Izložba ‘Reinterpretacija povijesnog kostima anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić’ svečano je otvorena u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU) u Zadru u ponedjeljak, 19. svibnja.

Izložba je dio projekta ‘Kulturna baština kao inspiracija’ kojeg drugu godinu ostvaruju SICU i Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, a ove godine pridružio im se i Etnološki odjel Narodnog muzeja u Zadru.

Na izložbi su posjetitelji prvi put vidjeli reinterpretaciju kostima kraljice Elizabete koja je donatorica Škrinje sv. Šimuna i vrijednih zavjetnih darova koji su bili položeni u toj škrinji. Reinterpretacija se temeljila na originalnoj sačuvanoj građi koja je pripadala kraljici Elizabeti, a taj inventar iz Škrinje sv. Šimuna čuva se u SICU-u Zadar.

„U Škrinji sv. Šimuna nalazili su se zavjetni darovi anžuvinske obitelji: anžuvinska kruna, dio vezenog vela (prevjesa) koji je ukrašen zlatovezom s motivima šesterokuta, na kojem su figure kraljice i kralja, kalež s anžuvinskim grbovima i prsten. Kruna je izvedena u 14. st. u duhu srednjoeuropske gotike. Izrađena je od pozlaćenog srebra, dragog kamenja i bisera. Kruna se nosila s velom koji je kao zavjetni dar krajem 14. st. položen u Škrinju sv. Šimuna.

Kalež s anžuvinskim grbom zavjetni je dar anžuvinske kraljevske obitelji za kojeg se pretpostavlja da ga je kraljica Elizabeta poklonila oltaru kapele sv. Šimuna u crkvi sv. Marije Velike. Izrađen je od pozlaćenog srebra u tehnici iskucavanja, graviranja i emajla i ukrašen stiliziranim biljnim ornamentima, amblemima anžuvinske obitelji i poprsjima svetaca.

Prsten kraljice izrađen je od pozlaćenog srebra u tehnici graviranja i emajla, ukrašen biserima. Na emajliranoj površini prstena je natpis: ‘To je sve što želim’, koji se povezuje s kraljičinom željom za muškim potomstvom“, rekla je dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a i idejna pokretačica projekta čiji je cilj educirati javnost, osobito mlade, o povijesnim osobama koje su ostavile veliki trag u bogatoj povijesti srednjovjekovnog Zadra, kao i o vrijednim umjetničkim predmetima. U Škrinji sv. Šime čuvalo se još oko 20 gotičkih prstenova te tekstilni predmeti nastali kao zavjetni dar uglednih svjetovnih osoba iz razdoblja 15. do 17. stoljeća.

Elizabeta Kotromanić naručila je i dala izraditi Škrinju sv. Šime 1377. kao zavjetni dar i uz to je poklonila svoju krunu, kalež i kraljevski veo, što pokazuje kako je bila važna i velika donatorica u ondašnje vrijeme. Škrinja sv. Šimuna je najvrjednije zlatarsko umjetničko djelo iz 14. st. u Hrvatskoj i u europskim razmjerima.

Na Izložbi je prikazana stilizirana kraljičina kruna čiji se originalni primjerak čuva u postavu SICU-a. Krunu je dizajnirao i izradio scenograf Darko Petković iz Kazališta lutaka u Zadru. „Ideja je prikazati kako se nosila kraljevska odjeća toga vremena. Na veo se postavljala anžuvinska kruna, to smo interpretirali na suvremeni način te spojili prošlost i budućnost“, rekla je Knežević.

„Veliki dio anžuvinskog nasljeđa povezan sa Zadrom čuva se u SICU-u gdje jedna cijela dvorana obuhvaća umjetnine iz anžuvinskog razdoblja 14. st., koje je jako važno, jer je u tom vremenu Zadar imao veliki prosperitet. Zadar je bio glavno kulturno, povijesno i gospodarsko središte. Postojale su  brojne zlatarske radionice koje su proizvodile te predmete“, rekla je Knežević, istaknuvši važnim da je sve to proizvod domaćih radionica, lokalnih majstora, što govori o moći Zadra u tom vremenu. Izložba se radila na temelju arhivskih istraživanja i nastojanju da se dođe do originalnog izgleda u reinterpretaciji kostima iz doba gotike 14. stoljeća.

Na Izložbi su izloženi učenički radovi s prizorima različitih kostima, nadahnuti povijesnim kostimom, likom i djelom kraljice Elizabete iz srednjovjekovnog razdoblja, na čijem je dvoru tekstil bio znak ugleda i moći.

„Kraljičin kostim sastoji se od gornje i donje haljine koju su učenici izradili od brokata, čija je osobina da nakon krojenja i oblikovanja stoji kao skulptura te ima traženi oblik, s oker-zlatnim efektom i cvjetnim uzorkom. Originalna kraljevska odjeća u Srednjim vijeku izrađivala se od svile i lana, ručnim tkanjem“, rekla je Knežević.

Marija Šarć Ban napravila je idejni koncept haljine koji je uključio istraživanje povijesnih podataka i meditativni proces. Pritom su krenuli od važnog muzejskog predmeta te razvili priču i dizajn. Stilizirani kostim kraljice nije replika, jer ne postoji haljina, odjeća kraljice u originalu, osim reljefa na škrinji sv. Šime na kojem se može vidjeti i istražiti razdoblje gotike, iz kojeg razdoblja postoji dosta slika i autora, rekla je Ban. Povezujući se s tim vremenom, u projekt su uključili i šivače, „što je jako važno jer je to zanimanje koje izumire, a Škola primijenjene umjetnosti ima i krojače, šivače, jer nije jednostavno uključiti se u rad na povijesnom kostimu“, rekla je Ban.

Stilizirana je tipična gotička odjeća koja se sastoji od gornje i donje haljine u zagasito crvenoj (grimiznoj) i zlatnoj boji, kao bojama kraljevskog statusa.Učenici su za potrebe Izložbe opisali rituale moći i odijevanja, istaknuvši da je odjeća u srednjovjekovnim ceremonijama imala važnu ulogu. Zlatni vez, boje i heraldički simboli isticali su božanski legitimitet vladarske uloge.

Govoreći o razvoju tekstilne umjetnosti i tkanine, na Izložbi je istaknuto da u 14. st. tekstil postaje jedno od ključnih obilježja kraljevskog dvora. Haljine, plaštevi i unutarnji slojevi odjeće izrađuju se od luksuznih materijala: svile, brokata, damasta, baršuna, često s utkanim zlatnim i srebrnim nitima. Ornamentika tkanina prikazuje heraldičke simbole: ljiljane, lavove i geometrijske oblike, dok se prirodni motivi: vinove loze, cvjetni vijenac ili šipak povezuju s vjerskom simbolikom i plodnošću. Tkanine se uvoze iz Italije, osobito iz Genove i Venecije, gdje su se razvijali najsofisticiraniji uzorci i tehnike bojenja.

Učenica Lana Dragaš koja je radila na haljini i bila model, za editorijal je uprizorila kraljicu Elizabetu ispred zadarske crkve sv. Šime kojem se zavjetovala za dobivanjem muškog potomka.

Izložene su i vizualne interpretacije kostima iz 14. st., računalno generirane modne kreacije koje predstavljaju spoj povijesnog i suvremenog dizajna. Učenici su na Izložbi predstavili informacije o vezenju i dvorskoj umjetnosti ruku, koje je bilo važan dio svakodnevnice žena na srednjovjekovnim dvorovima, ukrasima i funkcijama u modnim detaljima koji su imali dekorativnu i praktičnu funkciju: pojasevi, kopče, mrežice za kosu i rubovi rukava. Ornamente sa Škrinje sv. Šimuna učenici su reinterpretirali izradivši i bookmarkere.

Opisali su značenje boja kraljevskog dostojanstva: modra, purpurna, zlatna, crvena, bijela i srebrna te motiv ljiljana, simbol kraljevskog podrijetla i božanskog prava na vlast. Kombinacija boja je govorila o ulozi, porijeklu i statusu osobe koja je nosila. Kraljica Elizabeta i njene kćeri nosile su haljine s uzorkom ljiljana u zlatnom i plavom tonu, naglašavajući svoj status i duhovnu ulogu. Naime, ljiljan se u 14. st. pojavljuje na grbovima, tekstilu, nakitu, krunama i relikvijarima i često je bio istaknut na haljinama kraljevskih osoba, kao znak pripadnosti svetoj i vladarskoj lozi, poručili su učenici.

U projektu su sudjelovali učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar iz 3. a razreda (smjer: slikarski dizajn); 3. c raz. (smjer: slikarski i grafički dizajn), 4 a. i 4.c raz. (smjer: dizajn odjeće) uz stručno vodstvo mentorica Sandre Bačić, Ane-Marije Juričev Morinić, Ivane Vitlov, Kate Prskalo i Marte Tokić. Izradu povijesnog kostima radili su učenici 2. b razreda (smjer šivaći) pod mentorstvom i uz idejni projekt kustosice Etnološkog odjela Narodnog muzeja u Zadru dr. art Marije Šarić Ban. Voditeljice procesa izrade bile su Vilma Mazija i Nada Mijaljević.

Muzejske pedagoško-edukativne radionice doprinijele su  međuinstitucionalnoj suradnji u razvoju kreativnog mišljenja kod mladih, osmoškolaca i srednjoškolaca i valorizaciji kulturne baštine.Ta Izložba, čija je inspiracija povijesna osoba Elizabete Kotromanić, a dionici mladi, dio je projekta SICU-a u znanstvenom i stručnom vrednovanju povijesti i doprinosa Anžuvinaca Hrvatskoj i Zadru, odnosno značenju i vrijednosti predmeta iz anžuvinskog doba.

U tom kontekstu, kustosica Knežević je suautorica knjige „Škrinja sv. Šimuna i njeno blago“, a u četvrtak, 15. svibnja, s Arijanom Koprčina Knežević je održala izlaganje „Inventar Škrinje sv. Šimuna u Zadru“ na znanstvenoj konferenciji „Plemeniti metali i vješte ruke: umjetnost i obrt od Srednjeg vijeka do modernog doba“ na Sveučilištu u Zadru.

Ivan Šimunić, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i šport Zadarske županije, izrazio je zadovoljstvo suradnjom tri kulturne institucije u Zadru u tom projektu i svima zahvalio na trudu, rekavši da nismo svjesni koliko bogatstvo vrijednih predmeta iz crkvene i društvene povijesti Zadra se nalazi u SICU-u te da smo pozvani upoznavati i poštovati to blago.

Izložba koja je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH  organizirana je povodom Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja, kada muzeji diljem svijeta skreću pozornost javnosti na kulturnu baštinu i ulogu muzeja u njenom komuniciranju.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Knjigu ‘Fra Toma Ilirik Vranjanin – protagonist predtridentske katoličke obnove’, u utorak 13. svibnja, u župnoj crkvi sv. Nediljice u Vrani, predstavili su prof. dr. sc. Ivan Bodrožić i autor knjige prof. dr. sc. Mladen Parlov, obojica s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu.

Knjiga od 372 stranice sadrži devet poglavlja, fotografije u boji i sažetke na talijanskom, engleskom, njemačkom i francuskom jeziku. Sadržaj je napisan u povijesnoj i teološkoj cjelini.

Povijesnu cjelinu čine prva četiri poglavlja: Fra Toma Ilirik u povijesnim izvorima i literaturi (tu je i podpoglavlje: Fra Toma Ilirik u enciklopedijama, rječnicima i leksikonima); Životni put fra Tome Ilirika, Djela fra Tome Ilirika i Pisma fra Tome Ilirika.

U teološkoj cjelini je pet poglavlja: Fra Toma Ilirik – štovatelj Imena Isusova i Blažene Djevice Marije; Fra Toma Ilirik – polemičar; Lik svećenika u misli fra Tome Ilirika; Fra Tomine pohvale braku i obitelji; Fra Toma – utemeljitelj marijanskih svetišta i Zaključak.

Autor je opisao raznovrsno djelovanje fra Tome i njegov doprinos Crkvi i duhovnosti u 15./16. stoljeću, kada je Ilirik bio „kapitalan autor“ u Europi i  jako je privlačio ljude.

Fra Toma je rođen u Vrani između 1450. i 1460., a umro je na glasu svetosti 1527. ili 1528. u Carnolesu, u južnoj Francuskoj, kao veliki čudotvorac i  veliki prorok. Papa Klement VII. ga je1527. imenovao za čuvara pravovjerja. Bio je protuluteranski polemičar i obnovitelj Crkve te je propovijedao diljem Europe.

„Fra Toma Ilirik je jedini Hrvat kojeg su dvojica papa, Leon X. i Klement VII. imenovali za apostolskog propovjednika, dakle, da odgovara samo Papi, s dozvolom da svugdje po svijetu može propovijedati, dijeliti Božji blagoslov te su ga imenovali za općeg inkvizitora. Nije mi poznato da je neki drugi Hrvat dobio takve ovlasti od Svete Stolice, kao Toma Ilirik“, istaknuo je Parlov.

Podsjetio je da u 16. st. ima svega nekoliko Hrvata koji su „odskočili i obilježili  veliki dio europskog prostora. To su Marko Marulić, no on nije poznavao Ilirika; Marulić je svojim spisima zadivio Europu i odgojio generacije naraštaja i Juraj Draganić koji je bio na dvoru fiorentinskog vladara i odgajao je Lorenza Magnifica, napisao je filozofske spise i bio značajan.

Parlov je u knjizi dokazao da Ilirik nije Talijan iz Osima, gdje je odrastao i bio u samostanu, kako su neki smatrali, nego da je Hrvat rodom iz Vrane, bez obzira zvali ga Ilirik ili Shiavone, kako su to zvali Talijani. Zaključuje i da je važno da je franjevac, nevažno je li opservant ili konventualac.

Na temelju povijesnih izvora i vlastitih promišljanja povijesnog konteksta, Parlov argumentira kako su ljudi iz Vrane pred osvajanjima Turaka bježali u Italiju, pa tako i fra Toma.

„Trebalo je  popraviti praznine ili što je bilo pogrešno, pojasniti nejasno iz fra Tominog života. Don Mladen donosi utemeljene zaključke o njegovom rođenju i sigurne informacije o onome što je pouzdano. Služi se izvorima, ali ima i vlastita promišljanja izvora. Ilirik je rođen iza polovice 15. st. te Parlov pokazuje argumente zašto se opredjeljuje da je njegova domovina iz Vrane, kad ljudi pred Turcima bježe u Italiju“, rekao je Bodrožić.

Parlov je koristio puno izvora, fra Tome i drugih autora

„Parlov rekonstruira životni put fra Tome, rođenje i mladenaštvo, redovnički poziv i propovijedanje, hodočašća i misionarsku aktivnost. Prati ga u njegovim putovanjima u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, u njegovoj domovini, u Zadru i Dubrovniku gdje je također propovijedao“, istaknuo je Bodrožić.

Autor opisuje i odnos fra Tome prema luteranstvu, svećeništvu, braku i obitelji, čime se voditi u bračnoj ljubavi, kontekst i percepciju problema ili teološkog sadržaja u vremenu njegovog življenja i teološke argumente. Svaka tema ima povijesno teološki kontekst, npr. luteranizam.

Parlov opisuje kontekst vremena u kojem je fra Toma živio, kako je rastao u razmišljanjima u odnosu prema papinstvu, „kako je luteranizam izazvao fra Tomu da se još vjernije postavi prema Katoličkoj Crkvi, nego u prvi mah kad je fra Toma imao možda širih razmišljanja“, rekao je Bodrožić.

Autor postavlja teološke argumente, pravi kontekst vremena  i kruženja ideja onoga vremena. Analizira veličinu i značaj Ilirika i pokazuje koliko je fra Toma bio izvoran, a koliko se oslanjao na druge teološke autoritete. Bio je učen čovjek koji je čitao druge autore.

Ilirik je bio „potkovan u teologiji, a Parlov ukazuje koga je fra Toma slijedio. Navodi i ostale autore, teologe, koncile i koncilske odredbe i fra Tomine uzore u određenim temama“, rekao je Bodrožić.

U knjizi je autor objavio puno tekstova fra Tome, dokumentirao je svako poglavlje i teme o kojima je fra Toma pisao. U svakom poglavlju knjige su prilozi koji rasvjetljavaju što je Ilirik istraživao: Breve pape Klementa VII. koji imenuje fra Tomu općim istražiteljem; pismo papi Hadrijanu VI. i pismo papi Klementu VII.; Pobožni govor o BDM, fra Tomin spis o izboru pape, fra Tomin savjet ispovjednicima, Apostolsko pismo pape Pia XII. kojim crkvu Notre Dame de Acachon uzdiže na rang manje bazilike.

„Parlov je koristio puno izvora, fra Tome i drugih autora, što je obogatilo knjigu da nije samo suhoparna rasprava, nego se tekst čita s lakoćom. Osjeti se oduševljenje don Mladena dok je istraživao Ilirika“, istaknuo je Bodrožić.

Parlov pokazuje da je Ilirik aktualan i za naše vrijeme, jer su neke vrednote svevremenske, naglasio je predstavljač. Npr., fra Toma savjetima o braku pokazuje koliko je važno znati birati bračnog druga. Donosi sedam pravila kako bi to trebalo funkcionirati i čime se voditi u bračnoj ljubavi, ti savjeti su i danas aktualni, poručio je Bodrožić.

Fra Toma Ilirik – peti učeni Europljanin teolog koji je bio odgovorio na Lutherovo krivovjerje

Parlov je pojasnio izgled naslovnice knjige koja prikazuje fra Tomu kako dolazi na magarčiću u Toulouse. U sredini naslovnice je prikaz kako fra Toma propovijeda, a desno je fra Toma u molitvi, meditaciji. Temelj njegovog propovijedanja je IHS, Marija, Bog. Na naslovnici je i plakat kojeg je 1519., za vrijeme njegovih propovijedi u Toulouseu, objavio jedan od trojice tuluških pisara, a lijepo sažima poslanje Tome Ilirika, rekao je Parlov.

„Fra Toma je bio Božji čovjek, putujući propovjednik, siromašak, gorljiv za Isusa, Crkvu i spasenje duša. Motiviralo ga je isključivo spasenje duša i Božja slava. Išao je od Osima do Compostele pa natrag do Svete Zemlje, preko Sicilije i sjevera Njemačke, stalno propovijedajući i potičući ljude na obraćenje da se vrate Bogu“, rekao je Parlov.

Kad je počela luteranska hereza 1517., a Luther je izopćen 1521., Ilirik se žalio u jednoj knjizi kako nitko ne odgovara na Lutherove postupke. Stoga je u samostanu kojeg je utemeljio i bio je posvećen 1521., fra Toma 1522. napisao knjigu u obranu papinske vlasti; zatim, godinu dana poslije toga, napisao je knjigu o obrani Katoličke Crkve protiv luterana.

„Izvan Njemačke, fra Toma je bio peti autor po redu koji se bavio odgovorom na Lutherovo krivovjerje. Objavio je spis proroštva i ljude je privlačio kao magnet“, istaknuo je Parlov.

Na njegove propovijedi u gradiću pokraj Toulousa koji je imao 6000 stanovnika, došlo je 30 000 ljudi, cijela pokrajina i biskup. „Ljudi su u prisutnosti Ilirika doživljavali nazočnost Boga i njegove proročke riječi, događala su se masovna obraćenja“, istaknuo je Parlov.

Kad je Ilirik propovijedao u Toulousu šest mjeseci, najveći porok toga vremena bilo je kockanje. Propovijedao je o kockanju i onda su gradske vlasti donijele odluku da se svi objekti za igre na sreću javno spale na trgu, a 32 ljudi koji su izrađivali kalupe za kockanje, bavili se tim poslom, izgubili su posao.

Gradska vlast je donijela odluku i da se te ljude obešteti i prekvalificira, pa su neki postali stolari, postolari. Gradska vlast je, pod utjecajem fra Tominih propovijedi, odlučila i na pet gradskih vrata staviti Kristov monogram IHS jer je fra Toma propovijedao u Ime Isusovo, rekao je Parlov. I te propovijedi su objavljene u knjizi, svaka je teološki traktat.

Nauk fra Tome je aktualan i danas. „Na sinodalnom putu u Njemačkoj, jedna od tema rasprave bilo je ministerijalno svećeništvo; u jednom trenutku se počelo raspravljati jesu li svećenici uopće potrebni u Crkvi. To je luteranizam koji niječe sakrament Svetog reda. Toma govori i o tome, o Lutherovom nauku i pojašnjava zašto je to pogrešno. To se i danas događa u Katoličkoj Crkvi. Njegov nauk je i danas aktualan“, rekao je Parlov, poručivši vranskim vjernicima: „Možete biti ponosni da je fra Toma Ilirik iz Vrane, ponosite se njime! Vrana nije imala tako velikog čovjeka – Toma Ilirik Vranjanin. Budite ponosni na to!“.

Knjiga na kojoj je Parlov radio skoro dvije godine je rezultat znanstvenog rada projekta KBF-a u Splitu i predstavlja važan doprinos razumijevanju duhovne i književne baštine toga velikana. Cilj toga projekta je da hrvatski narod u Tomi Iliriku, poznatom teologu i polemičaru, dobije još jednog blaženika hrvatskog naroda, istaknuo je Parlov, u želji da se nastavi proces njegove beatifikacije pokrenut 1612. godine, a proces je prestao iz Parlovu nepoznatih razloga.

U tisku je trenutno i druga knjiga o fra Tomi, njegova pisma, a Parlov završava rad i na fra Tominoj knjizi o papinskoj vlasti.

Poticaj na kult čašćenja fra Tome Ilirika u Vrani i šire

Na kraju predstavljanja, dr. sc. don Damir Šehić rekao je da je Parlov svoju oduševljenost Ilirikom vjerno prenio na cijelo okruženje kolega na KBF-u u Splitu.

„Don Mladen je podignuo lik fra Tome iz pepela i pokazao ga nama. Da njega nije bilo, ne bi bilo ovih otkrića o fra Tomi, postavljanja njegove slike ni spomen-ploče u crkvi u Vrani“, istaknuo je Šehić u zahvalnosti Parlovu.

Prisutnima je Šehić izrazio želju da se u Vrani pokuša učvrstiti kult prema Tomi Iliriku kao svjedoku vjere, franjevcu koji je ostavio duboki trag u Crkvi. „Fra Toma može donijeti duh sv. Franje, a to su poniznost, naviještanje Evanđelja, ljubav prema domovini i svom vlastitom porijeklu“, poručio je Šehić. Podršku i odgovornost Vranjana u afirmaciji Ilirika izrazio je i vranski župnik Srećko Petrov.

Milivoj Kurtov, načelnik Općine Pakoštane, također nazočan na događaju, podržao je konkretno projekt popularizacije Ilirika te je rekao da će i ubuduće to činiti, najavivši i održavanje manifestacije Dani fra Tome Ilirika.

Nakon predstavljanja knjige, misno slavlje u župnoj crkvi u Vrani predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Na kraju mise, nadbiskup je blagoslovio sliku s likom fra Tome, rad akademske umjetnice Iris Mihatov Miočić i spomen-ploču fra Tomi, postavljene u vranskoj crkvi sv. Nediljice.

Događaj su organizirali dr. sc. Damir Šehić, predstojnik Povjerenstva za kulturu Zadarske nadbiskupije i KBF Sveučilišta u Splitu.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

VRANA: Nadbiskup Zgrablić blagoslovio sliku i spomen-ploču fra Tomi Iliriku

Ciklus glazbene pasionske baštine ‘Korizma u zadarskim crkvama’ završen je u subotu, 12. travnja u crkvi sv. Frane u Zadru, kada su nastupili KUD-ovi Radovin, Sv. Šime – Rtina, Fortuna – Ražanac i Pučki pivači Tkona i Novigrada.

Večer je počela zajedničkom izvedbom pjesme ‘Puče moj’ svih izvođača, unošenjem križa u pratnji ferala iz klaustra u crkvu. Potom su izvedene pjesme glagoljaške tradicije i napjeva iz Zadarske nadbiskupije: Ja se kajem, Dan večere, Častimo te Križu sveti, O jeziče, Djeca židovska, Mali plač, Barjaci kreću kraljevi, Križu sveti, Ispovidajte se, Plač Jeremije proroka, Jeruzolime, Posljednica, Smiluj se meni, Bože, Slava, čast i hvala ti, Božansku ljubav slavimo i Blagoslovio nas Bog.

Ivica Dundović, voditelj tih KUD-ova, istaknuo je dragocjenost baštine koju su nam ostavili preci, rekavši da smo je pozvani odgovorno čuvati i prenositi  generacijama, u molitvi i zahvali Bogu koji nas izbavlja iz zla i oslobađa od grijeha. Korizmene pučke pjesme su molitva, izraz utjehe i snage koja nam je potrebna kako bismo razumjeli dublje značenje Kristove muke i ljubavi. U pripremi za Uskrs, otvaramo srca kako bismo se susreli s neizmjernom žrtvom Krista na križu, rekao je Dundović.

Sudionicima se na kraju koncerta obratio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Ciklus pasionske baštine bio je „hod kroz prostore svetosti, baštine i zajedništva, hod srca koje traži, vjeruje, nada se i ljubi. Svaka postaja bila je susret s Bogom i čovjekom, s Kristovom mukom kroz ljepotu naše pasionske baštine“, rekao je mons. Zgrablić. Zahvalio je svima koji su pjesmom „približili bogatstvo našeg naroda: njegovu vjeru, tugu i molitvu pretočenu u riječ, pjesmu i zov pred križem“.

Pasionska tradicija „izražava vjeru naših predaka, u njoj je sačuvana povijest i vatra nade koja je mnoge grijala kroz kušnje, ratove, bolesti i osobne križeve. Nada ukorijenjena u Kristovoj muci i uskrsnuću potrebna nam je i danas“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio Povjerenstvu za kulturu Zadarske nadbiskupije s predstojnikom don Damirom Šehićem na organizaciji toga ciklusa u suradnji s Koncertnim uredom Zadar i svetištem sv. Šime, glazbenicima i voditeljima  meditacija o Kristovoj muci te domaćinima, župnicima i redovnicima koji su otvorili vrata svojih crkava i svoga srca.

Nadbiskup je poželio da nas u danima Velikog tjedna prati Krist koji je prošao kroz muku i smrt da bi nam darovao novi život. Ujedno je zahvalio svima koji su se uključili u Korizmenu humanitarnu akciju Zadarske nadbiskupije čijim će se prilozima pomoći opremanje odjela paliativne skrbi Psihijatrijske bolnice na Ugljanu. „To pokazuje da pasionska duhovnost ne ostaje u emociji, nego prerasta u konkretno djelo ljubavi prema slabima i potrebnima svakog konkretnog znaka žive nade. Time svjedočimo da križ nije kraj, nego mjesto gdje se rađa novi život“, rekao je mons. Zgrablić.

Koncert je održan i u sklopu programa programa ‘Županijski dani 2025.’ Zadarske županije. Prigodne riječi uputila je i voditeljica Vlatka Vučić Marasović, rekavši da je taj koncert „duhovni hod kroz stoljeća, kroz pjesmu, molitvu i stihove naših predaka. U vremenu posta, molitve i sabranosti, vraćamo se svojim korijenima, vjeri i baštini koja živi i u glasu, zvuku koji su kroz stoljeća odzvanjali pod svodovima naših crkava“.

„Pasionska baština je protkana vjerom i patnjom, nadom i ljepotom i poziva nas da, poput Krista, nosimo svoj križ s vjerom i ljubavlju. To je baština naših predaka koju s ponosom čuvamo i prenosimo dalje. Korizma je vrijeme koje nas poziva na povlačenje u dubinu vlastite duše, gdje možemo dublje promisliti o snazi ljubavi, patnje i otkupljenja“, poručila je Marasović, rekavši da u svijetu buke i nemira, pasionska djela pokazuju kako je patnja put do svjetla, molitva snaga, a Krist je s nama i ljubi nas do kraja.

Na koncertu su bili i fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane.

Tijekom tri korizmene subote nastupili su Pučki pivači Kaštel Lukšić u crkvi sv. Mihovila (5. travnja), Condura Croatica i mo Ivo Nižić u crkvi sv. Šime (29. ožujka) te Pučki pivači KBF Zagreb i mo Joško Ćaleta u nedjelju, 23. ožujka u katedrali sv. Stošije u Zadru, koji su izveli tradicionalne pučke pjesme i napjeve o Kristovoj muci iz različitih dalmatinskih krajeva.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

U izdanju Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru (SICU) objavljena je nova publikacija pod nazivom „Škrinja sv. Šimuna u Zadru i njezino blago”, čije su autorice dr. sc. Đurđina Lakošeljac i doc. dr. sc. Ana Jordan Knežević.

Knjiga je dio edicije Katalozi i monografije u SICU i ima 72 stranice. Zamišljena je kao kataloški prikaz škrinje i umjetničkih predmeta koji su se nalazili u škrinji, a sada su izloženi u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Poznato je kako je škrinju sv. Šimuna naručila 1377. godine kraljica Elizabeta, supruga ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića. Ona je ovlastila pet zadarskih plemića da sa zlatarom Franjom iz Milana ugovore izradu srebrne škrinje za relikviju sv. Šimuna.

Škrinja sv. Šimuna Bogoprimca u crkvi sv. Šime u Zadru najvažnija je umjetnina 14. stoljeća u Hrvatskoj koja se kvalitetom i originalnošću ubraja među najistaknutija zlatarska ostvarenja tadašnje Europe. U njoj se već stoljećima vjerno čuva tijelo proroka Šimuna, pravednog i pobožnog čovjeka iz Jeruzalema, koji je, prema Evanđelju po Luki, u jeruzalemskom hramu u ruke primio malog Isusa i u njemu prepoznao Mesiju.

U novoj publikaciji donose se okolnosti nastanka škrinje, detaljan prikaz njenog izgleda i interpretacija svih ikonografskih scena. Kao zasebna cjelina interpretira se blago iz škrinje sv. Šimuna gdje se ističe povijesno-umjetnička vrijednost anžuvinske krune, kaleža i vezenog vela koji su votivni darovi kraljice Elizabete.

Bogato ukrašena kruna je najvrjedniji zavjetni dar kraljice Elizabete, a izvedena je u duhu srednjoeuropske gotike i estetike anžuvinskog dvora. Modom i stilom odgovara krunama koje se nalaze na glavi kraljice Elizabete i njenih triju kćeri u donatorskoj sceni na stražnjoj strani zadarske škrinje. Kruna nije insignijskog, već prezentacijskog karaktera te je imala funkciju nakita najviše dvorske razine.

Autorice su o istoj temi izlagale na Međunarodnoj znanstvenoj konferenciji u Krakovu 2023. godine “The Heritage of the D’Anjou Dynasty in Central Europe”. Posljednja monografija o škrinji sv. Šimuna, autora Ive Petriciolija, publicirana je 1983. godine. Nova publikacija zainteresiranoj javnosti donosi dvojezični katalog s posve novim i dosada neobjavljenim fotografijama škrinje i njenog inventara. Zainteresirani posjetitelji mogu kupiti knjigu po prigodnoj cijeni u suvenirnici SICU-a. Knjiga je objavljena u sklopu obilježavanja kulturne manifestacije ‘Zadar čita 2025.’.

Ana Jordan Knežević

Na blagdan Blagovijesti, kada Sveučilište u Zadru slavi Dan Sveučilišta – Dies Academicus, u utorak, 25. ožujka, svečano misno slavlje u crkvi sv. Dimitrija u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je članovima akademske zajednice čestitao Dan Sveučilišta, poželjevši da ta molitva bude zahvala Bogu, izvoru svega dobra i da „udijeli snagu za plodno zajedništvo i posvećenost istini koja nas vodi naprijed u akademskom i duhovnom rastu“.

Rekavši da je Blagovijest poziv na suradnju s Božjom voljom, nadbiskup je istaknuo da taj blagdan „pokazuje kako Bog ulazi u život Marijin, ali po njoj i u ljudsku povijest i donosi nove početke, čak i kada to nitko ne primjećuje, bez buke i senzacije javnog događanja, bez medija i javnosti. Događajem navještenja započela je najveća promjena u povijesti čovječanstva. Od toga časa ljudska povijest više nije ista – Bog se po Marijinom pristanku utjelovljuje i dolazi među nas. To je novi početak, novo razdoblje, nova era, koja vodi do rođenja Isusa Krista, našeg Spasitelja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

U trenutku Navještenja Gospodinova, arkanđeo Gabriel donio je Mariji radosnu vijest o Božjem naumu spasenja po utjeljovljenju njegovog Sina te nam taj blagdan „daruje svjetlo nade“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da Marijin odgovor anđelu: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” pokazuje put istinske vjere i poslušnosti Božjoj volji i poručio da je tu početak nade koja je razočarava.

„Marija je pristala na Božji plan ne znajući što je sve čeka, ali vjerujući da Bog vodi njen život prema najvećem dobru. U tome je uzor svima nama – učiti slušati Božju volju, prepoznavati snažnu Božju prisutnost u našem životu i s pouzdanjem prihvaćati njegove planove. Božja volja uvijek je najveće moguće dobro za nas, čak i kada je ne razumijemo u potpunosti. Ako je ne možemo razumjeti, ne znači da je iracionalna, nego veća od nas, da nas nadilazi u našim sposobnostima“, istaknuo je nadbiskup, podsjetivši na riječ sv. Ivana: „Bog je veći od našeg srca i znade sve” (1 Iv 3, 20). „Doista, Bog je veći od svega što možemo osjećati, misliti ili zamisliti — pa i od naše vlastite savjesti“, poručio je mons. Zgrablić.

Za prepoznati Božju volju u životu treba biti u trajnom odnosu s Bogom kroz molitvu, sakramente, čitanje Božje riječi, razmatranje i vršeći djela milosrđa, rekao je nadbiskup.

„Božji glas često dolazi kroz mir u srcu, kroz nadahnuća koja nas vode prema dobru, ali i kroz savjete svetih, mudrih i pobožnih osoba. Također, Božja volja nije u suprotnosti s njegovim naukom i zapovijedima“, rekao je mons. Zgrablić. Podsjetio je da sv. Ignacije Lojolski podučava da je „Božja volja ono što donosi dubok i trajan mir, čak i u poteškoćama. Ako nešto rađa nemir, zbunjenost ili udaljava od ljubavi prema Bogu i bližnjemu, teško da dolazi od Boga“.

Nadbiskup je govorio i o daru razlučivanja, istaknuvši savjet sv. Ignacija da razlučujemo između utjehe i nevolje, jer istinska Božja volja donosi nutarnju utjehu, snagu i usmjerenje prema dobru.

Papa Franjo ističe da razlučivanje nije jednostavan postupak, već put prema dubljem razumijevanju Božje volje za nas i „potiče da razlučivanje ne činimo sami, već u zajedništvu s Crkvom kroz molitvu, slušanje Božje riječi i savjetovanje s duhovnicima“.

U duhu Papine misli da je “razlučivanje zahtjevan oblik samoproučavanja, unutarnjeg propitivanja koji uključuje naše osjećaje, misli i želje kako bismo prepoznali Božji glas u svakodnevnom životu”, nadbiskup je rekao da smo pozvani biti trajno otvoreni za samoispitivanje, za izgradnju duha, a ne samo znanja.

„Znanje i mudrost nisu potpuni bez duhovne dubine i unutarnje jasnoće. Izgradnja duha kroz molitvu, promišljanje i razlučivanje omogućuje nam da prepoznamo i ispunimo što Bog očekuje od nas. Tako će i naš život biti ispunjen smislom, zbog kojeg nam je Bog poklonio život. Cjelovita osoba, koja njeguje svoj duh kao i intelekt i tijelo, može u potpunosti ostvariti svoje poslanje i biti svjetlo drugima“, poručio je mons. Zgrablić.

Govoreći o mladima kao ostvarenju nade u budućnosti, nadbiskup je rekao da se u Godini jubileja, koju je papa Franjo proglasio i bulom ‘Nada ne razočarava’, dublje razmatra značenje kršćanske nade. „Nada nas uči vjerovati da Bog ima plan za svakoga od nas i da nismo prepušteni slučaju. Marija je put – uzor i potvrda nade koja ne razočarava“, poručio je mons. Zgrablić.

U mladima je „svježina, otvorenost i hrabrost za promjene. Oni su pozvani primiti znanje, ali i oblikovati svijet u skladu s istinom i dobrotom. Njihova energija i kreativnost dar su svijetu, a na nama je da ih podržimo u njihovom rastu“, poručio je nadbiskup. Potaknuo je studente „da marljivo istražuju i uče, razvijaju talente, ne samo radi osobnog uspjeha i karijere, nego i zbog doprinosa boljoj budućnosti za društvo; da znanje bude u službi dobra, a trud odgovor na povjerenje koje nam je Bog dao darujući nam um, srce i volju za napredak“.

Mons. Zgrablić je zahvalio profesorima na posvećenosti u odgoju i obrazovanju mladih koje „nije samo profesionalna dužnost, nego i plemenito životno poslanje“, za njihov predani rad, strpljenje i ljubav koje ulažu u mlade. Kroz brigu profesora za intelektualnu, duhovnu i cjelokupnu formaciju studenata oblikuju se generacije koje će nositi breme budućnosti, rekao je nadbiskup. Zahvalio je i na suradnji Sveučilišta i Zadarske nadbiskupije u izgradnji budućnosti utemeljene na istini, dobru i ljepoti.

U misi su sudjelovali prof. dr. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, prorektori i bivši rektori Sveučilišta u Zadru, profesori i studenti. Sveučilište u Zadru slavi Dan Sveučilišta na Blagovijest jer je status Sveučilišta u Zadru obnovljen 25. ožujka 2002. godine. Tada je održana konstituirajuća sjednica Senata i donesen Statut Sveučilišta u Zadru koje je najstarije hrvatsko sveučilište jer baštini tradiciju Generalnog učilišta dominikanskog reda iz 14. stoljeća i bio je među prvim sveučilištima u Europi.

U misi su koncelebrirali svećenici, profesori djelatni na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru s ravnateljem Odjela dr. sc. don Zdenkom Dundovićem i don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru.

I.G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Edukativni susret za turističke vodiče s područja Zadarske nadbiskupije o vođenju kroz sakralna zdanja održan je u petak, 14. ožujka u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Liturgičar don Dario Tičić govorio je o potrebi poštovanja sakralnih prostora koje ne posjećuju samo vjernici, nego i ljudi drugih vjeroispovijesti i nevjernici, ljudi koji žele vidjeti vrijednost.

„Vodiči su veleposlanici vjere i kulture pred ljudima koje vode i pokazuju im što je dragocjeno. Nama nisu dragocjene samo građevine, zdanja koja smo čuvali i u najtežim vremenima, nego i stvarnost koja se odvija u crkvi. Tu su predmeti s kojima se i u kojima se susrećemo s onime što se ne vidi, govori se o transcendenciji“, rekao je Tičić, istaknuvši da je crkva sveti prostor u čijem su središtu i najvažniji glavni oltar za kojim se slavi misa i svetohranište.

„Prezbiterij ili svetište je najvažniji prostor u crkvi. Negdje je svetohranište za glavnim oltarom, a negdje se na sporednom oltaru čuva Sveto otajstvo u kojem je prisutan Krist. Uvijek je u središtu glavni oltar i tamo gdje je svetohranište, gdje gori crveno svjetlo – tu se čuva euharistija, najveća svetinja“, rekao je don Dario, istaknuvši da je crkva prvenstveno sveti prostor gdje se okuplja Božji narod.

„Narod u crkvi nije publika. Kad se slavi sveta misa, to nije predstava. Nego narod zajedno sa svećenikom zajedno prinosi žrtvu. To je sakralni prostor“, poručio je don Dario.

Prostor crkve iziskuje poštovanje te je važno kako su ljudi odjeveni, što je znak poštovanja prema prostoru kojeg se pohodi. Ni u državne i kulturne ustanove ne dolazi se neprimjereno odjeven, upozorio je Tičić, naglasivši: „Kako smo odjeveni je znak našeg osobnog poštovanja prema prostoru kojeg pohodimo“. Istaknuo je važnost da se ne izgubi osjećaj sakralnosti glasnim razgovorima osobito kad crkvu pohodi velika skupina ljudi, koja postaje stjecište vjere i kulture.

Don Dario je potaknuo vodiče da svojim stavom i ponašanjem ljudima daju do znanja da je prostor u kojega su ušli više od običnog kulturnog prostora, u njemu je susret i s transcendentnim.

„U crkvu se ulazi u sferu nečega što nije svakodnevno. Zato su se Božji hramovi nekada zvali templum, od riječi tempus, što znači vrijeme. Taj prostor je odvojen od redovitog vremena i prostora i tu se čovjek susreće s Bogom, transcendentnim. Sakralna zdanja povezuju nas s prošlošću, ispunjavaju ponosom i obavezom da ih čuvamo iz poštovanja i prema onima koji su ih gradili u puno težim uvjetima od suvremenih.

Ljudi u starini imali su osjećaj za nešto što će vrijediti stotinama godina. Živjeli su u gladi, u malim sredinama, neusporedivima s danas, a gradili su velike crkve, još u ono vrijeme. To je primjer koliko su ljudi imali više osjećaja za sveto i najbolje što imaju davali su crkvi. Crkva je bila reprezentativno zdanje“, istaknuo je don Dario. Podsjetio je da se sav život organizirao oko crkve koja je narod duhovno i mentalno okupljala oko sebe, na trgu, kao mjesto koncentracije duhovne i crkvene vlasti.

„SICU-a je prezentacija znanja ne samo o zadarskoj sakralnoj baštini, nego i cjelovitog dosega crkvene umjetnosti u Hrvatskoj“

„Različite populacije posjetitelja različito doživljavaju crkvenu umjetnost i sakralni prostor“, rekla je doc. dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a koja je izlagala o temi „SICU – Izazovi u prezentaciji Stalnog postava i crkvene umjetnosti u suvremeno dobu“.

Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru (SICU) poznata pod nazivom ‘Zlato i srebro Zadra’ je jedinstvena umjetnička riznica sakralne umjetnosti u Hrvatskoj čiji su izloženi predmeti kulturno dobro. U tijeku je postupak da se kao kulturno dobro nazove cijela riznica prvog kata, što nema nijedan muzej u Hrvatskoj, istaknula je dr. Knežević.

SICU je i sakralni prostor jer se nalazi u sklopu dijela benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru osnovanog u 11. stoljeću. „Od stvaranja stalnog postava, dva krila samostana služe za Izložbu. Bilo bi poželjno da se posjetitelji prije ulaska u SICU informiraju da se radi o takvom prostoru, da budu prikladno odjeveni. To treba uzeti u obzir – iako je to Izložba otvorena javnosti, ulazi se u prostor samostana i prolazi se pored crkve sv. Marije. Povijesni kontekst samostana sv. Marije razlikuje se od drugih. Treba istaknuti romaniku u Zadru, Srednji vijek, zvonik pokraj kojeg se ulazi u SICU dao je izgraditi kralj Koloman, ljudi pitaju i o njemu“, rekla je dr. Knežević, istaknuvši da je SICU jedinstvena nacionalna riznica i kapitalni objekt kulture.

„Stalni postav je najsloženija komunikacijska forma i predstavlja okosnicu u odnosu na bilo koju drugu muzejsku komunikaciju. Stalni postav SICU-a je prezentacija znanja ne samo o zadarskoj sakralnoj baštini, nego i cjelovitog dosega crkvene umjetnosti u Hrvatskoj. To je razlikuje od drugih crkvenih riznica. Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nepokretno kulturno dobro je građevina i njeni dijelovi. To su crkve i prema njima se mora postupati u duhu vjernika, ali i kao prema kulturnom dobru.

Muzejska građa i muzejska dokumentacija štite se kao kulturno dobro. Muzejski predmeti i muzejska zbirka upisani su u inventarnu knjigu koju ima i SICU. Time se stječe status kulturnog dobra i automatski je dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske“, istaknula je kustosica Jordan. Pokretno kulturno dobro može biti zbirka predmeta u muzejima – to je SICU, koje obuhvaća kompletni crkveni inventar i predmete.

U SICU-a su umjetnine od 8. do 18. st., a najviše umjetnina je iz riznice zadarske katedrale. Na prvom katu su umjetnine od 8. do 15. st., na drugom katu su umjetnine od 15. do 18. stoljeća.

„SICU je jedinstven i jer se u prizemlju nalazi crkva Svete Nedjeljice. Iako ne služi za liturgiju, ljudi se u tom prostoru mole. Jedinstvenost SICU-a je i što je u njemu jako malo uvoznih umjetnina. U SICU-u su svega dvije kopije. Sve je originalna građa nastala u zadarskim radionicama koje su bile i znak moći Crkve u Srednjem vijeku i Zadra koji je bio centar Dalmacije.

Mnoga djela u SICU-u nastala su prema narudžbi crkvenih dostojanstvenika, zadarskog plemstva i građanstva. To nije bilo kakav muzejski predmet koji se stavlja u vitrinu, nego treba gledati njegovu povijest i širi kontekst“, istaknula je dr. Knežević važnost da se umjetnine promatra u kontekstu njihove povijesti kao i poveznicu sveca i crkve. Potaknula je vodiče da povežu sveca i zadarsku crkvu koja mu je posvećena. Kad se govori o umjetninama s prikazom sv. Krševana, sv. Šime, Gospe od Zdravlja, uputiti na pohod tim crkvama njima posvećenima, čime se iz SICU-a usmjerava posjetitelje prema drugim sakralnim objektima u Zadru.

O jedinstvenosti postava SICU-a

Jedinstvenost postava SICU-a je što predmeti nisu postavljeni kao tematske cjeline nego kronološki te vodič sam mora stvarati priču o umjetnini. Dr. Knežević je vodiče stručno savjetovala kako to činiti, na konkretnim primjerima iz povijesti, jer u SICU-u nema određene tematske cjeline pored koje stoje legende.

SICU predstavlja remek djelo muzejske prakse i zbog originalnih ostakljenih drvenih vitrina koje imaju željezne nosače, zbog načina na koji je predmet postavljen na čistu pozadinu bez podloge.

Dr. Knežević je predstavila značajne umjetnine u SICU-u, poput poliptiha Carpaccia iz 15. st., čija je povijesno – umjetnička vrijednost iznimno velika u odnosu na druge slike i ne može biti u kategoriji bilo koje druge slike u drugim muzejima. To treba naglasiti, istaknula je dr. Knežević.

Predstavila je i druge izložene umjetnine među kojima su brojne zavjetni darovi (najreprezentativniji zavjetni dar u SICU-u je Škrinja kraljice Elizabete), zlatarske predmete, pokaznice, ophodne križeve, ikone pred kojima se mole mnogi posjetitelji i tipove ikonografija: ikonografija ciklusa o Bogorodici, od njenog rođenja do uznesenja, kip i slika Gospe od Sniga, Pieta, ciklusi koji prikazuju Kristovo djetinjstvo, Kristovu muku. Na jednom križu iz katedrale dvojica koji se smrzavaju su dvojica od 40 mučenika iz Sebaste, crkva 40 mučenika je postojala u Zadru u Srednjem vijeku. Ta dva lika su netipična u ikonografiji i to je uputno istaknuti, rekla je dr. Knežević. Na drugom katu ima najviše slika posvećenih sv. Jeronimu.

„Ikona Gospe benediktinki nosila se u procesiji, jedna je od najljepših i najvećih ikona. Na njenoj poleđini je sv. Petar koji je bio naslovnik zadarske katedrale. SICU čuva i ikonu Bogorodice s Djetetom, uvoz iz Konstantinopola; iz crkve sv. Šime gdje je original u baroknom oltaru, a u SICU-u je kopija. Častila se utorkom, nosila ulicama. Ikona Gospe od Zdravlja je najčešće posjećena, ljudi se mole ispred nje“, naglasila je dr. Knežević, rekavši da se nakon stručnih odgovora ljudi mole pored ikona i relikvijara.

Svjedočanstva posjetitelja o uslišanjima po zagovornoj molitvi svecima u SICU

Kustosica je govorila i o značenju relikvije i relikvijara. Relikvijar nije običan muzejski predmet, zbog relikvije sveca u njemu. Izrađen je od plemenitih materijala, srebra, zlata, u raznim tehnikama i bogato ukrašen. Zadar je imao puno bratovština koje su dale izrađivati relikvijare, imao je 32 crkve u Srednjem vijeku.

„Poanta je staviti predmet u povijesni kontekst, što je Zadar bio u Srednjem vijeku, koja je njegova moć i moć Zadarske Crkve u tom vremenu. S tim se  može povezati pokazivanje umjetnina, a ne samo nabrajati predmete, bez konteksta“, potaknula je dr. Knežević.

U prezentaciji je pokazala i slike relikvijara u SICU-u. Relikvijar Ruka sv. Ivana Krstitelja spominje se u riznici katedrale, relikvijar bista sv. Marije Magdalene. Jako važan je i relikvijar Lopatica sv. Marka koji se nalazi pored vitrine od Anžuvinaca. U inventaru riznice popisan je odmah ispod relikvijara sv. Krševana, a kontekst je mletačka vlast u Zadru. Zatim, relikvijar Svetog križa i spužve. „Sveta spužva je jedan od predmeta vezan uz Kristovu muku, nakon umakanja u ocat  je ponuđena Isusu na križu“, istaknula je dr. Knežević.

Tu su i relikvijari Čikin križ, sv. Zoila u kojem je ključna kost sv. Zoila. Škrinjica sv. Zoila je stajala u bazilici Svete Marije velike uz škrinju sv. Šime. U samostan sv. Marije 90 % relikvijara došlo je iz Crkve svete Marije Velike, naglasila je kustosica. Relikvijar Dvije ruke iz samostana sv. Marije dala je izraditi Katarina, nećakinja splitskog kneza Hrvoja Vukčića Hrvatinića i supruga moćnog bosanskog vojvode Sandalje Hranića Kosače koji je važan u poticaju izrade zlatarskih predmeta u Dalmaciji.

Dr. Knežević je istaknula da u SICU pristižu mnoge povratne informacije posjetitelja koji su molili u SICU-u zagovor svetaca te svjedoče o uslišanjima i zadobivenim milostima. SICU je i mjesto gdje ljudi dožive i duhovno, religiozno iskustvo. Uz to što vide povijesno – umjetničku građu, ljude oduševi i prostor, viđeno, istaknula je kustosica. Nije dozvoljeno fotografiranje ni glasno pričanje.

Mnogi posjetitelji se preporučuju sestrama benediktinkama u molitve koje rade u SICU-u kao voditeljice kroz Izložbu. Koludrice sv. Marije rade suvenire od čipke i emajla. „To je važno. Emajlom se više nitko ne bavi. To je tehnika Srednjeg vijeka“, istaknula je dr. Knežević.

Izazovi u obnovi prezentacije stalnog postava SICU-a

Iz suradnje s restauratorima, kao najveći problem u djelovanju navodi se što veliki broj posjetitelja u prostoru utječe na mikroklimatske uvjete koji uvijek moraju biti nepromijenjeni i stabilni, a to utječe na slike i drvene nosače. Zato se slike uvijek iznova restauriraju, što nije dobro. Preporučuje se voditi grupe do 25 ljudi i treba izbjegavati diranje predmeta, ikona, da se izbjegnu mehanička oštećenja.

Nakon dugo vremena, u tijeku je ponovni postupak konzervatorsko restauratorskih radova umjetnina u SICU, istaknula je dr. Knežević.

„Nekontrolirani broj posjetitelja izložbe dovodi do oštećenja uglavnom na predmetima koji su rađeni na drvenom nosilu. To su sve slike na drugom katu. U svrhu zaštite predmeta potrebno je da se grupa posjetitelja vodi jasnim smjerom kretanja. Arhitekt za postav sada radi posebno smjer kretanja u postavu. Ne može se ići izvan određene dionice, što se u muzejima označi stopicama. Treba se kretati u jednom smjeru i grupe moraju imati strpljenja“, poručila je dr. Knežević, upozorivši: „Sada je najveći nedostatak postava da nema signalizacije i jasnih smjernica u kretanju, što dovodi do toga da se posjetitelji difuzno kreću po postavu. Gledatelji sami idu gledati što ih privlači, nakon zajedničkog zadržavanja kod prve vitrine. To nije dobar koncept. Oni bi trebali imati pravilan smjer kretanja“, poručila je kustosica, govoreći o neadekvatnom pristupu službenim dvoranama SICU-a u kojima ima puno predmeta, dvorana i uskih hodnika, SICU nije velika rastvorena cjelina.

Među izazovima djelovanja SICU-a je muzeološka koncepcija koja daje značaj muzejskom predmetu, a temelji se na kronološkom principu. „U SICU-u vodič treba sam stvoriti priču koja će SICU držati na nivou, jer se ide od predmeta do predmeta. Izvorni koncept postava je zamišljen da se predmeti razgledavaju u tišini, uz minimalnu primjenu svjetla i tihu glazbu u pozadini“, rekla je dr. Knežević.

Među izazovima SICU-a je i porijeklo umjetnina koje će pri obnovi prezentacije postava biti istaknuto na legendama, da se zna odakle je umjetnina došla: je li to riznica, samostan ili župa, čime se naglašava značaj i drugih crkava kao i informacije o nastanku predmeta: zavjetni dar, izuzetna povijesno – umjetnička vrijednost i sl., rekla je kustosica, podsjetivši kako je to počelo: „Nedostaje dodatne legende predmeta i tematskih cjelina. Kad se otvorila Izložba, postojao je mali letak, vodič i svaki posjetitelj je dobio malu brošuru u kojoj su bili popisani predmeti, bez objašnjenja“. Dr. Knežević je najavila da će se u novoj prezentaciji postava kvalitetno urediti potrebe sanitarnog čvora, garderobe i suvenirnice koja je sada dislocirana.

Prisutne je pozdravio don Marko Vujasin, predstojnik Povjerenstva za pastoral ribara, pomoraca i turista Zadarske nadbiskupije koje je organizator toga susreta.

Na kraju susreta, vodiči su postavljali konkretna pitanja i razmijenili praktična iskustva i potrebe kako bi vođenje bilo na zadovoljstvo svih dionika toga procesa. Osobito su istaknute teškoće pri vođenju ljeti kad su najveće gužve posjetitelja, pogotovo kada se vode grupe s kruzera.

Ines Grbić

Više slika pogledajte klikom na Foto-galeriju / Foto: I. Grbić

Treća sjednica Povjerenstva za kulturu Zadarske nadbiskupije pod  predsjedanjem don Damira Šehića, predstojnika toga Povjerenstva, održana je u ponedjeljak, 3. veljače, u Salonu Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Uvodno, predstojnik Šehić predstavio je osvrt na događaje koji su se organizirali u nadležnosti toga Povjerenstva, među kojima je manifestacija ‘Krševanovi dani kršćanske kulture’ u sklopu koje je održano petnaest kulturnih događaja: predstavljanja knjiga, koncerata i izložbi. Te događaje Zadarska nadbiskupija organizirala je u suradnji s Teološko – katehetskim odjelom Sveučilišta u Zadru, Stalnom izložbom crkvene umjetnosti Zadar i nekim drugim ustanovama. Ti događaji bili su „lijepi prilozi i doprinos kulturi u suradnji različitih institucija“, rekao je don Damir.

Predstojnik Šehić istaknuo je specifičnost djelovanja u području kulture, rekavši da je to specijalizirana društvena i znanstvena djelatnost za koju nemaju svi potrebne kompetencije, te se u organizaciji kulturnih događaja trebaju konzultirati nadležni stručnjaci iz pojedinih područja.

U tom kontekstu, don Damir je rekao da je poželjno na jednom mjestu sabrati djelatnike u kulturi, upoznati raznovrsna područja njihovog djelovanja. Istaknuo je da na području grada Zadra djeluje 21 kulturna ustanova, odnosno institucija / ured. Broj tih ustanova je znatno veći, kada se tome pridodaju kulturne ustanove u gradovima, mjestima i općinama na području cijele Zadarske nadbiskupije.

Na sjednici se razmatralo koji kulturni događaji bi se organizirali u Jubilejskoj godini. Među prijedlozima je izražena i mogućnost održavanja formativnog susreta za djelatnike u kulturi o temi ‘Veliki Jubilej – Kultura, izvor nadahnuća u svakodnevnici’, kao znanstveni skup o utjecaju i važnosti kulture u njenoj komunikaciji sa suvremenim društvom. Istaknuta je potreba suvremene, digitalne interpretacije baštine sakralnih prostora u Zadru.

U obilježavanje 1100 godina Hrvatskog kraljevstva na nacionalnoj razini prigodno će se uključiti i zadarsko područje održavanjem znanstvenog simpozija o Hrvatskom kraljevstvu, u listopadu 2025., na Sveučilištu u Zadru. Na tom simpoziju eminentnih stručnjaka će sudjelovati i povjesničari iz Apostolskog vatikanskog arhiva.

Na susretu su članovi Povjerenstva odredili da se u korizmi održi manifestacija ‘Pasionska baština u Jubilejskoj godini’ koja bi obuhvatila održavanje prigodnog pasionskog programa u četiri zadarske crkve tijekom četiri korizmene subote, što će dodatno doprinijeti doživljaju korizmenog duha u tom osobitom vremenu crkvene godine.

Na sjednici su izneseni i prijedlozi za neka izdanja Zadarske nadbiskupije kojima bi se afirmirao spomen na zaslužne svećenike Zadarske nadbiskupije, kao što je to u siječnju učinjeno sa stručnim izlaganjem o don Ivanu Zorici u Biogradu n/m, žrtvi komunističkog režima kojemu će se u Biogradu n/m postaviti bista u zahvalni spomen na njegovo svećeničko djelovanje.

Navedena su imena i nekih drugih svećenika čije bi djelovanje trebalo zaštititi od zaborava. Predloženo je da se zapišu i svjedočanstva zadarskih svećenika koji su bili prognani u Domovinskom ratu kao spomen na to teško razdoblje u novijoj povijesti Zadarske nadbiskupije, koja je u Domovinskom ratu doživjela velika materijalna, sakralna i duhovna stradanja. Istaknuta je i važnost izdanja hrvatskog prijevoda knjige ‘Zara Cristiana’ – Kršćanski Zadar, povjesničara Carla Federica Bianchija, koje se smatra temeljnim djelom i kapitalnim izvorom u proučavanju i valorizaciji kršćanske povijesti Zadra. Na sjednici je bio i mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

Sjednica Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije pod predsjedanjem don Ante Dražine, predstojnika toga Povjerenstva, održana je u srijedu, 29. siječnja, u Salonu sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.  Dogovoren je sadržaj održavanja susreta za ministrante Zadarske nadbiskupije u subotu, 15. veljače u sjemeništu ‘Zmajević’. Nastavljaju se održavati mjesečni susreti za osobe koje razmišljaju o duhovnom pozivu.

Tijekom 2024. godine ti susreti bili su održavani samo u sjemeništu u Zadru. U novom, ovogodišnjem ciklusu njihovog održavanja, predviđeno je da se ti susreti održavaju i u župama, kako bi se i vjernici u župama potaknuli na molitvu za zvanja, kao i da se afirmira tema duhovnog poziva među različitim zajednicama vjernika, župljana; da se i na taj način u župama izađe ususret nekome tko potencijalno razmišlja o duhovnom pozivu.

U Nadbiskupiji će se prigodno obilježiti Svjetski dan molitve za duhovna zvanja uz Nedjelju Dobrog pastira, koja se slavi na četvrtu uskrsnu nedjelju. Na ovogodišnjem Bdjenju za duhovna zvanja u katedrali sv. Stošije, prvi put će se održati susret roditelja svećenika Zadarske nadbiskupije, da se i tim majkama i očevima izrazi zahvalnost i podrška za dar njihovih sinova u služenju Bogu i Crkvi.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji / Foto: I. Grbić

‘Noć muzeja’, najveća muzejska manifestacija u Hrvatskoj, održana je u petak, 31. siječnja, u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru, koja je među četiri kapitalne kulturne ustanove u Hrvatskoj.

Tema ovogodišnje 20. ‘Noći muzeja’ je ‘Muzeji – vidljivi i nevidljivi’ čime se želi  ukazati na važnost muzejskih institucija i drugih baštinskih ustanova koje prikupljaju, istražuju, čuvaju i prezentiraju vrijednu građu i kulturnu baštinu širokoj javnosti, od najmlađih posjetitelja do korisnika starije životne dobi.

U skladu s tim poticajem, doc. dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a, u suradnji s nekim ustanovama priredila je i prigodan sadržaj koji je dodatno obogatio ponudu SICU-a brojnim posjetiteljima svih generacija koji su tijekom ‘Noći muzeja’ pohodili SICU. Odaziv posjetitelja svih generacija u SICU i ove je godine bio jako velik i izvrstan, u pohodu cijelih obitelji, školaraca, mladih i bračnih parova, ljubitelja umjetnosti i zainteresiranih građana željnih pobliže vidjeti vrijednu sakralnu baštinu.

Za najmlađe je održan ‘Dječji kutak: slikovnica za djecu’ o temi ‘Kraljica Elizabeta i njezina škrinja’. Slikovnicu u kojoj su bojali crteže i imali druge zadatke primjerene dječjoj dobi izradili su učenici Prirodoslovno-grafičke škole Zadar te su tu slikovnicu darovali djeci Dječjeg vrtića ‘Latica’ iz Zadra koja su sudjelovala u toj radionici.

Ispred Poliptiha Vittorea Carpaccia održana je edukativna igra s kockama koje su djeca i tko je htio od posjetitelja, mogli posložiti u sliku jednog od šest svetaca koje prikazuje Poliptih. „Kroz igru kockama posjetitelji su sami mogli rekonstruirati izvorni izgled poliptiha iz katedrale sv. Stošije (15. st.) i prikazati koji se sveci zaštitnici nalaze na slikama. SICU je poznat po reprezentativnim djelima sakralne baštine. Veliki izazov je približiti se djeci. To je jedan od najvećih izazova u našoj struci; kako tako važno i umjetničko, povijesno djelo, približiti svima, od najmlađih, djece vrtićke dobi do ljudi starije životne dobi. S Prirodoslovno – grafičkom školom i njihovom mentoricom, prof. Martinom Perić koja je okupila srednjoškolce, napravili smo edukativnu igru s kockama gdje su posjetitelji mogli rekonstruirati jednu sliku Poliptiha i na taj način složiti lik sveca koji je prikazan na Poliptihu“, rekla je dr. sc. Knežević.

U ‘Noći muzeja’ u SICU-u sudjelovali su i srednjoškolci i vrtićka djeca. „Ove godine došla su i djeca iz dječjeg vrtića ‘Latica’, to su djeca s poteškoćama u razvoju. Na taj način želimo ukazati na potrebu uvažavanja individualnog razvoja svakog djeteta, gdje posebno treba voditi brigu i o djeci s poteškoćama u razvoju. Kao crkvena ustanova i na taj način želimo pokazati senzibilitet prema najosjetljivijim skupinama društva“, istaknula je kustosica Knežević. Izražavajući ponos što su u programu ‘Noći muzeja’ sudjelovali i srednjoškolci, studenti i vrtićka djeca, kustosica Knežević je rekla: „Potaknuti dolaskom brojnih posjetitelja prošle godine, i 2025. godine priredili smo program raznovrsnog sadržaja namijenjen svim dobnim skupinama. Želimo da SICU bude prepoznat kao kulturna ustanova koja potiče istraživanje, kreativnost i inovativnost, s ciljem valoriziranja vrijedne sakralne baštine sa zadarskog područja“.

Kustosica Knežević je tijekom večeri i stručno vodila grupe posjetitelja i objašnjavala im osobitosti pojedinih umjetnina u stalnom postavu. „SICU se razlikuje od ostalih muzeja. Imamo važne relikvijare od 8. st., velike slike poznatih majstora, npr. Poliptih Carpaccia, sve je vrijedno. Cilj ovakvih događanja je da se SICU još više valorizira i da se još više vrednuje sakralna baština s područja Zadarske nadbiskupije“, rekla je dr. sv. Knežević, istaknuvši da je vidljivost muzeja važna osobito u vrijeme visoke tehnologije i digitalnih mogućnosti koje pomiču granice klasičnih muzeja. „U skladu s temom ‘Muzeji – vidljivi i nevidljivi’, fokus je na sve pojave koje se događaju iza kulisa muzeja. To su svi ljudi koji brinu o umjetninama, sve što obuhvaća muzejsku djelatnost“, rekla je kustosica Knežević.

Umjetnine u SICU-u datiraju od kraja 8. st. do 18. st., od predromanike do kasnog baroka. SICU se nalazi u sklopu kompleksa benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru te su posjetiteljima za pojašnjavanje umjetnina na raspolaganju bile i koludrice samostana sv. Marije koje se nazivaju „čuvaricama Zlata i srebra Zadra“. U stalnom postavu te jedinstvene ustanove crkvenih umjetnina je 210 eksponata, od kojih su mnogi traženi za posudbu diljem svijeta. Godišnje SICU primi desetak zamolbi za posudbom svojih umjetnina, ima razvijenu i međunarodnu suradnju. SICU je sudjelovao na oko 50 međunarodnih izložbi sa svojim najpoznatijim umjetninama kao najvrjednijim primjercima iz muzejske djelatnosti.

Tijekom ‘Noći muzeja’, uz prisutnost studenata Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru,  u SICU-u je održana i restauratorska radionica koju je vodila dr. sc. Ksenija Škarić, konzervator-restaurator savjetnica iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, Restauratorskog odjela Zadar.

Dr. Škarić trenutno vodi konzervatorsko-restauratorske radove na skulpturama Apostola iz katedrale sv. Stošije (15. st.), koji će se sada prvi put restaurirati u potpunosti, od 1960.-ih godina. Dr. Škarić je posjetiteljima objašnjavala kako se restauriraju umjetnine, kako se ulomci umjetnina nose u laboratorij, što se radi s njima, kako se arhivski istražuju. Donijela je alat, mikroskop, atlas boja, neke predmete koje koristi kod istraživanja i restauriranja, da posjetitelji mogu to probati, da se možda netko od mladih i zainteresira za restauratorski rad.

„Ne čudim se velikom posjetu ljudi u SICU. Mislim da je ono što nude naša struka i muzej fascinantno i jako zanimljivo, pogotovo u Zadru koji ima neprocjenjivu baštinu, vrijednosti na svjetskoj razini“, rekla je dr. Škarić. Posjetitelji su mogli pogledati i izložbu ‘Portreti pape Ivana Pavla II. u suvremenom hrvatskom slikarstvu’ i imali su popust 20 % na ponudu publikacija u SICU-u.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku (Foto: I. Grbić)

Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru jedna od četiri kapitalne kulturne ustanove u Hrvatskoj koja se nalazi u sklopu kompleksa benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru. Stalni postav te jedinstvene ustanove crkvenih umjetnina čini 210 eksponata, od kojih su mnogi traženi za posudbu diljem svijeta. Umjetnine u SICU-u datiraju od kraja 8. st. do 18. st., odnosno od predromanike do kasnog baroka.

Jubilarna 20. Noć muzeja, najveća muzejska manifestacija u Hrvatskoj, održava se u petak, 31. siječnja.

Ovogodišnjom temom ‘Muzeji – vidljivi i nevidljivi’ želi se ukazati na važnost muzejskih institucija i svih drugih baštinskih ustanova koje prikupljaju, istražuju, čuvaju i prezentiraju vrijednu građu i kulturnu baštinu najširoj javnosti, od najmlađih posjetitelja do korisnika treće životne dobi.

Vidljivost muzeja danas je izuzetno važna, pogotovo u vrijeme visoke tehnologije i digitalnih mogućnosti koje pomiču granice klasičnih muzeja.

I ove godine Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru sudjeluje u toj važnoj kulturnoj manifestaciji s bogatim i edukativnim programom koji će trajati od 18 do 21, 30 sati. Potaknuti dolaskom brojnih posjetitelja prošle godine, i u 2025. godini priređujemo program ispunjen raznovrsnim sadržajem namijenjen svim dobnim skupinama.

Namjera nam je da se SICU prepozna kao kulturna ustanova koja potiče istraživanje, kreativnost i inovativnost, s dugoročnim ciljem valoriziranja vrijedne sakralne baštine sa zadarskog područja.

Ponosni smo da u programu jubilarne 20. Noći muzeja sudjeluju i učenici srednjoškolskog uzrasta, studenti, ali i djeca dječjeg vrtića Latica. Na taj način želimo ukazati na potrebu uvažavanja individualnog razvoja svakog djeteta, gdje posebno treba voditi brigu i o djeci s poteškoćama u razvoju.

Program:

Stručno vodstvo 18,00 – 21,00

Stručno vodstvo stalnim postavom vodi doc. dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a

Demonstracija i radionica 18,00 – 19,30

Kako se restauriraju najpoznatije umjetnine u SICU? Pitajmo stručnjake! Radionicu s demonstracijom konzervatorsko-restauratorskih radova na skulpturama Apostola iz katedrale sv. Stošije (15. st.) vodi dr. sc. Ksenija Škarić, konzervator-restaurator savjetnik (Hrvatski restauratorski zavod, studenti Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, SICU)

Edukativna igra s kockama 18,00 – 19,30

Igrajmo se zajedno! Što znamo o čuvenom poliptihu velikog majstora Vittorea Carpaccia?

Kroz igru kockama posjetitelji će sami rekonstruirati izvorni izgled poliptiha iz katedrale sv. Stošije (15. st.) i tako saznati koji se svetci zaštitnici nalaze na slikama.

(SICU, Prirodoslovno-grafička škole Zadar, mentorica: Martina Perić, prof.)

Dječji kutak: slikovnica za djecu

Tema: Kraljica Elizabeta i njezina škrinja

Slikovnicu su izradili učenici Prirodoslovno-grafičke škole Zadar te će je ovom prilikom darovati djeci DV Latica iz Zadra.

Posjetitelji mogu pogledati i izložbu ‘Portreti pape Ivana Pavla II. u suvremenom hrvatskom slikarstvu’ koja je otvorena u prizemnim dvoranama ustanove. Sve posjetitelje očekuje popust od 20 % na cjelokupnu ponudu publikacija u SICU!

Veselimo se Vašem dolasku!

SICU Zadar

Koncert ‘Hrvatski Božić’ održan je na svetkovinu Bogojavljenja, u ponedjeljak, 6. siječnja, u crkvi sv. Frane u Zadru.

Na tradicionalnom klapskom koncertu božićnih pjesama sudjelovale su ženske, muške i mješovite klape: Maraška, Puntadura, Arija, Uzorita, Koporan, Ponistra, Karamiž, Radovin, KUD Sv. Šime Rtina, KUD Fortuna – Ražanac i KUD sv. Nikola Tavelić – Lišane. Svaka klapa izvela je dvije, neke i tri pjesme, kojima su predstavile bogatu tradiciju hrvatske božićne glazbene baštine. Koncert je organizirao Ivica Dundović, voditelj KUD-a Radovin, a voditeljica je bila Vlatka Vučić Marasović. Marasović je istaknula značaj Božića kao obiteljskog blagdana, podsjetivši da je prve jaslice koje su sastavni dio božićne ikonografije izradio i uprizorio upravo sv. Franjo 1223. godine.

U prigodnom obraćanju na kraju koncerta, Dundović je zahvalio svim izvođačima na njihovom velikodušnom odazivu za sudjelovanjem. „Išli smo sa srcem u organizaciju ovog događaja, bez računice. Potrebno je učiniti tako malo da se ostvari uspjeh, važno je naše zajedništvo i zajednička volja. Imamo tako puno, a nismo ni svjesni koliko puno imamo. Treba nam samo ljubavi i otvoreno srce, da darujemo Boga i ljude“, poručio je Dundović, poželjevši svima blagoslovljenu novu godinu te radost u obiteljima i u međusobnim susretima. Koncertna večer koju su pohodili brojni vjernici završila je zajedničkim pjevanjem pjesme ‘Radujte se, narodi’ svih sudionika.

Dundović je zahvalio franjevcima samostana sv. Frane na domaćinstvu, na njihovoj otvorenosti, srdačnosti, dobrodošlici i podršci da se nastavi ta klapska božićna tradicija u Zadru. Među posjetiteljima su bili i fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić