ZADAR: Održan susret crkvenih zajednica i pokreta Zadarske nadbiskupije u crkvi sv. Frane

Susret članova crkvenih zajednica i pokreta Zadarske nadbiskupije održan je u crkvi sv. Frane u Zadru u četvrtak, 2. listopada.

Misno slavlje predvodio je fra Andrija Bilokapić. Istaknuvši da Crkva uvijek treba obnovu, čemu doprinosi djelovanje crkvenih zajednica, Bilokapić je naveo primjere kako je u Starom Zavjetu Nehemija bio pozvan obnoviti židovski hram, sv. Franjo je bio pozvan obnoviti Crkvu Božju, kao i sv. Mala Terezija.

Fra Andrija je upozorio da je „zapuštena kateheza o Crkvi te da rijetki doživljavaju Crkvu kao majčinu utrobu koja nas preporađa za Kraljevstvo Božje, kako su govorili crkveni oci“.

Isus nije napisao Evanđelja. „Jedino što je ostalo od Isusa Krista je zajednica vjernika, da trajno uprisutnjuje otajstvo Boga, da nas trajno preporađa. Cilj Crkve je naše pobogovljenje“, poručio je fra Andrija.  No, „Crkva je i narušena i zato nam trebaju male zajednice koje će biti svjesne svoje crkvenosti i naći mjesto gdje smo zaista veliki“, istaknuo je propovjednik u duhu pitanja iz navještenog Evanđelja, „Tko je najveći?“.

„Čovjek je jedincat, neponovljiv, Božji hram, djelo Božjih prstiju. To je najvažnije. Isus ispravlja naše krivovjerje koje nam društvo nameće i devastira nas s time, pitanjima tko je najveći, najbolji, najpametniji“, upozorio je Bilokapić.

Veličina pred Isusom je malenost, postati kao dijete, jer je i sâm rekao, „Ako ne postanete kao dijete, nećete u Kraljevstvo nebesko“.

„Isus se poistovjećuje s djetetom. Kaže, ‘Tko primi malo dijete, mene prima’. Veličina djeteta je što ima povjerenja u roditelje, što je darežljivo, što se odmah pomiri, zna oprostiti, nije zlopamtilo. Nalazi sigurnost u svojim roditeljima. Tako kršćanin nalazi sigurnost u svome Bogu. Nismo veliki po sebi, nego po mjeri Božjoj, zato što možemo ući u Božji život“, istaknuo je fra Andrija, potaknuvši vjernike da prihvate malenost, a to se događa kada čovjek prihvati biti sluga.

„Isus je došao služiti. Gospa je službenica, sv. Franjo je službenik. Njegove značajke su što je siromah i što je malen. Sve je razdao, što god ima pripada drugima, ne njemu. Ne smatra ništa svojim, svima je dužnik i svima služi. Zato je sv. Franjo čudesan obnovitelj Kraljevstva Božjeg, a to je temeljni stav svakog kršćanina“, naglasio je fra Andrija, rekavši da najveći u našem životu nisu oni koji pobjeđuju na natjecanjima, festivalima, u sportu: „Najveći je onaj koji je sluga. Roditelji služe djeci. I kad brane i kad zapovijedaju djeci, uvijek su im prijatelji i sluge“.

Isusov poziv na obraćenje znači da se odreknemo naše samodopadnosti, naših lažnih sigurnost, lažnih užitaka. „Imajte povjerenje da će vas onaj koji vas je čudesno i predivno stvorio, dovesti do sve vaše punine. A punina je naše pobogovljenje. Naše je postati savršen kao Bog, ljubiti kao Bog, živjeti u zajednici sa Svetom Trojicom“, rekao je fra Andrija, dodavši da obratiti se znači uskladiti svoju misao, svoje djelovanje s Isusom, a Isus je malen. „Isus napušta božansku slavu i postaje mali čovjek. Njegova malenost i veličina došla je do izražaja na križu. Daje svoj život za druge i prašta onima koji ga mrze.

Isusova malenost je i u euharistiji. Svaki dan dolazi na oltar i on je malen, siromašan, poslušan. Veličina Marije je što je neznatna službenica. Službenica je svome Sinu i svima nama. Veličina je u služenju. U životu su nam najveći oni koji su nam služili“, poručio je fra Andrija, rekavši da sve koji se stavljaju drugima u služenje, koji žive otajstvo ljubavi darujući se, prate i anđeli.

„Kraljevstvo Božje je u malenosti i zajedništvu. Mi jedni drugima nismo konkurencija. Mi smo jedni drugima nadopuna. Bez tebe, drugoga, nisam cijeli. Ljudi koji prihvaćaju služenje slijede stope Isusa i radosno postaju sluge. Imaju milost služiti.

Majka ima milost, tata ima milost služiti svom djetetu. To je Božji zapis u našem srcu. Ako se život ne daruje, izgubi se. Gdje je život darovan, pretvori se u vječnost“, poručio je fra Andrija.

Kad je zajedništvo narušeno, a institucije Crkve okoštale, obnovi Crkve doprinose zajednice koje zajedno čitaju Božju riječ, zajedno dijele poklad vjere. „Mi smo svi zajedno otajstvena, božansko – ljudska ustanova, ne pojedinci“, poručio je fra Andrija, rekavši da su potrebni vjernici koji će istinski dijeliti vjeru u otajstvo kršćanskog zajedništva.

Bog je sv. Franji poslao braću, pa sestre, pa obitelji i tako je osnovao tri zajednice unutar Crkve. „To je Crkva u gibanju, Crkva u pokretu. Zajednica nije svrha samoj sebi, nego to je Crkva u bojama, različitih boja, kao mozaik“, rekao je fra Andrija, dodavši da su crkvene zajednice različite boje u mozaiku jednog tijela, Crkve.

Nagovor fra Bojana Rizvana o molitvi krunice

Susret zajednica počeo je nagovorom fra Bojana Rizvana, predstojnika Povjerenstva za promicanje laičke duhovnosti, pokrete i zajednice Zadarske nadbiskupije koje je organizator toga susreta.

Fra Bojan je potaknuo na njegovanje duha crkvenosti među zajednicama i da budemo kao djeca. „Želimo biti očevi, majke, želimo nekoga voditi, a Krist nas poziva da budemo kao djeca; da imamo poniznost, malenost prihvatiti različitosti na koje nas Gospodin poziva“, rekao je fra Bojan. U nagovoru je govorio o značenju molitve krunice, u duhu poziva pape Lava XIV. na molitvu za mir u svijetu tijekom listopada.

„Molitva krunice je važna u životu Crkve i vjernika, ne samo kao pobožnost prošlih vremena, nego kao živi izraz vjere koji je i danas aktualan. Krunica nas poziva da stanemo, usporimo i izbacimo površnost; da u molitvi s Marijom uronimo u Kristov život i otajstva spasenja“, rekao je fra Bojan, dodavši da nas „brzi ritam života odvaja od bitnoga, zatvara oči za potrebite. Usmjereni samo na sebe i sebične rezultate“.

„Otajstva krunice pozivaju nas da promatramo Kristovu prisutnost u svijetu: njegovo utjelovljenje, propovijedanje, muku i uskrsnuće. Taj ritam, molitva i razmatranje, pomažu da ne ostanemo površni molitelji, nego da srce bude uključeno, da tražimo Božje lice i dopustimo Božjoj riječi da djeluje u nama“, rekao je fra Bojan.

Sv. Ivan Pavao II. nazvao je krunicu “škola Marijinog pogleda”. To je pogled koji uči da gledamo život i svijet očima vjere. Papa Pio XII. govorio je o krunici kao “duhovnom oružju protiv zla”, osobito u razdobljima ratova.

Krunica je „bičevanje đavla. Ako želimo utjecaju đavla stati na kraj u našem životu, u tome nam može pomoći oružje krunice. Krunica je duboka katolička pobožnost koja ima svoje uporište u tradiciji, magisteriju i duhovnoj praksi, zajedništvu Crkve. Papa nas je prozvao da molimo za mir jer krunica uistinu može biti oružje mira. Istaknuo je da je krunica konkretan način da ‘postanemo vjerni instrumenti pomirenja u svakodnevnom životu’”, rekao je fra Bojan, istaknuvši da „mir kreće od nas, od naših stavova, postupanja, od onoga kako se mi ponašamo.

Ako smo spremni prihvatiti mir, onda ćemo mir očitovati i u našem djelovanju. Krunica nas potiče da budemo nositelji mira, da molitva bude snaga; nije pasivnost, nego osjetljivost za patnje svijeta“, rekao je fra Bojan, dodavši da molitva krunice nije “privatna stvar”, nego zajednički crkveni projekt, molimo zajedno. Crkva potiče da krunica ne bude samo navika, nego molitva s nakanom, s osjećajem solidarnosti s onima koji stradavaju.

„Za mir u svijetu potrebno je da srce bude mirno. Krunica nas uči smirenju: kroz ponavljanje i kontemplaciju, naše misli i brige se smiruju, razbistruju.

Kad molimo otajstva Kristove muke i uskrsnuća, natječemo se s unutarnjim nevoljama, strahovima, sumnjama, napetošću i učimo vjerovati da Bog može preobraziti i ono najmračnije.

Kad župe, obitelji, zajednice mole krunicu za mir, stvara se molitveni lanac povezanosti. To nije izolirana, nego zajednička molitva pred Bogom“, poručio je Rizvan, rekavši da je forma krunice jednostavna, a krije neizmjernu dubinu: vodi nas u srce Kristovog otajstva i poziva nas da molimo srcem.

„Crkva je kroz papinska učenja i tradiciju uvijek vrednovala krunicu kao snažno sredstvo molitve, kontemplacije i duhovne borbe.

Neka nas Gospa, Kraljica mira, zagovara pred Božjim prijestoljem, da Božja milost preoblikuje srce svakog čovjeka i sukobe u prilike mira. Molitva omekšava naše srce da bismo mogli biti oni koji će se pomiriti, da bismo mogli donijeti riječ pomirenja i očitovati pomirenje u našim zajednicama i obiteljima“, poručio je fra Bojan.

Nakon nagovora fra Bojana, molitvu otajstava svjetla krunice predvodili su članovi Franjevačke mladeži iz župe Srca Isusova u Zadru. Te djevojke i mladići sami su napisali nakane i uvode u razmatranja, prožete sa životom.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić