Manifestacija ‘Noć muzeja’, najveća muzejska manifestacija u Hrvatskoj, održana je u petak, 30. siječnja, u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU) u Zadru, jedinstvenoj ustanovi crkvenih umjetnina u Hrvatskoj.

Manifestacija je počela predstavljanjem izložbe „Sakralna umjetnost u radovima likovne kolonije Zmajević“ koja obuhvaća djela sa sakralnim motivima trideset akademskih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva, sudionika kolonije ‘Zmajević’ koji se godišnje okupe na stvaralaštvu u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, čiji je voditelj akademski slikar Mate Ljubičić. Izložbu je otvorio, dobrodošlicu posjetiteljima i prigodnu riječ uputio dr. sc. don Ante Sorić, ravnatelj SICU-a, a umjetnik Ljubičić bio je posjetiteljima na raspolaganju u pojašnjavanju izloženih slika.

Brojni posjetitelji svih generacija, među kojima i mnogi roditelji s djecom, razgledali su i stalni postav SICU-a koji obuhvaća 210 eksponata, a datiraju od kraja 8. st. do 18. st., od predromanike do kasnog baroka. Za posjetitelje je bilo organizirano stručno vodstvo tijekom kojeg je doc. dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a, u grupama svakih sat vremena, posjetitelje provela kroz SICU i pojašnjavala im značenje izloženih umjetnina, među kojima su mnogi vrijedni relikvijari, slike i kipovi.

Posjetitelji su razgledali i izložbu ‘Kralj Koloman i Zadar’ autorice kustosice  Knežević, na kojoj su izloženi digitalni preslici čuvenih zadarskih rukopisa koji se nalaze u arhivima i knjižnicama Europe. Ta izložba pokazuje kako izgleda interijer kapele na prvom katu zvonika crkve Sv. Marije koji je po svom križno-rebrastom svodu i konstrukciji među najvećim ostvarenjima hrvatske srednjovjekovne arhitekture. Rekonstruirani kapiteli sačuvani u dvorani kapitula benediktinskog samostana sv. Marije i kapeli zvonika su prvi put predstavljeni kao replika na toj izložbi. Svod u kapeli zvonika je najstariji datirani križno – rebrasti svod u Europi.

‘Noć muzeja’ pokazuje reprezentativne umjetnine i nudi nove aktivnosti u SICU-u . „Ovogodišnja ‘Noć muzeja’ je bez određene teme, s ciljem da se svim muzejima omogući sudjelovanje sukladno njihovim mogućnostima i vlastitom izboru tematike koja ih trenutno zaokuplja. SICU kao kulturna ustanova potiče istraživanje, kreativnost i inovativnost u valoriziranju vrijedne sakralne baštine sa zadarskog područja“, rekla je kustosica Knežević. Istaknuvši važnost da se značenje vrijednosti izloženih umjetnina prenese mlađim naraštajima, naglasila je ljepotu uključenosti posjetitelja u radionice, izložbe, „da se educiraju i s lijepom uspomenom odu iz SICU-a“, rekavši da ljude oplemenjuje duhovnost koja je u temelju nastanka umjetnina u SICU-u.

Potaknuti dolaskom brojnih posjetitelja prošlih godina, SICU je i ove godine za ‘Noć muzeja’ priredio raznoliki interdisciplinarni program, namijenjen svim dobnim skupinama. U želji da uključe i mlade u događanja u SICU-u, tijekom ‘Noći muzeja’ organizirane su radionice za osmoškolce, srednjoškolce i  studente, koji su kroz edukativan program i stručna vodstva istražili bogatu povijest Zadra te su ono što su vidjeli, sami reproducirali i radili predmete.

Polaznici radionice su kroz interaktivnu priču o kralju Kolomanu otkrivali zadarsku povijest te pomoću umjetne inteligencije vizualizirali spomenike iz prošlosti. Učenici su izradili jednostavne 3D modele inspirirane povijesno-umjetničkim motivima, ispisali su ih na 3D printeru i predstavili posjetiteljima.

Radionica “Oživljavanje baštine: Kralj Koloman i Zadar kroz AI i 3D print” ostvarili su voditeljica, prof. Martina Perić, profesori i učenici Prirodoslovno-grafičke škole Zadar (1., 2. i 3. razred, smjer medijski tehničar i web dizajner), pokazujući izradu 3D modela odabranih eksponata, među kojima su bile i skulpture sv. Krševana i sv. Stošije, čije su originalne skulpture talijanskih majstora iz 18. st. izložene u SICU-u.

Anamarija Ivković, ravnateljica Prirodoslovno-grafičke škole, istaknula je da je ‘Noć muzeja’ lijepa prigoda da se djeca osjećaju ugodno u muzeju, da dolaze u muzej gdje mogu i nešto novo naučiti, na suvremeni način oblikovati drevnu baštinu. Ta škola treću godinu surađuje sa SICU-om održavanjem radionica i svojih izvannastavnih aktivnosti. „Lijepo nam je tu boraviti, naši učenici tu uživaju. Posjećenost je velika, građani mogu upoznati muzej i vidjeti kako surađujemo s kulturnim ustanovama“, rekla je Ivković.  Pojasnila je proces rada 3D printera koji je izradio skulpturice zadarskih svetaca zaštitnika.

U likovnoj radionici “Ornament na tri načina” djeca su reinterpretirala ornament srcolikih palmeta iz kapitularne dvorane samostana Sv. Marije na tri načina, korištenjem tri nesvakidašnje likovne tehnike prikladne djeci i mladima: 3D olovka, gravura u mekanoj metalnoj foliji i visoki tisak u stiroporu. U radionici su sudjelovali studenti Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, uz mentorstvo izv. prof. dr. art. Marine Đira te učenici Katoličke gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru. Voditeljice toga projekta su izv. prof. dr. art. Marina Đira i kustosica Knežević.

SICU se nalazi u sklopu benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru te su posjetiteljima o umjetninama govorile i koludrice samostana sv. Marije koje se nazivaju „čuvaricama Zlata i srebra Zadra“. Koludrica s. Ivana Sikirić pokazala je vještinu izrade čipke s batićima za što je pohađala tečaj u Belgiji.

Po svom postavu SICU je prepoznat i u svijetu te je sudjelovao na pedesetak međunarodnih izložbi sa svojim umjetninama kao vrijednim primjercima iz muzejske djelatnosti. U 2025. godini kada se obilježilo 1100 godina Hrvatskog kraljevstva, na velikoj izložbi ‘U početku bijaše kraljevstvo’ u Klovićevim dvorima u Zagrebu, bilo je izloženo i sedam artefakta iz stalnog postava SICU-a; od toga su se tri prije nalazila u Škrinji sv. Šime u Zadru: kalež, kruna hrvatsko – ugarske kraljice Elizabete Kotromanić i dio vela kraljice.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Manifestacija ‘Noć muzeja’ u petak, 30. siječnja, održana je prvi put u Muzeju benediktinskog Samostana sv. Margarite u Pagu.

Posjetitelji su sa zanimanjem razgledali izložene vrijedne eksponate na paškoj Izložbi crkvene umjetnosti. Vidjeli su kako se izrađuje paška čipka, što su prezentirale iskusne čipkarice Jasna Magaš i Marijana Paro i mlade čipkarice koje nastavljaju tradiciju šivanja te osobite rukotvorine ženskih ruku. Posebno zanimanje izazvalo je digitalno šivanje čipke, što je obradovalo najmlađe posjetitelje.

U samostanskom muzeju posjetitelji su razgledali brojne izložene vrijedne liturgijske predmete, crkveno ruho, knjige i relikvijare. U Muzeju se nalazi i jedna od najvrjednijih relikvija u Hrvatskoj, Relikvijar Svetog Trna Kristove krune, koja se trenutno nalazi na restauraciji. To je autentični trn za kojeg se vjeruje da potječe s krune koju je Isus Krist nosio tijekom svoje Muke, a koji je 1443. godine povjeren na čuvanje sestrama benediktinkama u Pagu. Značajno je da relikvija Svetog Trna, uz trnovu krunu koja se čuva u pariškoj katedrali Notre-Dame, ima potvrdu Vatikana o autentičnosti.

Na ulazu u benediktinski Muzej posjetitelji su vidjeli veliki mramorni reljef lava svetog Marka iz 16. stoljeća, simbola Venecijanske Republike koji se nekad nalazio nad gradskim vratima u Pagu.  U prizemlju zgrade predstavljena je ljepota paške čipke, uz mogućnost „šivanja“ vlastite digitalne paške čipke.

Muzej Samostana sv. Margarite je polovicom 2026. godine od Ministarstva kulture i medija RH zaprimio Rješenje da su ispunjeni svi zahtjevni uvjeti za osnivanje muzeja vjerske zajednice u sastavu Samostana Sv. Margarite. Nakon zaprimljenog Rješenja, Muzej Samostana sv. Margarite upisan je u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH te je postao jedina muzejska ustanova na području grada Paga. Trenutno se uz pomoć Ministarstva kulture i medija RH i Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova uređuje prvi kat muzejske zgrade, čime će se zaokružiti koncept toga jedinstvenog kulturno – turističkog sadržaja i ujedno postaviti temelji razvoja vjerskog turizma grada i otoka Paga.

Hrvatsko muzejsko društvo organizira manifestaciju ‘Noć muzeja’ od 2005. godine. Idejne začetnice manifestacije su mr. sc. Vesna Jurić Bulatović i mr. sc. Dubravka Osrečki Jakelić. Od 2007. godine, ‘Noć muzeja’ prerasla je u nacionalnu manifestaciju u koju se uključuje sve više muzeja i gradova, pa tako i grad Pag. Prema evidenciji, Muzej paških benediktinki tijekom ‘Noći muzeja’ posjetilo je 168 posjetitelja. Tu manifestaciju u gradu Pagu organizirala je TZ Grada Paga.

Tekst i foto: Samostan sv. Margarite u Pagu

Fra Stipe Nosić, gvardijan Samostana sv. Frane u Zadru, ponovno je pronašao u tom samostanu najstariju inkunabulu u Hrvatskoj, za koju se dugo smatralo da je izgubljena. Tu je inkunabulu predstavio i o njoj govorio na konferenciji za medije u četvrtak, 22. siječnja u dvorani samostana sv. Frane u Zadru.

Inkunabula samostana sv. Frane, pod signaturom I – 8,  sastoji se od dva fragmenta na pergameni latinskog teksta Biblije (Vulgate) izdanja knjige Johannesa Fust i Petera Schöffer u njemačkom gradu Mainzu 1462. godine.

Vrlo je važna i neprocjenjiva za hrvatsku kulturnu baštinu jer se svugdje predstavlja kao najstarija tiskana knjiga u Hrvatskoj.

Riječ je o fragmentu od samo četiri lista, odnosno osam stranica otisnutih na pergameni latinskog teksta Biblije (Vulgate) koja je 1462. godine tiskana u Mainzu u tiskari Johannesa Fusta i Petera Schöffera.

To je tzv. četvrto izdanje, odnosno četvrta knjiga Biblija Vulgate, latinski tekst, narodni jezik, u vremenu kada je Mainz bio kolijevka tiskarstva, nakon Gutenbergova otkrića tiska, a Schöffer njegov najbolji učenik i čovjek koji je tu vještinu dodatno usavršio.

U zadnje vrijeme fragmenti su se bili zagubili. To se dogodilo stoga što je riječ o malim ulomcima koji nisu stavljeni na mjesto gdje se čuva stotinjak drugih inkunabula koje postoje u samostanu sv. Frane.

Ovaj dio Biblije, ta dva lista otisnuta na pergameni na latinskom jeziku, u samostanskoj  knjižnici, još 1916. registrirao je Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.), bečki antikvar, znanstvenik i bibliofil, poznat po izvanrednom poznavanju srednjovjekovnih rukopisa, inkunabula i ranih tiskanih knjiga. Tada je ova inkunabula ušla i u svjetske popise, kao fragment za koji se navodi da je u Samostanu sv. Frane.

Upravo je Goldschmidt prvi zabilježio da se u samostanskoj knjižnici nalaze »dva lista« pergamene, otisnuta i korištena kao omot drugim knjigama, što je bila česta praksa jer je pergamena, zbog čvrstoće, bila praktična za uvez.

Zbog toga su listovi savijeni, bili su dio korica, omota, uveza. Na njima se nalaze i ručno oslikani inicijali crnom i crvenom bojom, što je karakteristično za najranije tiskane knjige, u kojima su se pojedini ukrasi dovršavali ručno nakon tiska. U stručnim izvorima ta inkunabula spominjala se desetljećima.

Tu inkunabulu zabilježio je i Josip Badalić u svojoj knjizi: „Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj“ (Zagreb, 1952.). On je zapisao da je knjiga izložena u muzeju i da je „fragmenat najstarijega kod nas sačuvanog primjerka Biblije“. Badalić je očito tada ovu inkunabulu u muzeju vidio. Točno je napisao da je riječ o četiri lista, sa signaturom knjižnice sv. Frane „I – 8“.

Goldschmidt, međutim, govori o dva lista, pa je zasigurno mislio na dva ovitka knjiga (ustvari se radi o dva velika lista pergamene na koje je otisnut tekst), a koje je on prepoznao kao inkunabule i skinuo.

inkunabuli su pisali i Šime Jurić i Vatroslav Frkin 1985. i 1990., koji su ulomke Schöfferove inkunabule zasigurno još vidjeli uživo. Poslije toga oni su zagubljeni, tako da ni franjevci koji su u posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu sv. Frane nisu znali gdje je završila ta inkunabula.

Zbog toga su zadarski konzervatori u inventaru kojeg su o umjetninama samostana sv. Frane radili 2010., za nju napisali da nedostaje. Napisali su tako jer je u knjižnici na inventarnom listu pisalo „Na izložbi“.

Ponovni pronalazak dva ulomka ove inkunabule (u siječnju 2026.) otkrio je kako oba imaju signaturu „I – 8“. To je potvrdilo da fragmenti zajedno sadrže četiri lista ili osam stranica Schöfferove Biblije.

Pronađeni fragmenti sadrže ulomak iz proroka Amosa i list iz Evanđelja po Marku, s ručno oslikanim inicijalima u crnoj i crvenoj boji.

Goldschmidt je napisao da inkunabula sadrži jedan list iz knjige Amosa a drugi iz Matejeva Evanđelja. Ipak, usporedba zadarskih fragmenata i online latinskog teksta Vulgate izdanja knjige Johannesa Fust i Petera Schöffer, u Mainzu 14 kolovoza 1462., otkriva da fragment koji je označen kao list 1, zaista odgovara latinskom tekstu Vulgate iz Amosa, i to poglavlja 2,14 – 7,1. Druge dvije stranice, koje su na tom ulomku označene kao „l 2“ (list 2), sadrže tekst iz knjige proroka Ezekiela poglavlja 9,17 – 14,11.

Drugi fragment s oznakom „l 3“ (list 3), koji se sastoji od dva lista i četiri stranice, sadrži latinski tekst istog izdanja Vulgate i to tekst iz Markova Evanđelja poglavlje 3,23 – 7,33.

I jedan i drugi fragment bili su u funkciji omota neke knjige, što nije samo slučaj ovdje. Takvih slučajeva bilo je još po svijetu, što je znak da je pergamena ove knjige bila pogodna za ovitke. Oba zadarska fragmenta, svaki po dva lista, još su uvijek savijeni onako kako su u njih bile uokvirene knjige. Na njima su i signature: 6722 – S IX. ( listovi 1 i 2), i 6724 – S IX (listovi 3 i 4), koje se očigledno odnose na knjige koje su u njih bile umotane.

Na fragmentima su tekstovi otisnuti na svakoj stranici u dva stupca s po 48 redaka. A riječ je o četvrtoj uopće tiskanoj Bibliji koja se prema broju redaka naziva „B-48“. Tiskali su je nekadašnji suradnici Gutenberga, Fust i Schöffer. Tisak je posve završen na vigiliju Velike Gospe 1462., što je prvi put da je zabilježen datum završetka tiska jednog tiskanog djela.

Odabrana početna slova na početku poglavlja naknadno su obojena crvenom bojom, odnosno crnom bojom, a sami rimski brojevi poglavlja upisani su također nakon tiska crvenom bojom. Danas se u svijetu ove Biblije čuva još, više ili manje kompletnih oko 60, a poznato je i oko 40 pojedinačnih listova, u koje spadaju i ovi zadarski fragmenti. Navodno je oko 50 tih Biblija tiskano na pergameni.

Poznato je kako je Johannes Gutenberg (oko 1400. – 1468.) u njemačkom gradu Mainzu između 1452. i 1454. tiskao prvu knjigu, i to Bibliju na latinskom jeziku. Ta biblija imala je oko 1300 stranica u dva sveska, a tiskana je u rasporedu s 42 retka, pa se zato i naziva „B-42“. Takvih knjiga tiskano je oko 120 primjeraka, od čega ih je oko 30 bilo na pergameni, a ostale na papiru. Redovnici samostana sv. Frane u Zadru sretni su da su u njihovoj knjižnici opet ponovno na svom mjestu.

U cijeloj, nekad provincijskoj, a sada kustodijskoj zajednici sv. Jeronima ima oko šesto inkunabula.

fra Stipe Nosić

Izložba „Kralj Koloman i Zadar“ svečano je otvorena u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru (SICU) u ponedjeljak, 24. studenog, povodom 920. obljetnice priznanja Kolomanove vlasti u Zadru i izgradnje arhitektonskog sklopa u Svetoj Mariji.

Autorica te izložbe i likovnog postava je dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a. Izložba je postavljena i prigodno u 2025. godini, kad se obilježava 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva.

Arhitektonski sklop u Svetoj Mariji kojeg čine zvonik crkve na kojem je Kolomanov natpis i kapitularna dvorana u kojoj je epitaf opatice Vekenege, potvrđuju da su kapitul i zvonik prigrađeni uz sjeveroistočni zid crkve Svete Marije u razdoblju od 1105. do 1111. godine.

Svečanost otvaranja izložbe koja ima europski značaj bila je na blagdan sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra i okupila je predstavnike društvenih i kulturnih institucija.

Kustosica Knežević o konceptu Izložbe 

Zvonik i kapitularna dvorana sv. Marije su „remek djelo u hrvatskoj srednjovjekovnoj arhitekturi zbog svoje konstrukcije i izgradnje kapitela, gdje se nalazi i ime Kolomana: R.CO – LLO – MAN – NVS.

Kapiteli sačuvani u dvorani kapitula i kapeli zvonika su prvi put predstavljeni kao replika na toj izložbi. Svod u kapeli zvonika je najstariji datirani križno – rebrasti svod u Europi. To je vrlo važno za hrvatsku umjetnost i kulturu“, istaknula je kustosica Knežević.

Središnji dio postava čine rekonstruirani stupovi i replike kapitela u originalnoj veličini sa scenom Krista Kralja, kao i prikaz rekonstrukcije zvonika kako izgleda iznutra.

Izložba valorizira reprezentativni arhitektonski sklop u Sv. Mariji koji je „jedinstveni spoj umjetničkog i povijesnog i jedan od najvrjednijih ostvarenja hrvatske srednjovjekovne arhitekture te predstavlja početak i prvi spomenik zrele romanike u Zadru i na cijelom istočno-jadranskom prostoru.

Kapela s ostacima fresaka, najstarijeg križno-rebrastog svoda i sa sačuvanim potpisom kralja i godinom izgradnje jedinstvena je na našim prostorima. Stilske inovacije tog kompleksa i rad majstora kamenoklesara sa Sv. Marije oponašao se diljem naše obale, što je stvorilo daljnje temelje za razvoj brojnih inačica u sakralnoj arhitekturi u Hrvatskoj i konačno definiralo jedinstveni umjetnički stil koji je postao prepoznatljiv dio našeg nacionalnog identiteta i stvaralaštva“, poručila je kustosica Knežević. Isti dekorativni elementi javljaju se i u crkvi sv. Marka u Veneciji, što govori o talijanskom utjecaju u Zadru i vrijednosti Kolomanove narudžbe.

Povezanost kralja Kolomana i benediktinki sv. Marije

„Izgradnja zvonika i kapitularne dvorane u Sv. Mariji povezana je uz ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana (1095. – 1116.) i njegov vojno-diplomatski pohod na dalmatinske gradove Zadar 1105. godine. Stoga je Izložba posvećena i povijesnim događajima koji su obilježili razdoblje od Kolomanovog krunjenja za hrvatskog kralja u Biogradu n/m 1102. do kraljevog ulaska u Zadar 1105. godine. Novi kralj, uz titulu kralja Ugarske, nosio je i onu kralja Hrvatske i Dalmacije, titulu s kojom su se prethodno koristili samo hrvatski kraljevi“, rekla je Knežević.

„Opatica Vekenega prisustvovala je Kolomanovoj krunidbi u Biogradu i njegovom trijumfalnom ulasku u Zadar. Koloman je potvrdio zadarskim benediktinkama kraljevske slobode koje su im bile dodijeljene još od hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira, uz riječi „Za ljubav Božju i za spas moje duše“.

Ulaskom u Zadar 1105., Koloman je prisegnuo na Evanđelje koje je držao zadarski biskup Grgur te postao glavni donator sredstava u izgradnji samostanskog sklopa u Sv. Mariji“, pojasnila je Knežević, dodavši da je time Koloman  savezništvo dodatno očvrsnuo. Samostan time postaje važno crkveno uporište kraljevske vlasti u Zadru i cijeloj Dalmaciji.

S vanjske strane zvonika piše 1105. godina, što potvrđuje godinu njegovog ulaska u Zadar. Na vanjskim plohama zvonika je natpis u prijevodu: Godine utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista 1105., kada je Bog nakon pobjede i nagrade mira dopustio ulazak u Zadar; Koloman, kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, zapovjedio je sagraditi i podići o vlastitu trošku ovaj zvonik Svete Marije.

„Kapela na prvom katu zvonika, po svojoj konstrukciji i arhitekturi, smatra se jednim od najvrjednijih ostvarenja hrvatske srednjovjekovne baštine. Vekenega je završila izgradnju kapitularne dvorane gdje je nakon smrti 1111. i pokopana“, rekla je autorica Izložbe.

Izloženi vrijedni zadarski rukopisi iz svjetskih knjižnica

„Kralju su se pjevale laude, kasnije dodane Zadarskom evanđelistaru iz sv. Šime, koje se čuvaju u berlinskoj Staatsbibliothek i Nacionalnoj knjižnici Széchényi u Budimpešti i izložene su na ovoj izložbi. Uspomena na Kolomana zadržala se u samostanu stoljećima, što potvrđuje i da su benediktinke davale služiti za kralja mise zadušnice do 18. stoljeća.

U svom novom upravnom središtu, Zadru, kralj Koloman je imao i palaču te je gradu poklonio vrijedan zlatni relikvijar za ruku sv. Krševana. Nad tom zlatnom rukom sv. Krševana gradski rektori zaklinjali su se na vjernost ugarsko-hrvatskom kralju i kraljici u 14. st.“, istaknula je kustosica Knežević.

Izložba prikazuje sačuvane materijalne nalaze, epigrafičku građu, dokumente i rukopise iz samostana sv. Marije i zadarske rukopise koji su odneseni tijekom prošlosti a sada se nalaze u poznatim europskim knjižnicama i arhivima. Među njima je i Vekenegin evanđelistar koji se čuva u Bodleian Library u Oxfordu. Izložba je prilika pročitati povijesne natpise u kamenu i u oslikanim pergamenama koji svjedoče o bogatoj povijesti Zadra.

Poticaj za izložbu autorici je bio i kroz istraživanje vrijedne rukopisne građe u brojnim arhivima, u želji da posjetitelji upoznaju povijesne događaje, osobe i važne spomenike hrvatske umjetnosti. „Dekorativni ornamenti srcolikih palmeta u kapitulu i zvoniku i početna slova čuvenog Vekeneginog evanđelistara pisanog beneventanom koji je remek-djelo sitnoslikarske umjetnosti nadahnuli su vizualni identitet izložbe“, rekla je Knežević.

Kompleks samostana i crkve na izložbi je predstavljen maketom (Hrvatski povijesni muzej). Digitalnu presliku pečata kralja Kolomana posudio je Hrvatski državni arhiv. Glazbena podloga izložbe je najstarije višeglasje u hrvatskoj glazbenoj baštini – Dvoglasni Tropirani Sanctus, u izvedbi Ensemble Dialogus, dir. Katarina Livljanić, Arcana-Outhere Misica, A396, 2016.

Zahvala autorice Knežević suradnicima u ostvarenju Izložbe

Kustosica je istaknula da postav prati „suradnja i sinergija dobrih i kreativnih ljudi“. Zahvalila je kolegama, djelatnicima muzeja i arhiva u Zadru, Splitu, Zagrebu i inozemstvu na stručnoj i tehničkoj pomoći u realizaciji izložbe.

To su Ana Marinković, Trpimir Vedriš, Anita Bartulović i Katarina Livljanić u stručnim savjetima, Arheološki muzej u Zadru i Robert Maršić u izradi ilustracija, Marija Marfat za oblikovanje likovnog postava izložbe, Muzej antičkog stakla na tehničkoj podršci, tehničari Narodnog muzeja koji su s kustosicom Knežević postavili izložbu, Mihovil Zrilić, fotografi, akademski kipar Igor Maštruko u izradi kapitela, djelatnici Kazališta lutaka Zadar i scenograf Darko Petković, Ante Mihić te ustanove koje su ustupile građu za izložbu: Hrvatski državni arhiv, Hrvatski povijesni muzej i Arheološki muzej u Zadru.

Knežević je zahvalila i opatici Anastaziji Čizmin i benediktinkama „koje su svojom prisutnošću oplemenile taj projekt, djelatnicima SICU-a i ravnatelju don Anti Soriću koji je prepoznao potencijal izložbe i podržao realizaciju“, Ministarstvu kulture i medija RH koji su, kao i u dosadašnjim programima, financijski pomogli ostvarenje Izložbe.

Govor opatice Anastazije Čizmin

Č. m. Anastazija Čizmin, opatica Samostana benediktinki Sv. Marije, istaknula je da je kralj Koloman dao „značajni obol Samostanu benediktinki Sv. Marije. U to doba opatica samostana bila je Vekenega, kći slavne opatice Čike iz poznate zadarske plemićke obitelji Madijevaca. Čika je 1066. godine obnovila / izgradila benediktinski samostan Sv. Marije i od hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. dobila za samostan „kraljevsku slobodu“ i zemlju u Točinjama. Crkva Sv. Marije izgrađena je i posvećena 1091., a to su bili i zadnji dani hrvatskog kraljevstva, doba narodnih vladara“.

Kako bi učvrstio svoj položaj po dolasku u Zadar, Koloman je potvrdio  zadarskim benediktinkama kraljevske slobode koje su imale i do tada.  „Također, uzima benediktinski samostan Sv. Marije pod svoju zaštitu i donira sredstva za izgradnju zvonika i kapitularne dvorane, osiguravajući tako svoje mjesto u povijesti Samostana sv. Marije, grada Zadra i cijele Hrvatske.

U tom činu isprepliću se duhovne težnje i svjetovni ciljevi – kralj Koloman je želio potvrditi svoj status hrvatskog kralja povezujući se sa samostanom benediktinki koje su bile i rodbinski povezane s hrvatskim kraljevima iz loze Trpimirovića. S druge strane, u tim turbulentnim vremenima, Samostan Sv. Marije želio je zadržati kraljevsku zaštitu koju je uživao od ranije. Kao rezultat toga ostaje impresivan spomenik ranoromaničke arhitekture, zvonik crkve Sv. Marije i kapitularna dvorana koji vremenski, stilski i prostorno čine jednu cjelinu“, rekla je opatica Čizmin. Poručila je da ta izložba „donosi dašak davnih vremena koja su bila puna nesigurnosti, nestabilnosti i opasnosti, a ostavila su nam vrijednu baštinu kojom se i danas s pravom ponosimo“.

Zahvala ravnatelja Sorića suosnivačima SICU-a

Don Ante Sorić, ravnatelj SICU-a, istaknuo je važnost kulturne tradicije koju predstavlja SICU. Rekao je da relikvijari u SICU-u predstavljaju kulturno dobro, ali prije svega duhovno, jer u njima se nalaze relikvije svetaca.

Ravnatelj je zahvalio na suradnji i podršci suosnivačima Samostanu Sv. Marije i Gradu Zadru, a treći osnivač SICU-a, Zadarska nadbiskupija je „većinski vlasnik izloženih umjetnina povjerenih na čuvanje, s kojima se možemo ponositi“, rekao je Sorić.

Zahvalio je na trajnoj podršci Ministarstvu kulture i medija RH i zahvalio prisutnoj resornoj ministrici Nini Obuljen Koržinek za najavu na svečanoj sjednici da će se nastaviti adaptacija prostora SICU-a i izmjena postava, „što znači da će sjaj Zlata i Srebra Zadra dobiti novo moderno, pristupačno ruho“.

Obraćanje gradonačelnika Erlića

Šime Erlić, gradonačelnik Grada Zadra, rekao je da na Dan grada Zadra slavimo zaštitnika Grada sv. Krševana, ali i naš identitet i našu povijest. Zadovoljstvo je moći s takvom izložbom produbiti znanje o povijesti, otvoriti je za građane i bolje saznavati što su naš identitet i povijesne činjenice, rekao je Erlić i poručio: „Tu smo da podržimo i daljnji rad SICU-a“.

Izrazio je podršku unaprjeđenju i prezentaciji SICU-a smatrajući ga „jednim od ključnih identitetskih povijesnih cjelina našeg blaga, Zadra i šire. Predani smo u ulaganje u baštinu u suradnji s konzervatorima, Ministarstvom kulture i ostalima. Koristili smo sredstva  europskih fondova i druga za ulaganje u baštinu, jer smatramo da time ulažemo u sebe, u ono što jesmo i važno je da to znamo“, rekao je Erlić. Najavio je zahvate na uređenju i sanaciji Foruma i crkve sv. Donata kao važnom monumentalnom povijesnom i identitetskom sklopu na zadarskom poluotoku.

Zahvalio je ministrici Koržinek na svemu što čini kako bi unaprijedila baštinu i kulturu Zadra.

Govor nadbiskupa Zgrablića

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić zahvalio je Ministarstvu kulture i medija RH „koje puno podupire SICU koja nadilazi Zadar, Hrvatsku te  otvara i šire granice zbog svoje važnosti i veličine“.

Nadbiskup je zahvalio i Gradu Zadru rekavši: „Ne znam bi li bez Grada Zadra institucija SICU mogla postojati, živjeti i prenositi što prenosi“. Zahvalio je svima koji podupiru rad SICU-a, benediktinkama „koje su pozitivni, dobri duh“ i primjereno je da rade u SICU-u jer „relikvije i umjetnine nisu samo izraz kulture, nego su ta umjetnička dijela najprije izraz čovjekovog duha. To je izraslo iz nutrine, iz čovjekovog srca; iz vjere su izašla ta velika umjetnička dijela“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Rekao je da dolazak na takva mjesta potiče na ponos zbog tako bogate kulture Zadra. Ujedno je „i nama velika obaveza, ne samo da čuvamo te spomenike kulture, nego da i mi živimo vrijednosti koje one označavaju. Ako izgubimo vrijednosti koje one označavaju i zbog kojih su nastali, onda ćemo izgubiti dušu tih vrijednosti“, upozorio je nadbiskup.

Kad se nađemo „u prostoru koje pokazuje takvo bogatstvo duha, da i mi svatko osobno osjetimo to što su nam drugi dali, prenijeli, da mi to usvojimo kao stil našeg života, kao naš identitet. Prolaze politike, režimi, državne granice, sve se mijenja, ali duhovne vrijednosti ostaju trajno“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Potaknuo je da ih se trudimo živjeti i prenositi budućim generacijama, jer smo „na taj način sačuvali pravi duh umjetnosti i kulture koji su predstavljeni i u SICU-u“.

Uz čestitku za blagdan sv. Krševana, nadbiskup je zahvalio gradonačelniku Erliću za sve dobro koje se trudi činiti za građane.

Govor ministrice kulture Koržinek

Nina Obuljen Koržinek,  ministrica kulture i medija RH, rekla je da je ta Izložba važan događaj u velikoj obljetničkoj godini kojom se obilježava 1100 godina Hrvatskog kraljevstva. Tijekom cijele godine brojne muzejske ustanove, knjižnice, škole, različite kulturne i obrazovne ustanove i arhivi uključivali su se u program te velike obljetnice i otvaranje velike izložbe u Klovićevim dvorima posvećene 1100. obljetnici Hrvatskog kraljevstva, na kojoj su izloženi i neki predmeti iz SICU-a.

„Takve obljetnice su prilika da stručnjaci i povjesničari dublje prokopaju po arhivima, izvorima, donesu nove spoznaje i interpretacije. Prilika je i da pozovemo nove generacije da na takvim izložbama u velikim obljetničkim trenucima osvijeste važne i vrijedne elemente naše prošlosti,  činjenicu da je naša kultura nastala u živoj komunikaciji s tadašnjim europskim kulturama, da je kršćanstvo koje baštinimo oblikovalo u velikoj mjeri duhovni i društveni razvoj – i da nauče promatrati sve te mijene koje su se događale na ovim područjima kroz taj kontinuitet vrijednosti koje su nastajale i stvarane su u dobrim i u lošim vremenima. Zato su takve izložbe jako važne“, poručila je ministrica Koržinek. Izrazila je radost da će posjetitelji imati priliku na toj Izložbi naučiti o našoj prošlosti i puno toga ponijeti s te Izložbe.

„Zadarski SICU kao naša najstarija javna muzejska ustanova posvećena čuvanju sakralne baštine pridružila se tom važnom izložbom hodu kojeg pratimo kroz 1100 godina Hrvatskog kraljevstva koje smo obilježavali kao iznimno važno za hrvatsku povijest“, rekla je Koržinek.

Istaknula je zajedničku posvećenost čuvanju vrijednosti i svega što baštinimo u SICU-u od strane državne vlasti preko Ministarstva, u suradnji s Gradom Zadrom, Zadarskom nadbiskupijom i benediktinkama sv. Marije.

„SICU je prva i jedina crkvena zbirka koja je na takav način formirana u vremenu kad službene vlasti nisu bile naklonjene bilo čemu što je bilo vezano uz Crkvu. Međutim, čak i tada postojala je svijest o vrijednostima.

Zadarska nadbiskupija i benediktinke brinule su o toj baštini, a mi kao Grad i kultura, vlasti, dobili smo zaduženje da u današnjom vremenu nastavimo financirati i podržavati rad SICU-a, ali ga i unaprijediti na radost nas koji ga baštinimo i svih posjetitelja.

Veselim se da je SICU otvoren ne samo kroz svoj stalni postav, nego i kroz takve posebne izložbe“, rekla je ministrica. Pohvalila je dobru suradnju s muzejima u Zadru i mnoge zajedničke pothvate kao doprinos sredini, svima nama i hrvatskoj kulturi. Zahvalila je na velikom odazivu ljudi na otvorenju i poželjela što više posjetitelja te je Izložbu proglasila otvorenom.

Benediktinke su na početku izvele Sanctus iz Kartulara Svete Marije, koji je najstariji zapis višeglasja u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Izložba će biti otvorena do 1. lipnja 2026. godine.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku: Foto / I. Grbić

Priručnik “Formacija za katehetsku službu: Razvoj i temeljna načela” autorice izv. prof. dr. sc. Marijane Mohorić, objavljen je u nakladi Sveučilišta u Zadru.

Autorica Mohorić, predavačica na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, u knjizi je opisala razvoj katehetske službe koji je slijedio tijek povijesnog razvoja crkvenih zajednica, što je utjecalo na različito poimanje identiteta kateheta i njihovu formaciju. Središnja tema knjige je razvoj poimanja katehetske službe, s naglaskom na formaciju kateheta u razdoblju od 1965. do 2021. godine. Taj period omeđuju dva značajna događaja: Drugi vatikanski koncil (1965. – 1965.) i ustanova službe katehetâ motuproprijem pape Franje Antiquum ministerium (2021) – taj događaj okrunio je dinamičnu evoluciju pitanja i traženja odgovora povezanih s angažmanom vjernika laika u katehetskoj djelatnosti Crkve, čemu je poseban zamah dao papa Pavao VI. 1970.-ih godina.

Nakon analize toga procesa, predstavljen je temelj katehetske službe (poziv katehete), regulatorni teološko-eklezijalni aspekti i nadahnjujući kriteriji za formaciju kateheta. Slijedi obrada pet dimenzija formacije kateheta. Njih se ne smatra kompetencijama, već komplementarnim područjima formacije koja čine osnovu za razvoj kompetencija u integralnoj perspektivi. To stajalište napose se razrađuje u četvrtom poglavlju, gdje se donosi razrada konceptualne pozadine kompetencijskom pristupu u formaciji kateheta.

Naposljetku, ukazuje se na neke moguće metodološke izbore, a motiv njihovog predlaganja je koherentnost s temeljnom naravi formacije kateheta, ali i kršćanske formacije općenito.

U promišljanjima o navedenim temama slijedio se interdisciplinarni pristup. Usidreni u teologiji, autorica je tražila dijalog s odgojnim znanostima i onima o komunikaciji. Taj tronožac čini osnovu katehetike kao znanosti. Rezultat nisu planovi za formaciju župnih kateheta, već fundamentalni obzori njihove moguće izrade.

Knjigu se može kupiti u sveučilišnoj knjižari Citadela u Zadru te preko web shop-a, po cijeni od 20,00 €. Online izdanje knjige nalazi se na platformi Morepress.

M. M.

Orguljaški koncert pod nazivom „Večer toccata u zadarskoj katedrali“ izveo je istaknuti hrvatski orguljaš Alen Kopunović Legetin u subotu, 5. srpnja u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Legetin je istaknuo da mu je osobito drago nastupiti u zadarskoj katedrali za velebnim orguljama iz njemačke radionice Eisenbarth koje su izgrađene 2009. godine te su treće najveće orgulje u Hrvatskoj.

Legetin je izveo dvanaest toccata koje datiraju od baroka do današnjih dana, a obuhvaćaju njemačka, talijanska, francuska te djelo ruskog i hrvatskog skladatelja. To su: Theodore Dubois: Fiat lux; G.A. Sorge: Toccata per omnes modos; G. Muffat: Toccata duodezima et ultima; J.S. Bach: Toccata BWV 564; H.Dalier: Electa ut sol (5 Invocations); I. Rakonca: Toccata- Sortie; G.Muschel: Toccata in C; J.S. Bach: Toccata in e BWV 914; H. Mulet: Tu es petra et porte inferi non praevalebunt adversus te (Esquises  byzantines); P. Yon: Toccatina in C; Ch. M. Widor: Toccata in F  Symphonie no.5 te A. Guillmant: Final ( Sonata no.1, op.42).

To je bio šesti koncert drugog izdanja festivala „Orgulje sv. Stošije“ čiji je cilj duhovno i glazbeno uveličati blagdane koji se svečano slave u zadarskoj katedrali.

„S obzirom na iznimnu kvalitetu katedralnih orgulja, želja nam je dati kulturni doprinos svojoj zajednici i grad Zadar pozicionirati kao međunarodno središte za popularizaciju i usavršavanje orguljaške glazbe. Kroz festival ‘Orgulje sv. Stošije’ nastojimo obogatiti duhovnu, obrazovnu, kulturnu i turističku ponudu grada Zadra i Zadarske županije“, poručila je na početku večeri Jolida Klarić u ime ‘Ars organi’, zadarske udruge za promicanje orguljaške glazbene umjetnosti.

Istaknula je da taj trud prepoznaju i istaknuti domaći i inozemni izvođači, koji rado sudjeluju s pomno osmišljenim i raznolikim programima u zadarskoj prvostolnici. „Neki koncerti povezani su s liturgijskim blagdanima i svetkovinama, a drugi su vrijedan doprinos bogatom ljetnom kulturnom životu Zadra, svojevrsna glazbena razglednica Zadra upućena svijetu“, rekla je Klarić.

Toccate kao brze, tehnički zahtjevne skladbe, odlikuje virtuozan, gotovo improvizacijski karakter i slobodna forma. Toccata je bila osobito popularna od kasne renesanse do sredine 18. st., a i danas oduševljava svojom izražajnošću i tehničkom zahtjevnošću.

Tu koncertnu večer organizirali su župni ured sv. Stošije i Udruga za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Ars organi, uz potporu Zadarske nadbiskupije, Ministarstva kulture i medija RH, Zadarske županije, Grada Zadra, Turističke zajednice grada Zadra te fizičkih i pravnih osoba koje su prepoznale vrijednost glazbene umjetnosti i važnost popularizacije vrijednih zadarskih orgulja kao „interdisciplinarnog glazbenog instrumenta u službi liturgije, kulture i obrazovanja“.

Klarić je zahvalila na podršci i publici kao ljubiteljima te „plemenite glazbene umjetnosti, što svojim prisustvom podupiru popularizaciju orgulja, ‘kraljice svih instrumenata’ i orguljaške glazbe“, rekavši da je zainteresirana publika „najbolja motivacija i inspiracija za buduće projekte“.

Izvedeni program oblikovan je prema temeljnim načelima tokatne glazbene strukture, neovisno o njenoj povijesnoj fazi. Program je povezao virtuoznost i introspekciju. Legetin toccatu nije predstavio samo kao glazbeni oblik, nego i kao glazbeni prostor osobnog izraza i misaonosti, uz poruku da u povijesnom prostoru katedrale, zvuk njenih orgulja odzvanja kao „živi dijalog između toccate, instrumenta, izvođača i publike, raskošno i introspektivno“.

Legetin je član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Sklada većinom liturgijsku glazbu: motete, mise, psalme, litanije, i skladbe za solo glas. Dobitnik je Godišnje nagrada grada Požege za doprinos glazbenoj kulturi (2010.), a 2013. godine povelje Oratorijskog društva crkve sv. Marka iz Zagreba kojom je proglašen počasnim članom.

Izdao je solistički album ‘Portret kraljice’ (2011.), a 2020. nosač zvuka ‘Hrvatski glazbeni barok’, snimku koncerta s Varaždinskih baroknih večeri gdje je nastupio kao čembalist i orguljaš uz umjetnicu Dunju Vejzović. Solistički album ‘Cantantibus Organis’ (2023.) snimio je na orguljama požeške katedrale sv. Terezije Avilske, a 2024. objavio je dva nosača zvuka: s muškom klapom “Leggero” na kojem se nalaze i njegove autorske skladbe za klapu i orgulje te drugi album ” Magnificat” uz muški quartet “ADORE” i to hrvatske marijanske skladbe kroz liturgijsku godinu.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji / Foto: Saša Ćuka

Misu zahvalnicu za akademsku 2024./25. godinu Sveučilišta u Zadru u nedjelju, 22. lipnja, sa svečanim Tebe Boga hvalimo, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Misa zahvalnica je poziv „da iz svega što smo doživjeli ponesemo ne samo znanje, nego i mudrost; ne samo informacije, znanstvene alate i titule, nego i povjerenje u Boga koji ide s nama“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je na kraju akademske godine dobro stati zbog sabiranja rezultata, umora, ali i zbog smisla.

„Prebrzo prelazimo iz roka u rok, iz semestra u semestar, a malo zastajemo kako bismo rekli jednostavno, a važno: Hvala. Zahvalnost je više od uljudnosti i pristojnosti: ona je čin slobode, govor srca, riječ molitve. Tko zahvaljuje, prepoznaje da nije samo svojim snagama sam dosegnuo puno toga, nego vidi još širu sliku svoga nastojanja, truda i djelovanja“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da nas „zahvalnost uči istini i poniznosti, ali i radosti“.

Poručivši kako je važno da Bogu, izvoru svega dobra, zahvalimo za proteklu akademsku godinu sa svim njenim trenucima: lakima i teškima, jasnima i zbunjujućima, nadbiskup je istaknuo da je, liturgijski, zahvaljivati Bogu čin pobožnosti, ali i duboki čin vjere.

„Zahvalnost u euharistiji nas podsjeća tko je izvor svakog dara, tko je nositelj naše svakodnevice i tko jedini vidi sve neizrečeno: trud, umor, male uspjehe i tihe pobjede. Zahvalnost pred Bogom uči nas da je sve Božja milost, da ništa nije samo naše postignuće, nego dio veće priče u kojoj Bog djeluje u nama“, naglasio je nadbiskup.

Razmatrajući Isusovo pitanje učenicima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ u navještenom Evanđelju, nadbiskup je rekao da to „nije akademsko pitanje, ispit i provjera znanja. To je pitanje osobnog identiteta i vjere. Isusovo pitanje učenicima ne traži pametan odgovor, nego iskreno srce“, naglasio je mons. Zgrablić, istaknuvši da „vjera nije informacija, nego osobni odgovor“.

„Kada u akademskoj zajednici gotovo sve mjerimo uspjehom, količinom položenih ispita, brojem pročitanih knjiga, znanstvenih radova i citata u raznim znanstvenim radovima, Isus nas podsjeća da znanje nije isto što i Mudrost, da informacije nisu isto što i Istina, da znanstveni alati nisu isto što i Život. Vjera nije prepričavanje tuđih mišljenja ili znanstvenih otkrića, utvrđivanja i pojašnjavanje određenih Božjih zakonitosti. Vjera je osobni stav, osobna odluka, čin osobne volje i opredjeljenje srca. Vjerovati znači imati udjela u Božjem životu“, poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši sve da odgovore na pitanje: „ Tko je Isus Krist za mene?“.

„Je li Isus za tebe samo jedan od likova iz djetinjstva, iz tradicije, povijesti, s vjeronauka ili Onaj tko ide s tobom kroz stvarne izazove života, sumnje, krize“, upitao je mons. Zgrablić, istaknuvši da Petrov odgovor Isusu: „Ti si Krist – Pomazanik Božji“, pokazuje kako „Petar ne ponavlja tuđa mišljenja, nego izriče ono što je njegovo srce osjetilo, ali to nije spoznao „po krvi i tijelu“, nego po Duhu koji mu je to nadahnuo, po onome što je spoznao po duhovnoj inteligenciji svoga srca“.

Cilj vjernika „nije samo da znaju što više, nego da jasnije prepoznaju djelovanje Duha Svetoga u sebi i drugima; da nam vjera bude kompas i u znanosti, poslu, obitelji, međuljudskim odnosima. Vjera bez osobnog odnosa s Kristom ostaje teorija, a odnos s Kristom ne gradi se samo riječima, već životom, kroz odluke, ponašanja, reakcije. Osobni odgovor na Kristovo pitanje postaje čin unutarnje hrabrosti.

U zajedništvu s Kristom i osluškujući Duha Svetoga, znanje se pretvara u smisao, a učenje u mudrost. Zato je vjera u Isusa najvažniji kapital koji se može ponijeti iz akademske godine“, poručio je nadbiskup.

Rekavši kako nam „Isus otkriva Božju logiku u kojoj nema slave bez predanja i života bez žrtve“, mons. Zgrablić podsjetio je da je akademska godina „donijela i neispavane noći, stres zbog nekih zadataka i rokova, mentalni pritisak, neuspjele ispite, sumnje u vlastite sposobnosti, ponekad i pitanja: Jesam li na pravom putu? Ima li sve ovo smisla“.

„Isus ne uljepšava stvarnost – on pokazuje istinu, da put koji vodi prema punini života prolazi i kroz teškoće. Ali, ako vjerujemo, ne ostajemo sami. Krist ide ispred nas, ne da nas promatra s visoka, nego kao onaj koji je već prošao najdublju tamu. On postaje snaga u našim križevima i naporu životnog puta“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je na zahvalnost za uspjehe, „ali i za naše borbe i križeve, jer nas to izgrađuje. U njima se rađala naša pozitivna otpornost, dubina i istinska vjera.

U svijetu koji nas poziva da budemo bolji od drugih, da skupljamo bodove, certifikate, preporuke, nagrade, priznanja, Isus predlaže drugačiji put: ne čuvaj život samo za sebe, daruj ga“, poručio je predvoditelj slavlja, rekavši da nas „Isus poziva na život koji nije zatvoren, nego otvoren, dostupan, koji se dijeli.

Naš život u Božjim očima ne mjeri se uspjesima po ljudskim mjerilima, nego dobrom koje smo učinili, zahvalnošću koju smo iskazali, poniznošću koju smo živjeli, mjerom kojom smo se darovali, pomoći u kojoj smo prosvijetlili drugoga da bude bolji, radošću kojom smo usrećili drugoga.

Isus nas poziva na drugačiji pogled na uspjeh, u kojem se ne mjeri sve ocjenama, bodovima i titulama, već time koliko je čovjek po mjeri Kristovoj“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Upozorio je kako „u društvu koje nagrađuje vidljivost i učinkovitost, lako zaboravimo tihu svakodnevnu svetost: kada nekome ustupiš vrijeme, strpljenje, rame za oslonac. Isus nam pokazuje da najdublji trag ostavlja onaj tko se daje, koji umire sebi, a ne onaj tko se sebično štiti i gomila materijalna dobra“.

„Isus traži da budemo darežljivi u vremenu, pažnji, suosjećanju. Taj model trebaju Crkva, znanost, akademska zajednica i svaka osoba: ljude koji ne žive da bi sačuvali sebe, popeli se na ‘viši položaj’, nego da bi oblikovali svijet u sebi i oko sebe u svjetlu Evanđelja, po Božjoj mjeri“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

U misi su koncelebrirali umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, svećenici, predavači na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, među kojima i dr. don Zdenko Dundović, ravnatelj toga Odjela. U misi su sudjelovali prorektori Sveučilišta u Zadru: prof. dr. sc. Anita Pavić Pintarić, prorektorica za studente i studije, prof. dr. sc. Lena Mirošević (za organizaciju, ljudske potencijale i izdavaštvo) i prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić (za znanost i informacijsku strukturu) te neki profesori i studenti.

I. G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Izložba ‘Reinterpretacija povijesnog kostima anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić’ svečano je otvorena u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU) u Zadru u ponedjeljak, 19. svibnja.

Izložba je dio projekta ‘Kulturna baština kao inspiracija’ kojeg drugu godinu ostvaruju SICU i Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, a ove godine pridružio im se i Etnološki odjel Narodnog muzeja u Zadru.

Na izložbi su posjetitelji prvi put vidjeli reinterpretaciju kostima kraljice Elizabete koja je donatorica Škrinje sv. Šimuna i vrijednih zavjetnih darova koji su bili položeni u toj škrinji. Reinterpretacija se temeljila na originalnoj sačuvanoj građi koja je pripadala kraljici Elizabeti, a taj inventar iz Škrinje sv. Šimuna čuva se u SICU-u Zadar.

„U Škrinji sv. Šimuna nalazili su se zavjetni darovi anžuvinske obitelji: anžuvinska kruna, dio vezenog vela (prevjesa) koji je ukrašen zlatovezom s motivima šesterokuta, na kojem su figure kraljice i kralja, kalež s anžuvinskim grbovima i prsten. Kruna je izvedena u 14. st. u duhu srednjoeuropske gotike. Izrađena je od pozlaćenog srebra, dragog kamenja i bisera. Kruna se nosila s velom koji je kao zavjetni dar krajem 14. st. položen u Škrinju sv. Šimuna.

Kalež s anžuvinskim grbom zavjetni je dar anžuvinske kraljevske obitelji za kojeg se pretpostavlja da ga je kraljica Elizabeta poklonila oltaru kapele sv. Šimuna u crkvi sv. Marije Velike. Izrađen je od pozlaćenog srebra u tehnici iskucavanja, graviranja i emajla i ukrašen stiliziranim biljnim ornamentima, amblemima anžuvinske obitelji i poprsjima svetaca.

Prsten kraljice izrađen je od pozlaćenog srebra u tehnici graviranja i emajla, ukrašen biserima. Na emajliranoj površini prstena je natpis: ‘To je sve što želim’, koji se povezuje s kraljičinom željom za muškim potomstvom“, rekla je dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a i idejna pokretačica projekta čiji je cilj educirati javnost, osobito mlade, o povijesnim osobama koje su ostavile veliki trag u bogatoj povijesti srednjovjekovnog Zadra, kao i o vrijednim umjetničkim predmetima. U Škrinji sv. Šime čuvalo se još oko 20 gotičkih prstenova te tekstilni predmeti nastali kao zavjetni dar uglednih svjetovnih osoba iz razdoblja 15. do 17. stoljeća.

Elizabeta Kotromanić naručila je i dala izraditi Škrinju sv. Šime 1377. kao zavjetni dar i uz to je poklonila svoju krunu, kalež i kraljevski veo, što pokazuje kako je bila važna i velika donatorica u ondašnje vrijeme. Škrinja sv. Šimuna je najvrjednije zlatarsko umjetničko djelo iz 14. st. u Hrvatskoj i u europskim razmjerima.

Na Izložbi je prikazana stilizirana kraljičina kruna čiji se originalni primjerak čuva u postavu SICU-a. Krunu je dizajnirao i izradio scenograf Darko Petković iz Kazališta lutaka u Zadru. „Ideja je prikazati kako se nosila kraljevska odjeća toga vremena. Na veo se postavljala anžuvinska kruna, to smo interpretirali na suvremeni način te spojili prošlost i budućnost“, rekla je Knežević.

„Veliki dio anžuvinskog nasljeđa povezan sa Zadrom čuva se u SICU-u gdje jedna cijela dvorana obuhvaća umjetnine iz anžuvinskog razdoblja 14. st., koje je jako važno, jer je u tom vremenu Zadar imao veliki prosperitet. Zadar je bio glavno kulturno, povijesno i gospodarsko središte. Postojale su  brojne zlatarske radionice koje su proizvodile te predmete“, rekla je Knežević, istaknuvši važnim da je sve to proizvod domaćih radionica, lokalnih majstora, što govori o moći Zadra u tom vremenu. Izložba se radila na temelju arhivskih istraživanja i nastojanju da se dođe do originalnog izgleda u reinterpretaciji kostima iz doba gotike 14. stoljeća.

Na Izložbi su izloženi učenički radovi s prizorima različitih kostima, nadahnuti povijesnim kostimom, likom i djelom kraljice Elizabete iz srednjovjekovnog razdoblja, na čijem je dvoru tekstil bio znak ugleda i moći.

„Kraljičin kostim sastoji se od gornje i donje haljine koju su učenici izradili od brokata, čija je osobina da nakon krojenja i oblikovanja stoji kao skulptura te ima traženi oblik, s oker-zlatnim efektom i cvjetnim uzorkom. Originalna kraljevska odjeća u Srednjim vijeku izrađivala se od svile i lana, ručnim tkanjem“, rekla je Knežević.

Marija Šarć Ban napravila je idejni koncept haljine koji je uključio istraživanje povijesnih podataka i meditativni proces. Pritom su krenuli od važnog muzejskog predmeta te razvili priču i dizajn. Stilizirani kostim kraljice nije replika, jer ne postoji haljina, odjeća kraljice u originalu, osim reljefa na škrinji sv. Šime na kojem se može vidjeti i istražiti razdoblje gotike, iz kojeg razdoblja postoji dosta slika i autora, rekla je Ban. Povezujući se s tim vremenom, u projekt su uključili i šivače, „što je jako važno jer je to zanimanje koje izumire, a Škola primijenjene umjetnosti ima i krojače, šivače, jer nije jednostavno uključiti se u rad na povijesnom kostimu“, rekla je Ban.

Stilizirana je tipična gotička odjeća koja se sastoji od gornje i donje haljine u zagasito crvenoj (grimiznoj) i zlatnoj boji, kao bojama kraljevskog statusa.Učenici su za potrebe Izložbe opisali rituale moći i odijevanja, istaknuvši da je odjeća u srednjovjekovnim ceremonijama imala važnu ulogu. Zlatni vez, boje i heraldički simboli isticali su božanski legitimitet vladarske uloge.

Govoreći o razvoju tekstilne umjetnosti i tkanine, na Izložbi je istaknuto da u 14. st. tekstil postaje jedno od ključnih obilježja kraljevskog dvora. Haljine, plaštevi i unutarnji slojevi odjeće izrađuju se od luksuznih materijala: svile, brokata, damasta, baršuna, često s utkanim zlatnim i srebrnim nitima. Ornamentika tkanina prikazuje heraldičke simbole: ljiljane, lavove i geometrijske oblike, dok se prirodni motivi: vinove loze, cvjetni vijenac ili šipak povezuju s vjerskom simbolikom i plodnošću. Tkanine se uvoze iz Italije, osobito iz Genove i Venecije, gdje su se razvijali najsofisticiraniji uzorci i tehnike bojenja.

Učenica Lana Dragaš koja je radila na haljini i bila model, za editorijal je uprizorila kraljicu Elizabetu ispred zadarske crkve sv. Šime kojem se zavjetovala za dobivanjem muškog potomka.

Izložene su i vizualne interpretacije kostima iz 14. st., računalno generirane modne kreacije koje predstavljaju spoj povijesnog i suvremenog dizajna. Učenici su na Izložbi predstavili informacije o vezenju i dvorskoj umjetnosti ruku, koje je bilo važan dio svakodnevnice žena na srednjovjekovnim dvorovima, ukrasima i funkcijama u modnim detaljima koji su imali dekorativnu i praktičnu funkciju: pojasevi, kopče, mrežice za kosu i rubovi rukava. Ornamente sa Škrinje sv. Šimuna učenici su reinterpretirali izradivši i bookmarkere.

Opisali su značenje boja kraljevskog dostojanstva: modra, purpurna, zlatna, crvena, bijela i srebrna te motiv ljiljana, simbol kraljevskog podrijetla i božanskog prava na vlast. Kombinacija boja je govorila o ulozi, porijeklu i statusu osobe koja je nosila. Kraljica Elizabeta i njene kćeri nosile su haljine s uzorkom ljiljana u zlatnom i plavom tonu, naglašavajući svoj status i duhovnu ulogu. Naime, ljiljan se u 14. st. pojavljuje na grbovima, tekstilu, nakitu, krunama i relikvijarima i često je bio istaknut na haljinama kraljevskih osoba, kao znak pripadnosti svetoj i vladarskoj lozi, poručili su učenici.

U projektu su sudjelovali učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar iz 3. a razreda (smjer: slikarski dizajn); 3. c raz. (smjer: slikarski i grafički dizajn), 4 a. i 4.c raz. (smjer: dizajn odjeće) uz stručno vodstvo mentorica Sandre Bačić, Ane-Marije Juričev Morinić, Ivane Vitlov, Kate Prskalo i Marte Tokić. Izradu povijesnog kostima radili su učenici 2. b razreda (smjer šivaći) pod mentorstvom i uz idejni projekt kustosice Etnološkog odjela Narodnog muzeja u Zadru dr. art Marije Šarić Ban. Voditeljice procesa izrade bile su Vilma Mazija i Nada Mijaljević.

Muzejske pedagoško-edukativne radionice doprinijele su  međuinstitucionalnoj suradnji u razvoju kreativnog mišljenja kod mladih, osmoškolaca i srednjoškolaca i valorizaciji kulturne baštine.Ta Izložba, čija je inspiracija povijesna osoba Elizabete Kotromanić, a dionici mladi, dio je projekta SICU-a u znanstvenom i stručnom vrednovanju povijesti i doprinosa Anžuvinaca Hrvatskoj i Zadru, odnosno značenju i vrijednosti predmeta iz anžuvinskog doba.

U tom kontekstu, kustosica Knežević je suautorica knjige „Škrinja sv. Šimuna i njeno blago“, a u četvrtak, 15. svibnja, s Arijanom Koprčina Knežević je održala izlaganje „Inventar Škrinje sv. Šimuna u Zadru“ na znanstvenoj konferenciji „Plemeniti metali i vješte ruke: umjetnost i obrt od Srednjeg vijeka do modernog doba“ na Sveučilištu u Zadru.

Ivan Šimunić, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i šport Zadarske županije, izrazio je zadovoljstvo suradnjom tri kulturne institucije u Zadru u tom projektu i svima zahvalio na trudu, rekavši da nismo svjesni koliko bogatstvo vrijednih predmeta iz crkvene i društvene povijesti Zadra se nalazi u SICU-u te da smo pozvani upoznavati i poštovati to blago.

Izložba koja je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH  organizirana je povodom Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja, kada muzeji diljem svijeta skreću pozornost javnosti na kulturnu baštinu i ulogu muzeja u njenom komuniciranju.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Knjigu ‘Fra Toma Ilirik Vranjanin – protagonist predtridentske katoličke obnove’, u utorak 13. svibnja, u župnoj crkvi sv. Nediljice u Vrani, predstavili su prof. dr. sc. Ivan Bodrožić i autor knjige prof. dr. sc. Mladen Parlov, obojica s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu.

Knjiga od 372 stranice sadrži devet poglavlja, fotografije u boji i sažetke na talijanskom, engleskom, njemačkom i francuskom jeziku. Sadržaj je napisan u povijesnoj i teološkoj cjelini.

Povijesnu cjelinu čine prva četiri poglavlja: Fra Toma Ilirik u povijesnim izvorima i literaturi (tu je i podpoglavlje: Fra Toma Ilirik u enciklopedijama, rječnicima i leksikonima); Životni put fra Tome Ilirika, Djela fra Tome Ilirika i Pisma fra Tome Ilirika.

U teološkoj cjelini je pet poglavlja: Fra Toma Ilirik – štovatelj Imena Isusova i Blažene Djevice Marije; Fra Toma Ilirik – polemičar; Lik svećenika u misli fra Tome Ilirika; Fra Tomine pohvale braku i obitelji; Fra Toma – utemeljitelj marijanskih svetišta i Zaključak.

Autor je opisao raznovrsno djelovanje fra Tome i njegov doprinos Crkvi i duhovnosti u 15./16. stoljeću, kada je Ilirik bio „kapitalan autor“ u Europi i  jako je privlačio ljude.

Fra Toma je rođen u Vrani između 1450. i 1460., a umro je na glasu svetosti 1527. ili 1528. u Carnolesu, u južnoj Francuskoj, kao veliki čudotvorac i  veliki prorok. Papa Klement VII. ga je1527. imenovao za čuvara pravovjerja. Bio je protuluteranski polemičar i obnovitelj Crkve te je propovijedao diljem Europe.

„Fra Toma Ilirik je jedini Hrvat kojeg su dvojica papa, Leon X. i Klement VII. imenovali za apostolskog propovjednika, dakle, da odgovara samo Papi, s dozvolom da svugdje po svijetu može propovijedati, dijeliti Božji blagoslov te su ga imenovali za općeg inkvizitora. Nije mi poznato da je neki drugi Hrvat dobio takve ovlasti od Svete Stolice, kao Toma Ilirik“, istaknuo je Parlov.

Podsjetio je da u 16. st. ima svega nekoliko Hrvata koji su „odskočili i obilježili  veliki dio europskog prostora. To su Marko Marulić, no on nije poznavao Ilirika; Marulić je svojim spisima zadivio Europu i odgojio generacije naraštaja i Juraj Draganić koji je bio na dvoru fiorentinskog vladara i odgajao je Lorenza Magnifica, napisao je filozofske spise i bio značajan.

Parlov je u knjizi dokazao da Ilirik nije Talijan iz Osima, gdje je odrastao i bio u samostanu, kako su neki smatrali, nego da je Hrvat rodom iz Vrane, bez obzira zvali ga Ilirik ili Shiavone, kako su to zvali Talijani. Zaključuje i da je važno da je franjevac, nevažno je li opservant ili konventualac.

Na temelju povijesnih izvora i vlastitih promišljanja povijesnog konteksta, Parlov argumentira kako su ljudi iz Vrane pred osvajanjima Turaka bježali u Italiju, pa tako i fra Toma.

„Trebalo je  popraviti praznine ili što je bilo pogrešno, pojasniti nejasno iz fra Tominog života. Don Mladen donosi utemeljene zaključke o njegovom rođenju i sigurne informacije o onome što je pouzdano. Služi se izvorima, ali ima i vlastita promišljanja izvora. Ilirik je rođen iza polovice 15. st. te Parlov pokazuje argumente zašto se opredjeljuje da je njegova domovina iz Vrane, kad ljudi pred Turcima bježe u Italiju“, rekao je Bodrožić.

Parlov je koristio puno izvora, fra Tome i drugih autora

„Parlov rekonstruira životni put fra Tome, rođenje i mladenaštvo, redovnički poziv i propovijedanje, hodočašća i misionarsku aktivnost. Prati ga u njegovim putovanjima u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, u njegovoj domovini, u Zadru i Dubrovniku gdje je također propovijedao“, istaknuo je Bodrožić.

Autor opisuje i odnos fra Tome prema luteranstvu, svećeništvu, braku i obitelji, čime se voditi u bračnoj ljubavi, kontekst i percepciju problema ili teološkog sadržaja u vremenu njegovog življenja i teološke argumente. Svaka tema ima povijesno teološki kontekst, npr. luteranizam.

Parlov opisuje kontekst vremena u kojem je fra Toma živio, kako je rastao u razmišljanjima u odnosu prema papinstvu, „kako je luteranizam izazvao fra Tomu da se još vjernije postavi prema Katoličkoj Crkvi, nego u prvi mah kad je fra Toma imao možda širih razmišljanja“, rekao je Bodrožić.

Autor postavlja teološke argumente, pravi kontekst vremena  i kruženja ideja onoga vremena. Analizira veličinu i značaj Ilirika i pokazuje koliko je fra Toma bio izvoran, a koliko se oslanjao na druge teološke autoritete. Bio je učen čovjek koji je čitao druge autore.

Ilirik je bio „potkovan u teologiji, a Parlov ukazuje koga je fra Toma slijedio. Navodi i ostale autore, teologe, koncile i koncilske odredbe i fra Tomine uzore u određenim temama“, rekao je Bodrožić.

U knjizi je autor objavio puno tekstova fra Tome, dokumentirao je svako poglavlje i teme o kojima je fra Toma pisao. U svakom poglavlju knjige su prilozi koji rasvjetljavaju što je Ilirik istraživao: Breve pape Klementa VII. koji imenuje fra Tomu općim istražiteljem; pismo papi Hadrijanu VI. i pismo papi Klementu VII.; Pobožni govor o BDM, fra Tomin spis o izboru pape, fra Tomin savjet ispovjednicima, Apostolsko pismo pape Pia XII. kojim crkvu Notre Dame de Acachon uzdiže na rang manje bazilike.

„Parlov je koristio puno izvora, fra Tome i drugih autora, što je obogatilo knjigu da nije samo suhoparna rasprava, nego se tekst čita s lakoćom. Osjeti se oduševljenje don Mladena dok je istraživao Ilirika“, istaknuo je Bodrožić.

Parlov pokazuje da je Ilirik aktualan i za naše vrijeme, jer su neke vrednote svevremenske, naglasio je predstavljač. Npr., fra Toma savjetima o braku pokazuje koliko je važno znati birati bračnog druga. Donosi sedam pravila kako bi to trebalo funkcionirati i čime se voditi u bračnoj ljubavi, ti savjeti su i danas aktualni, poručio je Bodrožić.

Fra Toma Ilirik – peti učeni Europljanin teolog koji je bio odgovorio na Lutherovo krivovjerje

Parlov je pojasnio izgled naslovnice knjige koja prikazuje fra Tomu kako dolazi na magarčiću u Toulouse. U sredini naslovnice je prikaz kako fra Toma propovijeda, a desno je fra Toma u molitvi, meditaciji. Temelj njegovog propovijedanja je IHS, Marija, Bog. Na naslovnici je i plakat kojeg je 1519., za vrijeme njegovih propovijedi u Toulouseu, objavio jedan od trojice tuluških pisara, a lijepo sažima poslanje Tome Ilirika, rekao je Parlov.

„Fra Toma je bio Božji čovjek, putujući propovjednik, siromašak, gorljiv za Isusa, Crkvu i spasenje duša. Motiviralo ga je isključivo spasenje duša i Božja slava. Išao je od Osima do Compostele pa natrag do Svete Zemlje, preko Sicilije i sjevera Njemačke, stalno propovijedajući i potičući ljude na obraćenje da se vrate Bogu“, rekao je Parlov.

Kad je počela luteranska hereza 1517., a Luther je izopćen 1521., Ilirik se žalio u jednoj knjizi kako nitko ne odgovara na Lutherove postupke. Stoga je u samostanu kojeg je utemeljio i bio je posvećen 1521., fra Toma 1522. napisao knjigu u obranu papinske vlasti; zatim, godinu dana poslije toga, napisao je knjigu o obrani Katoličke Crkve protiv luterana.

„Izvan Njemačke, fra Toma je bio peti autor po redu koji se bavio odgovorom na Lutherovo krivovjerje. Objavio je spis proroštva i ljude je privlačio kao magnet“, istaknuo je Parlov.

Na njegove propovijedi u gradiću pokraj Toulousa koji je imao 6000 stanovnika, došlo je 30 000 ljudi, cijela pokrajina i biskup. „Ljudi su u prisutnosti Ilirika doživljavali nazočnost Boga i njegove proročke riječi, događala su se masovna obraćenja“, istaknuo je Parlov.

Kad je Ilirik propovijedao u Toulousu šest mjeseci, najveći porok toga vremena bilo je kockanje. Propovijedao je o kockanju i onda su gradske vlasti donijele odluku da se svi objekti za igre na sreću javno spale na trgu, a 32 ljudi koji su izrađivali kalupe za kockanje, bavili se tim poslom, izgubili su posao.

Gradska vlast je donijela odluku i da se te ljude obešteti i prekvalificira, pa su neki postali stolari, postolari. Gradska vlast je, pod utjecajem fra Tominih propovijedi, odlučila i na pet gradskih vrata staviti Kristov monogram IHS jer je fra Toma propovijedao u Ime Isusovo, rekao je Parlov. I te propovijedi su objavljene u knjizi, svaka je teološki traktat.

Nauk fra Tome je aktualan i danas. „Na sinodalnom putu u Njemačkoj, jedna od tema rasprave bilo je ministerijalno svećeništvo; u jednom trenutku se počelo raspravljati jesu li svećenici uopće potrebni u Crkvi. To je luteranizam koji niječe sakrament Svetog reda. Toma govori i o tome, o Lutherovom nauku i pojašnjava zašto je to pogrešno. To se i danas događa u Katoličkoj Crkvi. Njegov nauk je i danas aktualan“, rekao je Parlov, poručivši vranskim vjernicima: „Možete biti ponosni da je fra Toma Ilirik iz Vrane, ponosite se njime! Vrana nije imala tako velikog čovjeka – Toma Ilirik Vranjanin. Budite ponosni na to!“.

Knjiga na kojoj je Parlov radio skoro dvije godine je rezultat znanstvenog rada projekta KBF-a u Splitu i predstavlja važan doprinos razumijevanju duhovne i književne baštine toga velikana. Cilj toga projekta je da hrvatski narod u Tomi Iliriku, poznatom teologu i polemičaru, dobije još jednog blaženika hrvatskog naroda, istaknuo je Parlov, u želji da se nastavi proces njegove beatifikacije pokrenut 1612. godine, a proces je prestao iz Parlovu nepoznatih razloga.

U tisku je trenutno i druga knjiga o fra Tomi, njegova pisma, a Parlov završava rad i na fra Tominoj knjizi o papinskoj vlasti.

Poticaj na kult čašćenja fra Tome Ilirika u Vrani i šire

Na kraju predstavljanja, dr. sc. don Damir Šehić rekao je da je Parlov svoju oduševljenost Ilirikom vjerno prenio na cijelo okruženje kolega na KBF-u u Splitu.

„Don Mladen je podignuo lik fra Tome iz pepela i pokazao ga nama. Da njega nije bilo, ne bi bilo ovih otkrića o fra Tomi, postavljanja njegove slike ni spomen-ploče u crkvi u Vrani“, istaknuo je Šehić u zahvalnosti Parlovu.

Prisutnima je Šehić izrazio želju da se u Vrani pokuša učvrstiti kult prema Tomi Iliriku kao svjedoku vjere, franjevcu koji je ostavio duboki trag u Crkvi. „Fra Toma može donijeti duh sv. Franje, a to su poniznost, naviještanje Evanđelja, ljubav prema domovini i svom vlastitom porijeklu“, poručio je Šehić. Podršku i odgovornost Vranjana u afirmaciji Ilirika izrazio je i vranski župnik Srećko Petrov.

Milivoj Kurtov, načelnik Općine Pakoštane, također nazočan na događaju, podržao je konkretno projekt popularizacije Ilirika te je rekao da će i ubuduće to činiti, najavivši i održavanje manifestacije Dani fra Tome Ilirika.

Nakon predstavljanja knjige, misno slavlje u župnoj crkvi u Vrani predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Na kraju mise, nadbiskup je blagoslovio sliku s likom fra Tome, rad akademske umjetnice Iris Mihatov Miočić i spomen-ploču fra Tomi, postavljene u vranskoj crkvi sv. Nediljice.

Događaj su organizirali dr. sc. Damir Šehić, predstojnik Povjerenstva za kulturu Zadarske nadbiskupije i KBF Sveučilišta u Splitu.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

VRANA: Nadbiskup Zgrablić blagoslovio sliku i spomen-ploču fra Tomi Iliriku