ZADAR: Hvarski biskup Ranko Vidović predvodio misu na Stepinčevo na Bilom Brigu

Na blagdan bl. Alojzija Stepinca u utorak, 10. veljače, svečano večernje misno slavlje u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru predvodio je hvarski biskup Ranko Vidović.

„Bl. Alojzije je svjedok čiste savjesti, jedan od najsvjetlijih likova Crkve i hrvatskog naroda, ne samo u novijoj povijesti, nego u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda“, poručio je mons. Vidović, naglasivši da je bl. Alojzije  „pravi izbor kojega trebamo nasljedovati do kraja. U tome treba biti jak. Nema osrednjosti, nema polovičnosti. Valja ići do kraja, jer takav je bio blaženi Alojzije“.

„Kao što je stup od ognja svijetlio Izabranom narodu na putu izlaska iz egipatskog ropstva do Obećane zemlje, tako je i bl. Alojzije vatreni stup kojeg je Gospodin podignuo kako bi našem narodu osvijetlio put izlaska iz ropstva komunizma u slobodu djece Božje, u slobodnoj hrvatskoj zemlji. To je svjetlo tako jako i snažno da su ga svi primijetili. Nekima je bio svijetli stup, a nekima tamni, da gledajući ne vide. Nekima je bio radost, a nekima žalost, nažalost“, upozorio je mons. Vidović, rekavši da na svjetlu sve postaje jasno.

„Svjetlo nas prokazuje i otkriva nas nama samima, a i jedne drugima. Svjetlo svijetli svima bez razlike. To što neki ne vide nije do svjetla, nego do njihove dioptrije, nutarnje“, poručio je biskup, podsjetivši na riječ apostola Ivana: „Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“.

„Bl. Alojzije je poslan od Boga, kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo. Silno je ljubio Boga, čovjeka i svoju domovinu. Poznato je njegovo bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Postaviti stvari drugačije, bilo bi kao da sadimo naopako, kao da lišće stavljamo u zemlju, a korijen ostavljamo vani. Takva biljka ne može opstati, ona se suši i vene, ne daje plodove života. Ona nema života ni budućnosti“, upozorio je mons. Vidović.

Istaknuo je da se ne može zanemariti Stepinčevo bogoljublje i čovjekoljublje, što neki čine. „Stepinčevo domoljublje je plod njegove ljubavi prema Bogu i čovjeku. Vrlo je bitan redoslijed Bog, čovjek, domovina. Kapica koju nosi biskup zove se solideo, a znači „samo Bogu, Bogu jedinom“. Ona se skida samo pred Bogom. Biskup, kardinal treba se klanjati jedino Bogu i nikome više“, istaknuo je mons. Vidović.

To je vidljivo kad se tijekom euharistijske službe utjelovljuje živi Krist na oltaru; onda biskup podiže kapicu s glave i ponovno je stavlja nakon pričesti, kad se hostije pohrane u svetohranište.

„Stepinac je bio živi solideo. Stepinac se doista klanjao samo Bogu i to je posvjedočio svojim životom. To je temeljna istina njegovog života. Sve drugo u njegovom životu izvire iz te istine.

Bog je naš nebeski otac, stvoritelj svega, stvoritelj čovjeka kao najvećeg od svih stvorenja, jer ga je stvorio na svoju sliku. Bog stvara čovjeka iz ljubavi i za ljubav. Da bi čovjek ljubio, treba biti ljubljen. Ne može dati ono što nema. Bog je u apsolutnom smislu ljubav. Čovjek koji je stvoren na njegovu sliku, trebao bi biti ljubav“, poručio je mons. Vidović, rekavši da je Stepinac bio od Boga ljubljen i bio je sposoban uzvratiti Bogu svojom ljubavlju.

„Dakle, ljubiti Boga kao što je on njega ljubio, svojim sebedarjem. Isus nije dao nešto od sebe za nas, Isus je dao sebe. Bl. Alojzije se prepustio toj ljubavi. Dopustio je da ga sebedarna Božja ljubav  izgradi iznutra, da ga izrezbari, osposobi za ljubav. I on je postao savršena ljubav, da je mogao Bogu odgovoriti kroz ljubav prema čovjeku. Mogao je biti sebedarje za Boga, preko ljubavi prema čovjeku“, rekao je mons. Vidović.

Istaknuo je kako je Stepinac naglasio da treba razlikovati čovjeka od njegovog grijeha. „Čovjek je Božje stvorenje. Ako se mrzi i odbacuje čovjeka,  mrzi se i odbacuje sâmoga Boga. Treba ljubiti čovjeka, bez obzira kakav je, a prezirati njegov grijeh, njegovo zlo i učiniti sve da se snagom ljubavi čovjek oslobodi jada, da stekne brata kojeg će svojom ljubavlju osposobiti da i on može ljubiti. Stepinac je ljubio svakog čovjeka, sve ljude, bez razlike.

To što neki procjenitelji kažu da ipak nije dovoljno ljubio i dovoljno pomagao, to su djeca onih kojima je najviše pomagao. A takva procjena se servira zbog nekih drugih razloga“, upozorio je biskup, rekavši da je Stepinac bio čovjek ljubavi.

„Ljubio je Boga, čovjeka i svoju domovinu. Prihvatiti ga za zaštitnika i slijediti na putu života i svetosti, znači prepustiti se Božjoj ljubavi do mjere da me ta ljubav učini sposobnim u svakom trenutku uzvratiti Bogu kroz ljubav prema bližnjemu.

Jer me Bog ljubi kakav jesam, dužan sam ljubiti ljude koje mi Bog povjerava onakve kakvi jesu. Jer me Božja ljubav izgradila da budem taj koji jesam, i moja ljubav treba izgraditi drugoga, da budemo prepoznatljivi kao Božja djeca“, rekao je biskup, poručivši: „Pravi domoljub znači biti ljubav prema svakom čovjeku, bez razlike, čovjek po mjeri Isusa Krista“.

U misi su koncelebrirala petnaestorica svećenika, među kojima i bilobriški župnik don Mario Akrap. Bili Brig u Zadru je prva župa u Hrvatskoj koja je posvećena bl. Alojziju, a nakon mise puk je počastio i relikviju bl. Alojzija.

Trodnevnicu ususret Stepinčevu predvodio don Josip Kolega

Proslavi blagdana prethodila je trodnevna duhovna obnova koju je predvodio don Josip Kolega, duhovnik Biskupijskog misijskog sjemeništa ‘Redemptoris mater’ u Puli.

Don Josip je govorio o bl. Alojziju kao pastiru po Srcu Isusovom. „Alojzije je bio pastir koji je bio moćan u svojoj slabosti. Iako su ga trovali i izgladnjivali, što je bio fizički slabiji, to je duhom bivao jači i postao suobličen jedinom Pastiru, Isusu Kristu“, rekao je don Josip.

Istaknuo je da smo „i mi danas pozvani pasti ljude protiv tvrdoće oholosti i tvrdoće nepraštanja. Možda netko nije oprostio svome bližnjemu, svojoj majci, ocu, bratu, sestri. Sakramentalnim životom borimo se protiv te tvrdoće. Ponekad je potrebno dotaknuti dno i onda postati mekši, da bi nakon toga postao pastir“, poručio je don Josip, rekavši kako nam Bog preko sveca govori da smo i mi pozvani na svetost. Istaknuo je da kršćanstvo nije protiv užitka, nego ga razumije kao dar koji se ostvaruje u zajedništvu s Bogom i bližnjima. Naglasio je razliku između istinskog uživanja koje se živi u zahvalnosti, zajedništvu i služenju te sebičnog užitka koji čovjeka zatvara u egoizam i udaljava od drugih.

Nakon mise, u subotu, 7. veljače, crkveni zbor ‘Sv. Cecilija’ iz Jelse na Hvaru, pod ravnanjem dirigenta Slavka Reljića, izveo je u župnoj crkvi oratorij ‘Za križen’. Drugog dana trodnevnice, u nedjelju, 8. veljače, župljani su se spomenuli  šeste obljetnice posvete svoje župne crkve koju je 8. veljače 2020. posvetio  tadašnji zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon te večernje mise, koncert u crkvi održala je klapa ‘Sv. Juraj’ Hrvatske ratne mornarice.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić