ZADAR: Na rekolekciji redovnica Zadarske nadbiskupije izlagao don Mladen Parlov
Rekolekcija za redovnice Zadarske nadbiskupije održana je u srijedu, 11. veljače, u crkvi sv. Marije u Zadru. Susret je protekao u ozračju molitve, sabranosti i promišljanja o temeljnim pitanjima posvećenog života.
Predavanje o temi „Duhovni identitet, redovnička formacija i kriza zvanja“ održao je prof. dr. sc. Mladen Parlov, otvarajući pitanja koja izravno zahvaćaju srž redovničkog poziva: identitet i izazove vremena obilježenog promjenama, nesigurnostima i traženjem novih odgovora.
Svoje izlaganje predavač je započeo evanđeoskim riječima: „Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu“ (Mk 3,14). Naglasio je kako redovnički identitet svoje izvorište i ispunjenje nalazi jedino u Kristu. Prvi i temeljni poziv jest biti s Gospodinom. Iz tog zajedništva rađa se apostolat, poslanje i svako autentično služenje.
Parlov je izdvojio nekoliko temeljnih stupova redovničkog identiteta. Na prvom mjestu je kontemplacija. Molitva nije dodatak redovničkom životu, nego njegova srž. Predavač je citirao kardinala Josepha Ratzingera, koji je isticao da je molitva pastoralni prioritet. Osobna molitva ne može biti odvojena od sakramentalne i liturgijske; bez osobne molitve sakramentalni život lako postaje navika, dok bez sakramentalnog života osobna molitva gubi svoju puninu. Izvor molitve uvijek treba biti Riječ Božja. Sveto pismo ostaje najvažnije svjedočanstvo o Isusu Kristu. Duhovnost redovnice mora biti kristocentrična – usmjerena na stvarnoga Krista, a ne na sliku Krista oblikovanu prema vlastitim predodžbama.
Prisjećajući se nauka sv. Jeronima, predavač je istaknuo kako se u šutnji rađa Riječ Božja. U tišini se Riječ spušta u srce, prosvjetljuje, ali i opominje. Tek iz tog susreta moguće je graditi istinski odnos s drugima. Autentična molitva uvijek vodi prema euharistiji.
Drugi stup redovničkog života je sakrament Euharistije – izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Sve treba voditi prema euharistiji, sve dok i same redovnice ne postanu euharistijske – one koje daruju svoj život za druge. Stoga pastoral postaje plodan samo kada Krista donosimo drugima – svojim djelima i svojom ljubavlju.
Kao primjer takvog služenja predavač je istaknuo blaženicu Mariju Petković, koja je bolesnicima donosila Boga. Na to je u svojim pismima poticala i sestre svoje zajednice. Takvo služenje moguće je samo onome tko ne traži sebe, nego živi darivanje, prihvaća križ i preuzima odgovornost za druge.
Treći stup redovničkog identiteta je Crkva. Redovnice su pozvane svojim životom graditi Crkvu – biti malene, ali ispunjene Božjom ljubavlju. Njihovo svjedočanstvo postaje vidljivi znak pripadnosti Kristu i zajedništva s cijelim Božjim narodom.
Osobito su pozvane moliti za Papu i živjeti vjernost zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće, koji ostaju temelj posvećenog života. Četvrti stup je pobožnost prema Djevici Mariji. Nitko nije tako poznavao Isusa kao njegova Majka. Poput Marije, i redovnice su pozvane donositi Krista svijetu – tiho, ponizno i vjerno.
U drugom dijelu predavanja, Parlov se osvrnuo na temu krize zvanja. Istaknuo je kako o krizi ne treba govoriti kao o razlogu za obeshrabrenje, nego kao o prostoru odgovornosti, nade i duhovne obnove.
Činjenica je da je novih zvanja u Crkvi i redovničkim zajednicama malo. No, odgovor nije u strahu, nego u dubljem razlučivanju, obnovi i vjernosti izvornom pozivu. Potrebno je moliti za nova zvanja, ali još je važnije istinski i radosno svjedočiti vlastiti poziv – tako da drugi sami požele živjeti redovničkim životom. Božji poziv i autentično svjedočanstvo ostaju temelj nade da će se drugi odazvati glasu koji ih poziva.
Predavanje prof. Parlova potaknulo je na intelektualno promišljanje, ali i na tiho unutarnje razlučivanje. Bio je to poziv na povratak bitnome – na obnovu vjernosti Kristu i radost življenja redovničkog identiteta u današnjem vremenu.
s. Rita Maržić
Foto: s. Rita Maržić