SLUŽBA SVJETLA

 NADA – SVJETLO U MUČENIŠTVU

“Put svjetla mučeništva don Eugena Šutrina”

 

80. godišnjica mučeničke smrti don Eugena Šutrina

 

UVODNA MOLITVA

(Ispred župne kuće u Privlaci, mjesto odakle je don Eugen odveden u tamu i smrt)

P.

Gospodine Isuse Kriste, evo nas okupljenih pred ovom župnom kućom, mjestom tihe i velike vjernosti. Ovdje je Tvoj svećenik, sluga Božji don Eugen, slušao Tvoj glas i odlučio dosljedno služiti tvome narodu. Ovdje su njegove noge stajale posljednji put slobodne, ovdje je srce kucalo između vjere i služenja, straha i nade.

Iz ove kuće nije pošao u sigurnost, nego u nepoznatu tamu. Ipak, nije izabrao strah – nego bezuvjetno služenje Tebi i narodu Božjemu. Ovdje je krenuo u noć noseći u rukama Sveto Ulja i Svetu Pričest vjerujući da nosi tvoje spasenje drugima.

Gospodine, dok palimo prvu svijeću ovoga Puta svjetla, zapali i u nama onu vjeru koju ništa ne slama, onu nadu koja ne umire ni pred podmuklošću, ni pred mržnjom, ni pred prijevarom, ni pred smrću.

 

O.
Gospodine Isuse, primi ovu molitvu.
Daj da nas mučeništvo don Eugena ne ražalosti, nego probudi nadu.
Neka nas njegova vjernost oslobodi od straha,
i nauči nas ljubiti Crkvu, istinu i Tebe – do kraja.
Kriste, svjetlo u tami – vodi nas.
Amen.

 

PRVI KORAK SVJETLA – SVJETLO VJERNOSTI U PROGONU

P.

Braćo i sestre, stojimo na početku Puta svjetla mučeništva don Eugena Šutrina. Ovdje palimo prvu svijeću, koja simbolizira prvo desetljeće nakon mučeničke smrti don Eugena Šutrina.

U srcu don Eugena živjela je vjernost – ne vjernost bez straha, nego vjernost unatoč strahu.

Poput Isusa pred Pilatom i podmuklom osudom na smrt, i don Eugen je stajao pred sudom i zlom namjerom dvojice mladića, ali je živio pod pogledom Božjim. Mladići oko njega planirali su njegovo ubojstvo, ali on je izabrao Krista – makar ga to koštalo života.

Naša kršćanska nada ne rađa se samo u trenucima kada je sve lako i sigurno. Nada se rađa i tamo gdje je nepravedna osuda, gdje se čini da zlo pobjeđuje, a ipak, duša ostaje uspravna i kaže: „Gospodin je sa mnom.“

Poput prve postaje Križnog puta, gdje je Isus osuđen, i mi danas gledamo lice don Eugena – ne kao čovjeka poraza, nego kao čovjeka koji je u nesigurnosti živio svoju vjeru.

Neka ova naša pobožnost i prva svijeća zapale u nama čežnju za takvom vjerom – tihom, postojanom, hrabrom.

O.
Gospodine Isuse, kad nas svijet osuđuje, ti nas brani svojom ljubavlju.
Kad nam srce drhti, ulij nam vjeru koja ne bježi.
Nauči nas biti pravedni i onda kada pravde nema,
blagi i onda kada nas ranjavaju,
vjerni i onda kada je lakše odustati.
Daj da u svakoj osudi ne tražimo osvetu, nego Tvoj pogled i oproštenje.
Gospodine, učini naša srca sličnima Tvojemu.

1. Gospodine, učvrsti nas u nadi.

 

LITANIJE SVJETLA

Recimo zajedno: Rasvijetli naš put, Gospodine.

1. Gospodine, Ti si svjetlo koje tama ne može ugasiti.
   O. Rasvijetli naš put, Gospodine.
2. Bože, Ti si Svjetlo koje je zasjalo u Betlehemu,
   O. Rasvijetli naš put, Gospodine.
3. Bože, Ti si Svjetlo koje je vodilo mudrace,
   O. Rasvijetli naš put, Gospodine.
4. Gospodine, Ti si Svjetlo koje si donio slijepima, izgubljenima i slomljenima,
   O. Rasvijetli naš put, Gospodine.
5. Isuse, Svjetlo svijeta,
   O. Rasvijetli naš put, Gospodine.

 

DRUGI KORAK SVJETLA – SVJETLO PRIHVAĆENOG KRIŽA

1.  

Druga svijeća koju palimo označava godine u kojima je križ postao put života don Eugena. Kao što Krist prima svoj križ bez riječi, tako je i don Eugen prihvatio svoju svećeničku službu kao Božji poziv na vjernost do kraja.

Križ se može nositi na dva načina: kao težinu koja satire, ili kao dar koji posvećuje. Mučenici ga nose ovim drugim načinom – ne zato što traže patnju, nego zato što su ostali vjerni Kristu usprkos križa.

Iako se u svijetu križ smatra znakom neuspjeha, za kršćane on je znak ljubavi koja ne uzmiče. Don Eugen se nije zatvorio u sigurnost župne kuće, izišao je u mrak s nepoznatim mladićima uz rizik, samo kako bi spasio jednu dušu.

Braćo i sestre, i mi imamo križeve – bolesti, nepriznate žrtve, osamljenost, nerazumijevanje. I zato nam je ova svjetlost potrebna: da vidimo kako se u križu ne skriva kraj, nego početak.

Križ, kada se nosi s Kristom, postaje most prema uskrsnuću. Svaki mučenik je živi dokaz da ljubav jača od smrti postoji, da tama nema zadnju riječ.

 

O.
Isuse, koji si primio križ s pouzdanjem u Oca,
nauči i nas prihvatiti ono od čega bismo najradije pobjegli.
Kad nam se srce buni i pita „zašto“,
daj nam snagu da kažemo: „S tobom, Gospodine, mogu dalje.“
Pomozi nam da ne tražimo lakši put,
nego put istine i ljubavi, put koji vodi k Tebi.
Učini da svaki naš križ postane molitva,
svaka rana – mjesto susreta s Tvojom blizinom.

1. Gospodine, učvrsti nas u nadi.

 

Recimo zajedno: Budi naše svjetlo, Gospodine.

1. Kad nas pritišću križevi,
   O. Budi naše svjetlo, Gospodine.
2. Kad nevidljiva tama obavije dušu,
   O. Budi naše svjetlo, Gospodine.
3. Kad su rane dublje od riječi,
   O. Budi naše svjetlo, Gospodine.
4. Kad smo progonjeni zbog istine,
   O. Budi naše svjetlo, Gospodine.
5. Kad se čini da zlo pobjeđuje,
   O. Budi naše svjetlo, Gospodine.

 

TREĆI KORAK SVJETLA – SVJETLO U PADU I SLABOSTI

 

P.

Treća svijeća pali se za sve trenutke slabosti, za sve padove – i Kristove, i naše, i padove onih koji poput don Eugena nisu odustali ni kad je zemlja pod nogama izmakla.

Isus, na križnom putu, pada pod križem – zato što je ostao vjeran Očevoj volji da nam pokaže bezuvjetnu ljubav. Taj pad Isusov nije znak poraza, nego ljubavi.

I don Eugen je znao za te padove – ne padove nevjere, nego padove ljudske slabosti: umor, strah, neizvjesnost, samoća, odsutnost svijeta.

Svaki pad ima dva glasa:

      – glas tame: „Nema smisla, odustani“,

      – i glas nade: „Ustani, Ja sam s tobom.“

Mučenik nije onaj koji nikada ne padne – nego onaj koji svaki pad pretvara u korak prema Bogu. Nadati se, znači vjerovati da nas Bog ne voli zato što smo jaki, nego zato što Mu dopuštamo da nas podigne.

Ova svijeća gori za sve one koji su pali i ustali, za sve koji su u suzama rekli: „Bože, pomozi“… i krenuli dalje.

 

O.
Gospodine Isuse, koji si pao pod križem,
pogledaj i naše padove, umore i neuspjehe.
Kad klonemo pod težinom dana,
ne daj da ostanemo u prašini,
nego nas dotakni i podigni svojom milošću.
Daj nam srce koje se ne boji priznati slabost,
i vjeru koja se ne predaje.
Kad smo slabi – budi naša snaga.
Kad padamo – budi ruka koja nas diže.

1. Gospodine, učvrsti nas u nadi.

 

Recimo zajedno: Zahvaljujemo Ti, Gospodine.

1. Za vjernost don Eugena, koja nije posustala,
   O. Zahvaljujemo Ti, Gospodine.
2. Za njegovo „da“ Tebi, izrečeno i pred smrću,
   O. Zahvaljujemo Ti, Gospodine.
3. Za svaku suzu, šutnju i bol koju je prikazao Tebi,
   O. Zahvaljujemo Ti, Gospodine.
4. Za 80 godina svjetla koje ne gasne,
   O. Zahvaljujemo Ti, Gospodine.
5. Za hrabrost svih mučenika naše Crkve,
   O. Zahvaljujemo Ti, Gospodine.

 

ČETVRTI KORAK SVJETLA – SVJETLO MAJČINSKE PRISUTNOSTI

P.

Četvrta svijeća svijetli u tišini – to je svjetlo naše nebeske Majke.
Na križnom putu Isus susreće svoju Majku. Ne znamo jesu li izmijenili koju riječ. Dovoljno je bio pogled. U tom pogledu sadrži se sva bol svijeta – ali i sva nada neba.
Marija nije mogla Isusu skinuti križ s ramena. U tom trenutku ne moli Božje čudo da izbjegne trpljenje. Ona samo ostaje uz Isusa – prisutna, vjerna, mirna u boli.

I don Eugen je imao Isusovu Majku u srcu. U svakom trenutku života, on je znao da ga prati na putu svećeničke službe. Znao je da nije sam.

Marija nas uči da se mučeništvo ne sastoji samo u krvi, nego i u tihoj vjernosti, u onoj hrabrosti koja ne bježi kad se pojavi križ.

Koliko majki danas trpi zbog djece… Koliko ljudi nosi križ u tišini domova, bolnica, molitava u kojima plaču samo pred Bogom. To je to isto svjetlo – ne svjetlo koje razgoni bol, nego koje je nosi s ljubavlju.

 

O.
Marijo, Majko boli i nade,
ti koja si stajala pod križem bez riječi,
nauči i nas stajati u vjeri kad srce boli.
Ne dopusti da pobjegnemo od svojih križeva
ili od križeva onih koje volimo.
Daj nam tvoju postojanost, tvoju tišinu koja moli,
tvoju snagu koja vjeruje i kad sve šuti.
Budi s nama u svakom našem Velikom petku
i vodi nas prema uskrsnom jutru.

1. Marijo, vodi nas putem nade.

 

Recimo zajedno: Gospodine, budi njihovo svjetlo.

1. Za svećenike koji u tišini služe Tebi,
   O. Gospodine, budi njihovo svjetlo.
2. Za sve koji se boje reći „da“ na Tvoj poziv,
   O. Gospodine, budi njihovo svjetlo.
3. Za mlade koji traže smisao života,
   O. Gospodine, budi njihovo svjetlo.
4. Za Crkvu koja prolazi kušnje,
   O. Gospodine, budi njihovo svjetlo.
5. Za sve progonjene zbog Evanđelja,
   O. Gospodine, budi njihovo svjetlo.

PETI KORAK SVJETLA – SVJETLO ZAJEDNIŠTVA I SLUŽENJA

P.

Peta svijeća pali se za sve one ruke koje su podigle križ s tuđih ramena.
Na Isusovu križnom putu Šimun Cirenac nije tražio križ. Bio je prolaznik, čovjek iz gomile, možda umoran, možda ravnodušan. Ali netko ga je povukao naprijed, križ je stavljen na njegova ramena – i njegov život više nije bio isti.

Tako i u životu don Eugena – neki su možda šutjeli, neki se bojali, ali bilo je onih koji su mu bili podrška dok je bio u službi, ali i nakon mučeničke smrti: riječima, molitvom, prisutnošću, ili tišinom koja svjedoči da nije sam.

Križ nikada nije lako nositi, ali najteže je kad se nosi u osami. A Krist nam pokazuje: Bog šalje ljude da budu “Šimuni” našega puta. To može biti majka, prijatelj, svećenik, ispovjednik, liječnik, dijete koje šuti, a gleda s ljubavlju.

Šimunova pomoć nije uklonila križ – ali ga je učinila podnošljivim.
To je tajna zajedništva: ne uklanja bol, ali u njoj pali svjetlo.

Ova svijeća gori za sve koji pomažu: liječnike, svećenike, majke, očeve, djecu, tihu braću i sestre koji nose križ jedni drugima.

To je mučeništvo ljubavi – svakodnevno, skriveno, ali jednako sveto kao i ono koje prolijeva krv.

O.
Gospodine Isuse, koji si primio pomoć Šimuna Cirenca,
daj da i mi imamo poniznosti dopustiti drugima da nam pomognu.
I srca koja se ne boje prići, podijeliti nepravdu radi dobra drugoga, podijeliti bol s drugima.
Gospodine, spasi nas od ravnodušnosti.
Nauči nas primijetiti tuđu bol,
i ne proći pokraj nje kao promatrači.
Neka naše ruke budu produžene tvoje ruke,
naša pomoć – znak da si Ti prisutan.

1. Gospodine, učvrsti nas u ljubavi i nadi.

Recimo zajedno: Ojačaj ih svojom blizinom, Gospodine.

1. Za majke i očeve koji se žrtvuju iz ljubavi,
   O. Ojačaj ih svojom blizinom, Gospodine.
2. Za djecu koja rastu bez topline doma,
   O. Ojačaj ih svojom blizinom, Gospodine.
3. Za starce koji trpe samoću i bolest,
   O. Ojačaj ih svojom blizinom, Gospodine.
4. Za one koji žive u siromaštvu, nesigurnosti i strahu,
   O. Ojačaj ih svojom blizinom, Gospodine.
5. Za sve koji nose nevidljive križeve,
   O. Ojačaj ih svojom blizinom, Gospodine.

 

ŠESTI KORAK SVJETLA – SVJETLO TIHE LJUBAVI

P.

Šesta svijeća gori za one koji, na prvi pogled, čine malo – a zapravo čine sve, jer čine s velikom ljubavlju.

Veronika, na Isusovu križnom putu, nije mogla zaustaviti vojnike, nije mogla promijeniti presudu, nije mogla skinuti Isusu križ. Ali učinila je ono što je mogla – prišla je i obrisala Isusovo lice.

U svijetu buke i mržnje, njezin čin bio je revolucionaran – čin čiste ljubavi.

Mnogi neće primijetiti male geste ljubavi, ali Bog ih vidi i zapisuje u svoje srce. Jer svako djelo milosrđa, pa i najmanje, postaje vječno kada je učinjeno iz ljubavi.

Tako je i s mučeništvom don Eugena. On nije nikoga mrzio. On je volio čovjeka, trpio, opraštao. Njegova dobrota bila je tiha, ali snažna – ona je ostavila trag, poput Kristova lica na Veronikinom rupcu.

Tiha ljubav ne mijenja povijest na naslovnicama, ali mijenja srca – i spašava svijet tiho, poput goruće svijeće u noći.

Ova svijeća gori za svaku malu gestu učinjenu s ljubavlju: za posjet bolesnom, za oproštenje u tišini srca, za obrisanu suzu, za dobro djelo bez očekivanja zahvalnosti, za riječ ohrabrenja koju nitko nije čuo – osim Boga.

O.
Isuse, lice milosrđa,
daj mi srce koje vidi Tebe u patnicima.
Daj mi hrabrost Veronike:
da priđem kad drugi bježe,
da ljubim kad drugi osuđuju,
da učinim makar malo – ali s velikom ljubavlju.
Neka moje ruke budu rubac kojega Ti primaš,
moja djela – otisak Tvoga lica u svijetu.
Gospodine, nauči me da ništa učinjeno iz ljubavi nije izgubljeno.

1. Gospodine, učvrsti nas u nadi i dobroti.

 

Recimo zajedno: Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine.

1. Kad je srce ranjeno i teško prašta,
   O. Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine.
2. Kad nas obuzme gorčina i osuda,
   O. Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine.
3. Kad narod zaboravlja svoje mučenike i svetinje,
   O. Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine.
4. Kad Crkva trpi zbog naše mlakosti,
   O. Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine.
5. Kad se udaljimo od Tebe,
   O. Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine.

 

SEDMI KORAK SVJETLA – SVJETLO U PADOVIMA I USTRAJNOSTI

P.

Sedma svijeća pali se za sve one trenutke kada naš pad nije prvi, nego drugi, treći. Kada snaga već jenjava, kada tijelo više ne može, a srce je umorno od borbe.

Krist pada tri puta pod križem,  ali ne zato što nas je prestao ljubiti, nego zato što je čovjek. Svaki Isusov pad zadaje težu bol, dublje rane, a pomoć ni otkud. Ipak – On ustaje do kraja.

U tom trenutku rađa se nova nada – ne nada pobjednika koji nikada ne pada, nego nada onih koji padaju, ali ne odustaju.

Tako je bilo i s don Eugenom. Nije jednom bio u opasnosti. Nije jednom osjetio kako tama pritišće, kako nepravda boli, kako boli prijetnja zavedenih i slijepih srdaca. Ali ostao je vjeran. To je mučeništvo u vremenu – ne samo tren prije smrti, nego godine ustrajnosti, tihe, strpljive, hrabre.

I mi poznajemo takve trenutke – kad se borba ponavlja, kad križ postaje navika, a nada šapat. Ali baš tada Krist govori: „Nisam daleko. Tu sam, s tobom.“

Sedma svijeća gori za sve koji trpe godinama – bolesnike, prognane, usamljene, one koji padaju opet, ali ustaju još jednom, jer se nadaju.

O.
Isuse, koji si pao više put pod križem,
pogledaj sve nas koji padamo po drugi, treći, deseti put.
Kad pomislimo da više ne možemo,
dodirni nas svojom prisutnošću i reci: „Još malo. Ja sam s tobom.“
Daj nam snagu da ne brojimo padove,
nego korake prema Tebi.
Daj da ustrajemo, i kad ne vidimo ploda.
Za sve koji trpe dugo i tiho – budi snaga i nada.

1. Gospodine, učvrsti nas u strpljivosti i nadi.

 

Recimo zajedno: Gospodine, svjetlo naše.

1. Kad padamo – Ti nas podižeš,
   O. Gospodine, svjetlo naše.
2. Kad umire nada – Ti je uskrsavaš,
   O. Gospodine, svjetlo naše.
3. Kad sumnjamo – Ti nas tješiš,
   O. Gospodine, svjetlo naše.
4. Kad nas smrt uplaši,
   O. Gospodine, svjetlo naše.
5. Kad zgasnu zemaljska svjetla,
   O. Gospodine, svjetlo naše.

 

 

 

OSMI KORAK SVJETLA – SVJETLO USKRSNUĆA I NADE KOJA NE RAZOČARAVA

1.  

Palimo osmu svijeću s posebnom pažnjom – jer ona je drugačija. To više nije svjetlo koje tinja u tami, nego svjetlo koje tamu pobjeđuje. To je svjetlo Isusova Uskrsa. Svjetlo groba koji više nije završetak, nego početak. Svjetlo koje govori: „Smrt nema zadnju riječ.“

Nakon tolikih padova, rana, nepravdi i boli – dolazi tišina, ne tišina smrti, nego tišina ispunjenja nade, tišina svjetla, tišina Uskrsnuća. U ovoj tišini i svjetlu se otvara prazni grob. I u njoj počinje ono zbog čega je svaki križ podnošljiv – uskrsnuće.

Don Eugen je mučen, ponižen, ubijen na današnji dan 1945., na ovome mjestu. Ali njegov život ne završava u moru kamo su ubojice željele sakriti njegovo tijelu, niti završava u grobu. Njegova krv postaje sjeme – sjeme vjere, sjeme Crkve, sjeme svjedočanstva koje traje 80 godina i još gori u dušama vjernika poput ove svijeće.

Mučeništvo je križ – ali mučeništvo je i Uskrs. Kristove rane nisu nestale; one su postale proslavljene. Tako i rane mučenika – nisu zaboravljene, nego osmišljene u Božjem srcu.

Uskrs znači da nijedna suza prolivena iz ljubavi, nijedna žrtva podnesena za Krista, nijedna smrt u vjeri – nije izgubljena. Zato ova posljednja svijeća ne gori samo za prošlost – nego za budućnost. Za dane koji dolaze. To je svjetlo koje govori: Gospodin je uskrsnuo. Živ je Gospodin. Živa je nada. Božje svjetlo nije moguće ugasiti, i zato se ne boj.

 

O.
Gospodine Isuse, Uskrsli,
ti koji si pobijedio smrt,
daj da u Tebi i mi pronađemo snagu živjeti, vjerovati i nadati se.
Kad nas uhvati strah od križa – podsjeti nas na prazni grob.
Kad mislimo da je tama zadnja – pokaži nam svitanje Uskrsa.
Daj da živimo kao svjedoci,
kao oni koji znaju da ljubav ne umire,
da žrtva rađa život,
da si Ti – prisutan, živ, među nama.
Za don Eugena, za sve mučenike,
za Crkvu koja trpi i vjeruje – hvala Ti, Gospodine.

1. Gospodine, Ti si naša nada i uskrsnuće.

Recimo zajedno:

1. Gospodine, Ti si Svjetlo jače od tame,
   život jači od smrti, ljubav jača od grijeha.
   O. Ostani s nama, Gospodine.
2. Rasvijetli naše domove, Crkvu i domovinu,
   da budemo narod nade, ne straha.
   O. Ostani s nama, Gospodine.
3. Učini da i mi budemo svjetlo – poput don Eugena,
   poput svijeće koja se troši, ali svijetli.
   O. Dođi, Svjetlo svijeta. Amen.

 

 

ZAKLJUČNA MOLITVA

(Sebačevo, na mjestu smrti don Eugena i pred križem – gdje život prestaje, a svjedočanstvo započinje)

1.  

Gospodine, ovdje stojimo – gdje je prestalo kucati ljudsko srce don Eugena, ali nije prestala ljubav. Ovdje si bio s don Eugenom u času njegove tame i smrti. Nije bio sam – jer, znamo, Ti si bio s njim.

Na ovom mjestu potekla je nevina krv, ovdje se obeščastilo Presveto Tvoje Tijelo i sveto Bolesničko ulje koje je don Eugen nosio u svojim rukama,  ali nikla je nada Crkve, zapalio se svjetlo Tvoga uskrsnuća.

Ovdje se čini da je zlo pobijedilo – ali u Tebi znamo: ljubav je jača od svakog mogućeg zla. Ovdje… gdje se šutnja smrti susrela s nebeskim, zahvaljujemo Ti za dar ovog svećenika, don Eugena, za dar njegove hrabrosti, za dar njegove vjernosti svećeničko poslanju,  za dar njegove žrtve.

 

O.
Isuse Uskrsli,
primi dušu svoga mučenika don Eugena u vječno svjetlo.
Daj da njegova krv ne bude glas optužbe, nego glas nade.
Neka njegova žrtva rađa svećeničkim zvanjima,
svetim obiteljima, vjernim svjedocima tvoje neizmjerne ljubavi.
Nauči i nas vjerovati kad je teško,
opraštati kad nas progone,
i ljubiti do kraja.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine,
i svjetlost vječna nek’ mu svijetli.

Amen.

 

Za kraj:

• Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
• Zaziv: “Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.”

Pjesma „Kraljice neba“

Blagoslov.