Fra Šime Antonina, TOR, svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, pokopan je u samostanskoj grobnici na groblju u župi sv. Mihovila u Zaglavu na Dugom otoku, u utorak, 16. rujna.
Misu zadušnicu u župnoj i samostanskoj crkvi sv. Mihovila u Zaglavu i sprovodni obred predvodio je požeški biskup Ivo Martinović, jer mons. Martinović potječe iz redovničke zajednice trećoredaca glagoljaša, a propovijedao je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Nadbiskup je zahvalio Bogu za „dar života, redovništva i svećeništva fra Šime, časnog i poniznog sina Dugog Otoka rodom iz župe Žman, Zadarske nadbiskupije i Provincije Franjevaca trećoredaca glagoljaša“, čiji franjevci već devet stoljeća djeluju na hrvatskim prostorima, a začetak im je bio upravo samostan u Zadru, kojeg su u 13. st. bili podigli na predjelu Relja.
Fra Šime je položio svečane redovničke zavjete baš na dan svoga ukopa, prije šezdeset i četiri godine, 16. rujna 1961., istaknuo je mons. Zgrablić, dodavši: „Kao da nam fra Šime i time poručuje da je njegov životni ‘Da’ Gospodinu, izrečen tada po svečanim redovničkim zavjetima, sada u potpunosti dovršen i zapečaćen u vječnosti“.
Nadbiskup je istaknuo kako je fra Šime od 60 godina svoga svećeništva, najviše godina, čak 42, služio upravo u Zaglavu, gdje je „pokopan kao pastir koji ostaje sa svojim stadom i nakon smrti“.
To je ujedno „trajni podsjetnik da Božji pastiri ne prestaju pratiti svoje vjernike, jer Krist kojemu su služili ne gubi nikoga od onih koje mu je Otac povjerio“, rekao je mons. Zgrablić. Naime, fra Šime je u Zaglavu djelovao od 1980. do 2022. godine, gdje je bio župnik i gvardijan u više mandata.
„Simbolično je i lijepo što se sprovodni obred održava upravo u crkvi sv. Mihovila u Zaglavu u kojoj je fra Šime slavio tisuće misa, krstio i ispovijedao naraštaje vjernika, dijelio sakramente, propovijedao Evanđelje, pratio na vječno počivalište brojne župljane, molio s njima te sazrijevao u ljubavi prema Bogu i bližnjemu“, poručio je nadbiskup.
U Zaglavu je fra Šime na osobiti način, najduže bio „redovnik, svećenik, gvardijan, župnik, brat, prijatelj. S narodom je slavio radosti i žalosti, blagdane, radne sate i redovničke dane. Njegov život, pastoralni trud i franjevačku duhovnost donosimo na oltar, vjerujući da ga Gospodin prima kao ugodan prinos“, rekao je mons. Zgrablić. Zahvalio je fra Šimi za njegovo predano pastoralno djelovanje, za sve što je učinio u Zadarskoj nadbiskupiji; „za podijeljene sakramente, riječi utjehe, molitve, blagoslove“ i poželio da ga Gospodin daruje puninom mira kojeg je naviještao riječima sv. Franje: “Gospodin ti dao mir”.
Smrt nas potrese i ne ostavlja ravnodušnima, ali vjera u Isusa nas podsjeća da život ima cilj. Nismo stvoreni za prolazno, nego, po Kristovom otkupljenju za uskrsnuće, ohrabrio je mons. Zgrablić, rekavši da s „vjerom u uskrsnuće tijela i život vječni, s poštovanjem i zahvalnošću“ ispraćamo fra Šimu koji je „svaki dan dolazio Kristu u molitvi, u slavlju euharistije, po sakramentima, u liturgiji Crkve, u služenju redovničkoj zajednici i ljudima“.
„Fra Šime je proveo život u nasljedovanju Krista. Njegov zavjet poslušnosti, siromaštva i čistoće nije bio uzaludan. Ništa što je istinski Božje u našem životu, naša vjera, molitva i služenje, neće biti izgubljeno. Sve će Gospodin skupiti i dovršiti u slavi uskrsnuća“, poručio je nadbiskup, u vjeri da je Bog primio fra Šimu kao svoje ljubljeno dijete, jer ga je čitav život ljubio i služio mu.
U franjevačkom pozivu i službi fra Šime naglašena je Isusova rečenica iz navještenog evanđelja: “Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego onoga koji me posla” (Iv 6, 38), rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je fra Šime cijeli svoj život darovao župnoj zajednici i Crkvi.
„Redovnički zavjeti su znak da netko želi staviti po strani svoju volju i potpuno se uskladiti s Božjom voljom. U evanđeoskim zavjetima poslušnosti, siromaštvu i u čistoći, fra Šime je govorio: ‘Neka bude tvoja volja’. Njegov život je postao tumačenje i svjedočanstvo tih Kristovih riječi, kao i sudioništvo u Kristovom djelu spasenja“, rekao je nadbiskup.
Istaknuo je da je fra Šime po svom redovničkom životu i svećeničkoj službi bio vrijedan i marljivi suradnik u očuvanju Očevog dara Sinu i Isusovog poslanja da se ne izgubi nitko od darovanih mu ljudi, nego da ih uskrisi u život vječni.
„Biti suradnik u Božjem planu spasenja i djelu otkupljenja Isusa Krista je najveće i najdragocjenije u čemu možemo sudjelovati i dobro koje možemo učiniti za ovaj svijet. Krist nam otvara prozor nade kroz kojeg možemo vidjeti u Božje srce. Bog nije ravnodušan prema čovjeku, ne prepušta naš život slijepoj sudbini ili slučajnim silama svemira. Bog je Otac koji daje život, milost, oproštenje, Sina, poziva i šalje, daje novi život uskrsnuća“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši kako nema toga grijeha, rane i u konačnici, smrti, koje Krist ne bi mogao primiti i iscijeliti.
Tko god dođe k Isusu, nalazi mjesto prihvaćanja i ljubavi. U tom pouzdanju i fra Šime ulazi u vječnost, jer Isus prima onog tko dolazi k njemu, rekao je nadbiskup, poručivši da ništa Božje u fra Šimi neće biti izgubljeno: „njegove molitve, propovijedi, podijeljeni sakramenti, njegova vjernost redovničkim zavjetima, služenje narodu i redovničkoj zajednici, njegova svakodnevna žrtva. Sve to Isus prima i podiže k Ocu i dovršava u proslavi“.
Na sprovodu su bili i svećenici franjevci glagoljaši pristigli iz cijele Hrvatske, redovnice, fra Šimina rodbina, među kojima i njegov brat Edgar s obitelji, župljani i fra Šimini prijatelji i poznanici.
Biskup Martinović istaknuo je nenametljivost fra Šime i njegovu želju da se Bog proslavlja u njegovom životu.
Govor provincijala Lovrića
U prigodnom oproštaju na groblju, fra Branko Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, rekao je da je fra Šime istinski ljubio franjevačku zajednicu i Crkvu. Podsjetio je da je bio „vatreni i žustri diskutant“ u razgovorima, a „kao znak isprike da se nitko ne uvrijedi rekao bi: ‘Ja tako mislim i to je samo moje mišljenje’“.
Izražavajući sućut Zaglavcima, fra Branko je rekao da je fra Šime „bio ponosan na Zaglavce. Znao je reći, uz donedavno tri živuća franjevca iz Zaglava, da su njega kao rodom Žmanca, Zaglavci nazivali ‘naš fratar’“, istaknuo je provincijal Lovrić.
Zahvalio je Bogu na daru života fra Šime i fra Šimi „na tome što je bio, a to nije bilo bez žrtve i napora“. Ali, Bog daje snagu nositi križ. Život na otoku nije bez žrtve i teškoća, a imao je teškoće i u vrijeme komunizma, kad je počeo djelovati kao svećenik, rekao je fra Branko, dodavši da je fra Šime „svjedočio i naviještao svjetlo Isusa Krista čijim je darom bio Kristov svećenik, službenik Božjih svetinja i sin siromaška iz Asiza“.
Podsjetio je na poticaj iz Poslanice Hebrejima: „Spominjite se i molite za one koji su vam navješćivali evanđelje“ i potaknuo na molitvu da Gospodar žetve pošalje radnike u žetvu svoju, „jer bez službenika Crkve nema sakramenata koji su najsigurnije sredstvo našeg ljudskog spasenja“.
Kršćanski obredi imaju u svom središtu zbilju utjehe i ohrabrenja da smrću ne prestaje ljudski život, rekao je provincijal, zahvalivši Bogu „na čudesnoj stvorenosti i divnom otkupljenju; za dar fra Šime kao našeg suputnika na ljudskoj razini, na daru njega kao službenika Crkve koji je obogatio naše življenje“.
Čovjek je stvoren od zemlje, ali nije dijete zemlje ni rezultat slučaja, jer svoj početak i poziv ima u ljubaznom projektu Boga stvoritelja i spasitelja, rekao je fra Branko, dodavši da se u smrti gleda oslobođenje od zemaljskih stvari i povratak onamo odakle je čovjek i potekao, a to je vječni i neprolazni život.
„Po svom službeniku fra Šimi i njegovom naviještanju Kristovog evanđelja, Bog je tolikima oprostio grijehe udjeljivanjem sakramenata. Toliki su po fra Šiminim rukama imali milost jesti kruh vječnog života, bili ispraćeni u obećanu zemlju, pronašli pravi put i svjetlo koje razgoni tamu života“, naglasio je Lovrić.
Provincijal je zahvalio medicinskom osoblju na liječenju fra Šime u zagrebačkoj bolnici na Rebru i djelatnicima samostana u Odri koji su s pažnjom pružali fra Šimi što je bilo potrebno.
„U vjerničkom raspoloženju, molimo milosrdnog Boga za fra Šimu, da začuje riječi: ‘Valjaš dobri i vjerni slugo. U malenom si bio vjeran, uđi u radost Gospodara svoga’ te bude pribrojen zboru spašenika“, potaknuo je provincijal Lovrić.
Istaknuo je i simboliku činjenice da je fra Šime preminuo na blagdan Uzvišenja Svetog Križa u nedjelju, 14. rujna, u samostanu sv. Franje Asiškoga u Odri. Preminuo je u 88. godini života, 71. godini redovništva i 60. godini svećeničke službe.
Životopis fra Šime Antonine
Fra Šime Antonina rođen je 12. studenog 1937. u Žmanu na Dugom otoku od oca Miroslava Antonine i majke Laure, rođ. Morović, kao i njegov brat Egdar i pokojna sestra Rada. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u rodnoj župi Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Žmanu. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu.
Godine 1951. došao je franjevcima trećoredcima glagoljašima u samostan sv. Mihovila u Zadru. U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru završio je srednjoškolsko obrazovanje i maturirao 1961. godine.
Godinu novicijata proveo je u samostanu sv. Franje Asiškog u Krku (1955. – 1956.). Privremene zavjete položio je 15. kolovoza 1956., a svečane redovničke zavjete položio je u ruke provincijala fra Dinka Filipija 16. rujna 1961. u Glavotoku.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pohađao je Filozofsko-teološki studij (1961.–1967.). Za svećenika je zaređen po rukama kardinala Franje Šepera, 26. lipnja 1966. u zagrebačkoj prvostolnici.
Godine 1967. počeo je svoj pastoralni rad u novoosnovanoj župi sv. Josipa Radnika u Belišću. Bio je prvi župni vikar u toj župi i djelovao je u izrazito teškim okolnostima tadašnjeg komunističkog režima.
Nakon dvogodišnjeg boravka u Belišću, kratko je bio u Ogulinu i Splitu, a 1971. godine imenovan je gvardijanom Samostana sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću i župnim vikarom u Preku.
Od 1976. do 1980. bio je gvardijan Samostana sv. Jeronima u Martinšćici i župnik u župama sv. Martina u Martinšćici i sv. Ivana Krstitelja u Stivanu na otoku Cresu.
Godine 1980. premješten je u samostan sv. Mihovila u Zaglavu na Dugom otoku, gdje je ostao do 2022. godine. U Zaglavu je više puta obavljao službu gvardijana i župnika te je bio zapamćen po izrazitoj predanosti u pastoralnom djelovanju.
Zbog zdravstvenih razloga, u studenom 2022. došao je u samostan sv. Franje Ksaverskoga u Zagreb, a godinu dana poslije otišao je u samostan sv. Franje Asiškog u Odri, gdje je ostao do kraja života.
Ines Grbić
Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić
