Na svetkovinu Tijelova, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak, 19. lipnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. U proslavi Tijelova u katedrali tradicionalno sudjeluju brojni vjernici iz župa Grada Zadra i gradski svećenici.
Nakon mise, mons. Zgrablić je predvodio tijelovsku procesiju središtem Zadra, noseći Presveto, od katedrale sv. Stošije do crkve sv. Šime, gdje je nadbiskup puku udijelio blagoslov s Presvetim.
Euharistija je središte naše vjere, a uskrsli Gospodin koji nam se daje, hrani nas, okuplja i šalje, trajno je i stvarno nazočan sa svojom Crkvom u euharistijskom otajstvu, osobito pod prilikama Kruha i Vina, rekao je mons. Zgrablić.
Razmatrajući navješteno Evanđelje, kako Isus hrani mnoštvo u pustinji s pet kruhova i dvije ribe, nadbiskup je rekao da je taj događaj najava onoga što će se u potpunosti dogoditi na Posljednjoj večeri i što se svakodnevno događa na oltarima širom svijeta.
Isus je suosjećao s mnoštvom „i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenje“. „Prvi čin Isusove ljubavi je slušati potrebe ljudi i odgovarati na njih. U susretu s ljudima, Isus ne nudi apstraktne ideje, nego govori o kraljevstvu Božjem – stvarnosti koja počinje ovdje i sada. Kraljevstvo Božje nije teorija, nego život u kojem se Bog prepoznaje kao Otac, čovjek kao brat, a postojanje kao dar. Dok Isus govori, On i ozdravlja. Riječ i djelovanje u Isusu nikad nisu odvojeni. Njegova riječ nosi snagu, a njegovi postupci potvrđuju što govori“, istaknuo je mons. Zgrablić
Evanđelist nije rekao da Isus liječi bolesne, nego „one koji trebaju ozdravljenje“, „a to smo svi, jer zna da bol ranjava tijelo i duh. Svi trebamo Isusovo ozdravljenje. Netko ima tjelesnu bol, drugi su povrijeđeni riječima, slomljeni nepravdom, izgubljeni u tjeskobi i grijehu.
Isusovo djelovanje trebaju oni koji nose teret krivnje, koji ne znaju više kako dalje, koji su odustali od molitve, koji se osjećaju prazno i besmisleno; bojažljivi mladi jer osjećaju da ne mogu ispuniti očekivanja, roditelji iscrpljeni između posla i obitelji, stariji koji se osjećaju napušteno i suvišno, supružnici koji više ne znaju kako razgovarati, radnici koji žive u nepravdi, bolesnici koji ne vide izlaz, ljudi koji godinama nose unutarnje rane i nikada nisu imali priliku izreći bol. Isus ih ne zaobilazi – On ide ravno njima i donosi ozdravljenje koje prodire dublje, u srce: riječima Evanđelja, blizinom Crkve, prisutnošću u Euharistiji, sakramentima“, poručio je nadbiskup.
Razmatrajući kako se Isus s učenicima i mnoštvom nalazi u pustom kraju, nadbiskup je rekao da je „pustinja prostor Božje blizine i preobrazbe, postaje mjesto susreta s Bogom koji izbliza sudjeluje u čovjekovom trpljenju i iznutra ga preobražava. Kraj dana u pustom mjestu pretvara se u početak nečega novoga, ne zato što je nestala glad i bol, nego zato što je u nju ušao Bog“, rekao je mons. Zgrablić.
Realnu tvrdnju apostola da je to pust kraj, dakle, mjesto bez resursa, ljudskih rješenja i kontrole te logiku oskudice i samozaštite apostola, Isus preokreće svojim riječima: „Podajte im vi jesti“.
„Isus ne traži bijeg iz pustinje, nego poziva učenike da postanu sudionici Kraljevstva koje se gradi dijeljenjem, a ne slanjem drugih da sami traže rješenje. Isus ih uči da ne promatraju stvarnost iz logike pustoši i nestašice, nego iz logike vjere i zajedništva. Iako im se čini da nemaju dovoljno, upravo se u toj malenosti, pet kruhova i dvije ribe, događa preobrazba: kada se ono što malo imaju, stavlja u Isusove ruke i dijeli s povjerenjem, postaje dovoljno za sve“, naglasio je predvoditelj slavlja.
Isusovo traženje da se narod podijeli u skupine po pedeset „je čin reda i zajedništva – pokazuje da Kraljevstvo ne dolazi kroz kaos i nesnalaženje, nego kroz strukturiranost, bliskost i pripadnost zajednici. Skupine omogućuju vidljivost drugoga, zajedničko iskustvo i ukazuju da nitko nije izgubljen u mnoštvu ljudi – svi imaju svoje mjesto“. Broj pedeset podsjeća na Pedesetnicu, dan kada je, pedeset dana nakon Uskrsa, Duh Sveti sišao na apostole i rodila se Crkva. Broj pedeset tu simbolizira novi početak, dar Duha Svetoga i okupljanje Božjeg naroda. Kao što je Duh Sveti na Pedesetnicu povezao razasute i različite osobe i narode, tako se i tu, u pustom kraju, mnoštvo okuplja u skupine koje tvore zajednicu spremnu za Božje djelovanje“, pojasnio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je razmatrao i postupke koje Isus čini kad uzima pet kruhova i dvije ribe: gleda u nebo, blagoslivlje Boga, lomi i daje učenicima, a oni mnoštvu. „Pogled prema nebu izražava odnos s Ocem, blagoslov pokazuje zahvalnost za ono što se ima, a lomljenje kruha predoznačuje Euharistiju, vrhunac zajedništva. U tome se očituje dinamika euharistije: najprije pogled prema Bogu, zatim zahvalnost, pa lomljenje i dijeljenje. Isus ne dijeli osobno svakome, nego uključuje učenike: daje im odgovornost da budu posrednici između Božje darežljivosti i ljudske gladi. To je i poziv Crkvi da bude znak i sredstvo Božje blizine“, poručio je nadbiskup.
Slika hrane u pustom kraju, na Tijelovo, podsjeća da su ljudi „pozvani postati „živi kruh“ jedni za druge i u zajednici komunicirati jezikom ljubavi. Lomljenje kruha nije samo čin dijeljenja hrane, nego čin davanja sebe. Kako je Krist predao sebe za svijet, tako i mi, nahranjeni njime, postajemo kruh za druge.
Nasititi se znači više od pukog utaživanja gladi; to znači iskusiti puninu života koju donosi Kraljevstvo Božje: gdje se dijeli, ondje se množi, gdje se ljubi, ondje ništa ne nedostaje“, poručio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je istaknuo i značenje tijelovske procesije koja „nije samo liturgijski čin, već javni i svečani oblik štovanja Krista koji je stvarno i trajno nazočan u posvećenom Kruhu. Tim činom Crkva javno ispovijeda: Bog je s nama, stvarno prisutan i dostojan svakog klanjanja, hvale i časti.
U procesiji Isus ne ostaje skriven – on izlazi među svoj narod. To je snažan govor Crkve svijetu: Krist nije sakrivena privatna stvar pojedinca, nego živa prisutnost za cijelo čovječanstvo. On se nudi svima i želi biti prepoznat i slavljen ne samo u srcima, nego i u javnom prostoru“, poručio je nadbiskup, istaknuvši da je procesija slika Crkve u hodu za Gospodinom, ali i Crkve koja Krista nosi drugima. „Euharistijska procesija ne završava hodom po ulicama, nego se nastavlja u svakodnevici vjernika. Procesija nas poziva da budemo živa pokaznica, da u nama i po nama drugi susretnu Krista“, potaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je euharistijska procesija izraz vjere u Boga koji se učinio Kruhom života, koji ostaje s nama i poziva nas u zajedništvo.
„Ona je javni čin klanjanja, vjere, ljubavi i misije – poziv svima da prepoznaju Krista, da mu se poklone i da mu dopuste da hodi s njima“, rekao je nadbiskup. Poželio je da nas Tijelo Kristovo „nadahnjuje i jača na putu služenja, ljubavi i pomirenja, da budemo ‘živa hostija’ u pustinji ovoga svijeta i znak Božje blizine“.
I.G.
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
