Četrdeset i deveti (49.) Katehetski dan Zadarske nadbiskupije održan je u srijedu, 27. kolovoza u Katoličkoj OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru. Susret je počeo misnim slavljem koje je u crkvu sv. Pavla na Bokanjcu predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
„Kateheza nije tek prijenos informacija ili prenošenje vjerske tradicije kao kulturne religiozne baštine. Ona je proces u kojem se vjera rađa, hrani i sazrijeva, mjesto gdje Bog i čovjek stupaju u dijalog. Katehizirati znači pratiti osobe na putu vjere, učiti ih kako slušati Boga u životu, kako uspostaviti dijalog s Njim i kako oblikovati savjest i svakodnevicu u svjetlu Riječi Božje“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da kateheta nije učitelj u klasičnom smislu, nego svjedok i posrednik susreta s Kristom.
„Navještaj Evanđelja nije samo zvanje ni obaveza, obična ljudska aktivnost, nego ulazak u srce Božjeg djelovanja u svijetu. To je ponajprije čin poslušnosti Duhu Svetom koji i danas nadahnjuje i potiče Crkvu da naviješta Riječ života. Kad naviještamo Evanđelje, ne nudimo samo ideje, savjete ili moralne upute, nego darujemo svijetu Krista koji je Put, Istina i Život“, istaknuo je nadbiskup.
Stoga riječ katehete mora biti prožeta osobnim iskustvom vjere i sviješću da je on sâm prvi učenik, a onda učitelj, rekao je nadbiskup. „Kateheta ne prenosi samo sadržaj i znanje, nego život i otvara vrata otajstva spasenja. Katehetska služba nije prvenstveno pedagoška ili didaktička djelatnost, nego duhovno i misionarsko poslanje. Od kateheta se traži vjernost Kristu, Crkvi i onima kojima služimo. Ta odgovornost dotiče savjest, ali je i Božji dar koji nas čini dionicima Kristovog poslanja u zajedništvu s Crkvom“, poručio je nadbiskup, rekavši da je najveći poziv biti suradnik u Božjem djelu spasenja, jer radi za vječnost čovjeka i njegovo neprolazno dobro.
„Biti suradnik u Božjem djelu znači dopustiti Bogu da djeluje kroz nas. To zahtijeva poniznost, jer nitko od nas nije izvor spasenja, već oruđe u Božjim rukama. To traži i odvažnost, jer Evanđelje treba naviještati s cijelim svojim bićem. Naše riječi, svjedočanstvo života, strpljenje, ljubav i ustrajnost, postaju sredstva kojima Bog dotiče ljudska srca i vodi ih k sebi“, rekao je mons. Zgrablić.
Upozorivši da se poziv vjeroučitelja ne smije mjeriti ljudskim kriterijima uspjeha, nadbiskup je rekao da se često ne vide neposredni plodovi toga rada, pri čemu je moguće osjećati slabost i nedostatnost.
„No, Bog nas poziva na vjernost, a ne na vanjsku učinkovitost. Rad za vječnost je ulagati u duše, graditi zajedništvo vjernika, širiti svjetlo Riječi, unositi nadu u tamu svijeta. Sve što prinosimo Kristu, upisano je u vječnost i donosi plod koji nikada neće propasti“, poručio je mons. Zgrablić.
Razmatrajući navješteno Evanđelje u kojem Isus opominje pismoznance i farizeje da su licemjeri, nadbiskup je rekao da tu riječ Isus ne upućuje poganima ni nevjernicima, nego „onima koji poznaju Zakon, proroke, Pisma, Učiteljstvo, tradiciju i povijest Crkve. Isus govori nama koji smo studirali teologiju, koji slavimo sakramente, poučavamo vjeru, propovijedamo, tumačimo Pismo, predvodimo zajednice“, rekao je nadbiskup. Potaknuo je sve da se zapitaju koliko se poučavanje na vjeronauku, za propovjedaonicom, podudara s onim kako živimo.
„Znamo citirati evanđeoske tekstove, retke iz psalama, izreke proroka, ali čujemo li ih što nama poručuju? Potvrđuje li to naš život? Licemjerje o kojem govori Isus uz poklik ‘Jao!’ u koje svi mi, bez iznimke, tako lako upadnemo, nije samo moralna slabost – ono je duhovna laž i duhovni otrov. Ono ne truje samo onoga tko ga nosi, nego i zajednicu u kojoj djeluje. Licemjerje unosi sumnju, udaljenost i hladnoću u međusobnoj komunikaciji. Zajednica u kojoj vlada licemjerje gubi toplinu, postaje sumnjičava, zatvorena, suzdržana. Ljudi se prestaju otvarati jedni drugima i Bogu jer osjećaju da su istina i autentičnost zamijenjene formalnošću i lažnim mirom“, upozorio je nadbiskup, rekavši da u licemjernoj sredini „izvana sve izgleda uredno, pobožno, dostojanstveno, a ispod toga je duhovna nemoć.
Licemjerje širi nepovjerenje, udaljuje srca, razara vjeru malih i obeshrabruje one koji traže Boga iskreno. Kao otrov, licemjerje ubija vitalnost zajednice i čini da vanjski obredi postanu prazne forme. Gdje je licemjerje, tamo nestaje snaga Duha Svetoga, jer Bog ne prebiva u laži. Isus oštro kritizira licemjerje jer ono razara srž odnosa s Bogom“, upozorio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je važan integritet osobe koja istinski traži Boga, a ne gluma.
„Isus ne traži našu bezgrešnost, nego istinu i raskajano srce. Zato nas poziva da skinemo masku, priznamo slabosti i dopustimo Bogu da nas iznutra preobrazi, jer samo iznutra očišćeni možemo biti vjerodostojni“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Pozvao je vjeroučitelje i svećenike da ne budu samo spretni prenositelji sadržaja, nego autentični svjedoci Boga koji se ne nalazi u laži; da žive što govore.
„Crkva gubi autoritet ne zato što je istina manje snažna i jer Krist nije privlačan, nego zato što je često nije pratila naša vjerodostojnost. Na nama je da se uvijek vraćamo izvoru, istini evanđelja“, potaknuo je mons. Zgrablić. Poručio je vjeroučiteljima da ne budu tek prenositelji ideja, nego svjedoci istine; da ne katehiziraju kako bi dobili plaću, „niti ‘oblače’ vjeru kao odoru za pokazati se pred drugima, nego da katehezu shvaćaju kao vlastitu kožu; da u njoj žive“.
„Nemojmo samo savršeno baratati pedagoškim i didaktičkim metodama, nego otvarati srca Bogu. Naš poziv nije da budemo dobri, simpatični, popularni pred ljudima, nego istiniti pred Bogom i otvoreni Duhu Svetom koji želi po nama djelovati. Samo tada naša riječ će imati težinu, a naša prisutnost će donositi život“, poručio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je zahvalio vjeroučiteljima na prisutnosti u životima mladih u školama i župama te vjeroučiteljima koji su otišli u mirovinu: Ozani Crnogorac (OŠ Biograd n/M) i Krešimiru Erliću (OŠ Polača). Crnogorac je vjeroučiteljica koja je prva diplomirala na Visoko teološko – katehetskoj školi u Zadru 1997. godine te je mons. Zgrablić zahvalio pravnom sljedniku te škole, sadašnjem Teološko – katehetskom odjelu na radu u obrazovanju vjeroučitelja.
Nadbiskup je zahvalio i s. Viktoriji Gadža koja je četrnaest godina bila tajnica Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije te poželio blagoslov novom potpredsjedniku Katehetskog ureda, don Marku Dokozi, koji će uz predstojnika Katehetskog ureda i Katehetsko vijeće koordinirati katehetski rad u školama. Zahvalio je i svećenicima što su svoje živote darovali Bogu i narodu, za njihovo djelovanje i pouku.
Nadbiskup je uručio trajni mandat vjeroučiteljicama Luciji Franić i Jasmini Vuleta. Rekao je da je taj mandat znak povjerenja Crkve u njihovu vjernost Kristu i spremnost da prenose dar vjere u odgojno-obrazovnom poslanju Crkve. Nadbiskup je poželio vjeroučiteljima da ih vodi Duh Sveti, da im „daruje mudrost u riječima, strpljivost u poučavanju i ljubav u susretima“.
Izlaganje don Mate Žilića
Nakon mise, don Mate Žilić održao je predavanje o temi „Slikarstvo kao izričaj neizrecivoga u katehezi i školskom vjeronauku“. Žilić je student druge godine na postdiplomskom studiju Katehetike i pastorala mladih na Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu.
Don Mate je govorio o kulturi i ljepoti kao izvorima kateheze prema Direktoriju za katehezu iz 2020. g., u kojem se ističe da korištenje vizualnih prikaza, kao drevna praksa Crkve, olakšava proces razumijevanja i pamćenja sadržaja na brži i neposredniji način. Predstavio je doprinos slikarstva u vjeronauku u odnosu na razne autore, a najviše autorice Marie Luise Mazzarello i Marie France Tricarico. Pojasnio je dijelove u analizi umjetničkog djela koje sadrži simbole koji zahtijevaju interpretaciju.
„Prema te dvije autorice, metoda se sastoji od tri koraka: preikonografsko opisivanje, ikonografska analiza te ikonološka interpretacija. Za vrijeme preikonografskog opisivanja nastoje se izdvojiti i opisati svi motivi prisutni na djelu, ali bez konkretnog i detaljnog određivanja koga ili što bi motiv predstavljao. Ikonografska analiza se sastoji u prepoznavanju i određivanju ranije izdvojenih motiva s ciljem određivanja njihova značenja. U posljednjoj, fazi ikonološke interpretacije nastoje se otkriti značenja prisutnih motiva koja se kriju u prikazanom djelu.
Tim trima fazama, Mazzarello i Tricarico dodaju i četvrti korak koji bi nadopunio tijek opisivanja, analize i interpretacije. To je ikonoteološka interpretacija koju je osmislio dominikanac Eugenio Marino. U toj fazi možemo doći do još dubljeg značenja djela“, rekao je don Mate.
Osim metodologije koju su u kontekstu vjeronauka u školi, a na bazi metode Erwina Panofskog, razvile Mazzarello i Tricarico, postoje i one čiji je izvor u župnoj katehezi ili različitim oblicima evangelizacije. Među njima se ističe projekt Biskupske konferencije iz Puglie pod nazivom Art Street. Uz neke sličnosti s metodom koju su osmislile Mazzarello i Tricarico, tu su i trenuci meditacije i molitve koji osnažuju katehezu i njen religiozni karakter. „Njihov prijedlog analize i interpretacije umjetničkog djela sastoji se od pet koraka. U prvom koraku Vidjeti svatko je pozvan, na objektivan način, promatrati djelo te istaknuti, i u pisanoj formi, ono što vidi, stavljajući naglasak na boje, motive, likove i druge prisutne elemente.
Drugi korak, Čuti, sastoji se u izdvajanju emocija i osjećaja koje djelo budi kod promatrača. Treći korak, Razumjeti, predstavlja trenutak u kojem se sudionicima ponudi ključ za interpretaciju, odnosno, Riječ Božja, egzegetski, povijesni, likovni i ikonološki komentar.
Četvrti korak, Meditirati / Razmišljati posvećen je trenutku u kojem se nastoje spojiti vlastito iskustvo vjere s bilješkama iz prethodnih koraka, s ciljem sastavljanja molitve ili životnog zadatka. U posljednjem koraku, Moliti / Djelovati, svatko ima priliku podijeliti s drugima proživljeno iskustvo. Susret se zaključuje molitvom“, opisao je Žilić.
Nakon izlaganja, u radionicama su vjeroučitelji interpretirali sliku ‘Za njih nema mjesta’ (Lk 2,1-7), autora Tomislava Košte, razmatrajući što im to djelo nastoji poručiti. Slika prikazuje Josipa i Mariju na magarcu, a iza njih je u većem dijelu slike veliki stup od oblaka koji predstavlja Božju prisutnost i zaštitu i u njemu se nazire lik djeteta. Korištena je metoda Panofskog i metoda koju predlaže Art Street, dodatno uz meditaciju i molitvu.
Struktura radionice sastojala se od šest dijelova: uvod, preikonografsko opisivanje, ikonografska analiza, ikonološka interpretacija, meditacija i završna molitva.
Nakon radionica, na završetku zajedničkog susreta, sudionici su putem anonimne digitalne ankete odgovorili da ih je na Koštinoj slici najviše dojmio motiv oblaka, zatim djeteta; a dok su promatrali tu sliku, najviše ih je obuzeo osjećaj sigurnosti, zatim nade, neizvjesnosti, povjerenja, divljenja, malenosti, radosti, ljubavi, zahvalnosti i zaštićenosti.
Prigodni govor don Gašpara Dodića
U prigodnom pozdravu prije početka Žilićevog izlaganja, don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, rekao je da je odgoj „rasplamsavanje života, poticanje na putove slobode smislenog i punog postojanja provedenog u službi istine koja nas oslobađa“.
Podsjetivši na susret Isusa i učenika prema Emausu, Dodić je rekao da „odgajati znači pratiti drugoga od tuge besmisla do radosti života punog smisla, uvodeći ga u blago vlastitog srca i srca Crkve, čineći ga njenim dionikom širenja Evanđelja i svjedokom Uskrslog Gospodina“. Pritom je podsjetio na riječi apostola Pavla u prilog autentičnom odgoju: „Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti“.
„Svi se moramo preispitati o Isusovom odgojnom stilu koji proizlazi iz njegovog odnosa s učenicima iz Emausa, pitajući se je li i u kojoj mjeri je naše zalaganje u odgojno – obrazovnoj službi na sličan način sačinjeno od druženja, sjećanja i proroštva“, potaknuo je don Gašpar, rekavši da nismo sami. Bog koji je odgajao svoj narod u povijesti spasenja, nastavlja nas odgajati i u postmodernom vremenu. Ohrabrivši Isusovom riječju: „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas u svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh” (Iv 14,26), don Gašpar je potaknuo da se pouzdamo u božanskog Učitelja.
U skladu s temom susreta, Dodić je rekao da se sakralna likovna umjetnost smatra plemenitim izrazom ljudske kreativnosti te je usmjerena prema beskonačnoj Božjoj ljepoti koja se na neki način mora izraziti u ljudskim djelima. U posvećenosti hvale i slave Bogu, svrha joj je usmjeriti ljudski um prema Bogu u svetom štovanju kroz umjetnička djela, rekao je don Gašpar.
Istaknuo je metodu didaktika simbola koja se primjenjuje u radu sa sakralnom umjetnošću tj. slikarstvom, čiji je najvažniji predstavnik Hubertus Halbfas. On je temelje te teorije pojasnio u svom djelu “Treće oko – impulsi za religijsku didaktiku”, pri čemu vjeroučitelj može izvući učenike iz njihove rezerviranosti i prodrijeti u razine koje inače ostaju zatvorene.
„Halbfas odbacuje racionalnu definiciju simbola: “Gdje god se simboli opisuju ili prevode, već su lišeni svoje stvarnosti”. Situacija sa simboličkom didaktikom često je slična problemu govora o iskustvima Boga. Jezik istovremeno uključuje interpretaciju. Kad se govori o iskustvima Boga, pokušava se izraziti nešto što je izvan mogućnosti ljudskog jezika, a simbolička didaktika je način prenošenja i odavanja toga misterija“, rekao je don Gašpar Dodić.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
