ZADAR: Hvarski biskup Ranko Vidović predvodio završno slavlje na svetkovinu sv. Stošije

Proslava svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, završena je svečanim večernjim misnim slavljem koje je u četvrtak, 15. siječnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru, predvodio hvarski biskup Ranko Vidović.

Sv. Stošija, rodom Rimljanka, zapaljena je na Božić 304. godine u Srijemskoj Mitrovici, za vrijeme Dioklecijanovih progona.

„U mučeništvu sv. Stošije iščitava se otajstvo Božića. Stošijino mučeništvo je njen osobni Božić, njeno rođenje za Boga, za vječni život, vječno spasenje. Muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista trebaju imati odjeka u našem životu. Ta istina na savršen način odjeknula je u srcu i životu sv. Stošije“, rekao je mons. Vidović, dodavši da je sv. Stošija na potpun način, do kraja, prihvatila ponudu Božjeg spasenja.

„Stošija je na Isusovu ponudu i sebedarje odgovorila svojim sebedarjem. To je vrhunac i smisao ljudskog života, osobito kršćanskog. Zato Stošija živi već 17 stoljeća i svjedoči istinu o životu i svetosti“, naglasio je mons. Vidović.

Podsjetio je da je Stošija bila supruga rimskog poganina koji ju je držao u kućnom pritvoru jer je bila kršćanka. „Stošija je bila jakog karaktera, svjedokinja vjere u zgodno i nezgodno vrijeme te se bojao da će je Rimljani  prepoznati i zbog toga ubiti. Da bi je sačuvao sebe, iz egoizma, zatvara je u kućni pritvor“, rekao je mons. Vidović, dodavši da je Stošija na savršen način prihvatila svoga muža, kakav jest, snagom svoje vjere. Vjerovala je u Isusovu riječ: „Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, ne može biti moj učenik. Tko želi sačuvati svoj život na ovome svijetu, izgubit će ga. A tko ga izgubi na ovom svijetu, dobit će ga za život vječni“.

Biskup je upozorio kako se u naše vrijeme osobito rastaču brak i obitelj, rekavši: „I mnoge katoličke obitelji žive pod istim krovom, ali okrenutih leđa jednih prema drugima. Nema zajedništva, svatko živi u svom svijetu“. Potaknuo je da se oživi obiteljska molitva. „Kada obitelj zajedno moli Boga, u njima cirkulira ista milost, postaju jedno srce i jedna duša, jedno s Bogom i međusobno“, poručio je predvoditelj slavlja.

„Nakon stvaranja, prvi savez kojeg je Bog sklopio sa svojim stvorenjima je savez između muškarca i žene, bračni savez. Na tom savezu temelji sav svoj poredak. Sve stvoreno povjerava čovjeku. Ipak, tom savezu prethodi jedan bitniji savez o kojem sve ovisi. To je savez između Boga i čovjeka osobno. To je temeljni savez“, rekao je mons. Vidović, naglasivši da je Bog stvorio čovjeka kao najveće od svih svojih djela, na svoju sliku: ‘Muško i žensko, stvori ih’.

„Nakon dovršenog stvaranja, Bog pristupa čovjeku, muškarcu i ženi i kaže im da se plode, množe, napuče zemlju i sebi je podrede. Bog ima toliko povjerenje u čovjeka da mu povjerava i stvaranje sâmog čovjeka, najveće od svih svojih djela. Bog muškarcu i ženi povjerava stvarati čovjeka. Samo muškarac i žena mogu začeti i roditi novi život“, istaknuo je mons. Vidović.

Tragom Isusove riječi da ćemo po plodovima prepoznati njegova djela, biskup je rekao da je Stošijina svetost zasjala u plodovima njenog života. U tom kontekstu, istaknuo je kako je sv. Stošija podijelila i svoje imanje sirotinji koje joj je pripalo nakon smrti muža. Raspirivala je vjeru u mlakima, hrabrila one koji su podnosili mučeništvo, „da to bude njihova pasha, njihov prijelaz u vječni život“. Zbog toga svjedočanstva rimska vlast ju je prepoznala i zato je spaljena na vatri.

„Sv. Stošija je živi svjetionik koji spaja nebo i zemlju, osvjetljava naš prostor ali i nas prosvjetljuje, znači, zahvaća iznutra. Pomaže nam da možemo spoznati pravu istinu o sebi, životu i stvarnosti. To svjetlo nas poziva da se vratimo doma, svom Bogu, izvoru života i svetosti“, rekao je biskup. Upozorio je na opasnost ako čovjek odvrati pogled od Boga te se divi samom sebi, zbog darova koje mu je Bog dao.

„Živjeti od njegovih darova, a zaboraviti Boga; uživati u njegovim darovima, iskorištavati njegove darove, a zaboraviti Darovatelja – to je najveće zlo koje nam se može dogoditi“, upozorio je mons. Vidović. Pozvao je vjernike da se ukorijene u osobu Isusa Krista koji je rekao ‘Ja sam trs, a vi ste mladice’.

„Mladica koja ostaje na trsu donosi obilat rod. Mladica koja je prekinula odnos s trsom, suši se, vene i nestaje. Naš izvor je nedjeljna misa – vratimo se euharistiji, to je otvoreno srce Isusa. Biti na misi znači utažiti svoju žeđ, glad, zahvatiti s izvora. Kad smo na misi, pomažemo i onima koji nisu mogli biti na misi utažiti njihovu žeđ, postajemo dionici iste milosti“, rekao je biskup Vidović. Potaknuo je vjernike da ožive svakodnevnu osobnu molitvu, jer je to „znak da smo mladice otvorene svome trsu, Isusu Kristu“.

Uz domaćina, zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, koncelebrirali su još osmorica hrvatskih nad/biskupa: Mate Uzinić, riječki nadbiskup, Zdenko Križić, splitsko – makarski nadbiskup, Želimir Puljić, umirovljeni zadarski nadbiskup, Tomislav Rogić, šibenski biskup, Roko Glasnović, dubrovački biskup, Marko Medo, gospićko – senjski biskup, Petar Palić, mostarsko – duvanjski biskup i Mladen Vukšić, kotorski biskup.

Među suslaviteljima su bili i vlč. Krunoslav Novak, glavni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i njegov zamjenik vlč. Ilija Dogan, o. Jeronim Marin, opat benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima, don Milan Ivančević, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, mons. Juraj Batelja, postulator kauza Zagrebačke nadbiskupije i počasni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije, vlč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, vlč. Josip Đurin, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu i brojni drugi svećenici, a u asistenciji zadarski bogoslovi i sjemeništarci.

U slavlju su sudjelovali i Šime Erlić, gradonačelnik grada Zadra, Josip Bilaver, župan Zadarske županije,  prof. dr. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, Anton Dražina, načelnik Policijske uprave zadarske te drugi predstavnici društvenih institucija i ustanova, „koji svojim služenjem pridonose dobru Nadbiskupije, grada, županije i društva u cjelini“, rekao je u pozdravnom govoru nadbiskup Zgrablić. Zahvalio je svima na svjedočanstvu vjere, zajedništvu i molitvi te poželio da nas primjer sv. Stošije potakne na vjernost Kristu i na hrabrost u svjedočenju ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Svečano pjevanje predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije s gostima, pod vodstvom i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića i ravnanjem dirigenta Luke Čačića.

Slavlje je počelo ulaznom procesijom nad/biskupa, svećenika i asistencije iz katedralne sakristije, uzduž zapadnog zida katedrale, preko Trga sv. Stošije; dolaskom svih biskupa u pokrajnju lađu katedrale gdje se u sarkofagu nalaze moći sv. Stošije koje je 810. g. u Zadar donio zadarski biskup Donat.

Biskup Donat dao je izraditi taj mramorni sarkofag i u njega je položio moći sv. Stošije koje je dobio u zahvalnosti na dar od bizantskog cara Nicefora, zbog svoga posredovanja u postizanju mira između Bizantskog i Franačkog carstva, odnosno između Istoka i Zapada.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić