ZADAR: Na svećeničkoj rekolekciji izlagao dr. sc. Ivica Raguž o nauku sv. Augustina

Na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija, o temi „Jedinstvo u istini i ljubavi – Augustin u papinstvu Lava XIV.“ izlagao je prof. dr. sc. Ivica Raguž u srijedu, 21. siječnja, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Papa Lav XIV. nadahnjuje se „velikim divom“ svetim Augustinom te je dr. Raguž govorio o životu čovjeka i duše pod vidom ljepote, što se može razumijevati za cijeli duhovni život, katehezu i teologiju. Raguž je pojasnio način na koji, prema sv. Augustinu, čovjek treba biti lijep i ulogu vjere da čovjeka učini lijepim. Pritom, Augustin redovnike naziva ljubiteljima duhovne ljepote i to pokazuje na šest stupnjeva, čiji je vrhunac sedma razina, kontemplacija.

Prvi je animatio, drugi senzus, treći raz, virtus, tranquillitas, ingresio i vrhunac je kontemplacija.

Čovjek je lijep ukoliko animira, oživljava svojom dušom tijelo, lijepo je da duša utječe na tijelo, oblikuje tijelo. Viši stupanj ljepote su osjetila, da čovjek, to jest njegova duša, ljepotu oživljava svojim osjetilima. Zatim umijeće (znanost i tehnika), s kojima čovjek stvara lijepo oko sebe.

„To su prva tri temeljna stupnja koja u kršćanskom shvaćanju, predstavljaju nešto jako lijepo. Ali, to nije dovoljno, potrebna je ljepota kao krepost. Lijepo je kad duša utječe na tijelo, lijepo je da čovjek promatra ljepotu iznad sebe, lijepo je i što se događa u znanosti, umijeće pripada ljepoti. Ali, to nije dovoljno. Potrebna je ljepota kao krepost“, rekao je Raguž. Kod ta prva tri stupnja čovjek je izvan sebe, a na četvrtom stupnju, kod kreposti, kaže Augustin, duša se okreće sebi i ona želi biti lijepa. Peti stupanj je počivanje, mir, spokoj.

„Nakon što si se pokušao boriti u kreposnom životu da budeš lijep, došao si u lijepo i na određeni način počivaš. Uspio si postati krepostan, ali ljudsko srce, duša je i dalje nemirna i mora ući, mora učiniti ulazak. A ulazak se kod Augustina odnosi na upravljenost prema Bogu, tj. prema ljepoti. I vrhunac je kontemplacija koju Augustin tumači biti kod same ljepote, a znači motriti samoga Boga, uživati u Bogu“, rekao je Raguž.

Kod Augustina, religija se pojavljuje na trećem stupnju i počinje voditi dušu. Čovjek svojim sposobnostima stvara, ali još ostaje nedotaknut. Religija potiče čovjeka da uđe k sebi, da se duša vrati k sebi; da nakon što čovjek učini lijepo izvana, bude lijep i iznutra, rekao je Raguž.

„U svijetu koji je izvanjski, koji se zaustavlja na umijeću, uloga svećenika i vjernika je potaknuti ljude da se vrate k sebi. Augustin kaže da je uloga vjere da pročišćava dušu i tako je čini kreposnom, ali i da nas dovede do sreće i spokoja, što naziva reformere; da oblikujemo dušu da može biti zadovoljna sobom“, rekao je  Raguž, dodavši da čovjek ne može biti zadovoljan sobom bez Boga, a uloga vjere je uvoditi dušu poticajima, propovijedima na put prema božanskoj ljepoti. Omogućiti duši da kontemplira, da se duša, kaže Agustin, hrani.

„Moderan čovjek, zbog tehnike, zaustavlja se na prva tri stupnja. Augustin kaže da duh ovoga svijeta simulira istinu i želi zaustaviti čovjeka da uđe u nutrinu, da se ne bavi sobom. Kad je čovjek pogubljen u izvanjskom,  kršćanska vjera gura čovjeka u nutrinu“, naglasio je predavač, rekavši da je „predivna uloga religije. Čovjek je u nutrini, a istovremeno izvan sebe, kod Boga koji je veći od moje vlastite intime. To je jako važno u vremenu dominacije tehnike, gdje se čovjeka zaustavlja na trećem stupnju“, poručio je Raguž, rekavši da Augustin ništa ne demoniziram.

„Lijepo je doživljavati ljepotu ovog svijeta, ali čovjek stalno izvan sebe još nije svoju dušu učinio lijepom. Augustin kaže da vjera, religija stupa na trećoj razini gdje se pridružuje duši i u vodi je na četvrtu razinu. Tu je čisti i dovodi na sedmu razinu. Svaki svećenik i vjernik trebao bi biti ljubitelj duhovne ljepote, širiti ljepotu u ovom svijetu pod tim vidom, a ne se zaustavljati na prave tri razine“, poručio je Raguž.

O odnosu kontemplacije i akcije prema sv. Augustinu

Predavač je govorio i o odnosu kontemplacije i akcije, djelovanja i slobodnog vremena kojeg latinska tradicija zove dokolica.

Nakon što je sve uredio, „kad se oslobodio od stvari koji su ga grizle i bile tegobne“, Augustin je dušu usmjerio prema unutarnjem, onome što se događa u nutrini duše, što je uzvišeno i božansko, kako bi promišljao o božanskome.

Augustin naglašava da djelovanje ne smije biti takvo da se zapostavi kontemplacija, sveto vrijeme, slobodno vrijeme dokolice, jer bez slatkoće koju se doživljava u studiju, molitvi, meditaciji, ta će nas potreba pritiskati, dovodi do burnouta. Duhovna tradicija govori i o važnosti hobija, da je dobro imati zabavu koja je pobožna i ponizna.

„Augustin je primjer velikog pastoralca, biskupa, ali istovremeno i čovjeka kontemplacije, dokolice.  Bio je kontemplativan i itekako aktivan, pokazujući koliko je važno jedno i drugo.  Augustin naglašava da nitko ne smije biti tako posvećen akciji, djelatnosti, da bi zapostavio kontemplaciju, tj. duhovni život, u širem smislu studij, meditaciju, molitvu“, rekao je Raguž.

Augustin definira kontemplaciju  kao ljubav prema istini, a to zahtjeva svetu dokolicu, sveto vrijeme, mir, slobodu od akcije. „Sveta kontemplacija ne smije biti lijena, troma, praznikovanje, ubijanje vremena, uživalačka lijenost, nego puna posvećenost istini. Posvećeni istini ne smiju biti zavidni drugima, ako netko otkrije nešto u spoznaji istine, nego se tome, drugome treba radovati“, poručio je Raguž, rekavši da tako osoba čini odmak od sebe i zapravo slavi Boga.

Istaknuo je da je u Crkvi, nadbiskupiji potrebna kontemplacija. „Kad bi svi bili pastoralci, kad bi prevladalo samo pastoralno djelovanje koji bi bilo izričaj nijekanja ljubavi prema istini, kad bi se preziralo i teologe koji pripadaju tome, na neki način bi se prezirala ljubav prema istini. To znači da ljubav prema istini ne bi bila bitna.

To je jako važno. Zato postoje redovnici, monasi, kontemplativni, teolozi koji ne smiju biti upitni što rade, zašto nije pastoralno angažiran, zašto nam treba teologija. To je nijekanje ljubavi prema istini, a ona zahtjeva spokoj, mir, povlačenje iz djelatnosti“, rekao je Raguž, poručivši: „Kontemplativnost će nam omogućavati, osposobljavati nas da nam djelatnost bude radi drugoga, a ne zbog časti i slave. Oni koji su aktivni, koji djeluju u svijetu radi Boga, oni vole kontemplativne, misao, teologiju, redovnike“. Svećenici ili biskupi koji ne vole kontemplativne, teologiju posvećenu istini, redovnice, monahinje, teologe itd., pokazuju da to ne čine rad Isusa, nego im je stalo do časti, slave, pohvala.

Ali nitko ne smije biti posvećen ni kontemplaciji da ne bi bio spreman služiti bližnjemu, ako postoji potreba ljubavi da se djeluje, upozorio je Raguž. Kontemplacija je iskustvo slatkoće u kojoj si posvećen istini, kušaš istinu i to te onda snaži da djeluješ, poručio je predavač.

Augustin kaže da se akcija treba činiti isključivo radi Boga, a ne da ljubimo vlast i čast. Na taj način koristimo bližnjima, a neće nam biti do toga da vladamo, da budemo iznad drugoga. Opasnost kod akcije su ovisnost o pohvali te prijekor i kritika. Augustin kaže, nemoguće je ne zaprljati se kao svećenik, biskup u djelovanju: ili te uzohole pohvale ili te ruše kritike. Zato Augustin kaže da je među svećenicima velika zavist jer su javne osobe, navikli biti hvaljeni, pa zavide ako vide da je netko sposobniji, napredovao u Crkvi više od drugoga. Čovjek se uzoholi i pripisuje djelo sebi, a ne Bogu. Predavač je potaknuo da osoba čestita nekome tko voli istinu ako je otkrio nešto, jer tako osoba čini odmak od sebe i hvali Gospoda.

O svećeništvu i zajedništvu prema sv. Augustinu

Raguž je predstavio i Augustinovo shvaćanje svećeničke službe. Ako se ona obavlja površno i laskavo, da osoba uživa jer ima čast, to je u Božjim očima tužno, za osudu i to Bog ne prihvaća. Ako svećenik živi u Božjem duhu, nema ničeg blaženijega, rekao je Raguž.

Glede odnosa prema povjerenim dušama, Augustin kaže da svećenik, biskup treba više poučavati, nego zapovijedati, više poticati, opominjati, nego prijetiti. Ako se prijeti, Augustin kaže neka se to čini u boli, da se u tvojoj riječi ljudi više boje Boga, nego tebe; da to ne činiš zbog sebe, nego da ljudi osjete da to činiš radi Boga, rekao je Raguž.

Augustin naziva svećenika, biskupa djeliteljem, a ne utjerivačem. Upozorava da se mnogi svećenici ponašaju kao utjerivači, u smislu da dar koji su primili čuvaju za sebe, a vjernike su skloni smatrati nedostojnima da ih prime. Augustin je rekao da svećenici trebaju brinuti za čistu savjest i za dobar glas.  Za onoga kome nije stalo do dobrog glasa, kaže da time pokazuje kako je okrutan. Ujedno, time svećenik, biskup ugrožava i vjernike laike, postanu nesigurni, upozorio je Raguž.

Raguž je govorio i o zajedništvu u misli Augustina. „Augustin je živio kao biskup u vrsti samostana i tražio je da svi svećenici koji žive zajedno s njim polažu zavjet siromaštva, nitko nije smio raspolagati svojim. Tražio je da njegov biskupski dvor bude duhovan dvor.

Zato je Augustinovo pravilo utjecalo na kasnija pravila, Benediktovo, i na reformu sekularnog svećeništva, posebno u Srednjem vijeku. Katedralni svećenici, kanonici i ostali su se nadahnjivali Augustinovim pravilima i tako su htjeli reformirati kler“, rekao je Raguž.

Također, kršćanin, svećenik pozvan je ljubiti bližnjega javnom, ne privatnom ljubavi. Tako se ostvaruje zajedništvo, što znači da  se više raduje onome što je zajedničko, nego što je osobno. Za Augustina je ideal da cijela zajednica, biskupija, župa, bude jedno srce i jedna duša, da Kristovom ljubavi ne živi za sebe, po čemu se ostvaruje istinska  ljubav.

Augustin upozorava da se neki zbog ovozemaljskog gubitka odvajaju od zajednice, umjesto da čine suprotno. „Augustin kaže, ako te nešto pogodi, ako izgubiš nešto ovozemaljsko, nemaš čast, iskoristi to da stanuješ na Nebu i da se učiš Kristovoj ljubavi. Ako te nešto pogodi, ne izdvajaj se od svećenika i ostalih, nego se još više poveži, daj još više ljubavi“, poručio je Raguž, rekavši da osoba tako još više svjedoči da ljubi uvijek i još više.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić