Trodnevno korizmeno euharistijsko klanjanje održano je u katedrali sv. Stošije u Zadru od nedjelje, 6. do utorka, 8. travnja, u spomen na 40 sati Isusove muke.

Ta korizmena pobožnost koja u sebi povezuje otajstvo raspetoga i uskrsloga Isusa specifična je i osobito prisutna u Dalmaciji. Prema jednom talijanskom izvorniku, korizmeno klanjanje kojim se želi štovati Isusova muka u spomen na 40 sati Isusove agonije i smrti na križu, počela je upravo u Zadru u Srednjem vijeku, odakle se proširila u Veneciju i cijelu ondašnju Mletačku republiku.

Klanjanje je započinjalo na Treću korizmenu nedjelju u crkvi sv. Šime u Zadru, na Četvrtu korizmenu nedjelju održavalo se u crkvi sv. Marije kod zadarskih benediktinki, na Petu korizmenu nedjelju bilo je u katedrali sv. Stošije, a nakon svetkovine Uskrsa u crkvi sv. Frane u Zadru. Nekad je bio i popis svećenika koji su sudjelovali u klanjanju. Pobožnost u katedrali započinjao je zadarski nadbiskup koji bi na završetku trodnevne pobožnosti uputio puku blagoslov s Presvetim.

U Zadru je postojala i Bratovština 40-satnog klanjanja čija je matrikula  pohranjena u Arhivu Zadarske nadbiskupije. U 16. i 17. st. u velikoj euharistijskoj pobožnosti tijekom Velikog tjedna u gradu Zadru sudjelovali su pripadnici crkvenih i svjetovnih razina.

Tradicija korizmenog klanjanja na zadarskom poluotoku, tzv. Quarantore čuva se do danas. Klanjanje se održava tri dana od Gluhe korizmene nedjelje u katedrali sv. Stošije, od 16.30 do 18,30 sati. U crkvi sv. Marije kod benediktinki održano je u nedjelju prije, od 30. ožujka kad je bilo cijeli dan, zatim u ponedjeljak 31. ožujka i u utorak 1. travnja, kad je bilo od 16 do 18 sati, u čemu su sudjelovale i koludrice.

U najavi klanjanja i za vrijeme njega oglašavala su se zvona katedrale i crkve sv. Marije, i na taj način označujući prisutnost živoga Boga izloženoga puku u Presvetom oltarskom sakramentu u tim crkvama.

Vjernici su pohodili katedralu i u tišini molili pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom na glavnom oltaru. U zadnjoj polovici sata klanjanja, katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić predvodio je pjevanje Davidovog Psalma 51 – ispovijed raskajanog grešnika, koji osobito potiče na promišljanje i kajanje za grijehe.

„Vrijeme pri završetku korizme je prigoda za osvrt kako smo živjeli korizmu. U tom smislu, pomaže i biti na samotnom mjestu, pred Gospodinom, u crkvi kao oazi duhovnog promišljanja, osobne molitve i zahvale za primljene milosti“, rekao je katedralni župnik Pinčić, istaknuvši da Isus svraća pogled na Božje milosrđe koje može nadići svaki grijeh.

„Bog je milostiv, dobrostiv i poziva na obraćenje. I sv. Pavao kaže: ‘Što je za mnom, to je prošlost’. Bog želi da se obnovimo u duhu, vjeri i da idemo ususret Uskrsu kao novi ljudi“, poručio je don Josip, potaknuvši vjernike da prikažu sebe Isusu takvi kakvi jesu, sa svim svojim slabostima, nedostacima i grijesima koje Isus uvijek iznova oprašta u pokajanju čovjeka.

Već samo biti pred Isusom, u tišini i klanjanju je veliki čin koji djeluje na dušu osobe. Važno je da smo u prisutnosti Gospodina, da se približimo Isusu koji želi biti blizu čovjeku, da ne iščezne iz naših srca, poručio je katedralni župnik Pinčić.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pohodio je Međubiskupijsko sjemenište na Šalati u Zagrebu u petak, 11. travnja, na poziv zagrebačkog rektora vlč. Matije Pavlakovića te je predvodio na tzv. Žalosni petak, posljednji petak u korizmenom vremenu koji je tjedan dana prije Velikog petka, pobožnost križnog puta. U privremenom bogoslužnom prostoru sjemenišne svečane dvorane na zagrebačkoj Šalati, nadbiskup je predvodio i večernje euharistijsko slavlje. Suslavili su rektor Pavlaković i duhovnik vlč. Luks Premelč, uz služenje sjemenišnog magistra đakona vlč. Ivana Čusa.

To je bio prvi službeni pohod mons. Zgrablića toj drevnoj instituciji zagrebačke crkvene pokrajine nakon njegovog biskupskog posvećenja 25. lipnja 2022. godine i preuzimanja službe zadarskog nadbiskupa 14. siječnja 2023. godine.

Na početku misnog slavlja, riječ dobrodošlice mons. Zgrabliću uputio je rektor Pavlaković. Zahvalio je nadbiskupu na dolasku i brizi oko pastorala duhovnih zvanja koju vrši u povjerenoj Nadbiskupiji, o čemu svjedoče i dvojica sjemeništaraca s područja grada Zadra. Rektor Pavlaković je upoznao nadbiskupa s trenutnim životom i aktivnostima u Sjemeništu. Poželio je nadbiskupu da ga vodi i jača Gospodin, po zagovoru Presvete Bogorodice i svetih Krševana, Šime i Stošije, zaštitnika Zadarske nadbiskupije.

„Kao uspomenu na ovaj pohod, poklanjamo Vam kip bl. kardinala Alojzija Stepinca, rad akademskog kipara Vida Vučaka, želeći Vam da, poput bl. Alojzija, uvijek naviještate Radosnu vijest koja oslobađa istinom križa i Uskrsnuća, ljepotom Utjelovljenja u krilu Djevice Marije te snagom Duha Svetoga, koji sve čini novim“, zaključio je vlč. Pavlaković.

Zahvalivši rektoru sjemeništa na pozdravu i poklonu dobrodošlice, nadbiskup Zgrablić je pozdravio nazočne svećenike, đakona, sjemeništarce i vanjske suradnike. Izrazio je radost zajedništva koju osjeća posjećujući srce jedne biskupije, a to je sjemenište – mjesto odluke i sazrijevanja duhovnog poziva; mjesto posebne Božje blizine i naklonosti. Pozvao je okupljene na sabranost srca koja je bitan preduvjet za susret sa živim Bogom u slavlju koje prikazuje na nakanu novih i svetih duhovnih zvanja u Crkvi u Hrvata.

U homiliji je nadbiskup Zgrablić zahvalio odgojiteljima na njihovom predanom radu u sjemeništu, a potom i Zagrebačkoj nadbiskupiji koja je prigrlila zadarske sjemeništarce koji svoju duhovnu i intelektualnu formaciju ostvaruju unutar šalatskog sjemeništa i gimnazije. Evocirajući svoje uspomene na vrijeme kada je i sâm bio odgojitelj u Pazinu i Zadru, ohrabrio je odgojitelje da budu i dalje strpljivi u radu s povjerenim kandidatima, jer rezultati njihovog odgoja i truda s pitomcima će biti vidljivi tek s protokom vremena. Naglasio je kako svakodnevno u svojim molitvama prati sve sjemeništarce i raduje se njihovom putu da budu ono što u svom srcu žele, jer to i Bog želi za njih.

U osvrtu na liturgijska čitanja petka petog korizmenog tjedna (Jr 20, 10-13; Iv 10, 31-42), naglašavajući kako je stol Božje riječi preobilan, nadbiskup je istaknuo dva bitna detalja iz Ivanovog evanđelja, a vežu se uz trajno napredovanje u dobru i spremnost na žrtvu, ako se čovjek trudi činiti dobro. Pozvao je sjemeništarce da svaki dan budu bolji u onome što rade, istaknuvši da se u osobi duhovnika i u suradnji s njime mogu zapitati što mogu bolje učiniti za svoju dušu.

„Otkrivajte bisere koje vaša duša posjeduje. Živite od vjere, a ne od osjećaja“, poručio je mons. Zgrablić okupljenim sjemeništarcima. Nadalje, govoreći o spremnosti na žrtvu, sjemeništarcima je približio život don Eugena Šutrina, zadarskog svećenika koji je umro na glasu svetosti, a ove godine navršava se 80. obljetnica njegove mučeničke smrti.

Pozvao je sjemeništarce da napreduju u svetosti života, osobnoj izgradnji i da, ako se odluče za put prema svećeništvu, svećeništvo „žive čitavim srcem, zauzimajući se uvijek za dobro ljudi kojima će jednog dana biti poslani; jer naša vjera nije spektakl, već duboko življenje s Kristom“, naglasio je nadbiskup Zgrablić.

Ljepoti misnog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem i skladnim pjevanjem uz orguljašku pratnju prof. Božidara Ljubenka, vanjskog suradnika u Sjemeništu.

Nadbiskup Zgrablić svoj boravak na Šalati zaključio je za stolom sjemenišne obitelji. Tu su ga pozdravili sjemeništarci uz prigodni govor generalnog duktora Jerka Solde, zahvalivši mu za njegov pohod te su mu u ime zajednice darovali tradicionalni promotivni poklon Sjemeništa.

Susretu zadarskog nadbiskupa sa šalatskim sjemeništarcima i odgojiteljima nazočile su i ravnateljica Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu prof. Ljuba Duvnjak te vanjska suradnica u odgoju sjemeništaraca s. mr. Beata Prkačin, članica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije.

vlč. Matija Pavlaković

Foto: Sjemenište na Šalati, Zagreb

Župljani župa Sali, Žman i Luka na Dugom otoku darovali su Zadarskoj nadbiskupiji u četvrtak, 10. travnja, maslinovo ulje koje će biti posvećeno na Veliki četvrtak u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Dugootočani su dovezli oko 70 litara ulja leutom ‘Marijeto’ iz Sali, čiji je vlasnik Ivica Orlić. Nakon dvosatne plovidbe do Zadra, na gatu zadarske rive dočekao ih je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Mons. Zgrablić će posvetiti to ulje na Misi posvete ulje na Veliki četvrtak u katedrali, kada će ga svećenici djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji odnijeti u svoje župe.

Nadbiskup je zahvalio darovateljima koje je predvodio don Frane Šindija, župnik Sali, Luke i Žmana, istaknuvši da je maslinovo ulje jedan od nezamjenjivih znakova koje se koristi u slavlju četiri sakramenta za spasenje duša, što je bitno u komunikaciji s Bogom koji je osobito prisutan u sakramentima.

S tim uljem će biti pomazani svi koji se ove godine u Zadarskoj nadbiskupiji budu krstili i krizmali, kao i bolesnici pri bolesničkom pomazanju. To se ulje koristi i na ređenjima i pri posveti oltara, odnosno crkve. Nadbiskup je zahvalio Dugootočanima na velikodušnosti dara ulja, plodu zemlje i rada ljudi, da se može koristiti u cijeloj Nadbiskupiji.

Don Frane Šindija, župnik tri dugootočke župe zahvalio je župljanima kojima je čast da su i ove godine, drugu godinu zaredom, rado darovali ulje za župe u Nadbiskupiji.

Od 70 litara ulja, Šindija i župljani dio ulja stavili su u tri posude u kojima bude ulje za posvetu na Veliki četvrtak u katedrali sv. Stošije. Mons. Zgrabliću posude s uljem predali su Mišel Basioli iz župe Uznesenja BDM u Salima, Rajko Didović iz župe sv. Ivana Glavosjeka u Žmanu i Jure Picić iz župe sv. Stjepana u Luci.

Ta predaja ulja nadbiskupu je u spomen i na običaje naših predaka koji su u prošlosti, kad je maslinovo ulje bilo osobito dragocjeno za nabaviti, donosili ulje zadarskom nadbiskupu koji ih je dočekivao na rivi u Zadru. „Ljudi su radosnog srca prikupili i darovali ulje, za svetu nakanu, a obnavljamo i što su naši preci nekad radili“, rekao je Jure Picić.

Dugootočani se tradicionalno bave maslinarstvom i imaju kvalitetno ulje. Nakon dočeka na rivi, nadbiskup Zgrablić i gosti otišli su u Nadbiskupski dom gdje je mons. Zgrablić počastio dobročinitelje i zadržao se s njima u susretu.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Trodnevno četrdesetsatno korizmeno klanjanje (Kvarantore) Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu završeno je u utorak, 8. travnja u župnoj crkvi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru.

U nedjelju, 6. travnja, pobožnost koja se sastojala od klanjanja, mise i nagovora predvodio je don Mate Kujundžić, u ponedjeljak, 7. travnja, đakon Frano Bešlić a u utorak, 8. travnja, don Damir Stojić.

Don Damir je u katehezi razmatrao značenje sedam Isusovih riječi na križu, istaknuvši da je to Isusova oporuka njegovim nasljedovateljima.

Riječi Isusa dok je visio na križu su: Oče, oprosti im, ne znaju što čine; Zaista,  kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju; Ženo, evo ti sina, evo ti majke; Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?; Žedan sam; Dovršeno je i Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.

Smisao tih riječi don Damir je opisao na način: „Opraštajte jedni drugima. Nemojte nikad izgubiti nadu. Budite zajedno. Čuvajte svoje zajedništvo. Nemojte nikad izgubiti pouzdanje. Imajte vjeru i pouzdanje, Bog sve vodi. Ljubite i služite jedni drugima. Život koji imaš i koji dolazi od Boga ima smisla, ide nekamo. Bog vodi tvoj život. Budi slobodan. Hodite u svjetlu istine kao slobodna djeca Božja. Budite slobodni od zla, da biste činili dobro“, poručio je don Damir.

Stojić je istaknuo kako je Isus okupljao Židove koji su bili raspršeni, doživjeli su tri progonstva. Raspršili su se i učenici kad je bio u Getsemaniju te Isus i u času svoje smrti tvori zajedništvo.

Vapaj „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ nije znak očajavanja, rekao je Stojić. Nego, tu Isus kao pobožni Židov koji su molili psalme, citira Psalam 22, a to je Psalam za umiruće. Nastavak toga Psalma pokazuje da je to pobjednička pjesma. Moliti tako u času smrti značilo je imati pouzdanje i vjeru.

Isusova riječ ‘Žedan sam’ izražava potrebu, ali je i puno dublja, u kontekstu Psalma ‘Žeđa duša moja za tobom’. „Isus nama na kraju svog života poručuje zašto je došao – zato što te voli. Zato što žeđa za tobom. Druga božanska osoba je došla iz silne ljubavi prema nama, jer žeđa za nama“, poručio je Stojić.

Isusova poruka ‘Žedan sam’ povezana je s riječima ‘Dovršeno je’. Jer, nakon što je rekao ‘Žedan sam’, Isus je dobio ocat za popiti, što je izazvalo da kaže ‘Dovršeno je’.

„Kad je Isus rekao ‘Dovršeno je’, mislio je da je dovršeno ono što je započeto na Veliki četvrtak, obredno, kad nam je dao obred euharistije, a na Veliki petak je na krvavi način povezao obred. Kad slavimo misu, uprisutnjuje se Kristova žrtva. Kad je rekao ‘Dovršeno je’, Isus je mislio na novo svećenstvo i novi obred – euharistiju. To Isusovo ‘Dovršeno je’ znači – Ja vodim povijest. Život ima smisla“, poručio je Stojić.

Isusova riječ: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ pokazuje da u trenu kad bi čovjek pomislio da Isus raspet na križu nema ništa, on daje ono što ne može od njega biti oduzeto. Isus je slobodan i daje svoj duh.

„Time nam Isus poručuje da i mi budemo slobodni. Samo osoba koja posjeduje sebe, može se predati. Nije sloboda kad radiš što hoćeš. To je anarhija. Danas ima toliko ovisnosti, ljudi rade što hoće, a zapravo nisu slobodni. Zato svima poručujem: Ako ne možeš reći Ne, tvoj Da ništa ne znači. Sloboda je kad posjeduješ sebe i kad se možeš predati, za dobro. Isus poručuje da se slobodno predaje. Kada misle da su mu sve oduzeli, Isus kaže: ‘Predajem duh svoj’“, poručio je don Damir Stojić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Korizmenu duhovnu obnovu za mlade i studente u Zadarskoj nadbiskupiji predvodio je don Roko Kaštelan u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 9. travnja.

„Kršćanstvo nije samo skup zapovijedi, nečega što čovjek treba činiti. Kršćanstvo je put kojim trebamo hoditi, koji će me osloboditi i koji će mi darovati život vječni“, poručio je don Roko, rekavši da čovjek nije sposoban živjeti bez grijeha u ovom životu. Biti svet je Božje djelo i Bog nam želi dati sebe u potpunosti.

Istaknuo je primjer Marije koja, koliko god joj bilo teško vidjeti kako njen sin Isus trpi na Križnom putu, ona ostaje uz Isusa, plače, šuti, ne napušta ga, premda ne zna kamo to sve vodi. I Marija daje svoj život.

„Isus dolazi ususret nama i pita nas: Želite li biti slobodni? Vjerujete li da nas Bog može osloboditi od svega lošega, da Bog može ući u naš život i darovati nam sve što je potrebno kako bismo bili sretni, zadovoljni, ispunjeni njime i njegovim tijelom, krvlju, njegovim životom, radošću i njegovim duhom koji će nas voditi kroz ovaj život“, poručio je don Roko, rekavši da je krv znak života.

Potaknuo je mlade da otvore svoje srce Isusu kojem mogu reći: „Gospodine, ne znam kako to učiniti i ne znam što želiš od mene, ne poznajem te, ali dajem ti se, došao sam. Čuo sam za tebe i želim te dohvatiti, zagrliti. Želim da me utješiš i da mi pokažeš da me ljubiš, da nisam sam, nisam napušten. Da sam zaista tvoje dijete. To nas oslobađa i Gospodin zajedno s nama prolazi kroz ono što je potrebno proći“, ohrabrio je don Roko.

Istaknuvši važnost slobode od grijeha, Kaštelan je istaknuo Isusovu riječ: „Tko čini grijeh, rob je grijeha“.

„Rob ne ostaje puno u kući onoga tko ga posjeduje jer ga vlasnik proda, zamijeni ga, postane mu beskoristan. Mi nismo u takvoj kući. Mi nismo u kući gdje ćemo biti izbačeni, u kući koja nema svrhu, koja ima rok trajanja. Mi smo sinovi i kćeri Božje u ovom svijetu i to svijetu trebamo pokazivati, govoriti, davati nadu da živi.

Ne možemo riješiti sve probleme, ali možemo donositi ljubav. Ne možemo riješiti sve patnje ovoga svijeta, ali možemo pokazivati tko je izvor našeg života. Dajmo Gospodinu sebe, svoje srce, svoj život, svoje grijehe i uđimo u ono što nam on želi dati, a to je život vječni“, potaknuo je don Roko mlade, poručivši: „Isus zna tko smo mi, ali znamo li mi tko je on“.

Tijekom susreta brojni mladi pristupili su sakramentu ispovijedi. Don Roko je  predvodio misno slavlje, potom je održao katehezu, a onda klanjanje pred Presvetim. Pjevanje je predvodio Zbor mladih iz crkve sv. Pavla na Bokanjcu u Zadru, pod vodstvom Luke Kotlara.

Susret je organizirao don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Korizmena duhovna obnova za redovnice djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji održana je u srijedu, 9. travnja, u crkvi sv. Marije u Zadru, kod benediktinki.

O temi „Osobno razlučivanje“ govorio je p. Sebastian Šujević, provincijal  Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Na početku susreta, redovnice su molile molitvu za sedam darova Duha Svetoga koju je sastavio bl. Alojzije Stepinac, a uvodni pozdrav sestrama uputila je s. Rita Maržić iz samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru.

Šujević je razmatrao smisao i temeljne aspekte duhovnog razlučivanja prema pravilima sv. Ignacija Loyolskog. Sv. Ignacije je svoje mistično iskustvo pretočio u  Duhovne vježbe, koje su cjelovito vođene duhovnim razlučivanjem (br. 169-198). U njima su dvije serije pravila, „da se na neki način osjete i prepoznaju različiti pokreti koji se izazivaju u duši: dobri da ih prigrlimo, zli da ih odbacimo“ (DV, br. 313-336).

Originalnost Ignacijevog doprinosa kršćanskoj duhovnosti je u činjenici da je on ukazao na nutarnju vezu između razlikovanja duhova i izbora, odnosno duhovnog rasta. Ta nutarnja veza ovisi o načinu kako osoba moli, živi i djeluje.

„Razlučivanje duhova zapravo je način da se prepoznaju različiti pokreti koji se pojavljuju u duši kao i njihovi ‘izvori’, ako su dobri da ih prigrlimo ili ako su zli, da ih odbacimo. U sâmom središtu riječi razlučivanje je riječ ‘luč’, što znači svjetlo“, rekao je p. Sebastijan. U tom kontekstu, istaknuo je da se u razlučivanju traži Božje svjetlo, kako bi se jasnije vidjelo koji duh nadahnjuje određene pokrete u duši i oblikuje stanja u kojima se osobe mogu naći te da se prepozna ono što je bolje i to prigrli, kako bi se uredio život prema Božjoj volji.

Pritom, sv. Ignacije podsjeća na tri moguća stanja koja mogu biti obilježena tim prijelazima: prvo, iz zla u gore (vrtlog grijeha koji vodi uništenju); drugo, iz zla u dobro (proces obraćenja) i treće, iz dobra u bolje (nastojanje oko napredovanja u svetosti, sazrijevanje u stavu trajnog obraćenja). Te procese prati dinamika duhovnog života obilježena utjehom ili suhoćom. Za jednu i drugu postoje jasni indikatori koje je sv. Ignacije izložio u knjizi duhovnih vježbi.

Postoje i tri koraka uočavanja poticaja koji vode u dublje razlučivanje, rekao je Šujević. Prvi korak zahtijeva svjesnost o pokretima srca. Drugi korak je dublja spoznaja poticaja u nama, a treći je preuzimanje odgovornosti, s obzirom na spoznato stanje.

U tu svrhu, p. Sebastijan je podsjetio na duhovnu vježbu dnevnog ispita savjesti koji se preporuča činiti o polovici dana i prije polaska na počinak. U procesu razlučivanja može pomoći nekoliko koraka: dobro postavljeno pitanje, osobna molitva, dijeljenje s drugima (duhovni razgovor), uvođenje više molitve, razmatranje o tome gdje Duh vodi neku osobu te traženje potvrde „odozgor“.

U jednoj od kateheza o razlučivanju, papa Franjo je istaknuo da je razlučivanje „umijeće koje se može usvojiti i koje ima svoja pravila. Ako se dobro usvoji, omogućuje da živite duhovno iskustvo na sve ljepši i uređeniji način. Prije svega, razlučivanje je Božji dar koji se uvijek mora tražiti, ne pretpostavljajući da smo stručnjaci i samodostatni“.

Duhovna obnova zaključena je molitvom Večernje. Uslijedila je prilika za sv. ispovijed te druženje u samostanskom refektoriju, u zahvalnosti Bogu za mjesečni susret redovnica koji je u svrhu duhovne formacije i potiče njihovo zajedništvo.

s. Marijana Mohorić, SCJ

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: s. Rita Maržić

Na Zavjetni dan sv. Šimi, u utorak, 8. travnja, misno slavlje u svetištu sv. Šime u Zadru predvodio je vlč. Ivan Benaković, bibličar s KBF-a iz Đakova.

U duhu stvarnosti svjetla i susreta koji opisuju odnos sv. Šime i Isusa u jeruzalemskom hramu, Benaković je potaknuo vjernike da stave svoje dubine pred Božje svjetlo, donesu to u Božje ruke i da otkrivaju kako Bog  djeluje u našoj stvarnosti u konkretnim okolnostima života, u susretu s drugim. „Važno je koliko je naša vjera živa. I kad ne molimo, Bog je djelatan, doživljavamo Božju djelatnost, a osobito kada moliš i trudiš se biti pošten, čestit, molitelj – da vidiš da te to mijenja i oblikuje tvoju osobu. Zato je veliko uvijek iznova otkrivati Božju stvarnost, ulaziti u ono što je Bog, kako Bog istinski djeluje u našoj stvarnosti“, poručio je vlč. Ivan.

„Starac Šimun prima u ruke Isusa Krista koji donosi novost. To je susret staroga i novoga. Bog nije teorija, Bog je živa stvarnost, Bog ima tijelo.

I mi u našem životu Boga najviše susrećemo u tjelesnosti, u odnosu. Upravo u odnosima najviše i griješimo, u obitelji, na radnom mjestu, u društvu“, rekao je vlč. Ivan, istaknuvši važnost susreta i odnosa s ljudima.

Ako mi sami doživimo Božje djelovanje u svom životu, onda možemo živjeti iz iskustva toga susreta, poručio je propovjednik. Upozorio je da mnogi nisu iskusili Božju djelatnu snagu u svom životu, nemaju iskustvo da Bog zaista jest. „Kada iskusiš da je Bog doista živ, da djeluje, nećeš se od njega odvajati. Zato je važno na dublji način živjeti vjeru, ne na površan, vanjski, teatralni, nego iz dubine onoga što ti jesi, doživljavati Boga. On i danas djeluje.  Aktualan je“, poručio je vlč. Ivan.

Čitanje iz Djela apostolskih opisuje konkretan primjer susreta osobe sa Svjetlom. „Pavao ne bi mogao učiniti ništa u svom životu da na putu za Damask nije susreo Kristovo svjetlo, uskrsloga Krista koji ga je radikalno promijenio, u dubini njegove osobe. Pavao je obraćenik i mogao je naviještati Krista svuda po svijetu, poganima i Židovima.

Bog se nije objavio samo židovskom narodu, nego i poganskim narodima.  Isus je stvarnost koja se tiče svakoga, ne samo jednog naroda, nego svih naroda“, istaknuo je Benaković.

„Zato je važno biti širok, otvoren. Susret Isusa i Šimuna uči otvorenosti. Biti otvoren za nešto o čemu ne znaš. Mnogi ne vjeruju jer ne poznaju Krista, Crkvu. Starac Šimun je otvoren za novost koju Bog daje, za novi život i Kristovo svjetlo koje će raspršiti sve staro i tamno“, rekao je Benaković, poručivši kako Duh Božji ne daje da Kristovo otajstvo propadne već više od 2000 godina.

Susret Isusa i Šimuna događa se u hramu, „u mjestu gdje bi svi drugi ljudi trebali prepoznati u Isusu nešto sveto i lijepo. A to se ne događa“, upozorio je vlč. Ivan, rekavši da je to „ironija“ poruke i događaja iz Lukinog teksta.

„Jedan jedini starac u hramu prepoznaje Isusa. I mi toliko boravimo u crkvi, a jesmo li uspjeli među ljudima koji nas okružuju stvoriti osobni odnos s Bogom“, upitao je Benaković, rekavši da pojedinac je dio zajednice vjernika, ali mora sâm stvarati intimni dijalog s Bogom, a ne se „utapati u masi“.

Potaknuvši vjernike na predanje Bogu i dubinu odnosa s njim, Benaković je rekao kako Šimun pokazuje da „moramo predati cijelo svoje biće Bogu. Poruka Šimuna je i da čovjek treba ostarjeti s Kristom, u crkvi, s molitvenikom i krunicom u ruci“.

Potaknuo je vjernike da više misle hoće li se svidjeti Bogu, nego ljudima i da udalje od sebe ono što priječi da budu novi ljudi za neprolaznu Božju stvarnost.

„Mora umrijeti u nama stari čovjek, da bi se rodio novi čovjek. Moramo obući Krista, da bismo živjeli vječno. Čudesno je imati susret sa svecem, s onim tko je postigao svetost, a ti si na to pozvan.

Trebaš doći u tu stvarnost nebeske slave. Moli sveca da te zagovara pred Bogom, da i ti možeš biti pravedan, bogobojazan, živjeti istinske kršćanske vrijednosti i doći jednom u vječno zajedništvo s Bogom“, potaknuo je vlč. Ivan.

Osmog u mjesecu u crkvi sv. Šime osobito se moli za zdravlje po zagovoru sv. Šime i prikazuju nakane koje vjernici upućuju njemu za zagovor.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Goto-galeriji, klikom na slike / Foto: I. Grbić

Križni put mladih Zadarske nadbiskupije održan je u subotu, 5. travnja na otoku Ugljanu, dionicom od 14 km od Preka do Ugljana.

Pobožnost oko dvjesto mladih počela je u župi Preko, mladi su prošli još kroz mjesta Sutomišćica, Poljana, Lukoran, završno u Ugljanu. Na početku Križnog puta, misno slavlje u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku predvodio je don Ivan Šibalić, povjerenik za mlade Zadarske nadbiskupije.

U propovijedi je upozorio na zabludu da je dovoljno biti dobar čovjek i da će osoba zato što čini dobra djela, imati vječni život. „Zabluda je da će osoba zato što čini dobre stvari, na taj način ‘zaraditi’ raj. Ako se za nekoga kaže da je dobar čovjek, više nije važno kakav je njegov odnos s Bogom. Prema kršćanstvu, čovjek može biti dobar koliko god, ali ako ga Bog neće spasiti, ako mu Bog neće dati vječni život, onda ga i neće dobiti. Jedini način i put za to je Isus Krist.

Put prema vječnom životu nisu naša dobra djela nego je Isus Krist Put, Istina i Život. Put po kojem pristupamo Gospodinu nisu naša djela i naši osobni napori, nego put je Krist. A Isusa ćemo susresti prvo u sakramentima, misi, pričesti, ispovijedi, a onda i u svima kako Isus kaže: u siromašnima, potrebitima, gladnima, bolesnima“, rekao je don Ivan, upozorivši da je „velika moderna hereza da je dovoljno biti samo dobar čovjek“.

„Kad gledamo Krista koji je put, istina i život, onda ga vidimo i kako nosi svoj križ. Isus nam kaže: ‘Uzmite svoj križ i idite za mnom’. Nemojte prema Bogu hodati svojim vlastitim dobrim djelima, jer ćete udariti o zid.

Ako hodaš prema Gospodinu, nemoj misliti da ćeš na tom putu proći lišo. Nitko ne prolazi lišo. Isus je rekao: ‘Mene su progonili i vas će progoniti’. Hoćeš me nasljedovati? Uzmi svoj križ. U svom životnom hodu svatko od nas ima svoj križ prema kojem se treba ispravno postaviti“, rekao je don Ivan, istaknuvši da i mladi nose teške stvarnosti u svojim životima.

Jedna od najtežih su svađe u obitelji, razlaz oca i majke, nered u obitelji. „Za to nitko od vas ne može reći: ‘Ja sam kriv što se to događa’. Ali, živiš u takvoj situaciji. To je česti primjer danas, da kažeš, ‘Ovo je moj križ’. Mogu taj križ odbacivati, biti ljut zbog njega, plakati, a mogu reći: ‘Ovo je moj križ, nisam ga sam sebi navalio na leđa, došlo mi je’. Prihvatiti i na ispravan način nositi križ“, potaknuo je don Ivan mlade.

Šibalić je razmatrao Isusov poticaj da onaj tko ga hoće slijediti, uzme svoj križ i ide za njim. „Ako Isus kaže: ‘Hoćeš li ići za mnom, uzmi svoj križ i idi za mnom’, onda se to mora ostvariti u mom životu. To ne mogu biti samo prazne riječi. Isus nije govorio o tako važnoj stvari samo prazne riječi. Mi ljudi znamo reći nebitne rečenice. Ovo je progovorio Bog, to je riječ Božja.

To znači da u životu svake osobe postoji križ. Nema osoba koje imaju križ i onih koje nemaju križ. Nego, postoje oni koji prihvaćaju i nose svoj križ i oni koji odbacuju svoj križ. Ne postoji osoba bez križa. Ako za nekoga mislimo da nema križ, živimo u zabludi. Nije pitanje imaš li križ ili nemaš, nego nosiš li križ ili ne. Po tome se razlikujemo“, rekao je Šibalić. Potaknuo je mlade da prepoznaju koji je njihov križ u životu i prihvate ga, što je jedan od prvih koraka za napredovanje u kršćanskom životu.

„Otkrijte, kažite, ‘U mom životu križ je to i to’ – jer križ ima svoje ime. U slučaju Isusa, njegov križ prepoznajemo kao izdaju, osudu, nepravdu, bičevanje, krunjenje trnovom krunom, nošenje križa, razapinjanje, susretanje svoje Majke na putu. Danas postoje novi, moderni križevi, ne razapinjanje na križ, kao što je Isus bio razapet.

Znati prepoznati svoj križ u životu je jedan od početnih koraka, kao kad dijete počinje hodati. Ako želite napredovati, jedan od prvih koraka u kršćanskom životu je znati sebi reći: ‘U mom životu križ je to i to’. Kad si rekao što je tvoj križ, dolazi ti veliki upitnik kojeg ti sâm Bog postavlja: Nosiš li križ ili ne?“, poručio je don Ivan.

Povjeriti svoju parnicu Duhu branitelju

U duhu prvog misnog čitanja u kojem prorok Jeremija, pravednik kojeg tjeraju na križ, Bogu kaže da mu povjerava svoju parnicu, don Ivan je potaknuo mlade da i oni povjere svoju parnicu Duhu Svetom koji se naziva Duh branitelj, jedinome tko može obraniti čovjeka.

„Jeremija kaže: ‘Daj da vidim kako se njima osvećuješ. Jer tebi povjerih parnicu svoju’. Jeremija vidi kako protiv pravednika snuju spletke, pripremaju se pogubiti ga i taj pravednik se u svemu tome obraća Gospodinu, kaže: Gospodine, ti me brani! To znači, Tebi povjerih parnicu svoju. To je u Starom zavjetu.

U Novom zavjetu to imamo još dublje objavljeno. O Duhu Svetom govorimo kao o branitelju – Paraklet – Tebi povjerih parnicu svoju. To su pravni izrazi, kao da se nalaziš u sudnici, kao da te netko sudi. U sudnici imaš suca, nekoga tko te brani i nekoga tko te optužuje. Ti izrazi će se naći na puno mjesta u Svetom Pismu.

Sotonu se naziva Tužitelj braće naše, i on ima svoje pravno ime. U sudnici postoje tužitelj naše braće i Duh branitelj. Veliko je pitanje kome si povjerio parnicu u svom životu, koga želiš da te brani, da na tvom putu bude branitelj“, istaknuo je Šibalić, rekavši da se ljudi utječu koječemu, a nisu u mogućnosti nešto riješiti svojim snagama.

„Ljudi požele umrijeti kad ih nešto jako boli. Ali, oni ne žele umrijeti, nego žele da ih prestane boljeti. To je velika razlika između htjeti umrijeti i htjeti da me prestane boljeti. Kad ljudi naprave te teške, užasne čine, kada sebi oduzmu život – oni ne žele sebi oduzeti život, nego žele da njih prestane boljeti u tom trenutku. Pred zidom koji se zove smrt ljudi su nemoćni. Teško ćemo naći čovjeka koji želi prestati živjeti. Kad ideš prema smrti, kome se utječeš?“, potaknuo je Šibalić na razmatranje. Utjecanjem lijekovima, pravilnoj prehrani, zdravom načinu života može se produžiti život, ali ne i izbjeći smrt.

„I Jeremija je rekao: ‘Tebi povjeravam parnicu svoju’. Onaj tko napravi dvoje u svom kršćanskom životu učinio je ogromne korake naprijed – kad znaš reći sebi: Moj križ u životu je to, ja ga prihvaćam. Hvala ti, Gospodine, na križu kojeg si mi dao. Ne nosim ga s prezirom, s odbacivanjem Boga, s pitanjima Zašto, nego ga grlim i nosim. Znati zagrliti svoj križ. I onaj tko, osim što nosi svoj križ, zna reći: Na ovom putu nisam sam. Svoju parnicu sam povjerio jedinome koji me može obraniti i dati mi što u životu želim.

Tko te dvije stvari stavi na mjesto, on je u kršćanskom životu prohodao. To je kao malo dijete koje je stalo na svoje noge i počelo hodati. Dok to ne staviš, sve ostalo je kao mučenje, javljaju se pitanja zašto se to baš meni javlja u životu, zašto se to nekome drugome nije dogodilo, zašto baš ja moram ovo; Bože, jel’ ti mene mrziš, jel’ ovaj križ koji sam dobio meni kazna za nekakav grijeh? Takva pitanja se javljaju i onda čovjek nađe neke sporedne branitelje; pokušat će ovdje, ondje i ne dođe nigdje“, upozorio je don Ivan. Potaknuo je mlade da odgovore sebi: koji je moj križ u životu, u koga sam se pouzdao i kome sam povjerio svoju životnu parnicu.

Mjesta na kojima su bile postaje Križnog puta

U pobožnosti s mladima još su bili don Filip Kucelin, župnik Preka i Sutomišćice – Poljana, don Marko Dokoza, ugljanski i lukoranski župnik i don Marko Majić Mazul, župni vikar u Arbanasima.

Mladi su se zaustavljali na postajama kod crkava i mjesta od osobitog značenja za otočke župe. Na svakoj postaji, don Marko Dokoza je rekao povijesne činjenice o tom mjestu i prigodno duhovno razmatranje, povezujući tu lokaciju s otajstvom Kristove muke.

„Prva postaja je bila kod spomenika priješkim lavandijerama, ženama koje su svoj život izgubile na moru prije više od 130 godina. Bile su nedužne, marljivo su izvršavale svoje dužnosti, a osuđene na smrt, kao Isus.

Druga postaja je bila kod kipa dubrovačkog biskupa Josipa Grgura Marčelića, rodom iz Preka, čije je biskupsko geslo bilo ‘U križu je spas’. Potiče nas da i mi prihvatimo naše križeve, kao što je Isus prihvatio svoj križ.

Treća ⁠postaja je bila na lokaciji s pogledom prema Lazaretu na otočiću Ošljaku. To je mjesto patnje i boli zbog brojnih ljudi koji su tamo preminuli zbog zaraznih bolesti, čekajući ulazak u Zadar.

Četvrta postaja je bila kod crkve Kraljice Mira u Poljani, to je susret s Majkom. Peta postaja u Dolcu, s pogledom prema lokaciji brda sv. Mihovila, u poticaju da se razmišlja o anđelima čuvarima koji nam pomažu, kao što je Isusu pomogao Šimun Cirenac. Šesta postaja je bila kod crkve sv. Eufemije u Sutomišćici, čija je naslovnica sv. Eufemija mučenički umrla, ⁠ dala svjedočanstvo vjere pred svima, kao i Veronika koja pruža Isusu rubac.

Sedma postaja je bila kod kapelice sv. Ante u Malom Lukoranu, gdje smo razmatrali kako su i sveci imali svoje padove, ali su poput Isusa ustajali i išli dalje.

Osma postaja je bila u crkvi sv. Lovre u Lukoranu – kao što Isus tješi žene, tako je i sv. Lovre tješio svoje suvremenike, siromašne, bolesne i nemoćne. To nam je svima pouka. Deveta postaja ⁠kod kapelice Presvetog Trojstva, trg Koledisće. To je mjesto okupljanja Lukoranaca kroz stoljeća, mjesto zajedništva. Zajednica nas često podiže iz naših ponora i padova. Zahvalimo Bogu za taj dar.

Deseta postaja u lukoranskom polju s pogledom prema Šćahu, najvišem vrhu Ugljana. Isus stoji pod križem gol, a mi gledamo križ na Šćahu. Bliži se trenutak smrti. Križ je znak smrti, ali i znak pobjede. Zato ga postavljamo na najviše vrhove.

Jedanaesta postaja u ugljanskom polju, s mišlju: usred ničega smo nekad u životu, između neba i zemlje, poput Isusa raspetog na križu.

Dvanaesta postaja kod ugljanske crkve sv. Hipolita, prve župne crkve. Oko te crkve nalazi se staro groblje i nedavno je postavljen spomen križ za sve koji su tu pokopani kao i za svu nerođenu djecu otoka Ugljana. Tu smo se sjetili naših pokojnih.

Trinaesta postaja je bila župna crkva Uznesenja BDM u Ugljanu, Marijina crkva. Isusa skidaju s križa, a Marija prima Isusa u krilo. Prima i nas, svoju Crkvu i tješi nas svojim blagim pogledom. Četrnaesta postaja je bila u ⁠samostanu sv. Jeronima Družbe Kćeri Milosrđa, gdje je i mjesto ukopa slavnih Zadrana, među kojima je osobito značajan biskup Šimun Kožičić Benja“, rekao je don Marko Dokoza.

Pauza za ručak kojeg je priredio Caritas Zadarske nadbiskupije bila je u Lukoranu od 11,30 do 13 sati, a Križni put je završen u 16 sati. Mladi su pošli u 7,30 sati trajektom iz luke u Gaženici, a vratili se u Zadar polazeći trajektom u 17,20 sati.

Otočani su putem kojim su mladi molili, pjevali i u tišini razmatrali, mlade dočekivali s kolačima i napitcima. Na tome, kao i domaćinima Kucelinu i Dokozi, zahvalni su svećenici Šibalić i Mazul te mladi sudionici Križnog puta.

Ines Grbić

Foto: I. Šibalić / M. Dokoza / Mladi

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je svećenicima, redovnicima i redovnicama u Zadarskoj nadbiskupiji Poziv na proslavu Nedjelje Božjeg milosrđa na Forumu u Zadru. Poziv nadbiskupa Zgrablića prenosimo u cijelosti.

         Draga braćo svećenici i sestre,

u milosnom ozračju Jubilejske godine, kada nas Crkva poziva da obnovimo svoju vjeru, zajedništvo i osobno predanje Bogu, upućujem vam srdačan poziv na središnju proslavu Jubilejske godine u Zadarskoj nadbiskupiji – Nedjelju Božjeg milosrđa, koja će se održati u nedjelju, 27. travnja 2025. godine u Zadru.

Taj događaj želimo živjeti kao izraz duboke zahvalnosti Bogu za nebrojena dobra i milosti koje nam neprestano daruje; kao zahvalu svecima zaštitnicima Zadarske nadbiskupije za baštinu vjere i duhovna dobra koja su nam ostavili i kao poticaj svima koji se u Crkvi, obitelji, društvu i gospodarstvu zalažu za dobro, pravdu i dostojanstvo čovjeka.

Program proslave je sljedeći:

• 16,00 sati – duhovno – glazbeni program na Forumu ispred crkve sv. Marije,
• 17,00 sati – svečano euharistijsko slavlje na trgu ispred crkve sv. Marije, na Forumu,
• nakon Mise – svečana procesija s relikvijama ulicama zadarskog Poluotoka.

Procesija će okupiti predstavnike crkvenih, kulturnih i društvenih ustanova iz cijele Nadbiskupije, a posebno mjesto zauzimaju relikvije svetaca koji se štuju na zadarskom području, koje ćemo nositi u znaku blagoslova i povezanosti Neba i zemlje.

Pozivam vas s posebnom molbom da osobno sudjelujete u ovoj proslavi. Vaša prisutnost, kao i prisutnost svih Bogu posvećenih osoba, ima snažnu duhovnu i pastirsku vrijednost – za narod koji nas gleda, za Crkvu kojoj služimo i za nas same, koji trebamo jedni druge u našem poslanju. Neka to bude dan našeg svećeničkog i redovničkog zajedništva, dan kada ćemo hodati zajedno – ne samo ulicama grada, već u vjeri, bratstvu i zahvalnosti.

Ne smijemo podcijeniti važnost ovakvog susreta. Naš narod pamti i nosi u srcu ono što doživi duboko i zajedno. Neka ovo bude događaj koji će ostati u pamćenju i duši našeg naroda – kao svjedočanstvo žive Crkve koja voli i slavi Boga i svoje svece i daruje nadu.

Stoga vas još jednom iskreno molim: obavijestite svoje vjernike, potaknite ih na sudjelovanje, organizirajte dolazak iz svojih župa i zajednica i dođite vi osobno – kao pastiri koji ne stoje sa strane, već koračaju sa svojim narodom.

Uvjeren da će ovo slavlje donijeti plodove za cijelu Nadbiskupiju, unaprijed vam zahvaljujem na trudu, molitvi i sudjelovanju.

Uz srdačan pozdrav i poštovanje,

mons.  Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

Susret s volonterima u pripremi za središnju proslavu Godine jubileja u Zadarskoj nadbiskupiji održan je u četvrtak, 3. travnja, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Volonterima su se obratili don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije u ime Organizacijskog odbora i don Marko Dokoza, član Tehničkog odbora u organizaciji središnje proslave Jubileja u Zadarskoj nadbiskupiji koja će biti na Nedjelju Božjeg Milosrđa, 27. travnja, na Forumu u središtu Zadra.

Među volonterima su članovi različitih zajednica i udruga iz Zadarske nadbiskupije: Obnova u Duhu, Neokatekumenska zajednica, Frama, hrvatski branitelji i drugi.

Vikar Sorić upoznao je volontere s programom događaja koji se održava pod geslom „Zauzimajte se za dobro pred svim ljudima“ (Rim 12,17), u duhu poziva pape Franje iz njegove Bule povodom Godine jubileja, s poticajem da se tijekom Jubileja istakne dobro koje postoji u svijetu i među ljudima po različitim stvarnostima njihovog dobrotvornog i profesionalnog djelovanja u Crkvi i društvu.

U tom duhu i kontekstu se i održavaju jubilejski susreti u Rimu na kojima papa Franjo i najviši predstavnici Crkve organizirano susreću različite skupine ljudi, zajednica, predstavnike ustanova i institucija koji su djelatni u različitim službama za dobro drugoga na svim razinama crkvenog i društvenog djelovanja.

Papa Franjo u Buli ističe da „moramo obratiti pozornost na mnoge dobre stvari u svijetu, kako ne bismo upali u napast da se smatramo ophrvanima zlom i nasiljem“ (Br. 7). Ta je misao vodila zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića da pokrene inicijativu organizacije toga događaja na kojeg su pozvani doći pripadnici svih razina Crkve i društva koji brinu za dobro ljudi i za opće dobro u Zadarskoj nadbiskupiji.

Uz pojedince i obitelji, na susret su pozvane doći crkvene i civilne zajednice, braniteljske udruge, bratovštine, sestrinstva; kršćanske i religiozne, karitativne i humanitarne, dobrovoljne i profesionalne organizacije; političke i društvene, sigurnosne i obrambene, vojne i policijske, zdravstvene i socijalne, privredne i gospodarske, odgojno – obrazovne i kulturne, znanstvene i istraživačke, medijske, sportske i rekreativne te sve druge organizacije, društva i institucije, bez iznimke i bez obzira na svoje vjersko opredjeljenje, koji kao ljudi dobre volje svojim djelovanjem svijet čine boljim, ljepšim i sigurnijim u životu čovjeka.

U događaju na Forumu koji predstavlja „proslavu mnogoga dobra“, uloga volontera je od velike važnosti za sklad, ljepotu i uredno odvijanje duhovnog predprograma koji počinje u 16 sati, misnog slavlja koje počinje u 17 sati i predvodi ga nadbiskup Zgrablić, a nakon mise slijedi procesija s relikvijama zadarskom rivom, bedemima, oko cijelog Poluotoka.

U procesiji će svećenici nositi relikvijare s relikvijama koje se časte u Zadarskoj nadbiskupiji na razini Nadbiskupije i župa. Takva procesija s relikvijama svetaca zaštitnika održava se prvi put u životu Zadarske nadbiskupije i u njenoj povijesti. Relikvije svetaca zaštitnika stoljećima se časte u Zadru u crkvama, uz blagdane svetaca, ali nikad nijedan blagdan i prigoda u redovitosti svoje crkvene, liturgijske proslave nisu bili popraćeni i procesijom puka i svećenika kroz grad Zadar s relikvijom ili više relikvija nekog sveca i zaštitnika.

Don Marko Dokoza upoznao je volontere detaljnije s ulogom pojedinih skupina volontera. Predstavo im je plan Foruma podijeljen u četiri sektora za sudionike toga događaja te su volonterima dodijeljeni konkretni zadaci osiguravanja urednosti prostora i tijeka procesije.

U zoni Foruma ispred vanjskog oltara, podno stepenica će biti ministranti koji su pozvani doći iz svih župa Zadarske nadbiskupije, invalidi i VIP uzvanici. Nakon njih, na forumskom prostoru oko crkve sv. Donata koji se naziva Poljana sv. Ivana Pavla II. će biti članovi KUD-ova u narodnim nošnjama te pripadnici različitih zajednica i udruga koji se pozivaju doći odjeveni u svoje specifične uniforme koje su njihova radna oprema i prepoznatljivi znak njihovog djelovanja u području kojim se bave: to su  vatrogasci, policajci, pripadnici zdravstvenih službi, koji to žele, pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja i sl. Na južnom prostoru Foruma će biti označena dva polja za sve ostale vjernike sudionike.

Na kraju susreta volonterima se obratio i službenik iz Policijske uprave zadarske, koji je istaknuo bitne aspekte toga događaja iz policijske perspektive i na što treba osobito obratiti pozornost u osiguravanju discipliniranoga tijeka toga okupljanja na kojem se očekuje više tisuća sudionika iz svih krajeva Zadarske nadbiskupije.

Ines Grbić

Foto: Marko Dokoza