ZADAR: Nadbiskup Zgrablić predvodio misu na Dušni dan u katedrali sv. Stošije

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je misu za sve vjerne mrtve, za pokojne svećenike i biskupe Zadarske nadbiskupije na Dušni dan, u nedjelju, 2. studenog, u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Moliti za pokojne, osobito za zaboravljene je djelo duhovnog milosrđa, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je smrt jedna od najvećih stvarnosti ljudskog postojanja koju trebamo promatrati u znaku nade i vjere u kojoj iščekujemo uskrsnuće tijela i život vječni.

„Crkva nas ne poziva samo na sjećanje i molitvu za pokojne, nego na budnost i djelotvornu vjeru. Spomendan vjernih mrtvih slavimo jer nas nada veže uz uskrsnuće. U svakoj misi susreću se nebo i zemlja. Naš molitveni glas dopire do onih koji su otišli“, poručio je nadbiskup, rekavši da dok molimo, „pružamo najbolju duhovnu pomoć dušama pokojnika i činimo djelo milosrđa koje dopire do Boga“.

„Molitva za pokojne je ponajprije izraz naše vjere, nade i ljubavi. Vjerujemo da smrt nije kraj života, već prijelaz i po Kristovom činu otkupljenja, preobrazba u život vječni. Duše pokojnih nastavljaju svoj put prema punom zajedništvu s Bogom. Na tom putu mi im možemo pomoći“, poručio je mons. Zgrablić.

„Kao što na zemlji molimo jedni za druge i zauzimamo se jedni za druge u potrebi i nevolji, tako i u vjeri molimo za one koji ne mogu više sami za sebe moliti, a nalaze se u čistilištu. Naše molitve, osobito Euharistija, dopiru do Boga i Bog, koji nadilazi prostor i vrijeme, u svojoj vječnosti prima našu molitvu“, istaknuo je nadbiskup.

Cvijeće i svijeće su ljudski izraz našeg poštovanja prema pokojnicima, u „zahvalnosti prema onima koji su nas zadužili, koji su nas voljeli, s kojima smo dijelili put života. Ipak, ti znakovi pažnje, ma koliko bili lijepi, ostaju na razini naših osjećaja i naših uspomena.

Ali molitva dopire do Boga, a Bog je živ. On je Bog živih. Molitva povezuje žive i mrtve, ono što čini da Crkva na zemlji i Crkva u vječnosti nisu dvije stvarnosti, nego jedno Tijelo Kristovo. A Krist živi u Bogu, u zajedništvu Presvetog Trojstva i po njemu je i nama osiguran pristup Bogu“, poručio je nadbiskup. Potaknuo je da za pokojne molimo kad ih se sjetimo, makar i zazivom: “Pokoj vječni daruj im, Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima”.

„Molitva za pokojne koja dopire do Boga može biti jednostavna i iskrena, ali duboka i duhovna. To je ponajprije sudjelovanje na misi i to je najvažnije. Misa je stvarna Kristova žrtva koja ima snagu otkupljenja, preobrazbe života. Možemo moliti i krunicu za duše u čistilištu. Potpuni oprost za pokojne možemo izmoliti uz svetu ispovijed, sudjelovanje na misi i pričesti, posjet groblju, molitvom za pokojne i po nakani Svetog Oca“, potaknuo je nadbiskup.

U duhu poticaja pape Franje da je „euharistijsko slavlje najbolja duhovna pomoć koju možemo ponuditi dušama pokojnika“, nadbiskup je rekao da u molitvi i u sakramentu Euharistije prinosimo najveći dar, Kristovu žrtvu, za one koji više nisu među nama. Time naše sudjelovanje na misi postaje čin ljubavi, vjere i nade, djelo milosrđa prema našim pokojnicima.

Ne prisjećamo se samo životnog puta i prošlosti pokojnika, nego molimo za njihovu vječnu budućnost s Bogom i u Bogu, rekao je nadbiskup, istaknuvši poticaj pape Franje da osobito molimo za „one kojih se nitko ne sjeća“, za preminule bez groba, bez križa, molitve, „za izgubljene u sjećanjima svijeta, ali ne i u Božjoj vječnosti“.

Spomendan vjernih mrtvih je i nama snažan poziv da život gledamo u svjetlu Božje objave, poručio je nadbiskup, razmatrajući navješteno evanđelje o prispodobi o deset djevica, koje otkriva duhovnu dubinu i ozbiljnost života vjere.

„Isus uspoređuje nebesko kraljevstvo sa svadbenom povorkom u kojoj deset djevica izlazi ususret zaručniku. Sve su pozaspale, pet mudrih i pet ludih. Ali, kad zaručnik stigne, samo su mudre spremne i ulaze s njim u dvoranu svadbe. Ostale ostaju vani. Zaručnik je slika Krista, a svadba je vječni život. Krist, zaručnik dolazi, možda ne kada mi očekujemo ni u trenutku naše najveće snage i budnosti. Dolazi u ponoć – u času tame, nesigurnosti, kada se sve čini izgubljeno. No, upravo tada dolazi Krist i tko ga spremno dočeka, ulazi u radost koja ne prestaje“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadalje, djevice predstavljaju Crkvu i svakoga od nas. „Svi smo pozvani izići ususret Gospodinu. Svi imamo svjetiljke – našu vjeru, naše riječi, naša obećanja. No, pitanje je imamo li ulja. Jer bez ulja, svjetiljka ne gori. Bez konkretnog života vjere, bez molitve, djela ljubavi, praštanja i žrtve, ostaje samo prazna svjetiljka, bez svjetla, bez svoje svrhe za koju je svjetiljka stvorena“, upozorio je mons. Zgrablić.

Istaknuo je da „mudre djevice ne mogu dati svoje ulje ludima, ne iz sebičnosti, nego zato što se vjera ne može prenijeti kao imovina. Ne možemo ući u Kraljevstvo na tuđim zaslugama. Svaki čovjek stoji pred Bogom sa svojim životom, sa svojom spremnošću i svojim srcem.

Postoji trenutak kad više nema vremena za pripremu, već za susret. O ponoći, vrata se zatvaraju. Naš život je vrijeme priprave, vrijeme za molitvu, za Euharistiju, za ljubav. Ne znamo kada će doći naš ‘ponoćni čas’, ali znamo da sigurno hoće“, rekao je nadbiskup, upozorivši da stoga ne smijemo biti nemarni te da trebamo brinuti da imamo dovoljno ulja.

Nadbiskup je potaknuo da kao mudre djevice spremni dočekamo Zaručnika „s uljem u svjetiljkama i posudama za ulje: s vjerom koja se živi, s ljubavlju koja se daje i s nadom koja ne umire, kako bismo kad dođe naš ponoćni čas, čuli najljepše riječi života: ‘Uđi u radost Gospodara svoga’“. Potaknuo je na molitvu za naše roditelje, djedove i bake, za pokojne biskupe i svećenike, redovnike i redovnice, za prijatelje i za sve koji su nam činili dobro, ali i za one koje ne poznajemo, za duše u čistilištu, za sve preminule koji čekaju puninu svjetla Božjeg lica.

Nakon mise, mons. Zgrablić je izmolio molitvu odrješenja za pokojne nad grobnicom zadarskih nadbiskupa u kojoj su pokopani trojica zadarskih nadbiskupa: Mate Garković, Marijan Oblak i Ivan Prenđa.

I.G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić