Na uočnicu blagdana sv. Šime, zaštitnika grada Zadra kojem se utječu vjernici iz cijele Zadarske nadbiskupije, Svečanu Večernju na uočnicu blagdana sv. Šime u crkvi sv. Šime u Zadru u utorak, 7. listopada, predvodio je mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Propovijed nuncija Lingue prenosimo u cijelosti.
Prve večernje hvale svetog Šimuna
Čitanje: Heb 10,5-7
Draga braćo i sestre,
U ovim prvim večernjim hvalama koje nas pripremaju za blagdan svetog Šimuna, pozvani smo svoj pogled upraviti na njegovu skromnu, ali i svečanu osobu.
Pismo nam ne donosi pojedinosti o njegovom dugom životu, ali nam ukazuje na bît njegove osobnosti: Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu (usp. Lk 2,25).
Njegova veličina ne leži u herojskom životu ili u nekom velikom događaju, već u strpljivoj i nadasve poniznoj kreposti, njegovanoj tijekom vremena: u vjernosti. U vjernosti koja se živi dan za danom, godinu za godinom, često u tami vjere, ali uvijek u svjetlu nade.
Šimun je, zapravo, ‘hodočasnik nade’ par excellence, onaj koji korača prema obećanju, iako još nije vidio njegovo ispunjenje.
I upravo u tom dugom, strpljivom iščekivanju nalazimo srce njegove žrtve, prinos koji je Bogu najugodniji.
Možemo zamisliti da je, poput svakoga pobožnog Izraelca, Šimun prinio brojne žrtve u Hramu. Ali životinje, plodovi zemlje, tamjan što ga je prinosio – sve je to već pripadalo Gospodinu. Što je mogao dati Bogu, a što već nije bilo Njegovo? Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio, kaže Poslanica Hebrejima koju smo čuli.
Najugodnija žrtva Bogu jest ona nas samih, našega tijela, a osobito naše slobodne volje: Paljenice i okajnice ne sviđaju ti se… Tada rekoh: Evo dolazim (…) vršiti, Bože, volju tvoju.
Ono što Bog od nas očekuje, više od bilo čega, jest naš pristanak Njegovoj volji. Naše „Da“, koje se ne izgovara jednom zauvijek, nego se obnavlja u svakoj životnoj dobi, u svjetlu, kao i u tami.
Sve što imamo je dar koji smo primili. Jedino što možemo nazvati doista svojim, i stoga to možemo Bogu darovati, jest naša slobodna odluka da ljubimo, da slijedimo, da se povjerimo.
Prava žrtva svetog Šimuna nije bila ništa drugo nego upravo to: darovao je Bogu svoju volju u činu povjerenja i potpunog predanja. Darovao je svoje iščekivanje, sve svoje vrijeme.
Njegov je život bio trajno odricanje od vlastite volje, kako bi se zaodjenuo Božjom voljom.
Odabrani odlomak iz Poslanice Hebrejima savršeno osvjetljuje njegov život. Ono što će Krist u punini ostvariti ispivši gorki kalež koji mu je Bog dao, Šimun je unaprijed živio u svojoj svakodnevnoj vjernosti: volju je prinosio Bogu kao živu žrtvu, dan za danom.
Njegov nas život duboko izaziva. I mi smo pozvani prinijeti svoj duhovni kult, svoju živu žrtvu: ne ono što posjedujemo, već ono što jesmo.
Radi se o tome da Bogu ne dajemo ono suvišno, nego samu bît svojega života – svoju volju, kako bi se uskladila s Njegovom.
U tom smislu, sveti nas Šimun, hodočasnik nade, uči što znači imati zrelu i strpljivu vjeru, sposobnu čekati u tami i u poniznosti prepoznati glavnu stazu kojom se prinosi žrtva koja je Bogu najugodnija: srce koje slobodno i s ljubavlju izabire pripadati Njemu.
I mi, po zagovoru svetog Šimuna, molimo Boga za milost da naš život postane dar ljubavi, kroz slobodno i radosno „Da“ Bogu, svjesni da je prva volja koju Bog od nas traži ona koju je Isus sažeo u svojoj zapovijedi: Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.
Tako ćemo se, kad dođe naš čas, moći pridružiti glasu svetog starca iz Jeruzalema i biti spremni s njime reći: Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru.
A tada ćemo, ako budemo ljubili i služili Kristu u braći vršeći Njegovu volju, i sami čuti Njegove riječi: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!, jer ste činili moju volju: Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni… (usp. Mt 25, 34-36).
Nuncij Lingua postao počasni član Bratovštine sv. Šime u Zadru
Za vrijeme Svečane Večernje, nuncij Lingua primio je počasno članstvo u Bratovštini sv. Šimuna, koja u gradu koji stoljećima čuva relikvije pravednog starca njeguje pobožnost prema tom svecu.
Tom je prigodom u crkvi sv. Šime održana svečanost primanja novih članova Bratovštine, koja čuva i promiče duhovnu i kulturnu baštinu povezanu s čašćenjem relikvije sv. Šimuna.
Čuvar svetišta don Damir Šehić izrazio je zahvalnost mons. Lingui na dolasku i sudjelovanju u molitvenom zajedništvu, istaknuvši kako je njegov pohod „znak blizine i očinske brige Svetoga Oca prema Zadarskoj Crkvi“.
U pozdravnom govoru upućenom apostolskom nunciju, predstavnik Bratovštine, glavni brat gosp. Boris Vukašina, izrazio je zahvalnost Bogu i Crkvi za njegov posjet i pastirsku blizinu, istaknuvši kako je „prisutnost pastira uvijek znak Kristove blizine svome narodu. Naš Grad Zadar i ova Bratovština prepoznaju u Vama brata i oca, prijatelja i svjedoka vjere“, istaknuo je Vukašina.
Predajući nunciju počasno članstvo, čuvar svetišta sv. Šime don Damir uime bratovštine je rekao: „Primite ga kao znamen zajedništva, kao sveti vez koji će Vas svezati s ovim oltarom, ovim Gradom i ovim pukom, da u svakoj svojoj molitvi znate: ovdje u Zadru, kod svetoga Šimuna, imate braću i sestre koji mole za Vas“.
Nuncij Lingua zahvalio je na iskazanom prijemu i daru te istaknuo kako u Zadru osjeća „živu vjeru koja diše iz povijesti i liturgije“, potaknuvši sve prisutne da ostanu vjerni baštini svetaca koji su Crkvi darovali svjetlo vjere i primjer postojanosti. Također je naglasio kako je sv. Šimun most Istoka i Zapada.
Nuncija je pozdravio i Šime Erlić, gradonačelnik Zadra te mu je uručio prigodni poklon i zaželio blagoslovljeni boravak u gradu sv. Šime. Svečanost je završila blagoslovom apostolskog nuncija i zajedničkom molitvom za Grad Zadar, njegov narod i sve članove Bratovštine sv. Šimuna.
don Damir Šehić
Foto: Svetište sv. Šime, Zadar
