Marijan je naveo primjer kako su u 18. st. popovi glagoljaši Velog i Malog Iža, Kali i Kukljice, u Velom Ižu imali svećeničku bratovštinu sv. Mihovila koja se spominje oko 1750. godine. Imala je i svoj grob koji je i sada vidljiv u veloiškoj župnoj crkvi, s reljefnim kaležom. Na skupovima te bratovštine govorilo se u hrvatskom narodnjačkom duhu te ih mletačke vlasti 1751. upozoravaju da na sastancima treba biti prisutan predstavnik vlasti i da ne smiju držati govore na hrvatskom jeziku.
Demokratski ustroj bratovština potvrđivali su statuti i održavanje skupština. „Bratovština je imala statut ili ustav (matrikulu) pisanu na latinskom, talijanskom ili hrvatskom (glagoljici), kojim su se propisivala prava i obveze članova. Na čelu upravnog tijela bio je gaštald (župan) ili digan (lat. decanus), kojem su pomagali sindici (kontrolori) ili prokaraturi, blagajnici i pisari, a birali su se demokratskim glasovanjem na godišnjim skupštinama.
Bratovštine su imale svoju upravu, imovinu i zajedničku bratsku kuću. Na čelu je bio digan (lat. decanus) koji saziva godišnju skupštinu i brine za godišnju gozbu, brašćinu, pali svijeće u crkvi prije bogoslužja, skuplja milostinju na misi. Pomagali su mu prokuratori (tal. skrbnik) koji prima novac za dar na oltaru (obit) i priloge za žive i mrtve (grošići). Sudac sudi u slučaju prekršaja pravila, prikuplja novac od svijeća, globa i prošnje. Gaštaldi su dijelili braći svijeće za sprovode i procesije, pomagali su u crkvi. Njihova služba trajala je više godina i izredala bi se sva braća“, rekao je Marijan.
Među dužnostima bratima bilo je i otakati vino, rezati vinograd bratovštine, nositi masline iz polja i u mlin, čistiti metalne predmete u crkvi. Prihodi bratovštine prikupljali su se od članarine, milodara za oltar, prodaje svijeća, prošnje vina, ulja i kruha, od vlastitih maslina, najma zemljišta, od prikupljenih priloga na ime živih i mrtvih. Uzdržavali su svoj oltar u crkvi, svijeće i ulje. Među rashodima su bili nagrada kapelanu za mise, popravak bratske kuće i kotlova za brašćinu, trošak zajedničke godišnje gozbe brašćine, obrada njihove zemlje i meljava masline te godišnji doprinos župnoj crkvi.
Prve bratovštine u Crkvi naziru se u 4. i 5. st., a točniji podaci datiraju ih u 9. stoljeće. Snažniji polet doživljavaju pojavom franjevačkog i dominikanskog reda u 13. st. u Italiji. U Srednjem vijeku je prisutna pasionska pobožnost, čašćenje Muke Kristove, pa nastaju bičevalačke bratovštine (flagelanti); zbog sklonosti pretjerivanju, Crkva ih zabranjuje u 15. stoljeću. Bratovštine su prvotno bile mediteranski fenomen, a kasnije su se širile drugdje u Europi.
Ines Grbić
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
