ZADAR: Nadbiskup Zgrablić na blagdan sv. Krševana: „Treba potaknuti obnovu i oživljavanje kulta sv. Krševana“

Na blagdan sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra, u ponedjeljak, 24. studenog, svečano večernje misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Razmatrajući što znači slaviti zaštitnika grada, nadbiskup je poručio: „Zaštitnik nije lik iz prošlosti ni povijesna maskota identiteta. Zaštitnik je po svom životu otvorio put kojim i mi trebamo proći – put predanja, hrabrosti i vjernosti Bogu. Slaviti zaštitnika grada znači moliti da nas njegov primjer oblikuje, da nas njegov zagovor štiti i usmjerava, priznati da nam treba pomoć s neba kako bismo ostali vjerni do kraja, kao što je bio sv. Krševan; da nam njegova vjernost Bogu postane nadahnuće u našoj svakodnevici“.

Sv. Krševan je bio rimski vitez, plemić i službenik Rimskog carstva iz 3. stoljeća. Pred njim su bili karijera, moć i sigurnost. „Mogao je to birati. Ono što su nudili njegovom položaju, mnogi bi i danas prihvatili kao ostvarenje svojih najvećih ambicija. No, pred njegovim srcem stajala je druga riznica – ona koja traži dar osobne vjernosti Kristu“, istaknuo je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, nadbiskup je poručio da slaviti zaštitnika znači „zapitati se što svatko od nas, kao dio grada, unosi u riznicu njegovog duhovnog, kršćanskog života. Koliko moj život daje stanovnicima grada od suviška, a koliko od srca? Koliko je moj život dar u duhovnu, kulturnu i humanu riznicu grada, a koliko samo zadržavam za sebe? Slaviti zaštitnika znači prihvatiti da smo i mi pozvani biti živi dio svetosti koja izgrađuje Grad; da se i u našem vremenu po nama može prepoznati svjetlo koje je Bog zapalio u našim mučenicima i svecima“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je govorio o riznici duhovnog i materijalnog života razmatrajući navješteno Evanđelje po Luki u kojem je opisan susret Isusa s udovicom koja nije dala puno, ali je dala sve, „sav žitak što je imala“.

To evanđelje govori o dva načina života koja se isprepliću i u našim srcima: život bogataša koji daje Bogu ono što ga ne mijenja i život udovice koja se usuđuje dati Bogu ono što joj znači život. Svaki čovjek nalazi se pred pitanjem: čemu, komu i koliko se darujem, za što se žrtvujem, poručio je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da „Isus promatra srce, a ne darove“, nadbiskup je upozorio: „Mnogi nešto daju, čine nešto dobro, humani su, kažemo, ali malo tko daruje sebe – do kraja, „sav svoj žitak“. Bogataši iz evanđelja nisu učinili ništa loše, ali Isus primjećuje da njihovi darovi nisu doticali njihovu sigurnost, nisu zadirali u njihovu zonu ugode, nisu im mijenjali život. Oni su davali od suviška, a suvišak ne čini čovjeka boljim. Suvišak ne gradi kulturu milosrđa niti oblikuje duhovni identitet osobe. Suvišak je dio nas koji možemo izgubiti, a da nas to ne zaboli i mijenja. Suvišak je lako dati, jer ga ‘ne osjećamo na svojoj koži’“, upozorio je nadbiskup.

Nasuprot tome, dar udovice je „objava logike Božjeg kraljevstva: vrijednost dara ne mjeri se njegovom veličinom, nego veličinom srca koje ga daje. U  činu udovice je istina koju Isus želi probuditi u učenicima – pred Bogom nema koristi od darova koji nas ništa ne stoje, jer oni ne mijenjaju nas ni naš odnos s Njim.

Udovica je darovala malo, ali je dala „više od svih“, kako kaže Isus; darovala je sve. Dok drugi prinose dar iz sigurnosti i zadržavaju ono na što se mogu osloniti, ona prinosi dar predanja i oslanja se na Boga kojem jedinom može vjerovati“, poručio je nadbiskup.

„U tihom koraku udovice prema hramskoj škrabici nalazi se odvažnost koja nadilazi velike darove mnogih bogataša: hrabrost prepustiti svoje sutra Bogu. Dar udovice je čista i uzvišena molitva, izrečena u obliku dva novčića, koje Isus primjećuje i koja ga potiče da prenese poruku svojim učenicima.

Isus vidi u njoj najuzvišeniji primjer, jer njen dar ne govori o bogatstvu, nego o slobodi srca; ne govori o količini i veličini humanosti, nego o potpunosti povjerenja i o snazi predanja. Udovičin dar poziva nas da se ne zadovoljavamo darovima koji ne dotiču naš život, nego da Bogu darujemo ono što nas oblikuje, mijenja i otvara Njegovoj milosti“, potaknuo je predvoditelj slavlja, istaknuvši da je sv. Krševan svjedok udovičine logike darivanja.

Bogataši daju da bi nešto lijepo učinili, ali ostaju isti, a udovica daje „sav svoj žitak“ da bi dobila Boga. „Sv. Krševan bira Krista i zato se njegov život pretvara u neuništivu baštinu koja je obilježila Zadar snažnije nego ijedan povijesni sustav, politički, vojni, koji je kroz stoljeća kroz Zadar dolazio i odlazio.

Životni put sv. Krševana je snažna i nenametljiva potvrda udovičinog dara. Sv. Krševan nije dao Bogu suvišak svoga vremena ili djelić svoje pripadnosti Kristu. Da bi ostao vjeran Kristu, želio je dati najdragocjenije – povjeriti Bogu vlastitu smrt i vlastiti  život. Zato je njegov otpor napasti da zaniječe Krista više od etičke odluke; njegov život je, poput udovice iz evanđelja, u cijelosti postao prinosom Bogu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Život Krševana obilježen je mučeništvom i predanjem. „Njegov lik uklesan je u grb Grada Zadra i temelj je duhovnog identiteta Zadra, ne kao uspomena iz prošlosti, nego kao živa matrica prema kojoj se Zadar stoljećima oblikovao. U njemu se sabiru povijest i molitva, kultura i vjera, borba i nada. Zato Krševanovo ime djeluje poput žarišta oko kojega se oblikuje zadarski duhovni pejzaž kroz stoljeća“, poručio je nadbiskup.

O važnosti crkve sv. Krševana uz koju se nalazila benediktinska opatija

Podsjetio je da „kult sv. Krševana u Zadru nije bio lokalna pobožnost, nego snažan izvor života iz kojeg je Zadar stoljećima crpio najbolje. Iz toga kulta niknuo je benediktinski samostan sv. Krševana, jedna od najstarijih i najuglednijih duhovnih institucija u širem europskom krugu. U tom samostanu stoljećima se vjera učila i ispovijedala, molilo, radilo i stvaralo. Tu su nastali mnogi rukopisi, njegovala duhovna glazba, pisali liturgijski tekstovi, razvijala umjetnost, održavala škola, njegovalo gostoprimstvo. U njegovim skriptorijima nastajale su knjige koje su stoljećima čuvale vjeru i pamćenje naroda; u njegovim klaustrima oblikovale su se duše koje su nosile Zadar.

Iz tog korijena izrasla je i crkva sv. Krševana, romanički dragulj u kojem se Zadar prepoznavao. Ta crkva nije bila samo arhitektonski ukras mjesta, nego utočište u ratovima, škola u miru, duhovna sigurna luka kad je uzburkana povijest Zadra prijetila uništiti grad“, poručio je mons. Zgrablić. Istaknuo je da se puno puta kroz stoljeća, „pred različitim osvajačima, pod zaštitom sv. Krševana, grad Zadar ponovno sabirao, pronalazeći u vjeri ono što politička sigurnost nije mogla garantirati“.

Sv. Krševan povezuje povijest, narod i kulture. „U darovnicama, oporukama, zavjetima i zapisima unatrag više od tisuću godina nalaze se imena zadarskih biskupa, knezova, priora, trgovaca, ribara, hrvatskih kraljeva i banova. Taj niz svjedoči da su se u Zadru od starine susretali romanski i hrvatski valovi, a u štovanju sv. Krševana dogodilo se njihovo jedinstvo: u njemu su jednima i drugima bili prepoznatljivi gorljivost, potreba za osloncem u Bogu, svijest da bez svetaca nema naroda ni grada.

Zadar je stoljećima bio otvoren trgovini, kulturama, jezicima, civilizacijama, ali nikad nije izgubio osjećaj za vlastito kršćansko duhovno središte“, poručio je mons. Zgrablić.

Štovanje sv. Krševana, uz druge zadarske zaštitnike, „bilo je poput kompasa koji je, bez obzira na mijene povijesti, usmjeravao pogled prema Bogu i svetima. Kad je grad morao birati između prilagodbe i gubitka identiteta, između tuđeg utjecaja i vlastite vjernosti, prisutnost svetih zaštitnika postajala je tihi, ali odlučni podsjetnik da je Zadar grad koji se ne gradi samo kamenjem, nego i karakterom i vjerom; koji se ne čuva samo politikom i oružjem, nego i molitvom; grad koji ne živi samo od umijeća trgovine, nego i od mudrosti svetosti“, poručio je predvoditelj slavlja.

Stoga, „sv. Krševan nije tek svetac iz prošlosti, nego nositelj duboke povijesne istine: da grad ostaje živ dok se sjeća svojih svetaca i narod ostaje vjeran sebi dok zna gdje su mu korijeni. A Zadar je, štovanjem svetih Krševana, Stošije, Šimuna i Zoila, uvijek iznova potvrđivao da želi ostati grad čvrst u vjeri, otvoren u kulturi i duboko ukorijenjen u kršćanskom identitetu kojeg su njegovi mučenici zapisali vlastitom krvlju“, poručio je mons. Zgrablić.

Poziv nadbiskupa Zgrablića za potrebom da se obnovi kult sv. Krševana

U svem tom povijesnom i duhovnom kontekstu, nadbiskup je izrazio žaljenje što je zapostavljen kult sv. Krševana u Zadru i cjelokupna duhovna stvarnost vezana uz čašćenje toga sveca i postojanje njegove znamenite crkve koja zbog svoje dugogodišnje obnove sada nije u službi liturgijskih slavlja i mjesto za održavanje bogoslužja.

Nakon prethodno navedenih konstatacija, rekao je nadbiskup, „valja izraziti iskreno žaljenje što je kult sv. Krševana, unatoč njegovoj dubokoj povijesnoj ukorijenjenosti i duhovnoj važnosti za grad Zadar, tijekom vremena ostao nedovoljno valoriziran. Šteta je da se bogata baština vezana uz ovog sveca ne prepoznaje u mjeri koju zaslužuje, jer upravo ona svjedoči o identitetu, kontinuitetu i duhovnoj snazi zajednice ovoga Grada.

Stoga je potrebno potaknuti obnovu i oživljavanje kulta sv. Krševana – kroz istraživanje, javno promicanje, liturgijske proslave i kulturne inicijative koje će ponovno osvijetliti mjesto sv. Krševana u povijesti i sadašnjosti Zadra. Obnova kulta ne bi bila tek povratak tradiciji, nego i važan korak prema očuvanju vlastite baštine i jačanju duhovnog zajedništva“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Poručio je kako sv. Krševan potiče živjeti vjeru koja nije dekorativna, nego živa: „U svijetu u kojem se vjera često svodi na simbol, kulturu, tradiciju ili običaj, sv. Krševan nas podsjeća da vjera počinje kad se odvažimo dati ono što ne možemo ničim nadoknaditi – svoje vrijeme, svoje srce, svoju vjeru, svoje talente, sposobnosti, svoje rane, svoje mogućnosti. Tada otkrivamo što znači biti čovjek koji ne živi od onoga što posjeduje, nego od onoga čemu pripada“.

Pred relikvijama sv. Krševana, kao pred svojom riznicom vjere i života, zapitajmo se što je i Isus pitao, iako nije izgovorio: „Darujem li ja u riznicu života od svog suviška ili od svog života? Sv. Krševan dao je svoj život i time nam pokazao gdje se nalazi prava riznica koja nikad ne osiromašuje, riznica u koju Bog gleda i čiji dar prihvaća.

Neka udovičina vjera, hrabrost i odlučnost sv. Krševana postanu mjera i našeg darivanja Bogu i bližnjemu i naše vjernosti. Sv. Krševan neka nas zagovara da budemo ljudi čija se veličina ne mjeri onim što posjedujemo, nego onim što darujemo“, poručio je mons. Zgrablić i na kraju mise blagoslovio puk relikvijarom sv. Krševana.

Na misi je bio i Šime Erlić, gradonačelnik grada Zadra sa suradnicima.

I.G.

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić