ZADAR: Na rekolekciji redovnica dr. sc. Ivica Raguž o viziji redovništva prema sv. Augustinu

Prva rekolekcija u 2026. godini za redovnice Zadarske nadbiskupije održana je u srijedu, 21. siječnja, u Samostanu sv. Marije u Zadru. Duhovno i teološko izlaganje o svetom Augustinu kao učitelju zajedništva i poniznosti održao je prof. dr. sc. Ivica Raguž.

Predavač je počeo izlaganje dirljivim primjerom iz Augustinovog života – pismom koje je svetac uputio djevojci Florentini. Budući da je bila jako sramežljiva, u njeno ime pisala je majka.

Augustinov odgovor otkriva njegovu duboku poniznost: odgovorit će ako zna, a ako ne zna, uputit će na onoga koji zna. Iako kaže da ne voli poučavati, ipak poučava tako da učenik sam dođe do istine i više ne treba učitelja, jer je, kako ističe, oholost stalna opasnost i za učitelja i za učenika.

Ključ uspjeha u poučavanju, naglašava Augustin, je uzajamna ljubav učitelja i učenika. Iz tih uvodnih misli, Raguž je pozvao redovnice da zavole svetog Augustina kako bi mogle dublje razumjeti njegovu misao o redovničkom životu.

Potom je razmatrao četiri stupa Augustinove vizije redovništva. Prvi stup je odnos kontemplacije i akcije – „sveta dokolica“.

Sveti Augustin kontemplaciju naziva „svetom dokolicom“, odnosno svetim slobodnim vremenom koje je vrijeme ljubavi prema Istini. Ona traži samoću, molitvu i studij. No, upozorava predavač, to vrijeme lako može skliznuti u ispraznost i lijenost – danas često u obliku pretjeranog boravka na Internetu ili u besciljnoj komunikaciji. Ako djelovanje ne proizlazi iz ljubavi prema Kristu, nego iz traženja osobne časti, ono postaje prazno. Tko izgubi slatkoću kontemplacije, akcija mu postaje teret.

Drugi stup je „jedno srce i jedna duša“. Temelj redovničkog života, prema Augustinu, je ideal prve kršćanske zajednice (Dj 4, 32–37). Uvijek treba dati prednost zajedničkom nad osobnim. Riječ je o „javnoj ljubavi“ – ljubavi koja služi drugima, za razliku od privatne, sebične ljubavi. Središte tog zajedništva je euharistija. Tko u zajednici traži samo svoje interese, ne razumije euharistiju. Redovnik je onaj koji se sjedinio s drugima i odrekao svoga.

Raguž je to snažno oslikao slikom Kristove haljine: ako svatko traži samo svoj dio, haljina se razdire i Krist se ne može cjelovito nositi svijetu. Izdvajanje iz zajednice Augustin smatra pogubnim. Kao lijek, predavač je ponudio jednostavan, ali duboki savjet: „Ako te pritišće život u zajednici – migriraj Kristu u molitvi.“

Treći stup Augustinove vizije redovništva je nositi bremena jedni drugih. U zajednici se kršćanska zrelost očituje u sposobnosti nošenja tuđih slabosti. Ako je netko nepravedan – budi strpljiv; ako je brbljav – budi šutljiv. No, ni to nije dovoljno: potrebna je utjeha. Lakše se nosi bol kada se međusobno tješimo. Augustin ne traži savršenstvo, nego spremnost pomoći drugome. Svaka sestra ima dar koji druga nema. Otkrivajući dobro u drugome, oslobađamo se vlastite oholosti.

Četvrti stup je ljubav prema čovjeku i tišina s Bogom. „Redovnici ne mogu ne ljubiti čovjeka, a mogu bez čovjeka“ rekao je Raguž. Jer, govoreći o anakoretima – pustinjacima, predavač je istaknuo da oni ne bježe od ljudi, nego iz dubokog zajedništva s Bogom postaju korisni za ljude. Danas su, u tom smislu, anakoreti i oni koji žive u zajednici, ali su duboko ukorijenjeni u molitvi i razmatranju. Takav život isključen je od zavisti i traženja vlastite slave, jer redovnik zna da ništa nije njegovo. Gdje nema zavisti, tamo je složna razlika.

Na kraju izlaganja, Raguž je podsjetio kako smo svi u neprestanoj napasti oholosti. Lijek je jednostavan, ali zahtjevan: molitva i život za druge. Tko iskreno moli i daruje se bližnjima, ne može ostati zarobljen u oholosti, jer tada Krist postaje središte svega.

Na završetku duhovno bogate rekolekcije, redovnice Zadarske nadbiskupije izrazile su zahvalnost dr. sc. Ivici Ragužu na nadahnutom i poticajnom izlaganju koje je, oslonjeno na misli sv. Augustina, otvorilo nove horizonte razumijevanja redovničkog života. Riječi predavača bile su snažan poziv na dublju ljubav prema Kristu, vjernost zajedništvu i ustrajnost u poniznosti.

Tekst i foto: s. Rita Maržić