Na blagdan Uzvišenja Svetog križa, u nedjelju, 14. rujna, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio je nove postaje Križnog puta u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u Slivnici, za vrijeme mise koju je predvodio u toj crkvi.
Drveni prikazi postaja novog križnog puta kupljeni su u poduzeću Marantha di Sollazzo u Italiji, zajedničkim sredstvima župe i župljana Slivnice. Novi križni put je nabavljen u sklopu cjelokupne obnove interijera župne crkve u Slivnici, kojoj je u cijelosti obnovljena unutarnja fasada, obojani zidovi, stavljeni su nova izolacija i instalacije i sanirane pukotine od potresa koji je bio 11. veljače 2025. godine.
Obnova crkve učinjena je i prigodno uz proslavu 180 godina od posvete slivničke župne crkve, što će se svečano obilježiti na ovogodišnji župni blagdan sv. Kuzme i Damjana. Slivnički župnik don Luka Šustić zahvalio je svima koji su doprinijeli obnovi župne crkve.
U propovijedi je mons. Puljić podsjetio na povijesnu utemeljenost blagdana Uzvišenja Svetog Križa, povezanog s povratkom njegovih relikvija. Naime, u jednom ratu s Perzijancima, oni su uzeli tu najsvetiju relikviju. Car Heraklije je na čudesan način pobijedio perzijskog kralja te je zatražio da mu se vrati sveti križ Isusov, podsjetio je mons. Puljić, rekavši da je s tim carem povezano i doseljenje Hrvata u naše krajeve.
„Konstantin Porfirogenet piše kako je car Heraklije pozvao Hrvate iz Bijele Hrvatske sa središtem u Krakovu da dođu u današnje krajeve, kako bi uz njihovu pomoć zaštitio zapadne granice svoga carstva pred prodorom Avara. Hrvati su se doselili baš u vrijeme dok je pobjeđivao Perzijance i tražio relikvije Svetog križa“, rekao je mons. Puljić, dodavši da smo time neizravno, još kao pogani, bili uključeni u borbu za križ i slobodu. Podsjetio je na 13 stoljeća teške, mučeničke, ali i lijepe i bogate povijesti hrvatskog naroda, od 7. stoljeća do stradanja u Domovinskom ratu.
„U toj grčevitoj borbi kroz stoljeća u obrani svoje zemlje, identiteta, vjere, svoga roda i naroda, jedinu i pravu pomoć nalazili smo u Isusovom križu i njegovoj pomoći i zaštiti. Naš narod se osobito u zadnjih sto godina uspješno hrvao s tri opake zablude tijekom 20. stoljeća: s nacizmom i njegovim idolom rase, s fašizmom i njegovim idolom države i s bezbožnim komunizmom i njegovim idolom klase“, upozorio je mons. Puljić.
„Ponosni smo što pripadamo narodu čija se povijest odvijala u znaku trajne borbe ‘za krst časni i slobodu zlatnu’. Pod zastavom Isusovog križa naši su se preci uspješno hrvali s vlastitim manama zavisti i svađe, razdora i nejedinstva. A u trenucima ugroze slobode i naroda, vjere i kulture, s križem su pobjeđivali sve ideologije i osvajače koji su prolazili našim prostorima“, rekao je mons. Puljić, u zahvalnosti za naše pretke koji su bili postojani i vjerni svojim korijenima i povijesti obilježenoj znakom križa.
Podsjetio je da je onaj tko slijedi Boga i Isusov put „pritisnut, ali ne pritiješnjen; progonjen, ali ne napušten; obaran, ali ne oboren“. Pritom apostol Pavao tješi i osmišljava patnju, govoreći da „pronosimo Isusovo umiranje u tijelu“.
Razmatrajući Božju riječ iz prvog čitanja, prepirku između naroda i Jahve, između Mojsija i naroda, mons. Puljić je rekao: „Nije bilo lako Mojsiju voditi narod iz Egipatskog ropstva i pritom slušati glasne prigovore: ‘Zašto si nas izveo da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode..’. Mojsiju nije lako jer je razapet između Jahve i naroda“.
Nadbiskup je rekao da je to slično s našim vremenom i aktualno i za današnje ljude. „Zar i mi nismo poput Izraelaca koje je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva? Nezadovoljni smo često sa sobom, sa svojim mjestom, s ljudima s kojima živimo i radimo, pa mrmljamo, galamimo i vrlo brzo zaboravljamo brojna dobročinstva koja nam je Bog tijekom povijesti iskazao“, upozorio je mons. Puljić, rekavši kako je razumljivo da se Mojsije u jednom trenutku našao u nezgodnoj tjeskobi: „odustati od povjerenog zadatka, naljutiti se na ljude koje je poveo iz ropstva, okrenuti im leđa i povući se u privatnost. Hvala Bogu da to Mojsije nije učinio. Uspio je nadvladati krizu i othrvati se napasti povlačenja. Otkrio je da ga Bog treba i to mu je davalo snage izdržati do kraja. Kako je čovjeku drago otkriti da ga netko treba: unuk djeda, otac sina, žena muža, učenico učitelja… Svi smo mi potrebni jedni drugima“, poručio je mons. Puljić.
Razmatrajući navješteno evanđelje o razgovoru Isusa s Nikodemom, mons. Puljić je rekao da sve koji se susreću s problemima, pitanjima, teškoćama i sumnjama, Isus očinski tješi riječima: „Ne bojte se! Bog je tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni (Iv 3, 16). „Bog želi da se svijet po Isusu spasi, ali, Bog nas ne može spasiti bez nas“, poručio je mons. Puljić.
Nadbiskup je potaknuo na molitvu „raspetom i uskrsnulom Gospodinu koji je na vlastitom tijelu osjetio dramu borbe dobra i zla, svjetla i tame, da nam njegov Križ i neizmjerna vrijednost njegove Predragocjene Krvi bude u nebu zalogom vječnog spasenja, a u ovoj suznoj dolini utjeha i snaga“.
I.G.
Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: Župa Slivnica
