Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu Bogojavljenja u utorak, 6. siječnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Bogojavljenje je blagdan stariji od Božića, otajstvo Božje objave svim narodima i otajstvo vjere u kojem Crkva prepoznaje Boga koji se objavljuje i čovjeka koji ga traži, rekao je nadbiskup, poručivši: „Bog ne ostaje skriven u obećanjima i proročanstvima, nego ulazi u povijest, u konkretnost ljudskog života, u slabost i siromaštvo djeteta. Bog se ne objavljuje samo nekolicini izabranih, nego svima: poganima i Židovima, učenima i neukima, onima koji vjeruju i koji traže Boga. Mudraci s Istoka postaju slika cijelog čovječanstva na putu prema Bogu“.
Zvijezda zasjala na nebu pri Isusovom rođenju nije samo astronomski znak, nego slika svjetla koje Bog stvara u tami ljudskog života, istaknuo je nadbiskup. „U noći našeg postojanja, u trenucima zbunjenosti, gubitaka, grijeha i lutanja, Bog nam daje znak. Život bez Krista često nalikuje noći: u njoj se teško snalazimo, gubimo orijentaciju i zalutamo. Upravo u takvoj noći, Bog progovara i poziva nas da ne ostanemo u tami, nego da krenemo prema svjetlu“, potaknuo je mons. Zgrablić.
To svjetlo, zvijezda, u noći našeg života, znači mudrost, istaknuo je nadbiskup. „Biblijska mudrost nije što i učenost, snalažljivost ili inteligencija kakvu cijenimo u svijetu. Mudrost se rađa u srcu, ne prvenstveno iz čovjekovog napora, nego iz odnosa s Bogom“, naglasio je predvoditelj slavlja.
„Mudrost o kojoj govori Sveto pismo je Božji dar, plod koji sazrijeva slušanjem Božje riječi, životom u savezu s Bogom, u otvorenosti Duhu Svetome. U knjigama Mudrosti Starog zavjeta mudrost je prikazana kao osoba koja poziva čovjeka da izabere život, da ne ide putem oholosti, nasilja i privida, nego putem pravednosti, poniznosti i vjernosti. Zato mudrost ima moralnu i duhovnu dimenziju, očituje se u ispravnom razmišljanju i u ispravnom življenju. Biblijski mudar čovjek nije koji sve zna, nego zna da pripada Bogu Stvoritelju, zna gdje mu je oslonac i kome povjerava svoj život. Ta mudrost oblikuje savjest, vodi odluke i usmjerava slobodu prema dobru“, poručio je nadbiskup.
U tom smislu, mudrost srca znači sposobnost slušanja Boga i vlastite savjesti. „To je sposobnost razlučivanja, prepoznavanja što dolazi od Boga, a što od lažnog sjaja svijeta. Mudrost koju Bog daruje pomaže nam razlikovati istinu od laži, trajno od prolaznoga, život od onoga što prividno obećava život. Uči nas prepoznati Božje djelovanje i gdje ga ne bismo očekivali: u slabosti, križu i jednostavnosti“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Za kršćanina, mudrost ima lice i ime. Sv. Pavao kaže da je Krist „Božja mudrost“ (1 Kor 1,24). U Isusu biblijska mudrost postaje vidljiva, utjelovljena, dohvatljiva. Biti mudar u biblijskom smislu znači oblikovati život po Kristu, dopustiti Kristu da misli i osjeća u nama, da prosvjetljuje naše odluke, gleda našim očima, govori našim ustima, djeluje po našim rukama, da ljubi našim srcem, rekao je nadbiskup.
No, zbog grijeha, straha, taštine, lažne sigurnosti i kompromisa, ne uspijevamo vidjeti sebe, druge ni Boga. „Takvo srce, umjesto mudrosti, prihvaća privid kao istinu, sjaj koji vara i moć koja zavodi. Blagdan Bogojavljenja je poziv na razotkrivanje, na put vjere mudraca iz Evanđelja. Hod u vjeri znači izlazak iz navika, udobnosti, iz zatvorenosti u vlastite sigurnosti. Nije dovoljno samo čuti vijest o Isusovom rođenju i ugledati zvijezdu. Potrebno je krenuti za njom“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da put vjere vodi mudrace u Jeruzalem, u grad Svetog Pisma.
„Naša iskustva, osjećaji i nutarnji poticaji trebaju biti pročišćeni Božjom riječju koja otkriva gdje se rađa Spasitelj. No, Pisma nisu dovoljna ako ostanu samo informacija. Pismoznanci su znali gdje će se Krist roditi, ali nisu krenuli prema Betlehemu jer je njihova vjera bila kruta i samodostatna. Herod je čuo istinu, ali se uznemirio jer je osjetio prijetnju svojoj moći“, rekao je mons. Zgrablić.
Upozorio je na opasnost da i mi ostanemo pismoznanci: „da znamo, ali ne živimo; slušamo, ali ne krećemo. Herodi našeg vremena, u nama i oko nas, uznemiruju se pred Kristom jer On razotkriva lažne sigurnosti i poziva na obraćenje. No, tko poput mudraca posluša Pisma i krene dalje, doživjet će da zasja zvijezda mudrosti, ispunja ga radošću i vodi prema mjestu gdje se rodio Spasitelj“, poručio je nadbiskup.
Meister Eckhart, srednjovjekovni mistik, poklonstvo mudraca naziva „Božićem duše“. „Taj Božić ne događa se odjednom, bez traženja i hoda. Rađa se u našoj nesigurnosti, u sumnjama, duhovnoj krhkosti, u putu vjere. Zvijezda vjere nekad jasno svijetli, a nekad se gubi iz našeg vidokruga, ali se uvijek ponovno pojavljuje onima koji ne odustaju od traženja“, ohrabrio je mons. Zgrablić.
Razmatrajući poklonstvo mudraca Djetetu, nadbiskup je rekao da je klanjanje duboki, nutarnji čin vjere: „Pasti ničice znači priznati istinu o Bogu i o sebi: Bog nije dodatak našem životu, usputna pomoć ni ukras naših planova, nego temelj svega što jesmo i što imamo“.
Riječ adoracija dolazi od latinskog ad os (oris), što znači „prema ustima“, „na usta“, gestu približavanja ruke ustima i njeno usmjeravanje prema onome kome se iskazuje čast. Ta riječ znači bliskost, prisnost, intimu. Adorirati znači približiti se, biti sasvim blizu, gotovo u dahu drugoga. Tek iz takvog poklonstva, klanjanja, rađa se darivanje, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da kad se čovjek klanja Bogu, spontano otvara ono što ima i što jest.
„Klanjanje je središnji čin Bogojavljenja. Bog se objavljuje, a čovjek odgovara klanjanjem i prinosom darova. U tom činu mudraci priznaju da su pronašli što su tražili, da je njihova potraga završila u susretu. Poklonstvo je vrhunac puta vjere: trenutak kad srce nalazi svoj dom, jer je blizu onoga koji je Istina, Ljubav i Život“, poručio je mons. Zgrablić.
Zlato, tamjan i smirna su cjeloviti dar čovjeka Bogu: predstavljaju najbolje što imamo, što uzdižemo k nebu i što je slomljeno i ranjeno. „Bog ne traži što je savršeno, On želi cijelo naše srce. Pokloniti Isusu zlato znači predati mu svoj život, svoju slobodu, svoje odluke. Tamjan je znak molitve, hvale i zahvaljivanja. Pokloniti Isusu tamjan znači priznati njegovo božanstvo i da naš život postane molitva koja se uzdiže Bogu. Smirna, pomast za umiruće i lijek za rane, govori o ljudskosti, patnji i smrti. Pokloniti Isusu smirnu znači donijeti mu svoju grešnost, svoju ranjenost, krhkost, sve što treba iscjeljenje“, pojasnio je mons. Zgrablić.
Poželio je da nam Bogojavljenje bude poticaj da i mi krenemo putem mudraca. Povratak mudraca drugim putem znači da susret s Kristom mijenja put; drugi put znači obraćenje, novi način razmišljanja.
Na Bogojavljenje je počela Devetnica sv. Stošiji, zaštitnici Zadarske nadbiskupije. Nadbiskup je poželio da nas vodi zvijezda vjere koja je vodila i sv. Stošiju u noćima života, Kristu koji je postao Bog s nama, da nam daruje mudrost i radost.
Na početku mise, nadbiskup je poškropio puk blagoslovljenom vodom koju je katedralni župnik Josip Radojica Pinčić blagoslovio na večernjoj misi dan prije svetkovine Bogojavljenja.
I. G.
Foto: Ines Grbić
