Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje na blagdan sv. Šime, zaštitnika grada Zadra, u četvrtak, 8. listopada, u crkvi sv. Šime u Zadru.
U kontekstu pročitane Božje riječi po apostolu Pavlu koji navodi u čemu se sastoji život „po tijelu“, nasuprot čega je život po Duhu, kako je živio sv. Šimun, nadbiskup je u propovijedi govorio o odnosu prema zlostavljanjima u Crkvi. Rekao je kako nam je potrebno svjetlo Duha Svetoga da bismo „očima srca“, kako kaže Pavao, prepoznali milost Božjeg spasenja.
Šimun je prepoznao obećanog Mesiju u djetetu koje je nalikovalo svakom drugom djetetu jer je Duh počivao na njemu, objavio mu je da neće umrijeti prije nego vidi Krista i potaknuo ga da dođe u Hram. Šimun je slušao Duha i dopuštao mu da ga vodi, rekao je nadbiskup.
„Životom ‘po tijelu’ sveti Pavao naziva život kojim upravlja grijeh. Među djela tijela ubraja bludnost, nečistoću i razvratnost, ali i neprijateljstva, svađe, ljubomoru, srdžbu, razdore i zavist. Taj popis upozorava da grijeh zahvaća nas same, ali i naše odnose s drugima. Djela ‘po tijelu’ razaraju povjerenje, ranjavaju ljude, unose razdor u zajednicu, udaljuju nas od Boga Duha Svetoga“, upozorio je nadbiskup. Istaknuo je da „osobito boli kad osoba, tražeći Boga, naiđe na zlo ondje gdje je očekivala pomoć za posvećenje, duhovnu pomoć, razumijevanje i sigurnost: u susretu sa svećenikom, redovnikom, redovnicom, biskupom ili drugom osobom kojoj je u Crkvi povjereno služenje. Kad umjesto svjedočanstva Božje ljubavi i pomoći osoba doživi težinu ‘djela tijela’, takvo iskustvo može duboko raniti njeno srce, poljuljati povjerenje u Crkvu i otežati joj put prema Bogu“, poručio je nadbiskup.
Rekao je da je Crkva pozvana biti zajednica u kojoj ranjeni čovjek može pronaći sigurnost, pomoć i utjehu. Stoga se treba pitati je li osoba koja je proživjela nasilje ili zlostavljanje sigurna, ima li nekoga tko će je saslušati, zaštititi i pomoći joj, naglasio je mons. Zgrablić.
Molitva i pastoralna blizina ranjenoj osobi trebaju biti praćene zaštitom, stručnom pomoći i odgovornim postupanjem, poručio je nadbiskup.
„Vijest o mogućem nedjelu ili zlostavljanju može nas duboko potresti, osobito ako se odnosi na osobu koju poznajemo i dugujemo joj zahvalnost. Naše dobro iskustvo s nekom osobom koja služi u Crkvi ne može biti razlog da odbacimo svjedočanstvo o mogućem počinjenju zla ili mogućem zataškavanju.
Ozbiljno shvatiti zlo znači omogućiti da se činjenice odgovorno i temeljito istraže, uz zaštitu povrijeđenih i pravedno postupanje prema svima uključenima. Kad postoje saznanja ili opravdana sumnja na nasilje i zlostavljanje koje je počinio netko tko vrši službu u Crkvi, treba ih prenijeti nadležnim crkvenim i državnim tijelima“, potaknuo je nadbiskup.
Netko se pita nanosimo li štetu Crkvi ili pojedincu kada govorimo o nedjelima zlostavljanja, rekao je mons. Zgrablić i u tom kontekstu poručio: „Sablazan nastaje počinjenim zlom, a produbljuje se njegovim prikrivanjem, šutnjom, ušutkavanjem ili vrijeđanjem povrijeđenih i izbjegavanjem odgovornosti. Sveti Pavao nas poziva: „Nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače razotkrivajte“ (Ef 5,11). I podsjeća: „Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini“ (1 Kor 13,6).
Ljubav prema Crkvi traži da dostojanstvo i sigurnost svake osobe ima prednost pred prividom da je sve u redu i da se sablazan nije dogodila. Ljubav od nas traži da ostanemo uz povrijeđene i nakon prvog razgovora ili prijave. Prijavom nadležnim tijelima bol povrijeđenih ne prestaje. Nekima će biti teško ponovno pristupiti svećeniku ili vratiti se u zajednicu u kojoj su bili ranjeni. Trebamo poštovati granice koje postavlja ranjena osoba i pružiti im blizinu koju mogu prihvatiti“.
Nadbiskup je rekao da svi mogu pridonijeti ozdravljenju rana suzdržavanjem od širenja glasina, ogovaranja, iznošenja neistinitih optužbi, kleveta. „Ne dopustimo da nas osobna naklonost ili uvjerenje navedu da mogućeg krivca unaprijed branimo i odbacujemo svjedočanstvo onih koji govore o pretrpljenom zlu. Poštovanje prema svakoj osobi, prema mogućoj žrtvi i prema mogućem krivcu treba biti povezano s otvorenošću za istinu, brigom za povrijeđene i pravednim utvrđivanjem odgovornosti za koje su nadležne određene institucije.
Nemojmo pristati na ponižavanje povrijeđenih niti unaprijed donositi osude onih koji su zakonito pod istragom. Poduprimo one koji traže pomoć i zauzimajmo se da crkvene i društvene zajednice budu sigurna mjesta, osobito za djecu i ranjive osobe“, potaknuo je mons. Zgrablić.
Rekao je da događaji sablazni u Crkvi pozivaju i na osobni ispit savjesti. „To ne znači da su svi jednako odgovorni za zlo i sablazni ili da time želimo umanjiti učinjenu nepravdu ili zlo. Ali svatko se može zapitati živi li ‘po Duhu’ ili ‘po tijelu’. Dopuštam li da mi osobna naklonost ili nenaklonost prema nekome zamagli prosudbu? Idealiziram li nekoga toliko da više ne želim čuti istinu i zato se nabacujem blatom na moguću žrtvu? Šutim li kada bih trebao posvjedočiti istinu, pomoći ili progovoriti“, poručio je nadbiskup.
Istaknuo je da je pred grijesima svojih članova, Crkva – Narod Božji, pozvana priznati težinu zla, saslušati povrijeđene, zaštititi ugrožene, pomoći koliko je više moguće, zahtijevati odgovornost, pokajati se i tražiti oproštenje.
„Šimunova riječ Mariji da će joj mač probosti dušu podsjeća da vjera ne zatvara oči pred zlom i patnjom. Pod križem učimo ostati uz one koji trpe i mijenjati ono što je omogućilo da se zlo dogodi“, rekao je nadbiskup.
Potrebna je snaga Duha Svetoga da ostanemo osjetljivi za tuđu patnju i ustrajemo u dobru kad nas razočaranje iscrpljuje, da sačuvamo vjeru u Krista i ostanemo vjerni Crkvi, unatoč skandalima i sablaznima.
Duh Sveti koji je vodio Šimuna „i nas iznutra obnavlja, prosvjetljuje našu savjest i osposobljava nas da na zlo odgovorimo istinom, ljubavlju i odgovornošću. Kad dopuštamo Duhu Svetom da nas vodi, njegova prisutnost oblikuje način na koji mislimo, govorimo, donosimo odluke i susrećemo ljude. Za takvu poslušnost Duhu Svetom potrebno je njegovati molitvu, slušati Božju riječ i iskreno pristupati sakramentima“, potaknuo je nadbiskup.
Vjernost sv. Šimuna koji je dugo iščekivao Gospodina uči nas da „Božje djelovanje ne mjerimo brzinom vidljivih rezultata. I put obraćenja i trajne obnove nas samih i Crkve, put povjerenja, traži vrijeme, strpljivost i ustrajnost“, rekao je mons. Zgrablić.
Potaknuo je na molitvu da nas Krist osposobi za odgovorno služenje ljudima koje susrećemo i brigu za bližnje, osobito ranjene, osamljene i nezaštićene.
„Kad nas grijesi članova Crkve potresu, upravimo pogled prema Kristu koji iz iskustva poznaje bol izdaje, nepravde i zla, pa i od najbližih. U njegovom križu prepoznajemo ljubav koja ostaje vjerna i usred zla, nevjere i izdaje, a njegovo uskrsnuće pokazuje da grijeh, zlo i smrt nemaju posljednju riječ.
Neka nam Duh Sveti prosvijetli ‘oči srca’ da spoznamo istinu o sebi, vidimo ranjenog čovjeka i imamo hrabrosti činiti dobro. Onima kojima je sablazan otežala put vjere neka Gospodin daruje utjehu, a nama odgovornost da im svojim djelima svjedočimo njegovu bezuvjetnu i neopozivu ljubav“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.
Nakon mise, svećenici i vjernici počastili su relikviju sv. Šimuna čije se tijelo nalazi u škrinji iznad glavnog oltara. U misi su sudjelovali i Šime Erlić, gradonačelnik Grada Zadra i Josip Bilaver, župan Zadarske županije, sa suradnicima.
I.G.
Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: Ines Grbić
