Fra Šime Antonina, TOR, svećenik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, pokopan je u samostanskoj grobnici na groblju u župi sv. Mihovila u Zaglavu na Dugom otoku, u utorak, 16. rujna.

Misu zadušnicu u župnoj i samostanskoj crkvi sv. Mihovila u Zaglavu i sprovodni obred predvodio je požeški biskup Ivo Martinović, jer mons. Martinović potječe iz redovničke zajednice trećoredaca glagoljaša, a propovijedao je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za „dar života, redovništva i svećeništva fra Šime, časnog i poniznog sina Dugog Otoka rodom iz župe Žman, Zadarske nadbiskupije i Provincije Franjevaca trećoredaca glagoljaša“, čiji franjevci već devet stoljeća djeluju na hrvatskim prostorima, a začetak im je bio upravo samostan u Zadru, kojeg su u 13. st. bili podigli na predjelu Relja.

Fra Šime je položio svečane redovničke zavjete baš na dan svoga ukopa, prije šezdeset i četiri godine, 16. rujna 1961., istaknuo je mons. Zgrablić, dodavši: „Kao da nam fra Šime i time poručuje da je njegov životni ‘Da’ Gospodinu, izrečen tada po svečanim redovničkim zavjetima, sada u potpunosti dovršen i zapečaćen u vječnosti“.

Nadbiskup je istaknuo kako je fra Šime od 60 godina svoga svećeništva, najviše godina, čak 42, služio upravo u Zaglavu, gdje je „pokopan kao pastir koji ostaje sa svojim stadom i nakon smrti“.

To je ujedno „trajni podsjetnik da Božji pastiri ne prestaju pratiti svoje vjernike, jer Krist kojemu su služili ne gubi nikoga od onih koje mu je Otac povjerio“, rekao je mons. Zgrablić. Naime, fra Šime je u Zaglavu djelovao od 1980. do 2022. godine, gdje je bio župnik i gvardijan u više mandata.

„Simbolično je i lijepo što se sprovodni obred održava upravo u crkvi sv. Mihovila u Zaglavu u kojoj je fra Šime slavio tisuće misa, krstio i ispovijedao naraštaje vjernika, dijelio sakramente, propovijedao Evanđelje, pratio na vječno počivalište brojne župljane, molio s njima te sazrijevao u ljubavi prema Bogu i bližnjemu“, poručio je nadbiskup.

U Zaglavu je fra Šime na osobiti način, najduže bio „redovnik, svećenik, gvardijan, župnik, brat, prijatelj. S narodom je slavio radosti i žalosti, blagdane, radne sate i redovničke dane. Njegov život, pastoralni trud i franjevačku duhovnost donosimo na oltar, vjerujući da ga Gospodin prima kao ugodan prinos“, rekao je mons. Zgrablić. Zahvalio je fra Šimi za njegovo predano pastoralno djelovanje, za sve što je učinio u Zadarskoj nadbiskupiji; „za podijeljene sakramente, riječi utjehe, molitve, blagoslove“ i poželio da ga Gospodin daruje puninom mira kojeg je naviještao riječima sv. Franje: “Gospodin ti dao mir”.

Smrt nas potrese i ne ostavlja ravnodušnima, ali vjera u Isusa nas podsjeća da život ima cilj. Nismo stvoreni za prolazno, nego, po Kristovom otkupljenju za uskrsnuće, ohrabrio je mons. Zgrablić, rekavši da s „vjerom u uskrsnuće tijela i život vječni, s poštovanjem i zahvalnošću“ ispraćamo fra Šimu koji je  „svaki dan dolazio Kristu u molitvi, u slavlju euharistije, po sakramentima, u liturgiji Crkve, u služenju redovničkoj zajednici i ljudima“.

„Fra Šime je proveo život u nasljedovanju Krista. Njegov zavjet poslušnosti, siromaštva i čistoće nije bio uzaludan. Ništa što je istinski Božje u našem životu, naša vjera, molitva i služenje, neće biti izgubljeno. Sve će Gospodin skupiti i dovršiti u slavi uskrsnuća“, poručio je nadbiskup, u vjeri da je Bog primio fra Šimu kao svoje ljubljeno dijete, jer ga je čitav život ljubio i služio mu.

U franjevačkom pozivu i službi fra Šime naglašena je Isusova rečenica iz navještenog evanđelja: “Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego onoga koji me posla” (Iv 6, 38), rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je fra Šime cijeli svoj život darovao župnoj zajednici i Crkvi.

„Redovnički zavjeti su znak da netko želi staviti po strani svoju volju i potpuno se uskladiti s Božjom voljom. U evanđeoskim zavjetima poslušnosti, siromaštvu i u čistoći, fra Šime je govorio: ‘Neka bude tvoja volja’. Njegov život je postao tumačenje i svjedočanstvo tih Kristovih riječi, kao i sudioništvo u Kristovom djelu spasenja“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da je fra Šime po svom redovničkom životu i svećeničkoj službi bio vrijedan i marljivi suradnik u očuvanju Očevog dara Sinu i Isusovog poslanja da se ne izgubi nitko od darovanih mu ljudi, nego da ih uskrisi u život vječni.

„Biti suradnik u Božjem planu spasenja i djelu otkupljenja Isusa Krista je najveće i najdragocjenije u čemu možemo sudjelovati i dobro koje možemo učiniti za ovaj svijet. Krist nam otvara prozor nade kroz kojeg možemo vidjeti u Božje srce. Bog nije ravnodušan prema čovjeku, ne prepušta naš život slijepoj sudbini ili slučajnim silama svemira. Bog je Otac koji daje život, milost, oproštenje, Sina, poziva i šalje, daje novi život uskrsnuća“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši kako nema toga grijeha, rane i u konačnici, smrti, koje Krist ne bi mogao primiti i iscijeliti.

Tko god dođe k Isusu, nalazi mjesto prihvaćanja i ljubavi. U tom pouzdanju i fra Šime ulazi u vječnost, jer Isus prima onog tko dolazi k njemu, rekao je nadbiskup, poručivši da ništa Božje u fra Šimi neće biti izgubljeno: „njegove molitve, propovijedi, podijeljeni sakramenti, njegova vjernost redovničkim zavjetima, služenje narodu i redovničkoj zajednici, njegova svakodnevna žrtva. Sve to Isus prima i podiže k Ocu i dovršava u proslavi“.

Na sprovodu su bili i svećenici franjevci glagoljaši pristigli iz cijele Hrvatske, redovnice, fra Šimina rodbina, među kojima i njegov brat Edgar s obitelji, župljani i fra Šimini prijatelji i poznanici.

Biskup Martinović istaknuo je nenametljivost fra Šime i njegovu želju da se Bog proslavlja u njegovom životu.

Govor provincijala Lovrića

U prigodnom oproštaju na groblju, fra Branko Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, rekao je da je fra Šime istinski ljubio franjevačku zajednicu i Crkvu. Podsjetio je da je bio „vatreni i žustri diskutant“ u razgovorima, a „kao znak isprike da se nitko ne uvrijedi rekao bi: ‘Ja tako mislim i to je samo moje mišljenje’“.

Izražavajući sućut Zaglavcima, fra Branko je rekao da je fra Šime „bio ponosan na Zaglavce. Znao je reći, uz donedavno tri živuća franjevca iz Zaglava, da su njega kao rodom Žmanca, Zaglavci nazivali ‘naš fratar’“, istaknuo je provincijal Lovrić.

Zahvalio je Bogu na daru života fra Šime i fra Šimi „na tome što je bio, a to nije bilo bez žrtve i napora“. Ali, Bog daje snagu nositi križ. Život na otoku nije bez žrtve i teškoća, a imao je teškoće i u vrijeme komunizma, kad je počeo djelovati kao svećenik, rekao je fra Branko, dodavši da je fra Šime „svjedočio i naviještao svjetlo Isusa Krista čijim je darom bio Kristov svećenik, službenik Božjih svetinja i sin siromaška iz Asiza“.

Podsjetio je na poticaj iz Poslanice Hebrejima: „Spominjite se i molite za one koji su vam navješćivali evanđelje“ i potaknuo na molitvu da Gospodar žetve pošalje radnike u žetvu svoju, „jer bez službenika Crkve nema sakramenata koji su najsigurnije sredstvo našeg ljudskog spasenja“.

Kršćanski obredi imaju u svom središtu zbilju utjehe i ohrabrenja da smrću ne prestaje ljudski život, rekao je provincijal, zahvalivši Bogu „na čudesnoj stvorenosti i divnom otkupljenju; za dar fra Šime kao našeg suputnika na ljudskoj razini, na daru njega kao službenika Crkve koji je obogatio naše življenje“.

Čovjek je stvoren od zemlje, ali nije dijete zemlje ni rezultat slučaja, jer svoj početak i poziv ima u ljubaznom projektu Boga stvoritelja i spasitelja, rekao je fra Branko, dodavši da se u smrti gleda oslobođenje od zemaljskih stvari i povratak onamo odakle je čovjek i potekao, a to je vječni i neprolazni život.

„Po svom službeniku fra Šimi i njegovom naviještanju Kristovog evanđelja, Bog je tolikima oprostio grijehe udjeljivanjem sakramenata. Toliki su po fra Šiminim rukama imali milost jesti kruh vječnog života, bili ispraćeni u obećanu zemlju, pronašli pravi put i svjetlo koje razgoni tamu života“, naglasio je Lovrić.

Provincijal je zahvalio medicinskom osoblju na liječenju fra Šime u zagrebačkoj bolnici na Rebru i djelatnicima samostana u Odri koji su s pažnjom pružali fra Šimi što je bilo potrebno.

„U vjerničkom raspoloženju, molimo milosrdnog Boga za fra Šimu, da začuje riječi: ‘Valjaš dobri i vjerni slugo. U malenom si bio vjeran, uđi u radost Gospodara svoga’ te bude pribrojen zboru spašenika“, potaknuo je provincijal Lovrić.

Istaknuo je i simboliku činjenice da je fra Šime preminuo na blagdan Uzvišenja Svetog Križa u nedjelju, 14. rujna, u samostanu sv. Franje Asiškoga u Odri. Preminuo je u 88. godini života, 71. godini redovništva i 60. godini svećeničke službe.

Životopis fra Šime Antonine

Fra Šime Antonina rođen je 12. studenog 1937. u Žmanu na Dugom otoku od oca Miroslava Antonine i majke Laure, rođ. Morović, kao i njegov brat Egdar i pokojna sestra Rada. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u rodnoj župi Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Žmanu. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu.

Godine 1951. došao je franjevcima trećoredcima glagoljašima u samostan sv. Mihovila u Zadru. U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru završio je srednjoškolsko obrazovanje i maturirao 1961. godine.

Godinu novicijata proveo je u samostanu sv. Franje Asiškog u Krku (1955. – 1956.). Privremene zavjete položio je 15. kolovoza 1956., a svečane redovničke zavjete položio je u ruke provincijala fra Dinka Filipija 16. rujna 1961. u Glavotoku.

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pohađao je Filozofsko-teološki studij (1961.–1967.). Za svećenika je zaređen po rukama kardinala Franje Šepera, 26. lipnja 1966. u zagrebačkoj prvostolnici.

Godine 1967. počeo je svoj pastoralni rad u novoosnovanoj župi sv. Josipa Radnika u Belišću. Bio je prvi župni vikar u toj župi i djelovao je u izrazito teškim okolnostima tadašnjeg komunističkog režima.

Nakon dvogodišnjeg boravka u Belišću, kratko je bio u Ogulinu i Splitu, a 1971. godine imenovan je gvardijanom Samostana sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću i župnim vikarom u Preku.

Od 1976. do 1980. bio je gvardijan Samostana sv. Jeronima u Martinšćici i župnik u župama sv. Martina u Martinšćici i sv. Ivana Krstitelja u Stivanu na otoku Cresu.

Godine 1980. premješten je u samostan sv. Mihovila u Zaglavu na Dugom otoku, gdje je ostao do 2022. godine. U Zaglavu je više puta obavljao službu gvardijana i župnika te je bio zapamćen po izrazitoj predanosti u pastoralnom djelovanju.

Zbog zdravstvenih razloga, u studenom 2022. došao je u samostan sv. Franje Ksaverskoga u Zagreb, a godinu dana poslije otišao je u samostan sv. Franje Asiškog u Odri, gdje je ostao do kraja života.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić

Trajno euharistijsko klanjanje će započeti s održavanjem u Zadarskoj nadbiskupiji. Tim povodom, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je proglas vjernicima u Zadarskoj nadbiskupiji kojeg objavljujemo u cijelosti.

„S radošću i velikom zahvalnošću Gospodinu obavještavamo vjernike Zadarske nadbiskupije da započinjemo s inicijativom uspostavljanja trajne prisutnosti euharistijskog klanjanja u našoj mjesnoj Crkvi. Po završetku pripremnih radnji, crkva Gospe maslinske na Belafuži u Zadru postaje mjesto neprestanog, 24 -satnog susreta s Isusom Kristom nazočnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Trajno euharistijsko klanjanje (TEK) živi već u mnogim crkvama i kapelama diljem svijeta. Ono nije puki običaj, nego osobni odgovor vjere na Božju ljubav, izraz duhovne odanosti i pripadnosti Kristu. To je tihi čin srca koji govori više od riječi – poput sv. Tome apostola, koji u susretu s Uskrslim ispovijeda: „Gospodin moj i Bog moj“ (Iv 20, 28).

Pred Isusom u Euharistiji vjernik ne stoji kao promatrač, nego kao svjedok Uskrsloga. Klanjanje nije bijeg od svijeta, nego korak prema njegovom ozdravljenju. U tišini ispunjenoj Božjom prisutnošću, srce se čisti, duša se otvara, čovjek iznutra raste. Klanjanje nas preobražava da budemo proroci Njegove prisutnosti, tihi svjedoci koji govore više življenjem, nego riječima.

Današnji čovjek, izranjavan bukom i prazninom, žudi za mirom. Euharistijsko klanjanje nudi prostor tišine koja liječi – jer to nije praznina, već susret s Bogom koji je živ. To je odgovor na svijet koji često ne zna ni kamo ide, ni komu pripada. Klanjanje pokazuje: Krist nije dalek, nije mrtav. On je ovdje – sada – za tebe i zbog tebe.

Stajati pred Kristom znači dopustiti Njemu da vidi tebe. No, u tom pogledu On vidi i tvoje bližnje – njihove boli, molitve, padove, nade. Klanjanje je čin posredovanja, gdje vjernik donosi druge pred lice Božje. I kad ustane, ne odlazi prazan: u Kristu prima snagu da ljubi, služi, nosi, naviješta – ne velikim riječima, već djelima ljubavi.

Pozivamo sve vjernike da se, prema mogućnosti, uključe u ovu neprekinutu molitvenu prisutnost pred Gospodinom u trajanju od sat vremena tjedno. Neka crkva Gospe maslinske na Belafuži u Zadru postane srce žive Crkve – mjesto gdje gori plamen vjere, gdje Krist liječi, gdje se u tišini klanjanja rađa novi život.

Možete se prijaviti za tjedno jednosatno klanjanje pred Presvetim u svakom župnom uredu Zadarske nadbiskupije ili na mrežnoj stranici Nadbiskupije: https://www.zadarskanadbiskupija.hr/”.

Na blagdan Uzvišenja Svetog križa, u nedjelju, 14. rujna, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio je nove postaje Križnog puta u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u Slivnici, za vrijeme mise koju je predvodio u toj crkvi.

Drveni prikazi postaja novog križnog puta kupljeni su u poduzeću Marantha di Sollazzo u Italiji, zajedničkim sredstvima župe i župljana Slivnice. Novi križni put je nabavljen u sklopu cjelokupne obnove interijera župne crkve u Slivnici, kojoj je u cijelosti obnovljena unutarnja fasada, obojani zidovi, stavljeni su nova izolacija i instalacije i sanirane pukotine od potresa koji je bio 11. veljače 2025. godine.

Obnova crkve učinjena je i prigodno uz proslavu 180 godina od posvete slivničke župne crkve, što će se svečano obilježiti na ovogodišnji župni blagdan sv. Kuzme i Damjana. Slivnički župnik don Luka Šustić zahvalio je svima koji su doprinijeli obnovi župne crkve.

U propovijedi je mons. Puljić podsjetio na povijesnu utemeljenost blagdana Uzvišenja Svetog Križa, povezanog s povratkom njegovih relikvija. Naime, u jednom ratu s Perzijancima, oni su uzeli tu najsvetiju relikviju. Car Heraklije je na čudesan način pobijedio perzijskog kralja te je zatražio da mu se vrati sveti križ Isusov, podsjetio je mons. Puljić, rekavši da je s tim carem povezano i doseljenje Hrvata u naše krajeve.

„Konstantin Porfirogenet piše kako je car Heraklije pozvao Hrvate iz Bijele Hrvatske sa središtem u Krakovu da dođu u današnje krajeve, kako bi uz njihovu pomoć zaštitio zapadne granice svoga carstva pred prodorom Avara. Hrvati su se doselili baš u vrijeme dok je pobjeđivao Perzijance i tražio relikvije Svetog križa“, rekao je mons. Puljić, dodavši da smo time neizravno, još kao pogani, bili uključeni u borbu za križ i slobodu. Podsjetio je na 13 stoljeća teške, mučeničke, ali i lijepe i bogate povijesti hrvatskog naroda, od 7. stoljeća do stradanja u Domovinskom ratu.

„U toj grčevitoj borbi kroz stoljeća u obrani svoje zemlje, identiteta, vjere, svoga roda i naroda, jedinu i pravu pomoć nalazili smo u Isusovom križu i njegovoj pomoći i zaštiti. Naš narod se osobito u zadnjih sto godina uspješno hrvao s tri opake zablude tijekom 20. stoljeća: s nacizmom i njegovim idolom rase, s fašizmom i njegovim idolom države i s bezbožnim komunizmom i njegovim idolom klase“, upozorio je mons. Puljić.

„Ponosni smo što pripadamo narodu čija se povijest odvijala u znaku trajne borbe ‘za krst časni i slobodu zlatnu’. Pod zastavom Isusovog križa naši su se preci uspješno hrvali s vlastitim manama zavisti i svađe, razdora i nejedinstva. A u trenucima ugroze slobode i naroda, vjere i kulture, s križem su pobjeđivali sve ideologije i osvajače koji su prolazili našim prostorima“, rekao je mons. Puljić, u zahvalnosti za naše pretke koji su bili postojani i vjerni svojim korijenima i  povijesti obilježenoj znakom križa.

Podsjetio je da je onaj tko slijedi Boga i Isusov put „pritisnut, ali ne pritiješnjen; progonjen, ali ne napušten; obaran, ali ne oboren“. Pritom apostol Pavao tješi i osmišljava patnju, govoreći da „pronosimo Isusovo umiranje u tijelu“.

Razmatrajući Božju riječ iz prvog čitanja, prepirku između naroda i Jahve, između Mojsija i naroda, mons. Puljić je rekao: „Nije bilo lako Mojsiju voditi narod iz Egipatskog ropstva i pritom slušati glasne prigovore: ‘Zašto si nas izveo da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode..’. Mojsiju nije lako jer je razapet između Jahve i naroda“.

Nadbiskup je rekao da je to slično s našim vremenom i aktualno i za današnje ljude. „Zar i mi nismo poput Izraelaca koje je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva? Nezadovoljni smo često sa sobom, sa svojim mjestom, s ljudima s kojima živimo i radimo, pa mrmljamo, galamimo i vrlo brzo zaboravljamo brojna dobročinstva koja nam je Bog tijekom povijesti iskazao“, upozorio je mons. Puljić, rekavši kako je razumljivo da se Mojsije u jednom trenutku našao u nezgodnoj tjeskobi: „odustati od povjerenog zadatka, naljutiti se na ljude koje je poveo iz ropstva, okrenuti im leđa i povući se u privatnost. Hvala Bogu da to Mojsije nije učinio. Uspio je nadvladati krizu i othrvati se napasti povlačenja. Otkrio je da ga Bog treba i to mu je davalo snage izdržati do kraja. Kako je čovjeku drago otkriti da ga netko treba: unuk djeda, otac sina, žena muža, učenico učitelja… Svi smo mi potrebni jedni drugima“, poručio je mons. Puljić.

Razmatrajući navješteno evanđelje o razgovoru Isusa s Nikodemom, mons. Puljić je rekao da sve koji se susreću s problemima, pitanjima, teškoćama i sumnjama, Isus očinski tješi riječima: „Ne bojte se! Bog je tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni (Iv 3, 16). „Bog želi da se svijet po Isusu spasi, ali, Bog nas ne može spasiti bez nas“, poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu „raspetom i uskrsnulom Gospodinu koji je na vlastitom tijelu osjetio dramu borbe dobra i zla, svjetla i tame, da nam njegov Križ i neizmjerna vrijednost njegove Predragocjene Krvi bude u nebu zalogom vječnog spasenja, a  u ovoj suznoj dolini utjeha i snaga“.

I.G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji / Foto: Župa Slivnica

Povjerenstvo za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije s predstojnicom s. Marijanom Mohorić, SCJ, uputilo je dopis i poticaj župnicima Zadarske nadbiskupije da blagoslove katehete kao poseban liturgijski čin u sklopu župne zajednice.

S novom školskom godinom u župama započinju i redoviti katehetski susreti s osobama različitih dobnih skupina. „Kako je na susretu odgovornih u povjerenstvima za katehizaciju biskupskih konferencija Europe istaknuo papa Franjo: „Katehete su svjedoci koji se stavljaju u službu kršćanske zajednice, kako bi poduprli bolje upoznavanje vjere u konkretnom svakodnevnom životu. To su osobe koje, ne posustajući, naviještaju Evanđelje milosrđa; osobe sposobne uspostaviti potrebne veze prihvata i blizine“.

U toj službi, pred katehetama su mnogobrojni izazovi s kojima se nije moguće nositi bez osnaživanja duhovne dimenzije osobnosti, kako bi mogli biti što autentičniji svjedoci vjere i čuvari spomena na Boga, učitelji i mistagozi koji uvode u Božje otajstvo, pratitelji i odgojitelji onih koje im je Crkva povjerila“, poručuje s. Marijana u ime nadbiskupijskog Povjerenstva za župnu katehezu.

U tom duhu, članovi Povjerenstva potiču župnike da prije početka redovitih katehetskih susreta u župama blagoslove župne suradnike: katehete i pojedine katehetske skupine, pri čemu podsjećaju na odredbe „Rimskog obrednika obnovljenog prema odluci svetog općeg sabora Drugog vatikanskog, proglašenog vlašću pape Pavla VI. Blagoslovi“.

Kao prigodan trenutak za predstavljanje i blagoslov kateheta, Povjerenstvo predlaže župni katehetski dan ili neko drugo nedjeljno slavlje. Prema spomenutom obredniku, red blagoslova kateheta može se obaviti u prikladnom slavlju riječi i u euharistijskom slavlju.

„Kad god se neko drugo bogoslužje povezuje s misom, onda se ono redovito smješta iza homilije, no ako se čini prikladnijim, blagoslovna molitva može se izreći na završetku misnog slavlja (Blagoslovi, br. 377). Za tu prigodu predlaže se blagoslovna molitva (Blagoslovi, br. 376): „Gospodine, ove tvoje sluge (službenice) žele se posvetiti predavanju vjeronauka. Utvrdi ih u njihovoj odluci svojim + blagoslovom. Oni su razmatrali tvoju riječ i naučili predavati kršćanski nauk. Neka se trse da u svemu tome pouče svoju braću te s njima tebi radosno služe. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen“.

Ista se molitva može koristiti u slavlju riječi prema uputama koje donosi obrednik (Blagoslovi, br. 363 – 377).

Na kraju slavlja, katehetama se može predati Biblija, Katekizam Katoličke Crkve ili odabrani katehetski priručnik te popis članova katehetske skupine koju će voditi tijekom pastoralne godine.

Istu se može blagosloviti pri prvom okupljanju ili sličnoj prigodi, za što obrednik također donosi upute (Blagoslovi, br. 378 – 386), a blagoslov više skupina može se organizirati i s roditeljima na inicijalnom sastanku“, poručuje s. Marijana.

Mohorić je ujedno zamolila župnike da svoje suradnike u katehizaciji u župi potaknu da se jave na kontakt [email protected] ili na broj 098 94 444 250, kako bi ih se uključilo u grupu kateheta Zadarske nadbiskupije. Svima je zahvalila na suradnji i poželjela Božji blagoslov.

I.G.

Misu sa zazivom Duha Svetoga za učenike i profesore Katoličke gimnazije ‘Ivan Pavao II.’ povodom početka nove školske 2025./26. godine, u petak, 12. rujna, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Govoreći o početku kao daru slobode, nadbiskup je rekao da svaki novi početak otvara vrata mogućnostima koje prije nisu postojale, a budućnost se nudi kao dar.

„Na početku nove školske godine, pred učenicima i učiteljima stoji vrijeme poput praznog prostora, prazne bilježnice ili neispisane stranice. U tom prostoru još ništa nije zadano: znanje treba prenijeti i prihvatiti, ocjene nisu upisane, međusobni odnosi se tek trebaju graditi.

Zato je nova školska godina i vrijeme slobode, jer svatko ima mogućnost krenuti iznova, popraviti što prije nije bilo najbolje, otkriti sebe i nove talente, saznati puno novoga i korisnoga, graditi svoj karakter, donijeti dobre odluke te njegovati nove prijateljske veze“, poručio je mons. Zgrablić.

U svakom početku je i znak Božje prisutnosti. „Početak školske godine je dar slobode u kojem se može izabrati rad na svojoj osobnosti, učenje, odgovornost, otvorenost prema znanju i jednih prema drugima, birati dobro – to je uistinu prava sloboda. U slobodi u kojoj se opredjeljuje za dobro, krije se poziv da učenici oblikuju svoj životni put kojim žele ići, a učitelji i druge pedagoške službe da ih u tome mudro prate i podupiru. Zato je početak školske godine prilika da svatko napravi korak bliže onome što želi i treba biti u životu“, potaknuo je nadbiskup, poželjevši da Bogu, najvećem Dobru, povjerimo svoje korake i otkrivamo njegov plan za nas koji je upisan u naše srce i naše savjesti.

Istaknuo je važnost zaziva Duha Svetoga, jer „bez Duha Svetoga nema prave slobode, pravog znanja, napredovanja u dobru. Bez Duha Svetoga naše znanje može postati prazno, naše pedagoške metode neučinkovite, naši odnosi površni. Bez Duha Svetoga čovjek vidi, ali ne prepoznaje bitno; čuje, ali ne razumije istinu; zna, ali ne živi ispravno“, upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da Isus nije grubi kritičar, nego istinski Učitelj života, dobra i slobode, jer je sljepoća srca, savjesti i duha opasnija od tjelesne sljepoće ili neznanja.

Duh Sveti uvodi u svu Istinu. „Trud, učenje, znanje, rast, međusobna komunikacija, nisu mogući bez Duha Svetoga. On otvara oči. On nas uči razlikovati važno od nevažnog, istinu od laži, ljubav od sebičnosti. Duh Sveti nas tješi i podiže kad padnemo i potiče kad posustanemo. On je naš unutarnji Učitelj koji ne predaje školski sat tjedno, nego prebiva u nama stalno i poučava nas, ako mu otvorimo vrata“, istaknuo je nadbiskup.

Stoga je potaknuo na molitvu Duhu Svetom „da nam da oči koje vide ne samo ono izvana, nego ono što je duboko, istinito, vječno; srce koje čuje, koje ne ignorira vapaj onoga tko sjedi sam, koje zna prepoznati kad netko šuti jer trpi; pamet koja razmišlja, koja se ne zadovoljava površnim rješenjima i informacijama, nego traži pravu mudrost; svjetlo koje će nam svijetliti da hodamo u istini, slobodi, prijateljstvu i ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je upozorio da škola postaje hladna, bez srca i života, ako u njoj nitko ne vidi bitno; ako učitelji ne vide učenike, nego samo razrede, brojeve, statistike; ako učenici ne vide učitelje, nego samo one koji „daju ocjene“; ako  ne vidimo jedni druge kao osobe, nego kao problem, obavezu ili prepreku.

U duhu navještenog Evanđelja, nadbiskup je rekao da Isusovo pitanje: „Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?“, govori o važnosti pravog vodstva i jasnoće puta. „Ako onaj tko vodi nema svjetla u srcu, ako mu nedostaje mudrosti, strpljenja i ljubavi, riskira da i sam zaluta i povede druge na krivi put.

Zato molitva na početku školske godine postaje naš vapaj da Gospodin otvori oči i srca učiteljima da budu nositelji svjetla i istine, roditeljima da budu mudri i strpljivi vodiči a učenicima da budu otvoreni suradnici u izboru za dobro, istinu i znanje. Kad Bog prosvjetljuje učitelja i učenika, nitko nije ‘slijep’, nego zajedno idu putem prema rastu, znanju i zrelosti, ljepoti života“, poručio je nadbiskup, rekavši da je naš put siguran i nepogrešivo vodi prema cilju ako biramo slijediti učitelje, roditelje i prijatelje koji nas vode u znanje, poštovanje, dobrotu i spoznaji Krista.

„Isus ne želi da budemo ‘slijepi’, nego da otvorimo oči za istinu, da prepoznamo dobro i da imamo hrabrosti birati ono što nas vodi naprijed, k vrijednostima koje zauvijek ostaju. U toj slobodi nismo sami: Gospodin ide s nama i postaje svjetlo života i jamstvo da hodimo pravim putem“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je rekao da Isus svojim riječima „Nije učenik nad učiteljem“ pokazuje koliko je dragocjena uloga učitelja, ali i poniznost učenika.

„Učitelj prenosi znanje i iskustvo, a učenik raste prihvaćajući ga. Te riječi vode nas i dalje, prema sâmom Isusu. Jer On je Učitelj nad svim učiteljima. Isus ne prenosi samo informacije, nego daruje Istinu i Život, jer je on sâm Istina i Život; daruje nam svoje Srce koje nas ljubi do kraja i bezuvjetno, postaje ljubav koja je najveća snaga našeg života.

Škola nas uči kako misliti, kako se služiti računalom, govoriti drugim jezicima, pisati, izražavati se, ali Isus nas uči kako ispravno živjeti, kako donositi ispravne odluke i sačuvati život zauvijek. On nas poučava ljubavi, opraštanju, povjerenju i hrabrosti. On ne poučava samo riječima, nego cijelim svojim životom i time pokazuje da je pravi Učitelj, Pastir koji život svoj polaže za nas, kojemu se učitelji i učenici mogu povjeriti“, poručio je mons. Zgrablić. Stoga najveći uzor nije samo najbolji i najdraži profesor ili  učiteljica, nego Isus Krist koji nas uči kako biti čovjek i kako živjeti puninu života.

Istaknuvši da je iskrenost put u slobodu, nadbiskup je rekao da nas Isus poziva na iskrenost prema sebi, „kako bi naši izbori i put u slobodu bili životni i ispravni, jer Bog prebiva samo u istini“.

„Školska godina će biti uspješna ne samo ako svi imaju petice, nego ako budemo iskreni pred sobom i Bogom. Bit će uspješna ako se usudimo priznati kad griješimo i kad smo propustili priliku, oprostiti kad nas povrijede, krenuti dalje s otvorenim srcem“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da to znači slijediti našeg  Učitelja Isusa.

Nadbiskup je podsjetio na poziv nebeskog zaštitnika gimnazije, sv. Ivana Pavla II., koji je mladima na Svjetskom susretu u Torontu 2002. rekao da se ne boje širom otvoriti vrata Kristu.

„To je trajan poziv za sve nas, bez iznimke. Učenici, otvorite vrata Kristu – ne samo na satu vjeronauka, nego na satu matematike, hrvatskog, povijesti, u sportu, prijateljstvu. Nastavnici, otvorite vrata Kristu u načinu na koji odgajate, predajete, slušate, ispravljate, hrabrite, ocjenjujete. Djelatnici škole, otvorite vrata Kristu u svakom susretu, osmijehu, pomoći“, potaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da će tada školska godina svima biti blagoslov i radost u slobodi života.

Zamolio je Duha Svetoga da „otvori naše oči, očisti naše srce, prosvijetli naš um i vodi nas da budemo svjetlo jedni drugima“, da gimnazija „bude mjesto rasta, znanja, mudrosti, sazrijevanja, istine i prijateljstva s Bogom i međusobno“.

Na kraju mise, prisutnima se obratila s. Ana Lipovac, nova ravnateljica Gimnazije, nakon što je dosadašnji ravnatelj don Ante Dražina otišao na službu u Dikasterij za biskupe u Rim. S. Ana poželjela je učenicima i djelatnicima da „otkrivaju ljepotu čovještva, njeguju ljepotu ljudskosti u sebi i tu ljepotu daruju jedni drugima“, u stvaranju boljeg svijeta.

Koncelebrirali su don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, don Marko Dokoza, novoimenovani vjeroučitelj u gimnaziji i don Tin Vidov, tajnik nadbiskupa.

Katoličku gimnaziju u Zadru pohađaju 273 učenika u 12 odjeljenja, u tri nastavna programa: klasični smjer pohađaju učenici u sedam odjeljenja, opći smjer u četiri, a novouvedeni prirodoslovni smjer 2025./26. g. upisalo je jedno razredno odjeljenje.

I.G.

Foto: I. Grbić

Misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga na početku nove školske godine 2025./26. za učenike i nastavnike Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u četvrtak, 11. rujna, u crkvi sv. Pavla na Bokanjcu u Zadru.

Nova školska godina je prilika za rast, nove izazove i prijateljstva, trenutak radosti i odgovornosti, rada i učenja, zajedništva i prijateljstva; prilika da rastemo u znanju, ljubavi i dobroti, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da će u novoj godini biti lijepih trenutaka, ali i poteškoća. „Ako se živi s ljubavlju, praštanjem, molitvom i dobrotom, škola će biti mjesto znanja i vjere, radosti i zajedništva, fizičkog, intelektualnog i duhovnog rasta“, istaknuo je nadbiskup.

„Osnovna škola nosi ime Ive Mašine, mladića koji je živio u vrijeme komunizma kad je bilo zabranjeno slobodno svjedočiti vjeru. Bio je zatvoren, ali je ostao vjeran Kristu i Crkvi“, rekao je mons. Zgrablić.

U duhu Isusovog poticaja u navještenom Evanđelju da činimo dobro onima koji nas mrze i molimo za one koji nam čine zlo, nadbiskup je rekao da su te Isusove riječi „nove poruke ljubavi. Lako je voljeti onoga tko te voli. Lako je pomoći prijatelju. Ali Isus nas poziva da budemo drugačiji – da ne uzvraćamo zlo za zlo, nego dobro za zlo. To je put na kojem se vidi prava snaga i hrabrost“, poručio je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, podsjetio je kako je Ivo u pismu iz zatvora svojoj majci za Božić 1954. g. napisao: „Što mi može učiniti dušmanin moj, kad ga ja ljubim?“. „Ivo je znao da je ljubav jača od mržnje. Iako su mu nepravedno oduzeli slobodu i prekinuli studij, nisu mu mogli oduzeti srce ispunjeno vjerom i ljubavlju. On je primjer kako se evanđelje može živjeti i u najtežim trenucima“, istaknuo je nadbiskup.

Govoreći o školi kao „školi znanja i srca“, nadbiskup je rekao kako u katoličkoj školi, da bi bila „radosno mjesto stjecanja znanja, rasta u dobi, mudrosti i Božjoj milosti pred Bogom i ljudima, svatko mora njegovati dobro u sebi, vježbati se u vrlinama koje pomažu da gradimo život koji nam je na radost, ponos, Crkvi i društvu na korist, svjedočanstvo i blagoslov, kako bismo rasli u zajedništvu, ljubavi i odgovornosti prema daru života kojeg nam je Bog povjerio“.

U katoličkoj školi dan započinje s molitvom. „Kad se zajedno prekrižimo i izmolimo kratku molitvu, mi pozivamo Isusa da bude naš učitelj i prijatelj cijelog dana. Molitva nas podsjeća da nismo sami, da Bog ide s nama u učionicu, na hodnik, igralište. Molitva daje mir, snagu i radost“, rekao je mons. Zgrablić.

U katoličkoj školi važno je i da nitko ne ostane sam. „Svi smo braća i sestre po kršćanskoj vjeri. Ljubav i prijateljstvo moraju biti srce učionice. To znači: ne ismijavati nikoga, ne ogovarati, ne isključivati iz igre, ne tolerirati nikakav oblik nasilja. Katolička škola brine da se svako dijete osjeća sigurno, prihvaćeno i voljeno. Kad smo prijatelji jedni drugima, tada i Bog među nama prebiva“, rekao je nadbiskup i istaknuo i važnost praštanja.

„U svakoj zajednici dogodi se da nekoga povrijedimo riječju, djelom i propustom. Isus nas uči da ne ostanemo u ljutnji, nego da oprostimo, da se pomirimo. Praštanje ne znači da zaboravljamo nepravdu, nego da ne dopustimo da svađa vlada našim srcem. Kad opraštamo, oslobađamo sebe i drugoga. Tako se gradi zajedništvo i mir“, poručio je mons. Zgrablić.

Poželjevši učenicima radost u učenju, nadbiskup je rekao da „učenje nije samo zadaća ili skupljanje dobrih ocjena. Ono je otkrivanje ljepote Božjeg stvaranja. Kad učimo matematiku, otkrivamo red u svemiru; kad učimo prirodu, divimo se Božjoj mudrosti; kad čitamo književnost, otkrivamo bogatstvo ljudskog srca; kad pjevamo ili crtamo, radujemo se daru stvaranja. Katolička škola želi da učenici uče s osmijehom – ne zbog straha od ocjene, nego iz želje da rastu i napreduju u dobru“, rekao je predvoditelj slavlja.

U katoličkoj školi djecu treba učiti i da pomažu drugima: slabijima, tužnom, usamljenom, onome tko nema puno. „Dobrota daje smisao svemu što učimo. Ako znanje ne vodi k prijateljstvu, ostaje manjkavo. Kad činimo dobro, škola postaje pravi dom u kojem se osjeća toplina i sigurnost“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da škola pomaže djeci rasti u znanju, ali i u ljudskosti, vjeri i ljubavi.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu Duhu Svetome da djeci otvori srca i umove za nova znanja, da učiteljima podari strpljenje, mudrost i ljubav, roditeljima snagu i podršku u odgoju, a svima da daruje srce koje zna ljubiti, kako nas uči Isus i Ivo Mašina hrabro svjedoči.

Poželjevši svima blagoslovljenu školsku godinu, nadbiskup je poručio neka djecu vodi evanđelje i prati snaga Duha Svetoga, da On bude svjetlo, snaga i učitelj.

Školske godine 2025./26. u školu ‘Ivo Mašina’ upisana su dva nova razredna odjeljenja u kojima su sveukupno 52 prvaša. Školu pohađa 416 učenika u 16 razrednih odjeljenja; osam odjeljenja od 1. do 4. razreda i osam odjeljenja od 5. do 8. razreda. Dobrodošlicu svima izrazio je i don Roland Jelić, ravnatelj škole.

I. G.

Više slika u Galeriji / Foto: I. Grbić

Sjednica Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije održana je u svečanoj dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u srijedu, 10. rujna, pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića.

Na sjednici se raspravljalo o mogućnostima prenamjene prostora zgrade sjemeništa ‘Zmajević’ za pastoralne potrebe Nadbiskupije. Za to treba osigurati dodatnu potrebnu infrastrukturu, s obzirom na osmišljene programe koji bi bili na duhovnu korist vjernika.

Tema sjednice bila je i edukacija članova pastoralnih vijeća u župama Zadarske nadbiskupije. Predstavljen je prijedlog Pravilnika o župnim pastoralnim vijećima u Zadarskoj nadbiskupiji koji će biti predstavljen i svim svećenicima u jedanaest dekanata u Nadbiskupiji. Time se želi produbiti uloga i značaj toga crkvenog tijela u župama.

Pritom su ponuđene i teme koje se tiču župnog pastorala: obitelj, mladi, duhovna zvanja, župni caritas, u čijoj bi konkretnoj realizaciji vijećnici mogli dati doprinos i ostvariti se u aktivnom župnom angažmanu. Cilj edukacije je da se vijećnike potakne da djelatno provode neke programe, jer pastoralno vijeće nije samo savjetodavno tijelo župniku, nego bi trebalo biti nositelj pastorala u životu župe. Izbor u vijeće treba podrazumijevati da osoba i praktično živi vjeru u pastoralnoj aktivnosti, uz sudjelovanje u liturgiji i primanju sakramenata.

Treća tema sjednice bila je uspostava trajnog euharistijskog klanjanja (TEK) u Zadarskoj nadbiskupiji, što će se nastojati ponuditi vjernicima do ovogodišnjeg blagdana Bezgrešnog začeća BDM. U pripremi te pobožnosti koja je izraz osobite duhovne brige za vjernike, a održavat će se u jednoj župi u gradu Zadru, iz Nadbiskupije će se uputiti poziv i poticaj zainteresiranim vjernicima da sudjeluju u ostvarenju te inicijative.

To djelo Crkve koje preporuča i Crkveno učiteljstvo, treba suradnju vjernika laika i dobru koordinaciju upravljačkog središta Nadbiskupije, župe u kojoj će se TEK održavati i vjernika koji će u tome sudjelovati, jer je temeljni sadržaj te pobožnosti Presveti oltarski sakrament, najsvetija tajna koju kršćani slave i koja će biti stalno izložena, tijekom cijelog dana i noći.

O detaljima TEK-a mons. Zgrablić će upoznati sve svećenike u Nadbiskupiji te zatražiti pomoć i od vjernika laika u organizaciji te inicijative koja je odgovor na već izraženu potrebu mnogih vjernika da se TEK organizira i u Zadru.

Nadbiskup Zgrablić prepoznao je to htijenje vjernika, čuo te želje i stoga inicirao početak realizacije trajnog klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu te će na radost vjernika Zadarske nadbiskupije, Nadbiskupija to i ostvariti.

Na kraju sjednice svećenici su iznijeli prijedloge o različitim temama. Na početku sjednice, molili su molitvu Trećeg časa, nakon čega je pročitan zapisnik s prethodne sjednice koji je usvojen.

I. G.

Više slika u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić

Zadarska nadbiskupija i Općina Preko potpisali su ugovor o zakupu, rekonstrukciji i nadogradnji zgrade za Dom za starije i nemoćne u Preku u srijedu, 10. rujna, u dvorani Nadbiskupskog doma u Zadru.

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, Jure Brižić, načelnik Općine Preko i don Filip Kucelin, preški župnik, potpisali su ugovor kao predstavnici ugovornih strana, župe Gospe od Ružarija u Preku kao zakupodavca i Općine Preko kao zakupnika.

Tim ugovorom Zadarska nadbiskupija dala je Općini Preko pravo izgradnje zgrade koja je u vlasništvu župe Preko, da bude Dom za stare i nemoćne s kapacitetom smještaja za 31 osobu, čime će se rasteretiti lista čekanja za dom na otoku. U tom objektu će se obavljati pružanje socijalnih usluga starijim i teško bolesnim odraslim osobama. Ustupljena zgrada s dvorištem je ukupne površine 493 četvorna metra.

Zgrada, nekad zvana ‘Bratska kuća’ zbog djelovanja crkvenih bratovština u njoj, nalazi se kod starog groblja u središtu Preka. U toj zgradi nekad su živjele redovnice Družbe Kćeri Milosrđa koje su prije djelovale u Preku.

To je stara, derutna zgrada koja treba potpunu rekonstrukciju, nove etažne ploče, a nadogradit će se još jedan kat i ugraditi lift, kako bi se zadovoljili svi potrebni standardi. Procijenjena vrijednost uređenja i opremanja zgrade je dva milijuna eura. Predviđa se da će Dom početi djelovati za dvije godine.

Taj dom će biti podružnica Doma za starije i nemoćne osobe na Boriku u Zadru čiji je kapacitet 400 osoba. U središtu Preka već djeluje Dom za stare i nemoćne u kojem je smještena 21 osoba. Oba ta Doma, sadašnji i budući, podružnice su županijske ustanove Doma za starije i nemoćne osobe Zadar koji se nalazi na predjelu Borik. Dom za starije i nemoćne osobe Zadar ima svoju podružnicu i u Salima na Dugom otoku.

Nadbiskup Zgrablić izrazio je zadovoljstvo dogovorom i potpisivanjem sporazuma, rekavši kako mu je drago da se Nadbiskupija i Zadarska županija, odnosno tijela lokalne samouprave, mogu naći u zajedničkim projektima, jer cilj tih institucija je zajednički – dobro ljudi.

Potrebno je da objekti u vlasništvu Nadbiskupije koji nisu u liturgijskoj i pastoralnoj, odnosno župnoj i nadbiskupijskoj upotrebi, na druge funkcionalne načine budu u službi općeg dobra šire zajednice i daljnjeg pomaganja ljudima, istaknuo je mons. Zgrablić.

„Različite su nam i specifične djelatnosti, ali isti nam je cilj, služiti dobru zajednice u kojoj živimo i koja nam je povjerena“, rekao je mons. Zgrablić, navodeći mogućnosti suradnje Nadbiskupije i Županije u području školstva, Caritasa, socijalnog rada, kulture, što je dio poslanja Crkve u društvu.

Don Damir Šehić, ekonom Zadarske nadbiskupije, rekao je da podrškom tom projektu Zadarska nadbiskupija prepoznaje vrijednost rada i potrebe lokalne samouprave te je želja Nadbiskupije doprinijeti u pružanju pomoći najstarijima, u Hrvatskoj čija populacija alarmantno demografski stari.

„Nadbiskupija osjeća odgovornost da zajednički sudjelujemo u tom socijalnom projektu. Nadbiskupiji je stalo do svih njenih dijelova, ne samo na području grada, nego i otoka i zadarskog zaleđa u Ravnim kotarima i Bukovici i u svakom tom dijelu može  doprinijeti na specifičan način. Raduje nas ova mogućnost suradnje. Zadarska nadbiskupija je ugovor sličnog sadržaja potpisala s Općinom Poličnik i nadležnim Ministarstvom, također u izgradnji doma za starije i nemoćne u Poličniku, za što je Nadbiskupija ustupila zemljište u svom vlasništvu“, rekao je Šehić.

Jure Brižić, načelnik Općine Preko, zahvalio je nadbiskupu Zgrabliću što je imao razumijevanje za taj projekt i što je prepoznao njegovu vrijednost. Zahvalio je i županu Bilaveru „koji je stao iza tog projekta“ te preškom župniku Kucelinu na podršci. Načelnik Brižić rekao je da će novi dom koristiti usluge postojećeg Doma za starije u Preku, njihovu kuhinju koja je uvela i  dostavu toplih obroka starijim osobama u domaćinstvima, a stalno je prima 40-ak mještana Općine Preko.

Don Damir je zahvalio načelniku Brižiću na zauzetosti i angažmanu, rekavši da će ostvarenje tog projekta biti na zadovoljstvo korisnicima Doma, Općini Preko i Nadbiskupiji.

Na susretu je bio i Josip Bilaver, župan Zadarske županije. U vremenu sve veće i intenzivnije potrebe za smještajem ljudi u domovima za stare, župan Bilaver istaknuo je da je to treći novi dom za starije i nemoćne koji će biti izgrađen u Zadarskoj županiji, nakon sv. Filipa i Jakova i Poličnika gdje su takvi objekti već u izgradnji.

Župan Bilaver najavio je izgradnju šest novih domova za stare na području Zadarske županije, što je trenutno najviše u Hrvatskoj, u usporedbi s drugim hrvatskim županijama. Bilaver je zahvalio Nadbiskupiji, Općini Preko i župi Preko na suradnji, rekavši da je Županija osigurala sredstva za rekonstrukciju i opremanje toga Doma.

Istaknuo je potencijal poboljšanja dodatne kvalitetne suradnje u mnogim projektima u materijalnom i vrijednosnom smislu, očekujući u tome pomoć Zadarske nadbiskupije, kako bi zajedno ostvarili suradnje u zemljišno – nekretninskim, ljudskim i financijskim resursima.

U širem sagledavanju konteksta moguće suradnje između Nadbiskupije i Županije, mons. Zgrablić istaknuo je važnim i poželjnim primjereno  predstaviti glagoljašku baštinu koja je osobito prisutna u Zadarskoj nadbiskupiji, a dio je identiteta i na ponos cijeloj Hrvatskoj i našem narodu; da se ta bogata baština još više valorizira i sistematizira na odgovarajućem mjestu u svom predstavljanju široj javnosti. Nadbiskup Zgrablić zahvalio je županu Bilaveru na dosadašnjoj suradnji i otvorenosti za buduću suradnju.

Na susretu su još bili Robertino Dujela, zamjenik zadarskog župana, Josip Vidov, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, demografiju i socijalnu politiku, Katarina Miletić, pročelnica Službe ureda župana, Ante Župan, zamjenik pročelnice i Marko Buljat, ravnatelj Doma za starije i nemoćne osobe u Zadru.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Na blagdan Male Gospe, u ponedjeljak 8. rujna, svečano misno slavlje u župnoj crkvi Rođenja BDM u župi Pašman na otoku Pašmanu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Bio je to prvi pohod zadarskog nadbiskupa pašmanskoj župi nakon trinaest godina, istaknuo je pašmanski župnik Mario Mršić u zahvalnosti mons. Zgrabliću na dolasku u tu veliku, trobrodnu župnu crkvu koja se naziva i ‘otočnom katedralom’, kojoj i nalikuje po svom velikom pročelju i visokom zvoniku uz crkvu, a nalazi se uz pašmansku rivu, u neposrednoj blizini mora.

„Marija se rodila u kutku Galileje bez pompe, bez znakova na nebu i pažnje mnoštva, kao i većina ljudi na svijetu. A ipak, s Marijinim rođenjem počinje nešto veliko – ostvarenje Božjeg plana spasenja za cijelo čovječanstvo“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je rođenje Marije „punina vremena“, vrhunac u kojem se Božja vjernost konkretizira.

„Marija je dijete Joakima i Ane, ali više od toga, ona je dijete Božjeg obećanja. U njoj se vidi da Bog nije zaboravio što je obećao“, naglasio je nadbiskup, istaknuvši da rođenje Marije nije samo povijesna činjenica. „To je početak Božjeg odgovora na čovjekovu čežnju za smislom, spasom, blizinom. Njeno rođenje je Božji dar za cijeli svijet i pokazuje nam kako Bog nije napustio čovječanstvo. U Marijinom rođenju Bog nam pokazuje kako po njoj dolazi Spasitelj ne samo za Izrael, nego za svakog čovjeka. Rođenje Marije znači da smrt nema zadnju riječ“, poručio je mons. Zgrablić.

Isusovo rodoslovlje navješteno u Lukinom evanđelju pokazuje da Bog djeluje u povijesti. Pokazuje „trajnu Božju prisutnost u vremenu, kroz ljudski život, konkretnu osobu koja ime svoje ime, bez obzira surađuje li čovjek s Božjim djelovanjem u svom životu“, rekao je mons. Zgrablić. Isusovo rodoslovlje pokazuje da Bog nije ideja iz ljudske mašte, nepoznat, „nego dolazi čovjeku kroz konkretne ljude, po ljudskom životu – Bog surađuje s čovjekom“, poručio je predvoditelj slavlja, rekavši da je svaki čovjek važna karika u Božjem planu za ovaj svijet.

Isusovo rodoslovlje pokazuje i da Bog djeluje bez obzira na okolnosti. Evanđelist Matej vodi nas kroz generacije, od Abrahama do Josipa, Marijinog zaručnika. No, „to rodoslovlje nije lista svetaca bez mrlje. U njemu ima preljuba, izdaje, nevjere, poganki, stranaca, kraljeva i grešnika“, rekao je nadbiskup. Tamara je glumila bludnicu i zavela svoga svekrva Judu, da dobije potomstvo. Rahaba, prava bludnica pomaže izraelskim uhodama. Batšeba je preljubnica s Davidom te je ubijen njen muž Urija Hetit. Kraljevi su prihvaćali idolopoklonstvo i zaboravili Boga, među kojima  su Roboam,  Joram,  Ahaz,  Manaše i njegovi sinovi, Amon.

Sve to pokazuje kako „Bog ne bira savršene okolnosti, nego ljude spremne surađivati s Njim. Bog ne traži one koji nemaju pogrešaka, nego one koji su otvoreni za promjenu. U svakom od njih, unatoč slabostima, Božja ruka pronalazi put ostvarenja svoga plana ljubavi prema čovjeku“, poručio je nadbiskup. Rodoslovlje u povijesti od dvije tisuće godina znači „tisuće godina Božjih obećanja, ljudske nevjere, izgnanstava, padova, grijeha, zla. I kroz sve to, jedno ostaje isto: Bog ne odustaje od svojih obećanja, Bog ne odustaje od čovjeka“, ohrabrio je propovjednik.

U tom kontekstu, podsjetio je kako ljudi brzo odustaju. „Kad ne vidimo odmah rezultat, mislimo da nema smisla. Kad molitva traje predugo, umorimo se. Sumnjamo kad ispunjenje Božjih obećanja ne dolazi u vrijeme i na način kako mi očekujemo. Ali, Bog ne računa vrijeme kao mi. On zna kad je pravi i najbolji trenutak za nas. I kad dođe taj trenutak – Božje vrijeme, izgleda običan, kao rođenje djeteta u nepoznatom mjestu. A njegovo djelovanje mijenja sve“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je Marijino rođenje znak Božje vjernosti.

Stoga nas Rođenje Marije uči strpljenju i povjerenju. „Bog je vjeran, čak i kad mi zaboravimo. Bog drži obećanje, čak i ako to traje stoljećima. Ako je Bog bio vjeran svom narodu, bit će vjeran i tebi. Ako Bog nikada nikoga nije razočarao, neće ni tebe. Marija je dokaz da ništa nije izgubljeno kad je Bog prisutan u tvom životu i da će ispuniti svoja obećanja. Važno je da ostaneš uz njega“, ohrabrio je nadbiskup.

Marija koja dolazi na kraju Isusovog rodoslovlja je „plod od kojeg se rađa novi Život, Isus Spasitelj. Marija ne dolazi s drugog planeta, nekog paralelnog svijeta, nego iz linije grešnika i svetaca, poganki i proroka, odbačenih i slavnih“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Za nas to znači: „ako je Bog mogao djelovati kroz njih, može i kroz nas. Naš život, koliko god bio zakompliciran, grešan, nije prepreka za Boga da po nama djeluje. Boga u njegovom naumu ljubavi nikakvo zlo ili grijeh ne može zaustaviti. I mi smo put po kojem Bog djeluje u svijetu. Važno je prepoznati se i biti dio toga Božjeg puta i djelovanja u vremenu, jer nam to donosi vječno spasenje“, rekao je propovjednik. Upozorio je da Boga ne možemo spriječiti u njegovom naumu, ali možemo isključiti sebe iz djela spasenja. Zato je važna naša svjesna, vjernička suradnja s Božjim djelom.

„Bog ne dolazi k nama s prostorne visine, nego iz utrobe žene, po utjelovljenju. Ne ulazi u povijest s mačem i silom, nego u tišini, u krhkosti nerođenog djeteta. Bog ne zaobilazi čovjeka, nego dolazi po čovjeka. Dolazi po tijelu Marije, djevojke iz malog sela, kroz njeno ‘Da’ koji je izgovorila na Božju ponudu.

Dijete koje Marija nosi nije običan život – to je pravi Bog i pravi Čovjek, Emanuel – Bog s nama. Bog koji nije skriven iza oblaka, zatvoren u Hramu, prisutan samo po riječi proroka. On sada dolazi svakome. I to kao dijete, nježno, ranjivo i ovisno, kako bi ga svatko mogao prihvatiti i ljubiti ga“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da Bog ne dolazi u naše živote u idealnim uvjetima; nego i u našoj tjeskobi, borbi i samoći, tišini i jecaju duše. Važno je prepoznati i prihvatiti Božju prisutnost u svom životu.

„Marija je prva osoba u povijesti koja Boga nije samo susrela kao kad mi susrećemo jedni druge – ona ga je nosila pod svojim srcem, Bog je dio njenog tijela. Njen život postaje prostor gdje Bog ulazi u svijet. Zato Crkva u njoj vidi prvu Crkvu – ne u građevini i zakonu, nego u osobi. Ona je prvo prebivalište Božje prisutnosti“, istaknuo je mons. Zgrablić. To nije bilo lako ostvariti.

„Marijin ‘Da’ nije bio romantičan. Bio je opasan. Nosila je dijete koje nitko nije mogao objasniti. Prijetila joj je osuda, izolacija i smrt. Ali rekla je: ‘Neka mi bude’. I to ‘Da’ mijenja sve. U tom trenutku počinje ostvarenje Božjeg plana za cijeli svijet“, poručio je nadbiskup, rekavši kako Marijino rođenje znači da i naš život može postati mjesto Božjeg boravka.

Bog je mogao doći u svijet kroz djevojku iz Nazareta, može i kroz nas djelovati danas. Marijin ‘Da’ je bio dovoljan da promijeni povijest, ‘Da’ svakoga od nas ima snagu promijeniti nas, naše obitelji i život ljudi oko nas, istaknuo je mons. Zgrablić.

Marija je bila spremna nositi Boga unatoč riziku, budimo i mi nositelji Boga u našem svijetu, u obiteljima, na poslu, u svakodnevici, potaknuo je nadbiskup.

„Marijino rođenje je podsjetnik da Bog djeluje tiho, ali snažno, po nama, kroz vjernost, po ljubavi. Marijino rođenje podsjeća da se Božji veliki planovi često počinju ostvarivati s našim malim ‘Da’, izrečenim iz vjere.

Rođenjem Marije Bog nam pokazuje da nije zaboravio čovjeka, nikoga od nas. Pokazuje da i naš ‘običan život’, u zajedništvu s Bogom nosi spasenje, najveće dobro“, poručio je nadbiskup Zgrablić, potaknuvši da Bogu kažemo svoj ‘Da’ i ostanemo mu vjerni do kraja života.

Na kraju mise nadbiskup je blagoslovio i novi župni barjak. Uz župnika Mršića, u misi su koncelebrirala još osmorica svećenika Ugljansko – Pašmanskog dekanata. Nadbiskup Zgrablić izrazio je podršku župniku Mršiću i župljanima u potrebi da se obnovi župna crkva u Pašmanu. Potaknuo je da se krene u taj projekt s izradom projektne dokumentacije koja bi bila pripremljena do njegove skore pastoralne vizitacije toj župi.

I.G.

Foto: I. Grbić

Povodom početka nove školske i katehetske godine 2025./26., zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je okružnicu svećenicima Zadarske nadbiskupije u kojima ih potiče na prigodno molitveno obilježavanje Katehetskog dana u župama u nedjelju, 14. rujna.

„Župni katehetski dan je dan zajedničke molitve za početak nove školske i katehetske godine. Pozivam vas da toga dana na nedjeljnim euharistijskim slavljima zazovete Duha Svetoga moleći za sve učenike, učitelje, vjeroučitelje, roditelje, katehete, župne animatore, odgojitelje i sve ostale djelatnike u odgojno – obrazovnom procesu. Neka to slavlje bude obilježeno molitvom za sve koji sudjeluju u rastu djece i mladih u vjeri“, poručuje nadbiskup Zgrablić svećenicima. Ujedno im je poslao i obrasce prigodnih zaziva Molitve vjernika u dvije verzije, koje čitaju roditelji i djeca, za Božji blagoslov obitelji i svih koji prate djecu na putu učenja i odrastanja.

Nadbiskup potiče da se na misi zaziva Duha Svetoga blagoslovi školarce povodom početka nove školske godine, da se u liturgiju uključe katehete i predstavi ih se u župi te da se uključi učenike u pripremu i slavljenje mise.

„U duhu povjerenja i zajedništva, molimo Gospodina koji je izvor svake mudrosti i početak svakog dobra da prati, blagoslovi i nadahne sve koji uče i poučavaju te da djeca rastu u dobi, evanđeoskoj istini, vrlinama, znanju i vjeri.

Župna kateheza nije i ne smije biti samo dodatni sat školskog vjeronauka. Ona nije ‘nastava vjeronauka u župnim prostorijama’, nego radosno i konkretno uvođenje u duhovni život župne zajednice, susret sa živim Kristom u zajedništvu s Crkvom. Kateheza je mjesto rasta u vjeri, molitvi, služenju, u pripadnosti župnoj zajednici i Crkvi; ono što vjeronauk u školi, zbog svoje naravi, ne može u potpunosti ostvariti“, poručuje mons. Zgrablić.

Ujedno potiče roditelje da prate djecu u rastu u vjeri svojim redovitim i aktivnim kršćanskim životom. „Kateheza, vjeronauk, nije samo priprema za Prvu pričest ili krizmu. To je život u vjeri koji se gradi korak po korak, i to ne samo u vjeronaučnoj dvorani i crkvi, nego u obitelji, nedjeljom, u svakodnevici.

Vi ste prvi i najvažniji svjedoci vjere svome djetetu. Župa vas u tome želi pratiti, ali vas ne može zamijeniti. Neka vam Bog dâ mudrosti, snage i ustrajnosti, da zajedno s djecom rastete u vjeri, nadi i ljubavi“, poručuje mons. Zgrablić roditeljima, podsjećajući na pedagošku činjenicu da „djeca uče gledajući. Puno više od onoga što im kažemo, upijaju ono što živimo.

Djeca vole kad im vjerujemo i pokazujemo da nam je stalo“. Poželio je roditeljima strpljenje i da djecu odgajaju ne samo riječima, nego i primjerom života u vjeri.

Nadbiskup potiče roditelje da budu primjer djeci u molitvi, odlasku na misu, slavlju sakramenata i kršćanskom životu u svakodnevnim izborima. Djecu se ne upisuje tek na župnu katehezu, nego ih treba kroz primjer života u vjeri zaista i voditi, kaže mons. Zgrablić. U tom smislu, sudjelovanje cijele obitelji na misi nije samo ‘obveza’, nego i „dar djeci i roditeljima, koji time djeci pokazuju što je važno“. Kad roditelji pristupaju sakramentima, kad dijete vidi da se roditelji ispovijedaju, to i djeci otvara put i oslobađa ih od straha, poručuje mons. Zgrablić.

Obitelji potiče na zajedničku molitvu koja „ne mora biti dugačka, ali neka bude iskrena, iz srca“, jer „Bog je naš učitelj i prijatelj“; da se roditelji zanimaju kod djece za sadržaj župne kateheze, da pitaju djecu što su radili, što im se svidjelo, s kim su bili.

Priprema za primanje sakramenata prve ispovijedi, pričesti i potvrde uključuje i redovito sudjelovanje u župnoj katehezi, na župnim susretima, na nedjeljnoj i blagdanskoj misi, podsjeća nadbiskup te potiče svećenike da održe roditeljske sastanke i potaknu roditelje neka u suradnji sa župom preuzmu odgovornost za vjerski rast svoje djece.

„Katehetski rad ne svodite samo na pouku, već uključite u njega i zajedničku molitvu, slavlje sakramenata, djelotvornu ljubav i konkretnu pripadnost župnoj zajednici. Neka Kristov Križ, znak spasenja i ljubavi, bude svima nama nadahnuće i snaga u toj važnoj službi svećeničkog poziva i poslanja“, poručuje mons. Zgrablić svećenicima.

Ističući da je „Bog u nas položio darove znanja, mudrosti i rasta“, nadbiskup je poželio da Bog blagoslovi „srca i umove djece, da budu otvoreni Bogu koji je lstina i Dobrota, za radost učenja i zajedništva“, a učiteljima i nastavnicima neka daruje „mudrost, pravednost i dobrotu, da budu autentični odgojitelji i svjetlo znanja i istine učenicima“.

Neka Bog „blagoslovi torbe, bilježnice, knjige i sva ostala pedagoška pomagala djece, da im služe na putu znanja kao pomoć. Neka blagoslovi učitelje, vjeroučitelje i roditelje, da budu strpljivi vodiči i uzori u vjeri i ljubavi.

Neka djeca rastu u dobi, ali i u znanju, mudrosti, milosti i dobroti, da Boga prepoznaju i susreću u svakom danu, u prijateljstvu, molitvi, u Božjoj riječi, sakramentima, bližnjemu i da se ne boje biti njegovi svjedoci“, poručuje nadbiskup, poželjevši da Bog blagoslovi učenike „da s radošću i odgovornošću pristupe novoj školskoj godini, da rastu u cjelovitoj ljudskoj zrelosti“.

Župnim katehetama, suradnicima u pastoralu i svima koji sudjeluju u župnoj katehezi, „Gospodin neka podari snagu i  gorljivost, da s ljubavlju i ustrajnošću vode djecu i mlade k Bogu. Župna zajednica neka bude istinski dom vjere u kojem djeca ne samo uče o Bogu, nego ga i susreću kroz molitvu, liturgiju i zajedništvo“, potiče mons. Zgrablić, u molitvi da Bog svim dionicima odgojno – obrazovnog i katehetskog procesa udijeli „dar vjere i ustrajnosti, da se ne umore na putu vjere, da traže Boga u svakodnevici i budu uzor svima koji nam dolaze ususret“.

Nadbiskup poziva na molitvu da djeca budu „vrijedna, iskrena i radosna u školi i na vjeronauku; da djecu koja su tužna, usamljena i bolesna osjete Božju blizinu i ljubav, da roditelji vole djecu, čuvaju ih i uče živjeti s Bogom, da ih učitelji i vjeroučitelji strpljivo vode kroz znanje i vjeru, da ih svećenici i vjeroučitelji vode bliže Bogu kroz molitvu i sakramente te da Isusa još više upoznaju, vole i slijede u svakom danu“.

„Neka i ova školska i katehetska godina bude vrijeme rasta u mudrosti, vjeri i ljubavi, za dobro svakog djeteta i na slavu Božjeg imena“, poručuje nadbiskup Zgrablić, u želji da tijek školske godine prati Božji mir, blagoslov i zaštita.

I.G.

Foto: I. Grbić