Korizmenu duhovnu obnovu za studente i radničku mladež u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 25. ožujka, predvodio je don Mirko Šakić, župnik župe Gospe od Zdravlja u Podstrani.
Don Mirko je predvodio misno slavlje i propovijedao, nakon mise je održao prigodni nagovor, potom klanjanje pred Presvetim. Razmatrajući značenje blagdana Blagovijesti, don Mirko je rekao da se i u tom činu Bog pokazao kao onaj koji prilazi čovjeku. „Bog nije daleki Bog, do kojeg mi trebamo doći, do kojeg smo mi došli. To je razlika između kršćanstva i drugih religija.
Bog je došao k nama, spustio se; nije mogao bliže i niže. To slavimo u događaju Blagovijesti – Božji čin poniženja, kad u Božjem Sinu, Isusu Kristu, počinje Božje djelo otkupljenja za svakoga, za čitav svijet“, rekao je don Mirko, istaknuvši da je Bog želio čovjeka koji je vrhunac Božjeg stvaranja. „Nema ništa veće od toga. Prvo i najvažnije je da si željen. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi i na svoju sliku, sebi sličnoga i Bog želi čovjeku samo dobro. Bog ne želi čovjeku zlo. Bog ne zabija nož u leđa, kao što čovjek učini čovjeku“, istaknuo je don Mirko.
No, čovjek se izgubi, pomisli da može sam, kao što su Adam i Eva nasjeli na laž da znaju bolje. Dogodio se pad i okrenuli su leđa Bogu.
„To nazivamo grijehom. Svaki grijeh je udaljenost od Boga. Udaljavanje koje je nekad više, nekad manje, ne samo od Boga i bližnjega, nego se udaljavamo i od sebe, kad se prepustimo grijehu“, upozorio je Šakić.
No, „Bog ne želi ostaviti čovjeka koji mu je okrenuo leđa. Bog čovjeka ne izdaje, ne ostavlja. Bog na razne i sve moguće načine pokušava doći do čovjeka, do najsvetijega u čovjeku, a to je čovjekovo srce, odnosno nutrina“, istaknuo je don Mirko.
Podsjetio je da je na drugu korizmenu nedjelju navješteno kako je Isus trojicu učenika poveo na visoku goru gdje se dogodilo preobraženje. Na toj gori pojavili su se Mojsije koji označava Zakon i Ilija koji označava proroke.
Zakon i proroci su bili Božji pokušaji, a bilo ih je puno, da Bog dođe do čovjekovog srca. Pismoznanci i farizeji kojima je Isus smetao poznavali su Božje zapovijedi i još 613 zakona i sve su ih izvršavali. No, Isus je rekao: „Ako vaša pravednost ne bude veća od toga, nećete u kraljevstvo“.
„Nije dovoljno znati ni izvršavati. Važno je srce. Kroz razne proroke i zakon Bog pokušava doći, doziva čovjeka i ne uspijeva zahvatiti čitavo čovjekovo srce. I onda daje svoje najmilije – daje svoga Sina, šalje ga u svijet koji je bolestan, zao, u tami. Bog se ponizio, spustio se“, rekao je don Mirko.
Podsjetio je da na početku korizme čujemo proroka Joela koji više puta kaže: ‘Vratite se Bogu, svim srcem!’. „Korizma je vrijeme vraćanja Bogu. Nitko nije toliko dovoljno blizu Bogu da ne može doći još bliže“, poručio je Šakić. Rekao je da kršćanin nije pozvan biti čovjek samo za sebe, nego da ide dalje, da nosi Boga drugome. Zato nam je uvijek iznova potreban Marijin ‘Da’, svaki dan iznova započeti s ‘Da’ Bogu, potaknuo je propovjednik. Naglasio je da Zli ne voli Mariju jer je Marija rekla ‘Evo službenice Gospodnje“, a Đavao je rekao da neće služiti Bogu. U tome je razlika.
„Naše ograničenosti, slabosti i grijeh podsjećaju nas na istinu o nama, a to je da ne možemo sami. I to je oslobađajuće. Oholost znači misliti i postupati na način ‘Mogu sam’. Korijen svih grijeha je oholost. A ne mogu sam. I to nije tragično – to je dobro prihvatiti i živjeti, da ne mogu i da ne moram sam. Da postoji netko tko mi jedva čeka pomoći, a to je Bog koji se spustio, utjelovio; koji je uzeo sve naše ljudsko, da bismo mi mogli biti dionici božanskoga. Sve u nama čezne za životom. A život nema kraja“, istaknuo je don Mirko, ohrabrivši da nas Bog ljubi unatoč svemu.
„Bog je veći od naših grijeha, padova, slabosti, navezanosti, izgubljenosti, strahova, tjeskobe, od svega što nas pritišće. Povjeruj to i dopusti Bogu da trajno uzme sve što treba“, potaknuo je don Mirko. Poželio je svima da kušaju Božju blizinu i ljubav koju Bog ima za nas. Potaknuo je na redovitu ispovijed, rekavši da „Bog čovjeka oblikuje kroz sakrament ispovijedi. Udaljimo se od Boga i Bog želi učiniti nešto za nas u sakramentu ispovijedi“.
U nagovoru nakon mise, Šakić je govorio o snazi Božjeg pogleda koji preobražava i zacjeljuje čovjeka. Rekao je da čovjek doživljava razne susrete u kojima nešto primi ili izgubi, u nekima nešto da; neki susreti nas ispune s nečim dobrim ili lošim, neki nas isprazne.
„Čovjek je sretan kad ima dobre susrete u životu. U Evanđelju je opisano puno susreta. Bludnica susreće pogled Isusa koji sve mijenja. Carinik kojeg nitko nije volio, u jednom trenutku u pogledu Isusa sve ostavlja i polazi za njim. U novcu je imao sigurnost, no susreo je pogled koji sve mijenja“, rekao je don Mirko.
Šakić je rekao da blaženstvo „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati“, nije samo krepost čistoće, nego i sloboda da čovjek može vidjeti Boga u svemu, ali najprije u sebi.
„Često smo poraženi u pozivu da ljubimo Boga i bližnjega. Osobe koje su nam najbliže je teško ljubiti. Ako ne vidim sebe Božjim pogledom, sve se ruši i ide ukrivo“, upozorio je don Mirko, rekavši da ljudi zaborave koliko su veliki u Isusovom pogledu.
„Kroz cijelu povijest Bog stalno pokušava doći do čovjeka. Čovjek se udalji od Boga, ali ne može se dogoditi da se Bog udalji od nas“, rekao je don Mirko, istaknuvši da križ Isusa pokazuje koliko čovjek vrijedi, dokle Bog ide; Bog nema mjere u ljubavi za čovjeka.
„Isus je tu da bi se čovjek mijenjao. Korizma nije vrijeme mene, nego vrijeme za mene. Ako je to vrijeme mene, onda sam ja u središtu. Molitva i odricanje su potrebni da Bog nešto učini za mene. Pokažeš svoju moć kad kažeš da si nemoćan. Kad ja ne mogu, Bog može. Daj Bogu u povjerenju i onda on to rješava“, poručio je Šakić, navodeći potom sadržaj Božje riječi kroz pet korizmenih nedjelja.
„Prve korizmene nedjelje Isus je u pustinji. Pustinja je odmak od stvarnosti da bi čovjek vidio što je bitno. Isus poražava Zloga Božjom riječi. Ne možemo pobijediti Zlo svojim snagama.
Nakon pustinje je uspon na visoku goru, preobraženje. I to nam je potrebno. Ako je to Isusu bilo potrebno i nama je potrebno to penjanje na goru.
Treće korizmene nedjelje je susret Isusa i Samarijanke koja je u podne išla po vodu, po žegi. Isus od nje traži piti. Četvrte korizmene nedjelje je susret Isusa i slijepca od rođenja koji je bio prosjak. Isus kaže da je svjetlo svijeta. Voda života i svjetlo su nam dani u krštenju.
Pete korizmene nedjelje spominje se Lazar, Isusov prijatelj. Bog se ne boji ući u smrt, moju tamu, grob, u naše slabo, grešno, razočarano. Povjerujte da je Bog veći od toga i može te osloboditi, ozdraviti. Bog te može učvrstiti u milosti koju ti je dao. Pustimo Boga da uđe u naše prazno, ranjeno, poraženo, slabo. Svaki naš grijeh je poraz. U ispovijedi Bog nas ispunja svojom milošću“, poručio je don Mirko.
Za vrijeme susreta, mnogi mladi su pristupili sakramentu ispovijedi. Duhovnu obnovu je organizirao don Ante Bulat, studentski kapelan u Zadru.
Ines Grbić
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
