Predgovor u knjizi „Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru (1826. – 1921.)“ dr. sc. Ante Sorića napisao je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Nadbiskup govori o značenju i vrijednosti toga jedinstvenog djela u formacijsko – svećeničkom, odgojno – obrazovnom, kulturnom i identitetskom smislu. Institucija zadarske Bogoslovije koja je djelovala 95 godina u zgradi sadašnjeg Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’, u dosadašnjoj stručnoj i znanstvenoj javnosti nije bila sustavno valorizirana, predstavljena temeljem arhivskih izvora i široj javnosti poznata. O zadarskoj Bogosloviji bili su objavljeni samo jedan diplomski rad i jedan znanstveni članak.
Velika je i nedovoljno poznata vrijednost, a široj društvenoj javnosti i nepoznata činjenica uopće postojanja Bogoslovije u Zadru, čiji je spomen 200. godišnjice osnivanja upravo ove, 2026. godine (1826.-2026.). U prilog očuvanju i oživljavanju spomena na tu ustanovu u povijesti Zadarske Crkve i šire, objavljujemo u cijelosti Predgovor mons. Zgrablića, u kojem nadbiskup opisuje značenje djelovanja te ustanove u prošlosti te povezuje duh nekadašnjih povijesnih procesa sa suvremenim gibanjima u odnosu na formaciju i zvanje svećenika. Nakladnici toga djela su Državni arhiv u Zadru, Sveučilište u Zadru i Ogranak Matice hrvatske u Zadru.
Predgovor nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u nastavku.
Knjiga „Centralno bogoslovno sjemenište u Zadru 1826. – 1921.“ s podnaslovom U iščekivanju 200. obljetnice osnutka, dragocjeno je djelo koje osvjetljava jedno od ključnih poglavlja crkvene, teološke, prosvjetne i društvene povijesti na hrvatskom prostoru. Na više od petsto stranica, autor don Ante dr. sc. Sorić iznosi temeljito istražen prikaz djelovanja ustanove koja je tijekom gotovo jednog stoljeća oblikovala mnoge mlade ljude za područje cijele Dalmacije i šire – neke za svećeničko zvanje, a mnoge za zauzete i odgovorne uloge u javnom, kulturnom i društvenom životu svoga vremena.
Premda Centralno bogoslovno sjemenište više ne djeluje u svom izvornom obliku, njegova se odgojno-obrazovna misija nastavlja. Na istim temeljima, u istom prostoru, danas djeluje Katolička gimnazija Ivan Pavao II., suvremena ustanova koja preuzima nasljeđe Sjemeništa i potvrđuje da Crkva i dalje snažno vjeruje u cjeloviti odgoj mladih generacija – u odgoj koji spaja znanje, vjeru, kršćanske moralne vrijednosti i otvorenost prema društvenoj stvarnosti. Takav odgoj oblikuje obrazovane pojedince, kao i odgovorne i moralne ljude, osjetljive na opće dobro nadahnuto kršćanskim duhom, otvorene za istinu i služenje drugima.
Upravo zato ova knjiga ima višestruku vrijednost: teološko – pastoralnu, povijesnu, prosvjetnu, kulturnu i identitetsku – jer ne donosi samo suhoparne činjenice, nego gradi kontekst, prepoznaje uzroke, tumači posljedice i otkriva dinamiku vremena. Povijesno gledano, knjiga donosi sustavan prikaz razvoja jedne crkvene institucije u razdoblju koje je obilježeno čestim političkim prevratima, borbama za narodna prava, formiranjem modernih nacionalnih identiteta i pojavom novih društvenih ideologija. U takvom okruženju, Centralno bogoslovno sjemenište nije bilo izoliran sustav, nego aktivni sudionik, odgojna jezgra iz koje su izrastali ljudi koji su oblikovali tijekove Crkve i društva.
U kontekstu ove knjige i vremena koje obrađuje, svećenička služba jasno otkriva kako je poziv i zvanje od presudne važnosti – za Crkvu i za širu društvenu zajednicu. Svećenik u 19. i početkom 20. stoljeća nije bio samo liturg, propovjednik i pastoralni radnik. On je bio i učitelj, savjetnik, moralni autoritet, branitelj naroda, čuvar jezika i kulture, često i jedini obrazovani čovjek u ruralnim sredinama. Njegova prisutnost značila je stabilnost, znanje, duhovnu sigurnost i vezu s višim smislom u vremenima velikih društvenih previranja i nesigurnosti.
Upravo zato formacija svećenika, kakva se odvijala u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru, bila je sustavna, sveobuhvatna i zahtjevna. Ova institucija prenosila je teološka znanja, ali vodila je računa i o cjelovitom odgoju mladog čovjeka koji će nositi druge, često u tišini, ustrajno i samozatajno. Svećenička služba oblikovala je i vjernike i zajednice – jer dobar svećenik bio je duša sela, župe, grada. Bio je to čovjek kojem su se obraćali i kad su tražili istinu i kad im je trebala utjeha.
U tom svjetlu, ova knjiga otkriva kako je Sjemenište pripremalo mlade ljude za službu koja je više od zanimanja, za službu potpunog životnog predanja za druge. Službu koja zahtijeva znanje, ali još više srce; svećeničku službu, ali i živu i djelotvornu vjeru; disciplinu, ali još više poniznost; vodstvo, ali bez želje za dominacijom. Danas, kad svećeničko zvanje prolazi kroz nova propitivanja i izazove, povijesna svjedočanstva poput ovog djela podsjećaju na to koliko je svećenička služba bila i ostala temelj duhovne izgradnje naroda. Bez nje, povijest Dalmacije i Hrvatske bila bi ne samo siromašnija, nego i neprepoznatljiva.
Prosvjetna vrijednost knjige očituje se u detaljnoj rekonstrukciji nastavnog programa, formacijskog procesa, profesorskog kadra i obrazovne metodologije, čime se jasno vidi kako je Crkva, i kroz izazovna razdoblja, znala ulagati u znanje, odgoj i intelektualni rast. Kroz prikaz predmeta, svakodnevice i discipline, otkriva se kako je svećenička formacija bila sveobuhvatna – usmjerena ne samo na duhovno, nego i na kulturno, jezično, glazbeno, pa i praktično osposobljavanje budućih pastoralnih djelatnika.
Kulturna dimenzija knjige ogleda se u činjenici da su mnogi pitomci Sjemeništa kasnije postali pisci, učitelji, liječnici, odvjetnici, narodni tribuni, kulturni poslanici i nositelji hrvatske misli u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj, kao i šire, često u sredinama gdje nije bilo drugih obrazovanih kadrova. Njihovo odgojno – obrazovno iskustvo u Zadru ostavilo je duboki trag u razvoju lokalnih zajednica, ali i u očuvanju hrvatskog jezika, identiteta i kulturne baštine.
Identitetska vrijednost ovog djela posebno dolazi do izražaja danas, u vremenu kada se često zaboravljaju kršćanski i hrvatski korijeni i institucije koje su oblikovale našu povijest. Sjemenište u Zadru bilo je mjesto gdje se hrvatski identitet živio, učio i prenosio – u vremenima kada to nije bilo samo obrazovno, nego i duboko političko i duhovno pitanje. Knjiga stoga nije samo znanstveni rad, nego i dokument identitetske važnosti koji osvjetljava kako je Crkva kroz odgoj pomagala očuvati narod, narodni jezik, pismo glagoljicu i vjeru.
Autor nas vodi kroz burna društveno-politička razdoblja, kroz strukturu i svakodnevicu života unutar Zavoda, ali i kroz tihe osobne priče pojedinaca – rektora, profesora, duhovnika i pitomaca – čime ova knjiga dobiva dubinu i čovječnost. Korištenjem bogate arhivske građe, sustavnom analizom i jasnim stilom, autor iznosi brojne podatke koji ne samo da popunjavaju praznine u povijesnim znanjima, nego i otvaraju prostor za nova istraživanja.
Zato će ova knjiga biti neprocjenjiv izvor za povjesničare i teologe, pedagoge i sociologe, znanstvenike i studente, kao i za sve one koji žele razumjeti kako je obrazovanje oblikovalo ljude, duhovne vođe, a ljudi mijenjali društvo. I kako je jedna crkvena ustanova iz Zadra, u vremenu nestabilnosti i prijetnji, dala temelj za stvaranje intelektualnog, duhovnog i narodnog identiteta Dalmacije i šire.
Posebnu vrijednost ove knjige čini i bogata foto-dokumentacija koja je ravnopravan nositelj sadržaja. Prikazi planova gradnje Sjemeništa, fotografije zgrada, nadbiskupa, profesora, pitomaca, dokumenata i povijesnih prizora pridonose dubini i autentičnosti cjeline. One omogućuju čitatelju neposredan susret s prošlošću, pretvarajući suhoparne datume i imena u žive slike stvarnih ljudi i prostora.
U vremenu kada je pisana riječ često nužno sažeta i strukturirana, upravo slike govore ono što tekst ne može do kraja prenijeti – pogled mladog bogoslova, ozbiljnost biskupa i profesora, atmosferu učionice ili kapelice, dostojanstvo odore, skromnost prostora, toplinu zajedništva. Fotografska građa tako ilustrira povijest, oživljava je i čini pristupačnom i znanstveniku i čitatelju izvan stručnog kruga.
Kao što autor jasno naglašava, važno je razlikovati ovu ustanovu od Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ i Klasične gimnazije Ivana Pavla II.. Iako su obje imale i imaju važnu odgojno-obrazovnu ulogu, predmet ove knjige je veliko sjemenište – institucija koja je desetljećima bila glavna formacijska točka svećeničkog obrazovanja za cijelu Dalmaciju.
Knjiga dolazi u pravom trenutku, kao uvertira u obilježavanje dvjestote obljetnice osnutka i ostaje trajno svjedočanstvo jednog vremena, jedne ustanove i ljudi koji su iz nje izišli i pozitivno mijenjali svijet oko sebe.
Zahvaljujemo autoru don Anti dr. sc. Soriću na iznimno predanom radu, dugogodišnjem istraživanju, strpljivom prikupljanju podataka i pažljivoj obradi građe, što je rezultiralo ovim kapitalnim djelom. Njegova posvećenost temi ne ogleda se samo u količini i kvaliteti prikupljenih podataka, nego i u načinu na koji ih interpretira – s razumijevanjem konteksta, osjećajem za mjeru i dubokim poštovanjem prema ljudima i vremenu o kojem piše.
Posebno valja istaknuti autorovu viziju – sposobnost da temu koja je naizgled povijesno i stručno ograničena, prikaže kao širu priču o odgoju, vjeri, društvu i identitetu. Time ovo djelo nadilazi okvire akademskog istraživanja i postaje prostor kolektivne memorije, svjedočanstvo o vremenu koje je oblikovalo Crkvu na ovim prostorima, Dalmaciju i hrvatski narod. Knjiga ne nudi samo faktografski pregled, nego i interpretaciju vrijednosti koje su se prenosile s generacije na generaciju kroz sustav koji je Crkva stvarala i njegovala.
Ova knjiga nije samo znanstveni doprinos, već i teološki, kulturni i odgojni podsjetnik – dokaz koliko su vjera, odgoj i obrazovanje bili – i ostali – temeljni stupovi izgradnje zdravog, kršćanskog i odgovornog društva. Ona pokazuje da institucije poput Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru nisu bile samo mjesta učenja, nego i prostor sazrijevanja osobnosti i vjere, oblikovanja karaktera i usvajanja vrijednosti koje ostaju trajno relevantne.
Ujedno, ova knjiga podsjeća na nemjerljiv doprinos koji je Crkva dala, i još uvijek daje, kroz svoje odgojno-obrazovne ustanove – od Centralnog bogoslovnog sjemeništa do današnje Katoličke gimnazije Ivan Pavao II. i Katoličke osnovne škole „Ivo Mašina“ u Zadru.
Zahvaljujući ljudima poput don Ante dr. sc. Sorića, koji svojim radom obnavljaju sjećanje i čuvaju istinu, imamo priliku iznova prepoznati dubinu, širinu i važnost te misije. U vremenu u kojem se često zaboravljaju vlastiti kršćanski i nacionalni temelji, ovakva knjiga dolazi kao poziv da se vratimo kršćanskim korijenima i bogatom hrvatskom nacionalnom duhovnom i kulturnom identitetu i baštini, kao nadahnuće i putokaz za budućnost.
+ Milan Zgrablić,
zadarski nadbiskup
