ZADAR: Blagdan Rana sv. Frane proslavljen u crkvi sv. Frane u Zadru

Na blagdan Rana sv. Frane, u srijedu, 17. rujna, svečano misno slavlje u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je fra Pavle Ivić, samostanski vikar.

„Sv. Franjo Asiški uistinu je postao živa slika Boga, živa slika Krista. Prije nego je dobio rane, rekao je Isusu da mu udijeli dvije milosti: da na svom tijelu osjeti bol koju je Gospodin podnio za njega i za svakoga od nas kad je pošao putem kalvarije i našeg spasenja.

Druga milost koju sv. Franjo moli od uskrslog Gospodina je da osjeti u svom srcu, koliko je moguće njemu kao čovjeku, onu neizmjernu ljubav koja je bila motor koji je Krista pokretao da dragovoljno podnese svoju muku“, rekao je fra Pavle.

Podsjetio je da je sv. Franjo dobio stigme na blagdan Uzvišenja Svetog Križa 1224. godine. „Na taj blagdan je razmatrao Kristovu ljubav i sve što nam je Bog dao po križu, a to je spasenje. To je bio susret s Bogom bez mnoštva riječi. Sv. Franjo je poznat po kratkoći svojih molitava, ali uzdignutom duhu“, rekao je fra Pavle, istaknuvši da je sv. Franjo bio jasan, egzaktan u svojoj molitvi te je tražio od Isusa ono što nitko u povijesti do tada nije: da osjeti ljubav s kojom je Krist nosio križ, dao se razapeti na križu, ljubav kojom je uskrsnuo i svakog od nas spasio.

Kad je počinjao moliti, sv. Franjo je bio u nevjerojatnim ekstazama, da su ga i braća morala dozivati snažnije. „No, znao je i čvrsto biti na zemlji. Za zdravu duhovnost i ispravno nasljedovanje Gospodina treba znati dobro balansirati molitvu i zajednički život. To je neodvojivo“, poručio je fra Pavle.

„Ne može život biti bez boli, kušnji, poteškoća, jer to bi značilo da nećemo rasti, sazrijevati, nešto novo upoznati, sebe spoznati i znati koje je naše mjesto pred Bogom i pred bližnjima.

Kad se dogodi trenutak da život zaboli, da se počnu otvarati žive rane na nama, nikad ne smijemo odustati. Nikad ne smijemo zaboraviti: Bog je uvijek s nama. Bog je uvijek prisutan.

Bog utiskuje svoju ljubav, svoju prisutnost u nas i svoju potrebu da uvijek ostane s nama. To je sv. Franjo činio moleći da i on na svom tijelu osjeti bol koju je Krist podnio“, poručio je fra Pavle, rekavši da Isusovu ljubav slavimo na svakoj misi, baštinimo u svakom sakramentu; svaki put kad se pričestimo, ta ljubav ulazi u nas.

„Bol koju često proživljavamo – naše srce mora biti spremno to podnijeti, prihvatiti, nositi, podnositi, kako bismo istinski i lakše nasljedovali Isusa Krista. Franjo je često u tišini razmatrao Isusovu muku, Božju ljubav“, rekao je fra Pavle. Potaknuo je da u trenucima velikih kušnja i poteškoća ne treba trčati po  „srceparajuće  naslove kako podnijeti bol“, nego u svojoj muci nasljedovati muku Gospodina našeg Isusa Krista.

„Sv. Franjo je često razmatrao Muku Gospodinovu. U našim poteškoćama razmatrajmo križni put, ne moramo ga moliti samo u korizmi“, potaknuo je Ivić, rekavši da poznaje fratre koji svaki dan mole križni put.

Potaknuo je da nasljedujemo taj Gospodinov put, teškoće koje je imao, pa će i svaka naša teškoća biti manja.

„Kad stavljam na sebe znak križa, u Franjinoj teologiji to znači da kad se prekrižim, kažem: ‘Gospodine, ja danas prihvaćam svako trpljenje, svaku kušnju, svaku napast i prikazujem ti je za obraćenje neke osobe, za napredak u svetosti Crkve, za župnika, nova duhovna zvanja, gdje god Gospodin potakne u svojim milostima“, potaknuo je fra Pavle, rekavši da je Franjo dobio vidljivi znak na svom tijelu.

„Stigme su vidljivi znak Franjine uronjenosti u tajnu i zbilju križa. Sv. Bernardin je zapisao: ‘Postaješ ono što ljubiš’. Franjo je postao drugi Krist i po ranama koje mu je Gospodin dao.

Toliko ga je ljubio da je i u tome nalikovao na svoga Gospodina. Što ljubimo, što smo postali? U što smo se pretvorili? U što se tek možemo pretvoriti, nastavimo li ljubiti svjetovno, a ne ljubiti ono Božje“, upozorio je fra Pavle, rekavši da su mnogi poljubili različite razvratnosti, krivovjerja, ovisnosti,  način života kakav Bog nije htio.

„Franjo se toliko dao osvojiti da je postao osvojen i drugi Krist. Rane na tijelu sv. Franje ujedno su pokazatelj Božje ljubavi i Božje naklonosti prema onima koji žele živjeti po evanđelju. To je Franjina karizma. I tko uspije do kraja, spasit’ će se“, poručio je fra Pavle.

Istaknuo je i da po ranama sv. Frane, Bog pokazuje da nikad nikome ne ostaje dužan. „Bog nije ostao dužan Franjinoj ljubavi, nego mu je vratio stigmama, obilježenošću da je postao drugi Krist.

Što god činiš za Boga, ustraj, hrabro, ne daj se. Sâm Bog će ti uzvratiti, neće te ostaviti.

A osobito će ti se dogoditi da će ti odgovoriti onda kad počneš dizati ruke od svega, jer tada će Bog reći: Napokon sad ja mogu djelovati, sad ja mogu biti u prvom planu i sad ti ja mogu pokazati koliko te ljubim, jer si postao ono što ljubiš i ono koga ljubiš“, rekao je fra Pavle.

Potaknuo je na molitvu Gospodinu da nam rane sv. Frane budu poticaj da oprostimo svima, jer svijet je zaražen neopraštanjem.

„Zbog grijeha i zloće Krist je morao otići na križ da bi oprostio svima te je Ocu nebeskom rekao: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’.

Često se dogodi da ne znamo što činimo i ne znamo što Gospodin želi od nas. Ali je važno ostati sabran u molitvi, poslušan njegovim svetim poticajima i nasljedovati primjer velikih svetaca, da možemo slaviti svoga Gospodina kako nas Crkva uči i Bog traži od nas.

Ako je netko donio neku svoju ranu, borbu, poteškoću, sv. Franjo je izvrstan zagovornik na tom putu. Odvest će te Bogu, a njegova prisutnost i milina će biti dovoljni da svima oprostimo i zahvalimo osobito na Božjoj dobroti i ljubavi“, poručio je fra Pavle.

Na misi su bile i sestre milosrdnice koje su do 2023. godine djelovale 74 godine u samostanu sv. Frane.

Fra Pavle je potaknuo na molitvu da ustrajemo, bdijemo i molimo za nova duhovna zvanja. Nakon mise je bio blagoslov vjernika s relikvijom sv. Frane.

Ines Grbić

Foto: A. Matković