ZAGREB: Mons. Zgrablić na blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića: “Sloboda se ne boji istine – sloboda i istina se u Isusu grle“

Na blagdan sv. Leopolda Mandića u ponedjeljak, 12. svibnja, u župi sv. Leopolda Mandića u Dubravi u Zagrebu, svečano večernje misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U duhu navještenog Evanđelja, nadbiskup je razmatrao Isusa Dobrog Pastira i sv. Leopolda koji ga je vjerno slijedio. „Isusovo darivanje nije bilo simbolično, već stvarno, cijelim bićem, do krvi. Njegovo polaganje života znak je potpune poslušnosti Ocu koji nam je time pokazao kolika je Njegova ljubav prema čovjeku.

Bog ne traži najprije žrtvu od nas, nego On daje sebe. Takav je Isus Pastir – on ide prvi, ne štedi sebe, da bi nas spasio. Isus kao Dobri Pastir je stvarnost koja je živjela i u sv. Leopoldu“, rekao je nadbiskup.

Isus Dobri Pastir neprestano traži čovjeka, osvaja ljubavlju blizine i predanosti; to čini razliku između pastira i najamnika. „Dobri Pastir živi za stado, ne od stada. Isusova božanska ljubav ne računa na dobit, nego daruje sebe do kraja. Sv. Leopold je proživljavao tu dinamiku ljubavi između Pastira i stada“, istaknuo je nadbiskup.

Govorio je i o značenju slobode, jer živimo u vremenu koje puno govori o slobodi: izbora, izražavanja, mišljenja, djelovanja. „Čovjek je stvoren slobodan. Sloboda je Božji dar i čini nas sličnima Bogu. No, današnja kultura često slobodu svodi na površnost: “Mogu što hoću”, “Moje je pravo odlučiti što želim”, “Nitko mi neće govoriti što moram učiniti”, „Ja sam gospodar svoga života i svoga tijela“, „Moje je pravo odlučiti da li će se začeti život roditi ili odbaciti“, „Ja smijem odlučiti kad ću i kada umrijeti“. Sve se relativizira, postaje osobna interpretacija, čak život i smrt, dobro i zlo, rod i spol, pa i istina“, upozorio je mons. Zgrablić, govoreći o duhu relativizma, ravnodušnosti i lažne slobode.

„U takvom mentalitetu čovjek ne nalazi mir i sigurnost, nego zbunjenost i nesigurnost. Isus dolazi kao Dobri Pastir, ne da bi nas sputao, uplašio i oduzeo našu individualnost, nego da bi nas oslobodio, objavio Istinu. On ustrajno poziva u dubinama srca i savjesti osobe“, rekao je nadbiskup, poručivši da nam Isus dolazi reći što sloboda uistinu jest.

„Prava sloboda ne bježi od Boga – ona ga susreće. Sloboda se ne boji istine – sloboda i istina se u Isusu grle“, istaknuo je nadbiskup, upozorivši da nije sve glas istine i svako ‘Svi tako čine’, put u slobodu. Svaki privlačni izbor nije put koji vodi u život i mir savjesti.

Ljudi često krenu putem koji se činio ‘slobodnim’, a završi ranama koje nam uzrokuju bol. Odbace Boga misleći da nas On sputava, a onda osjete kako nas vlastita sloboda guši i porobljava, upozorio je nadbiskup, istaknuvši da Krist ne dolazi čovjeka zarobiti, nego osloboditi od lažnih sloboda i iluzije da ćemo bez Njega biti sretniji, ispunjeniji, sigurniji.

„Isus ne guši našu osobnost ako ga slijedimo, on je ozdravlja. On ne gasi naše snove, On im daje smisao. On ne uzima naš identitet, nego nam pomaže kako bismo mogli biti ono što jesmo. U hodu za Isusom Dobrim Pastirom, sloboda prestaje biti borba i postaje odmor. Istina prestaje biti nešto hladno i apstraktno, zahtjevno i nedostupno i postaje Lice koje te gleda i prihvaća s ljubavlju“, poručio je mons. Zgrablić.

Mnogi ne žele čuti glas Dobrog Pastira kako ne bi morali promijeniti način života. „Ne žele se odreći lažnih sigurnosti i u svojoj oholosti priznati potrebu za Bogom. U svijetu gdje se sloboda često poistovjećuje sa samovoljom, Božji glas izgleda kao ograničenje, a ne kao oslobođenje. Ali, glas Dobrog pastira nas vraća nama samima, punini našeg života i vodi prema ispunjenju i smislu našeg postojanja“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da se često ne slijedi Isusa jer „nismo spremni ići putem koji nije lagan, ali je istinit“. Služenje, odricanje nije privlačno kulturi trenutka i uspjeha, mentalitetu hedonizma i egoizma.

„Zato je važno nositi duh sv. Leopolda, očistiti srce, osluškivati što nam Duh nadahnjuje, u nutrini se susresti Bogom – čuti glas Pastira koji nas ljubi i poziva po imenu i vodi u prostranstva slobode“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da je sv. Leopold „znao prepoznati glas Dobrog Pastira u dubini svoga srca i srcu čovjeka. Čuo ga je u svakodnevnoj molitvi, u opsluživanju redovničkih zavjeta, osluškivanju savjesti, u služenju ljudima, ispovjedaonici, u jauku ranjenog srca i boli duše, u suzi kajanja i ljepoti neizmjernog Božjeg milosrđa. Njegova blizina Dobrom Pastiru očitovala se u tome što je služio čistoći srca. Zato je sv. Leopold i mogao biti odraz Isusa, Dobrog Pastira“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Sv. Leopold poznavao je dušu čovjeka i slušao ljude srcem. „Nije samo čuo riječi koje su mu ljudi izgovarali i grijehe koje su ispovijedali, nego je ulazio u dubinu njihovog bića, prepoznavao njihove rane, nesigurnosti, osjetio je čežnju njihovog srca za slobodom i ljubavlju. Njegovo slušanje bilo je prožeto suosjećanjem i duhovnim razlučivanjem. Strpljivo je primao svakoga, kao pastir koji poznaje svoje ovce i zna što im je potrebno. Takvo slušanje moguće je srcem oblikovanim molitvom, poniznošću i dubokim sjedinjenjem s Kristom, Dobrim Pastirom“, rekao je nadbiskup.

Poput Isusa, Dobrog Pastira, sv. Leopold je govorio glasom milosrđa po kojem su mnogi ponovno susreli Boga. „Kad je govorio, ljudi su osjećali da ih Bog ne odbacuje, nego prima, liječi. Njegova riječ je bila poput melema na ranjeno srce, jer je dolazila iz srca koje je znalo koliko je čovjeku potrebno oproštenje i nada“, poručio je mons. Zgrablić.

Znajući da njegovo poslanje ima vječni smisao, Leopoldova vjernost nije bila uvjetovana ljudskim priznanjima, nego ljubavlju prema Kristu i dušama koje mu je Bog povjerio. Sv. Leopold je poput mosta posredovao Božje milosrđe u vrijeme podjela i političkih napetosti i bio Božja nježnost u vremenu osude, rekao je nadbiskup.

Sv. Leopold u Padovi je „neumorno ispovijedao više od četrdeset godina, posvećujući svakome pažnju, tješeći, ohrabrujući i usmjeravajući prema Bogu. Njegova mala ispovjedaonica postala je svetište pomirenja, simbol onoga što papa Franjo naziva: ‘Mjesto milosrđa gdje se nikoga ne sudi, već se svakome pomaže da ustane’. Sv. Ivan Pavao II. nazvao je sv. Leopolda “herojskim svjedokom Božjeg milosrđa i zaštitnikom ispovjednika“, podsjetio je mons. Zgrablić, rekavši da je svetost Leopolda bila u dubokoj povezanosti s Kristom, Dobrim Pastirom, čiji je glas slušao cijelim svojim bićem.

„To je i nama poziv da osluškujemo glas Dobrog Pastira koji nas poznaje i zove po imenu“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da se Isusov glas prepoznaje u savjesti, gdje Bog s čovjekom tiho razgovara.

„Srce kao središte ljudske osobnosti, mjesto odluka, čežnji i savjesti, postaje ‘duhovno uho’ kojim slušamo Gospodina. Ako je srce zarobljeno sebičnošću, teretom grijeha ili ravnodušnošću, ono ne može jasno čuti niti razaznati Njegov glas. Zato je obraćenje, molitva i sakrament pomirenja put prema osjetljivosti srca koje zna čuti, razumjeti i slijediti Dobroga Pastira. Sv. Leopold nas poziva da ne bježimo od ljudi u njihovim slabostima, nego da ih nosimo u ljubavi, poput Krista i mi budemo znak Dobrog Pastira“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio fra Josipu Ćibariću, gvardijanu i župniku u Dubravi na pozivu da predvodi to slavlje. Podsjetio je da je sv. Leopold od 1897. do 1900. godine bio gvardijan u kapucinskom samostanu u Zadru, služeći i u crkvi Gospe od Zdravlja.

I.G.

ZAGREB: Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića – Propovijed nadbiskupa Milana Zgrablića