ŠKABRNJA: Obilježena 35. godišnjica stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu – Misu za domovinu i branitelje predvodio biskup Marko Medo

19.11.2026.
14
13
19
21
20
18
22
23
15
37
3
39
38
32
4
24
43
7
10
48
34
25
11
41
31
44
28
27
29
35
46
30
42
33
45
47
36

Na 35. godišnjicu stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu, misu za domovinu i hrvatske branitelje u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji u srijedu, 18. studenog, predvodio je gospićko – senjski biskup Marko Medo.

Na poziv zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, uz domaćina Zgrablića, koncelebrirala su još osmorica hrvatskih biskupa: riječki nadbiskup Mate Uzinić, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, šibenski biskup Tomislav Rogić, dubrovački biskup Roko Glasnović, hvarski biskup Ranko Vidović, kotorski biskup Mladen Vukšić i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Koncelebrirali su i vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Mario Tomljanović, riječki generalni vikar, mons. Tomislav Subotičanec, šibenski generalni vikar, mons. Ante Sorić, zadarski generalni vikar, fra Marinko Vukman, rektor sinjske manje bazilike i vlč. Josip Đurin, vicerektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

18. studenoga 2026. – prva godina u 35 godina spomena stradanja, da je na misi u Škabrnji bilo više (devet) hrvatskih biskupa

Prvi put ove, 2026. godine, na misi na godišnjicu stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu sudjelovalo je toliko hrvatskih nad/biskupa. To se ostvarilo na poziv kojega je nadbiskup Zgrablić uputio subraći biskupima, jer je želio da i crkveni događaj u spomenu stradanja u misi za Domovinu i branitelje u Škabrnji ima veću, širu i narodnu razinu, dostojanstveno i svečano, i po nazočnosti najviših predstavnika hrvatskog episkopata; kao što neki drugi nad/biskupi, osobito iz kontinentalnog dijela Hrvatske, pohode Vukovar i sudjeluju na tamošnjem događaju 18. studenoga.

Prvih godina obilježavanja stradanja Škabrnje u poraću, misu 18. studenog u Škabrnji najprije je imao škabrnjski župnik, a onda svake godine zadarski nadbiskup. Zadnjih godina, misu u Škabrnji taj dan počeo je predvoditi i neki drugi hrvatski biskup, što je bilo možda do pet puta sveukupno u ovih 35 godina – da je misu 18. studenog predvodio neki drugi biskup, a ne zadarski nadbiskup.

Otkad je Vlada RH zakonom 2019. godine proglasila 18. studenog u Hrvatskoj državnim blagdanom i neradnim danom, pod službenim nazivom Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, pohod hrvatskih biskupa Škabrnji ima dodatno značenje i utemeljenost.

„Krv nevinih viče za istinom, pravdom i sjećanjem“ – biskup Medo  

„Škabrnja i Vukovar su mjesta povezanosti između živih i mrtvih, između vremena i vječnosti; raskrižja između zaborava i sjećanja, između ravnodušnosti i suosjećanja“, rekao je mons. Medo. Istaknuo je da ljudski razum ne nalazi riječi utjehe za majku čiji je sin masakriran i ubijen.

„U podrumima Škabrnje mnogi su molili riječima koje je Krist izgovorio na križu: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. Na svome križu dokučili su spasonosnu snagu Kristove muke i povjerovali da njihova muka nije uzaludna“, rekao je mons. Medo. Poručio je da su mnogi svojim križevima oplemenili Hrvatsku. Gledajući brojne križeve na mjestima stradanja od Vukovara do Dubrovnika, dublje se shvaća mudrost križa s uzvišenom spoznajom vrijednosti trpljenja nevinoga i nemoćnoga. Zato su ti križevi  naša tuga, ali i naš kršćanski i hrvatski ponos, naglasio je mons. Medo.

Svijet je 18. studenog 1991. vidio samo ono izvana: spaljene kuće, crkvu srušenu do temelja, masovnu grobnicu. „Ali, vjera vidi dalje od toga. Ona vidi i sve žrtve Škabrnje koje počivaju u Božjoj ruci. Bog nije želio njihovu patnju i smrt. U svjetlu Kristova križa, njihova patnja nije izgubljena. Križ je za svakoga knjiga mudrosti u kojoj možemo pronaći smisao i najtragičnijih stranica svoga života“, rekao je mons. Medo.

Podsjetio je da su prvi kršćani bilježili kad je neki svjedok vjere podnio mučeništvo i tako je nastao kršćanski kalendar. Na taj dan dolazili su na mjesto njegove smrti koju nisu slavili kao poraz, nego kao prijelaz praga vječnosti, rođendan za nebo. Tu su slavili misu i ponavljali da smrt Gospodina navješćuju, njegovo uskrsnuće slave, a slavni dolazak iščekuju. Kad je došla sloboda, na tim su mjestima gradili crkve.

Biskup je rekao da i Ulica 18. studenoga 1991. u Škabrnji i kolona sjećanja svake godine ispisuju takav kalendar. Hrvatska u svom kalendaru za taj dan ima imena Vukovar i Škabrnja, ispisane krvlju nevinih, rekao je biskup, dodavši da mudrost križa daje snagu da molimo i za neprijatelje, kako bi se obratili sa zlog puta: „Opraštanje je Božji dar koji čisti nutrinu ranjenoga, da zlo ne pobijedi dvaput: jednom kad je ubijalo, a drugi put kad bi u našim srcima ostavilo mržnju“.

Mudrost Kristovog križa, koju je teško razumjeti i prihvatiti, a izriče je i apostol Pavao riječima:  “Ne daj se pobijediti zlu, nego dobrim pobjeđuj zlo!“ (Rim 12, 14.21) nije izraz rezignacije i nemoći, rekao je mons. Medo. „To je čvrsto uporište na kojem se može graditi bolje sutra i put kojim se zaustavlja spirala zla. To nipošto ne znači da se nevine žrtve smiju zaboraviti, niti da se istina smije prešutjeti.

Prešućivanje ili umanjivanje zločina znači ponovno ubijanje žrtve, ovaj put šutnjom. Mnogi počinjeni zločini do danas nisu kažnjeni, mnogi počinitelji nikada nisu odgovarali, a obitelji i danas s pravom traže istinu i pravdu. Tko obitelji uskraćuje pravo da pokopa svoje mrtve, ne niječe samo njihovu bol, nego i ono što čovjeka čini čovjekom. Ni jedna majka više ne bi smjela otići s ovoga svijeta, a da ne zna gdje joj počiva dijete. Pravda nije osveta; pravda je dug koji dugujemo žrtvama“, poručio je mons. Medo.

Upozorio je da su zločine njihovi počinitelji pokušali izbrisati paljenjem kuća, bacanjem tijela u jame, šutnjom. „Tragovi se mogu prikriti, ali istina ne može. Krv nevinih s ove zemlje viče k Bogu. Ne viče za osvetom – viče za istinom, pravdom i sjećanjem. Pred Bogom ništa nije skriveno: ni jedan podrum, ni jedna jama u Škabrnji, Ovčari, Nadinu i diljem naše Domovine. Sami smo osjetili tu bol na koži svoga naroda. I tu bol više nitko, ni jedan narod ne bi trebao doživjeti“, poručio je mons. Medo.

Rekao je da u Škabrnji i Vukovaru cijela Hrvatska zastaje pred ranama koje  bole. „Nevine žrtve su vjerovale da je bolje nevin podnositi patnju, nego je nanositi drugome. Pozvani smo očistiti svoje pamćenje i srce“, potaknuo je biskup, rekavši da nas Škabrnja i Vukovar ne uče mrziti.

„Prošlost ne treba zaboraviti, ali ne smijemo biti njeni zarobljenici. Ideologije koje su nastale na laži i mržnji iza sebe su ostavile jame, logore i spaljenu zemlju. Posljedice takvih ideologija su grobovi nevinih ljudi, njihove obitelji i ugašena ognjišta. Ni jedna zastava, ni jedna zvijezda petokraka i znak nije vrjedniji od djeteta iz škabrnjskog i vukovarskog podruma. Tko to zaboravi, već je zakoračio na put koji vodi u jamu“, upozorio je mons. Medo. Rekao je da je pred svakim narodom i pojedincem slobodan izbor između slobode i ropstva, istine i laži, kulture života i kulture smrti.

„Pred Hrvatskom i cijelim svijetom stoji mučenička Škabrnja sa svojim grobovima i križevima, simbolima patnje, ali i vjere. Neka to bude njen trajni govor našem narodu i svijetu, od kojeg treba učiti“, potaknuo je mons. Medo i molio Boga da nevine žrtve ne budu uzaludne za Domovinu ni za svijet.

Pozdravni govor nadbiskupa Zgrablića

„Na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, pred Gospodina donosimo bol i zahvalnost, imena i lica naših pokojnih, patnju njihovih obitelji i molitvu za mir. Na mjestu posvećenom patnjom tolikih nedužnih ljudi, želimo biti blizu jedni drugima i zajedno se povjeriti Bogu, izvoru naše utjehe i nade“, rekao je nadbiskup Zgrablić na početku mise.

Zahvalio je hrvatskim braniteljima za njihovu žrtvu i služenje slobodi naše Domovine, istaknuvši branitelje s invaliditetom i sve koji na tijelu i duši trajno nose posljedice rata, obitelji poginulih, ubijenih i nestalih u Domovinskom ratu. Mons. Zgrablić je izrazio molitveno zajedništvo s biskupima i vjernicima u Vukovaru, u vjeri i nadi u uskrsnuće i zajedničkoj molitvi za pokojne, za utjehu obiteljima te za mir i pomirenje u Domovini.

„Vukovar i Škabrnja postali su simboli patnje svih stradalnika Domovinskog rata. U njihovom spomenu obuhvaćamo svaki prekinuti život, svaku ožalošćenu obitelj i razoreni dom. Molimo za sve pokojne, za branitelje i civile, za sve žrtve Domovinskog rata u cijeloj domovini. Neka ih Gospodin primi u svoj vječni mir, a ranjenima i ožalošćenima daruje utjehu i snagu“, poručio je nadbiskup, potaknuvši na čuvanje istine o stradanju u Domovinskom ratu te zauzimanje za pravednost i dostojanstvo svake žrtve.

Potaknuo je da se mladim naraštajima prenesu istina o prošlosti, poštovanje prema svakom životu i odgovornost za budućnost Domovine.

Prisutne je pozdravio i škabrnjski župnik don Ante Delić. Zahvalio je svima na dolasku i potrebi čuvanja spomena na žrtvi za domovinu.

Predstavnici državnih vlasti i general Ante Gotovina na misi

U misi su sudjelovali Orsat Miljenić, predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Ante Sanader, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Oleg Butković, ministar mora, prometa i infrastrukture, Tomislav Ćorić, ministar financija, Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva, Tonči Glavina, ministar turizma i sporta, Alen Ružić, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, zastupnici u Hrvatskom saboru, predstavnici Hrvatske vojske i policije, zadarski župan Josip Bilaver i  Ivan Škara, načelnik Općine Škabrnja.

Škabrnju je ove godine pohodio i na misi je bio i general Ante Gotovina. U izjavi za medije je rekao da je 18. studenog poseban dan u godini, kad se „s dubokim poštovanjem i pijetetom prisjećamo svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te nedužnih, civilnih žrtava. Svi oni dali su svoje živote za slobodu naše domovine. Na Dan sjećanja za žrtve Vukovara i Škabrnje prisjećamo se žrtava. Počivali oni u miru i milosti Božjoj“, rekao je general Gotovina.

I general Gotovina je bio čuo kad se dogodio masakr u Škabrnji 1991., on je tada bio u Zapadnoj Slavoniji. „To je bilo 1991. godine kad je agresor bio moćan, imao je naoružanje i kad je sebi dozvolio da napravi ono što je napravio. Mi smo bili slabo naoružani, ali, s vremenom, naše naoružane snage izrasle su u sposobnu vojsku. Godinama smo se pripremili, naoružali i stvorili oružanu snagu koja je porazila agresora, da oslobodi našu zemlju i da je danas čini slobodnom i sigurnom, kao što je. Trudimo se da  bude dobra“, rekao je general Gotovina. Istaknuo je da je lijepo što ljudi u tolikom broju dolaze u Škabrnju, da to govori o našem narodu i jedinstvu.

Prije mise, u predjelu Ambar, gdje se 18. studenoga 1991. dogodio masakr nad 44 uglavnom starijih civila, održan je komemorativni program u kojem su pročitana i neka svjedočanstva Škabrnjana u Domovinskom ratu, u kojem je poginulo Škabrnjana.

Nakon komemoracije, kolona više tisuća pristiglih iz Hrvatske i inozemstva išla je prema spomen-obilježju masovne grobnice koja se nalazi kod OŠ Vladimir Nazor u Škabrnji. Tu je izaslanstvo zadarske Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata položilo vijenac i svijeće, a svijeće su zapalili i brojni pojedinci. Nakon mise, održana je kolona sjećanja od župne crkve do mjesnog groblja sv. Luke. Tu je kod središnjeg križa izmoljena molitva s odrješenjem za pokojne, a sva izaslanstva položila su vijence i svijeće.

Ines Grbić

Više slika u Galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Sva prava pridržana © Zadarska nadbiskupija

bt_bb_section_top_section_coverage_image