Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić blagoslovio je sliku sv. Hedvige, poljske kraljice koja je hrvatskog podrijetla po svojoj majci, kraljici Elizabeti Kotromanić, u crkvi sv. Šime u Zadru u subotu, 23. kolovoza.
Slika sv. Hedvige postavljena je na sjeverni bočni zid u crkvi sv. Šime, a pokraj te slike je don Damir Šehić, upravitelj svetišta sv. Šime, dao postaviti i relikvijar s relikvijom sv. Hedvige koja je predana u zadarsku crkvu sv. Šime za vrijeme mise 14. studenog 2023. godine.
Veličina slike sv. Hedvige je 60 x 80 cm, akril na platnu, a njena autorica je akademska slikarica Iris Mihatov Miočić. Nadbiskup je čin blagoslova slike te prisutnost i poljskih vjernika na misi nazvao „susretom vjere i baštine“ i „znakom duhovne povezanosti dvoje svetaca, dva vremena i dva naroda“.
Spomendan sv. Hedvige je upravo na završetku osmine sv. Šimuna, 16. listopada, zadnjeg dana osmine od blagdana sv. Šimuna koji se slavi 8. listopada, što je također providonosna činjenica u prilog povezanosti svetih Šimuna i Hedvige.
Nadbiskup je zahvalio krakovskom nadbiskupu Mareku Jędraszewskom koji je dopustio darovati moći sv. Hedvige svetištu sv. Šime na zamolbu mons. Zgrablića i mons. Pawłu Baranu, župniku krakovske katedrale u kojoj se čuvaju relikvije sv. Hedvige, jer su Zadru „velikodušno darovali relikvije ‘poljske majke’, kako Poljaci nazivaju sv. Hedvigu“. Poljski narod nije izgubio sjećanje na svoju kraljicu, istaknuo je mons. Zgrablić.
Uz blagoslov slike, ujedno je u crkvi sv. Šime trajno izložena Hedvigina relikvija i predana puku na čašćenje. Slika i relikvijar sv. Hedvige koji se sada nalaze u blizini Škrinje sv. Šime su pred pogledom vjernika kada silaze niz stepenice nakon obilaska Škrinje sv. Šime koja je na postolju iznad glavnog oltara u svetištu.
Lik Hedvige kao djevojčice, s njenom majkom, kraljicom Elizabetom i dvije sestre, prikazan je u reljefu na stražnjem dijelu Škrinje sv. Šime. Škrinju sv. Šimuna u kojoj se nalazi svečevo tijelo dala je izraditi upravo majka sv. Hedvige, hrvatsko – ugarska kraljica Elizabeta Kotromanić 1377. godine. U svetištu sv. Šime koji je svojim rukama primio Dijete Isusa postavljene su slika i relikvija „druge velike osobe koja je u svom srcu nosila Krista – svete kraljice Hedvige“, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako je „Božja Providnost htjela da ta sveta poljska kraljica bude vezana uz škrinju sv. Šimuna još od svoga djetinjstva“.
Blagoslov slike predstavlja „trenutak duhovne povezanosti među narodima, svetima i vjekovima. To je susret starozavjetnog pravednika i novozavjetne svetice; susret sv. Šime koji je u Hramu dočekao ispunjenje Božjih obećanja i sv. Hedvige, kraljice koja je svojim životom ostvarivala Kristovo kraljevstvo na zemlji. To je susret Božjeg naroda koji se rado okuplja oko sv. Šimuna Bogoprimca“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši kako je providonosni Božji dar da „relikvija kraljice koja je cijelog života tražila Krista, sada prebiva uz sv. Šimu, onoga koji ga je prvi u Hramu prepoznao“.
Na poleđini Škrinje sv. Šime, u lijevoj kaseti prekrivenoj biljnim motivima, prikazana je donatorska scena u kojoj kraljica Elizabeta predaje škrinju sv. Šimunu. Ispod toga motiva prikaza škrinje ukucani su i likovi kraljičine tri kćeri, Marije, Hedvige i Katarine, s njihovom majkom kraljicom.
Životopis sv. Hedvige
Nadbiskup je u propovijedi predstavio i životopis sv. Hedvige. „Hedviga je rođena između 3. listopada 1373. i 18. veljače 1374. u Budimu. Bila je kćerka hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i poljske kraljice Elizabete Bosanske. Njeno rođenje povezalo je tri naroda – ugarski, hrvatski i poljski.
Kao djevojčica, Hedviga je pokazivala zrelost, mudrost i nježnost. Nakon smrti njenog oca Ludovika, poljsko plemstvo je odlučilo upravo njoj, tada jedva jedanaestogodišnjoj djevojčici, povjeriti prijestolje. Tako je Hedviga 16. listopada 1384. okrunjena za kraljicu Poljske“, rekao je mons. Zgrablić. Sv. Hedviga nije dugo živjela. Nakon poroda svoje kćeri Elizabete Bonifacije, koja je preminula mjesec dana nakon rođenja, Hedviga je umrla 17. srpnja 1399., u 25. godini života.
„No, ono što je ostavila iza sebe nije umrlo. Njena djela, njena ljubav i vizija živjeli su u srcima poljskog naroda. To potvrđuje i što je papa Ivan Pavao II., prepoznavši njen uzorni kršćanski život, proglasio Hedvigu blaženom 1986., a svetom 1997. u Krakovu“, istaknuo je mons. Zgrablić.
„Hedviga je bila izuzetno obrazovana žena. Voljela je knjige, glazbu i umjetnost. Znala je više jezika i prevela je neka djela s latinskog na poljski jezik. Posebnu brigu posvetila je školovanju mladih Poljaka i Litavaca. Odrekla se dijela kraljevskog nakita i osobnog bogatstva kako bi financirala obnovu i razvoj sveučilišta u Krakovu, koje je kasnije, u čast nje i njenog supruga, nazvano Jagiellońsko sveučilište. Njenim zalaganjem ondje je osnovan teološki fakultet, jer je željela da Crkva u Poljskoj i Litvi ima učene i mudre pastire“, rekao je nadbiskup.
O povezanosti osobnosti Rute i sv. Hedvige
Razmatrajući pročitanu Božju riječ, nadbiskup je rekao da lik Rute simbolično povezuje tri osobe: svete Hedvigu i Šimuna i sve koji časte njihove relikvije.
Hedviga i Ruta bile su „žene velikog duha. Ruta, žena stranog podrijetla, usprkos toga postaje blagoslov za izabrani izraelski Božji narod. Ruta ulazi u povijest spasenja zato što je vjerna, blaga i odana. Ona ostavlja svoj narod, svoju sigurnost i svoju prošlost kako bi služila drugome, svojoj svekrvi Noemi, a preko toga i Božjem narodu“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da su Ruta i Hedviga bile iz drugih kultura i zemalja, a zbog vjere i ljubavi pristupile su Božjem narodu u kojem su po udaji živjele i ostavile trajan blagoslov.
„Sv. Hedviga, iako rođena u kraljevskom dvoru i okružena raskoši, nije ostala zatvorena u palače. Nju su, kao i Rutu, vodili ljubav, povjerenje i vjera. Udajom za Vladislava II. Jagela, kneza Litve 1386. godine, Hedviga ne samo da je ujedinila Poljsku i Litvu u veliku državnu zajednicu, nego je i otvorila vrata kršćanstvu u Litvi, tadašnjoj najvećoj poganskoj zemlji Europe. Potaknut njenim primjerom i vjerom, njen muž Vladislav primio je krštenje, čime je započela nova era za cijelu regiju“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Nadalje, poput Boaza iz prvog čitanja, Hedviga je bila „dobrostiva, pravedna, brižna i velikodušna. Otvarala je bolnice, pomagala crkve i samostane, osnovala je biskupiju u Vilniusu, uvodila narodni jezik u liturgiju te je neumorno brinula za siromahe, udovice, trudnice i djecu. Već za života narod ju je štovao kao sveticu, jer su njena blagost i dobrotvornost bile velike kao i njena politička mudrost“, naglasio je nadbiskup.
O povezanosti duhovnog nasljedovanja sv. Šimuna i Hedvige
„Sv. Šimun je prepoznao u Djetetu Isusu ispunjenje svih Božjih obećanja, kao što su Hedviga i Ruta znale prepoznati Boga u konkretnim, ljudskim okolnostima.
I mi smo pozvani postati duhovna djeca Rute, Šimuna i Hedvige: ljudi koji žele služiti Bogu i bližnjima, koji se ne boje nositi Krista u svakodnevicu, u tišinu molitve, u služenje i u žrtvu“, potaknuo je mons. Zgrablić.
„Sveti Šimun starac je vjerno čekao ispunjenje obećanja i u Hramu je dočekao Mesiju, a sv. Hedviga, kraljica je kroz svoje kraljevstvo i darove željela pripraviti mjesto tom istom Spasitelju u srcima svoga naroda.
Sv. Šimun je držao Krista u naručju, sv. Hedviga ga je nosila u duši. On je prepoznao Dijete, ona ga je prepoznavala u svakom siromahu. On ga je slavio u Hramu, ona u dvoru, na ulici, u školi, na bojištu i u molitvi pred crnim križem u wawelskoj katedrali, gdje se, prema predaji, sâm Krist ukazivao Hedvigi u njenim tihim, mističnim molitvama“, rekao je nadbiskup, dodavši da sveti Šimun i Hedviga u zadarskoj crkvi sv. Šime predstavljaju „znak suradnje vjere, mudrosti i ljubavi“.
Po njima, crkva sv. Šime biva „svjedokom europske kršćanske baštine koja je nadišla granice i jezike. Ta crkva je dom starozavjetnog starca, poljske kraljice, stanovnika Zadra, hodočasnika sv. Šimunu i naroda koji gledaju što Bog čini po onima koji ga ljube, iščekuju i koji mu služe“, poručio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je potaknuo vjernike da se zapitaju hoće li poput sv. Hedvige i sv. Šimuna prepoznati Krista kad dođe, nositi u srcu ili će ga zamijeniti za ispraznosti ovoga svijeta.
Poželio je da nas primjer sv. Hedvige nauči „kako se kraljevstvo Božje gradi tiho, skromno, iznutra, u srcu, obitelji, svom narodu; kako se s ljubavlju može mijenjati cijeli narod, kako svetost nije nešto daleko, nego konkretno, moguće i blizu, namijenjeno svima“.
Sv. Šimun neka nas nauči „kako se strpljivo čekaju Božja obećanja jer ona neće izostati niti nas razočarati; kako u tišini i ustrajnosti njegovati vjeru i kada se čini da se ništa ne mijenja; prepoznavati Isusa kad dođe k nama, da ne prođemo pokraj Njega ravnodušno, nego da poput sv. Šimuna budemo spremni primiti Isusa u svoje ruke, srce i dom. Molimo ga da nam izmoli mirno srce koje strpljivo čeka Božje vrijeme, srce koje zna da Gospodin nikada ne kasni“, poručio je mons. Zgrablić.
Potaknuo je na molitvu sv. Šimunu „da nas nauči gledati dalje od sadašnjeg trenutka, prema vječnosti i svakodnevno živjeti u pouzdanju da Bog ispunjava svoja obećanja na najbolji način i u za nas najprikladnije vrijeme“, rekao je nadbiskup Zgrablić.
Prigodni govori Barana i Šehića na kraju mise
U misi su koncelebrirali Paweł Baran, župnik krakowske katedrale na Wawelu, don Damir Šehić, župnik župe sv. Šime, svećenici podrijetlom Poljaci djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji: Franjo Kowal, Zbigniew Jacek Korcz i Andrzej Jan Stepien i još sedmorica svećenika.
Na kraju mise, prigodnu riječ uputio je vlč. Paweł Baran, wawelski katedralni župnik, ujedno i čuvar svetišta sv. Hedvige čije su moći u krakowskoj katedrali. Baran je zahvalio mons. Zgrabliću i don Damiru Šehiću na pozivu da dođe u Zadru.
Rekao je da su sveci uzor vjernicima u vođenju Duhom Svetim i poticaj neka dopustimo da nas Božja ruka vodi kroz život. Svetac koji je postigao zajedništvo s Bogom zagovara nas kod Boga kojega gleda licem u lice. Baran je istaknuo da krakowsku katedralu i svetište sv. Šimuna povezuju dvije važne stvarnosti: relikvija sv. Hedvige i prisutnost djece u ta dva svetišta.
„Katedralu u Krakowu pohodi puno mladih obitelji s djecom te ih upućuju na put prema Bogu i svetosti. Sv. Hedviga uslišava molitve vjernika. U Poljskoj je najviše zazivaju bračni parovi koji žele imati potomstvo, a imaju poteškoća sa začećem. Mole se sv. Hedvigi za začeće i blagoslovljen porod.
Utorak je u wawelskoj katedrali posvećen sv. Hedvigi, kada puno mladih obitelji dolazi prikazati svoje dijete koji su dobili po zagovoru sv. Hedvige, zahvaljuju i mole da ih ona čuva kao obitelj. Neka sv. Hedviga zagovara sve koji dolaze u crkvu sv. Šime i Zadarsku nadbiskupiju, sve vjernike i osobito žene“, poručio je vlč. Paweł Baran.
Don Damir Šehić je zahvalio na pohodu mons. Zgrabliću, rekavši da je Vicko Zmajević bio zadnji zadarski nadbiskup koji je u 18. st. blagoslovio slike koje se nalaze u svetištu sv. Šime.
Istaknuvši da je sv. Hedviga utkana u identitet svetišta sv. Šime, rekao je da je Hedviga kao mala djevojčica zasigurno promatrala Škrinju sv. Šime čiju je izradu kod majstora Franje iz Milana naručila njena majka Elizabeta te je postavljena u svetište 1380. godine.
„Srce sv. Hedvige bilo je u okruženju raskoši dvora u kojem je živjela, ali i dara majke koja je bila spremna izdvojiti iz svoje kraljevske riznice i dati dio za ljude koji dolaze u Crkvu moliti Boga.
Hedviga je to naslijedila i nosila dalje kroz život. Majka Elizabeta molila je za svoju djecu i biva uslišana u najvećem daru; ne u daru zdravlja i dugih godina, nego u daru svetosti svoje djece. Hedvigina majka, kraljica Elizabeta, molila je za nešto drugo, za muškog potomka, ali je dobila najveći dar, svetost svoje kćeri koja je pronijela Evanđelje u vrlo ranoj dobi“, istaknuo je don Damir.
Rekao je da je u zadarskom svetištu sv. Šime počela svetost Hedvige te se nastavila u Poljskoj, na sveučilištu, u Krakowu, Litvi i svim mjestima kojima je prolazila. Podsjetio je da je sv. Ivan Pavao II. bio povezan sa sv. Hedvigom; završio je fakultet na Sveučilištu kojega je Hedviga osnovala i koji nosi njeno ime. Šehić je rekao da je taj dan i u znaku prijateljstva između Crkava u Hrvatskoj i Poljskoj. „Sv. Šimun, starac Starog zavjeta i sv. Hedviga, svetica Novog zavjeta, povezuju nas i potiču da i mi u ovom vremenu odgovorimo Božjem pozivu na svetost“, potaknuo je don Damir Šehić.
Na misi je bila i Weronika Staniec Porczyk, prva savjetnica i načelnica Odjela za političko – ekonomska pitanja u Veleposlanstvu Republike Poljske u Hrvatskoj, u ime poljskog veleposlanika u Hrvatskoj.
Subota je hodočasnički dan u svetištu sv. Šime te su taj dan u svetište hodočastili vjernici pašmanske župe sv. Tome iz Dobropoljane sa župnikom Ivanom Babjakom i članovi Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Zadar.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
