ZADAR: Nadbiskup Zgrablić na Gradskom groblju u Zadru predvodio Službu Riječi s odrješenjem za pokojne

Službu Riječi s odrješenjem za pokojne na Gradskom groblju u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u subotu, 1. studenog, na svetkovinu Svih svetih.

„Smrt nije kraj, nego prag susreta“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je na groblju „lakše osjetiti živu nadu koju nosimo u duši, u koju je utkana naša snažna želja za životom. Vjera nas uči da ono što želimo i nadamo se ima smisla: smrt nije kraj, nego vrata. Za one koji prihvaćaju Božji dar spasenja, smrt su vrata koja vode u vječnost, u Božje naručje“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Pohodeći grobove, u srcu nosimo nostalgiju i tugu, ali i kršćansku vjeru i nadu. Groblje je „sveto mjesto gdje zemlja čuva zemaljske ostatke tijela, ali vjerom znamo da Bog čuva neumrle duše pokojnika. Na groblju se sjećanje spaja s nadom, ljubav prema našim dragim pokojnicima s vjerom, a prolaznost s vječnošću“, poručio je nadbiskup.

Pohodimo grobove i molimo za pokojne i na svetkovinu Svih svetih, a to je „svetkovina svjetla, svetosti, života s Bogom, dan pun nade i pobjede života nad smrću koja je počela uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih. S vjerom u Krista ne mislimo samo na smrt, nego na život koji ne prestaje, na uskrsnuće koje nam se daruje. Stoga, misleći na smrt, ne gledamo kraj, nego novi početak – život u punini Božje prisutnosti“, ohrabrio je mons. Zgrablić.

Nebo ispunjavaju svjetla tolikih duša koje sjaje jer su živjele vjeru do kraja. Među njima su poznati i nepoznati, slavni i skromni, veliki sveci i tzv. maleni ljudi koji su svetost živjeli tiho u obiteljima, na radnim mjestima, u svojim križevima i žrtvama, rekao je nadbiskup.

„Oni su sada s Bogom. Oni su „mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti“ o kojem govori Knjiga Otkrivenja, obučeni u bijele haljine, oprani u Krvi Jaganjčevoj. Njihovo svjetlo, tj. Božja nazočnost, ne gasi se. Njima život nije oduzet, nego preobražen“, naglasio je nadbiskup.

Razmatrajući navješteni ulomak iz evanđelja po Luki, u kojem nas Isus poziva da prođemo kroz ta Vrata govoreći: „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene! Budite kao ljudi koji čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe…“, nadbiskup je pojasnio zašto Isus koristi sliku svadbe kad govori o smrti.

„U Božjim očima, kraj života nije tragedija, nego svadbeni susret  Zaručnika i zaručnice, susret Boga i duše. Zagrljaj Stvoritelja i stvorenja, Zaručnika i zaručnice, Oca i njegovog ljubljenog djeteta. U Bibliji je svadba simbol punine, zajedništva, ljubavi koja nikad ne prestaje“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da „smrt, gledana očima vjere, nije gubitak, nego ostvarenje čežnje za puninom života i ljubavi“.

„Zato je kršćanin pozvan da ne gleda u smrt s očajem, nego s vjerom, jer zna da iza tame stoji svjetlo. Zato Isus kaže: ‘Budite budni i opasanih bokova; imajte upaljene svjetiljke!’. Biti budan, opasanih bokova i imati upaljene svjetiljke znači živjeti svjesno, s Bogom, u Svjetlu“, poručio je mons. Zgrablić, podsjetivši da za pokojne molimo „Svjetlost vječna svjetlila njima“.

Opasati bokove pojasnio je činjenicom iz prošlog vremena, kad su ljudi, krećući na put ili u rad, opasali svoje haljine da im ne smetaju pri kretanju. „Opasati bokove značilo je biti spreman; ne sjediti i čekati, nego biti budan i pripravljen za djelovanje. Isus nas poziva na takvu spremnost. Ne znamo kad će doći, ali znamo da sigurno dolazi – u svakodnevici, u ljudima koje susrećemo, u trenucima kad nas zove na ljubav i služenje, u trenutku naše smrti“, rekao je mons. Zgrablić.

Imati „upaljene svjetiljke“ je znak naše vjere, nade i ljubavi koje trebaju neprestano gorjeti. „Neka naša srca budu budna, spremna za dobro, za Boga, u svako vrijeme. Svjetiljka našeg života neka gori pred Gospodinom, da nas, kad dođe, nađe spremne, radosne i svjetlom obasjane.

Biti budan znači svaki dan biti Bogu zahvalan, budan za Dobro, osjetljiv za bližnjega, spreman na ljubav i praštanje. Biti budan znači ne živjeti u ravnodušnosti, ne zatvarati oči pred potrebama drugih, ne trošiti dane u ispraznostima koje ne traju; znači čuvati srce čisto, jer oni čista srca mogu Boga gledati“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da ostaje samo ono što je učinjeno iz ljubavi, jer Bog je Ljubav. „Koliko primimo Ljubavi u svoju dušu, toliko je već vječnosti u nama. Ljubav je jedino što smrt ne može dodirnuti i razoriti“, poručio je mons. Zgrablić.

Podsjetivši na molitvu Crkve za pokojne: „Ljudska slabost zamračuje čistoću duše, zato nakon smrti trebaju najprije proći kroz čišćenje, kako bi se mogli susresti s Tobom, Gospodine, licem u lice“, nadbiskup je rekao da „čišćenje duše koje zovemo čistilište nije kazna, nego mjesto Božjeg milosrđa“.

„Čistilište nije prostor kazne, nego prostor i vrijeme ozdravljenja. U čistilištu duša, u svjetlu Božje ljubavi, vidi sve što još nije bilo čisto, što je Bog pripravio onima koji ga ljube i dopušta da je Božja milost preobrazi. Bog ne odbacuje nikoga tko ga traži. Ali ni duša ne može ući u puninu Božjeg svjetla dok u njoj ima sjene. Zato postoji čistilište – izraz Božje nježnosti, koji dušu priprema za nebo“, istaknuo je nadbiskup, naglasivši da je zato naša molitva za pokojne sveta i dragocjena.

„Tamo gdje naši pokojnici više ne mogu ništa učiniti za sebe, mi možemo. Naše molitve, naše mise i žrtve postaju njihov plamen, kako bi obasjani svjetlom mogli pristupiti u puninu života s Bogom.

Molitva sjedinjena s Kristom nije samo naša riječ, nego žrtva Kristove ljubavi koju je Bog već primio. Kad molimo za pokojne, sudjelujemo u Božjem djelu spasenja. Jednog dana i mi ćemo doći pred Gospodina. Možda će i nama tada trebati nečija molitva“, rekao je nadbiskup.

Uz molitvu za pokojne, Dušni dan nosi poruku kako nam je vrijeme darovano, ali nije beskonačno. „Ne živimo kao da vremena imamo napretek. Isus nas poziva: Budi budan. Imaj opasane bokove. Ne prokockaj život i vječnost u zajedništvu s Bogom. Ne troši dane samo na ono što prolazi“, poručio je nadbiskup. Poželio je da nad grobovima ne stojimo kao ljudi bez nade, nego kao djeca nade, „s upaljenim svjetiljkama vjere, čekajući Gospodina koji dolazi da nas uvede u svadbenu dvoranu života. Neka nas nađe budne, opasanih bokova i spremne da pođemo s Njim na vječnu svadbu Božje ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je da se ne sjećamo samo pokojnika, nego da kao kršćani vjerujemo i molimo, jer duše u čistilištu ne trebaju naše suze, svijeće i cvijeće, nego našu ljubav i molitve.

„Neka naše molitve otvaraju vrata raja onima koji čekaju u čistilištu; kad dođemo pred Gospodina, neka nas dočekaju oni za koje smo molili kao naši zagovornici i prijatelji“, poručio je nadbiskup.

Nakon Službe Riječi, mons. Zgrablić je u pratnji svećenika pohodio grobnice svećenika, redovnika i redovnica Zadarske nadbiskupije koje se nalaze na Gradskom groblju. Nad svakim grobom se pomolio, poškropio ga blagoslovljenom vodom i ostavio zapaljenu svijeću.

I.G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić