U ozračju Jubilejske godine, prva rekolekcija u novoj pastoralnoj 2025./26. godini za redovnice Zadarske nadbiskupije održana je u srijedu,12. studenog, u crkvi sv. Marije u Zadru. Predavanje o temi „Čistilište i oprosti u Jubilejskoj godini” održao je izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, koji je kroz biblijske, povijesno-dogmatske i pastoralne naglaske približio smisao i aktualnost crkvenog nauka o čistilištu te praksu oprosta.
Prof. Vulić podsjetio je da su se kroz povijest pojavljivale napetosti i neka mračna tumačenja vezana uz čistilište, zbog kojih se Crkva danas kaje, ali i upozorio na opasnost zaborava sâme istine vjere. „Često smo čistili povijest čistilišta, a usput smo zaboravili čistilište,” rekao je dr. Vulić. Govoreći o Svetom pismu, naglasio je da nema izravnog „dokaza”, nego, kako je poticao papa Benedikt XVI., potrebna je kanonska egzegeza, čitanje Pisma u cjelini i u predaji Crkve.
U tom svjetlu istaknuo je dva ključna mjesta: Makabejski ustanak (Juda Makabejac): prinošenje žrtve za pale vojnike očituje vjeru da se stanje pokojnika nakon smrti može promijeniti te da toj promjeni mogu doprinijeti živi. Pavlov nauk (usp. 1 Kor 3): Krist je temelj; ono što je na njemu građeno bit će očitovano kroz oganj, a onaj tko je na Kristu gradio „neće štetovati” – slika pročišćenja i konačne provjere.
Podsjetio je i da crkveni oci u katehezama razlikuju teže i lakše grijehe te postavljaju pitanje: što je s onima koji umiru u lakom grijehu? Sv. Augustin daje jasan odgovor: duše ulaze u proces čišćenja.
Govoreći o razvoju nauka o čistilištu, prof. Vulić osobito je istaknuo Drugi Lionski sabor (1274.), koji sažeto potvrđuje da neke spašene duše nakon smrti prolaze pročišćenje te da im pomažu molitve i pobožnosti živih (sveta misa, milostinja, pokora). Time se naglašava odgovornost živih za zagovor i zajedništvo svetih.
U drugom dijelu predavanja profesor je sažeo povijest i vlastitost sakramenta pomirenja („Promjena je moguća”) te pojasnio što su oprosti: otpuštenje vremenske kazne za grijehe koji su već oprošteni u ispovijedi. Pritom je važno razlikovati: krivnju (uklanja se sakramentom) i kaznu (duhovne „ožiljke” i posljedice) koju treba popraviti.
„Crkva nam preko oprosta govori: Niste sami. U zajedništvu svetih molimo da nas Gospodin oslobodi tereta posljedica, dok mi, kroz djela milosrđa, radimo na popravku nanesene štete,” poručio je predavač, istaknuvši da oprosti ubrzavaju i osnažuju proces obraćenja.
Potaknuo je na ustrajnu molitvu za duše u čistilištu, osobito kroz svetu misu, klanjanje i djela milosrđa te ohrabrio redovnice da radosno i predano žive oproštenje u svakodnevici: redovitom ispovijedi, u Euharistiji, molitvi na nakane Svetog Oca i konkretnom ljubavlju prema potrebitima.
U Jubilejskoj godini, naglasio je, oprosti su prilika za obnovu srca i zajednice – da nas milosrđe učini bržima u opraštanju, velikodušnijima u služenju i postojanijima u zagovoru za žive i pokojne.
Tekst i foto: s. Rita Maržić
