ZADAR: Izlaganje o temi „Stvaralačka moć riječi u svjetlu Svetog pisma“ održali p. Arek Krasicki i profesori Vukosav

O temi „Stvaralačka moć riječi u svjetlu Svetog pisma“ izlagao je izv. prof. dr. sc. p. Arek Krasicki, predavač biblijskih kolegija na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, u dvorani župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru u ponedjeljak, 20. travnja.

Božja djelatnost je da Bog stvara. Bog je Adamu dao ovlasti da bude sustvaratelj, rekao je Krasicki, poručivši da je uskrsnuće stvaranje iznova, u sili odozgor, najveća energija koja je zahvatila cijeli svijet.

„Kad Bog stvara cijeli svemir, svijet, on udahnjuje u njega cijelu svoju energiju, cijelo svoje biće. Kad je čovjek usmjeren na Boga, onda će imati njegovu snagu. Ako sam ‘spojen’ s Bogom, u meni je njegova sila, njegov sjaj, zato što sam Božje dijete, Božja slika i prilika“, rekao je Krasicki, dodavši da je bitna povezanost s Bogom kako bismo bili napojeni božanskim; kao što se dobiva struja koja ide iz elektrane, a voda dolazi iz vodovoda.

„Čovjek koji odlazi od Boga, gradi Babilonsku kulu. Želi uzdići svoje ime,  napraviti nešto veličanstveno, kako bi pokazao da može sve učiniti bez Boga.

Zato je potreban Duh Sveti koji će ljude vratiti Bogu. Bog je postao čovjekom kako bi na sebe preuzeo našu slabost, grešnost i vratio nas na početak, kad je sve bilo u miru. Nakon grijeha ništa nije u miru. Zato je morao doći Isus koji sve podiže i čini sve novo – riječju“, poručio je Krasicki, rekavši da Bog postupa poput lončara, koji iznova popravlja oblik gline, kada ona ne uspije.

„Kao što Bog Otac stvara riječju, tu je prisutan Isus u djelu stvaranja svijeta, poosobljena mudrost, tako Isus čini sve novo, riječju i djelima. Bog stvara  riječima i dijelima. Adamu je trebala pomoć, u čovjeku. Dakle, riječ se obistinjuje u zajedništvu“, rekao je Krasicki.

Bog nam je dao jezik da možemo komunicirati, ali da se najprije njegova riječ utjelovi u nama. „Bog stvara svojom riječju, ali ima veliko povjerenje u čovjeka. Zato je važno koliko mi držimo čistima naše riječi, koliko je riječ oblikovana u nama. Dok smo s Bogom, naši dijalozi i susreti će biti kakvima ih Bog želi, ispunjeni mirom.

Bog se nikada ne umara. Nakon djela stvaranja, Bog nije zapustio svijet. Bog i danas stvara, a čini to po ljudima“, poručio je Krasicki, dodavši da je Očeva izgovorena riječ i danas s nama. Istaknuo je da dok čovjek izgovara blagoslov nad drugima, vraća se mir koji dolazi od Boga, povezanost između Boga i čovjeka, postaje zajednica ljudi u kojoj je utjelovljena Riječ – Isus koji je rekao, gdje je dvoje, troje okupljeno u njegovo ime, tu je On nazočan. Krasicki je naglasio da čovjek pripada Bogu, podsjetivši da Isus kaže: „Bez mene ne možete ništa učiniti“.

Stoga i u našem ljudskom stvaralaštvu i zauzimanju neće biti mira dok ne dozivamo Riječ – sâmog Gospodina. Krasicki je potaknuo da se u obitelji  moli zajedno, razgovara o Gospodinu; tada će silaziti mir i riječ će se širiti kao stvaralačka.

„Riječ ima veliku moć. Među nama djeluje i ljudska riječ koja nas podiže i daje nam snagu. Kad nam netko nešto loše kaže, tužni smo. Kad nam netko lijepo kaže, ta riječ doprinosi ostvarenju više mogućnosti i postaje stvaralačka u nama“, rekao je Krasicki.

Podsjetio je kako je Isus došao među dvojicu učenika na putu za Emaus kad su razgovarali o Isusu, o uskrsnuću. „Koliko u našim razgovorima ima prostora za Isusa? Koliko bi bilo lakše, kad bismo u sve pozivali sâmoga Boga? Natapajmo sebe Božjom riječju. Božja riječ je slador, med za naše nepce.

Kad čitamo Božju riječ, natapamo cijelu obitelj Božjom riječju i tada silazi ta energija koja pokreće cijeli svijet. Bog je stvorio svijet i čovjeka svojom riječju. Biblija nas ne informira, nego Biblija nas formira“, poručio je Krasicki.

Na susretu su govorili i doc. dr. sc. Branimir Vukosav, s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru i prof. dr. sc. Marijana Kresić Vukosav s Odjela za lingvistiku Sveučilišta u Zadru.

„Čovjek riječima, kroz komunikaciju stvara određene aspekte svoje stvarnosti. Ultimativno stvara Bog koji je Riječ koja nije sredstvo i nužno glas, nego osoba. Jezik ima moć ne samo odražavati, komunicirati nešto, nego i stvarati svijet u kojem živimo. Jezik je jedan od načina na koji postajemo Božji suradnici: kroz govor, molitvu, blagoslov, imenovanje nekoga, nečega“, rekao je geograf Vukosav. Npr., prostor je konkretna stvarnost kojoj dajemo značaj jezikom, imenujemo ga, prisvajamo na neki način, postaje dio nas.

Potaknuo je na odgovornost pri izgovaranju riječi koje „uzimamo zdravo za gotovo, ali riječi su puno dublja i slojevitija stvarnost, jer riječi nas mogu spojiti, razdvojiti, razoriti, povezati s Bogom ili otuđiti od Boga“ i istaknuo: „Referentna točka za svaku našu riječ je Riječ“.

Lingvistica Vukosav istaknula je razliku između Božje stvaralačke riječi i ljudske sustvaralačke riječi. Rekla je da se u suvremenim raspravama u znanosti, osobito u humanističkim i društvenim znanostima, daje velika moć jeziku, polazeći od toga da čovjek pomoću jezika, komunikacije, može stvoriti što god želi, pa i svoj vlastiti identitet.

Pritom je upozorila na rodni identitet kojeg osoba može sama odrediti bez obzira na svoje prirodne, biološke datosti i spol, ako to ustvrdi vlastitom odlukom i kroz to što to samo izkomunicira, kao i pomoću nekih medicinskih postupaka. „Tu se čovjeku daje moć koja nadilazi ono što je Bog postavio kao granice i mogućnosti čovjekovog stvaranja.

Problem nekih suvremenih teorija je pretpostavka da je cijela stvarnost koja nas okružuje čovjekova konstrukcija. To čovjeku daje veliku moć, jer ako nešto poželimo ili imamo predodžbu da nešto želimo, to možemo i izgraditi, postići.

Iz perspektive jezika to ima smisla do određene mjere. Kao ljudi možemo pomoću riječi oblikovati značenja, unutar društva stvarati institucije pomoću komunikacije, naš identitet se djelomično izražava i gradi kroz jezik. Problem nastaje kad se kaže da je sve konstrukcija, da je čovjek sve izgradio“, upozorila je Vukosav, upitavši: „Ako je sve subjektivno, kako razlikujemo istinu od pogreške? Ako je stvarnost proizvod jezika, kako objasniti prirodne zakone?“. Rekla je da „znanost ima svoje granice, ne može dati odgovor zašto svijet uopće postoji, zašto postoji nešto, a ne ništa, zašto je stvarnost uređena i spoznatljiva“.

„Iz perspektive jezika, čovjeku je dan jezik da pomoću njega može unutar društva i s obzirom na društvene uvjete ostvarivati govorne činove. Možemo nešto obećati, na nešto se obvezati, nekome nešto narediti, nekoga ili nešto imenovati – sve to pomoću jezika. U lingvistici se to naziva teorijom govornih činova.

Kad čovjek koristi jezik u te svrhe, uvijek radi s nečim što već postoji. On ne stvara bez obzira na neke prirodne i društvene datosti, bez obzira na materiju, zakone prirode i stvarnost, pa i društvenu, barem ne izravno i proizvoljno“, rekla je Vukosav. Naglasila je da čovjekova moć stvaranja ima granice, a čovjek je Božji sustvaratelj. „Ako prihvatimo da postoji prvi Stvoritelj koji je iznad čovjeka, razlika je jasna. Bog stvara stvarnost, a čovjek stvara unutar te dane prirodne, materijalne i društvene stvarnosti“, poručila je Vukosav.

Susret je održan u sklopu Festivala znanosti na Sveučilištu u Zadru čija je ovogodišnja tema „Energija koja pokreće svijet“.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić