O temi „Stvaralačka moć riječi u svjetlu Svetog pisma“ izlagao je izv. prof. dr. sc. p. Arek Krasicki, predavač biblijskih kolegija na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, u dvorani župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru u ponedjeljak, 20. travnja.

Božja djelatnost je da Bog stvara. Bog je Adamu dao ovlasti da bude sustvaratelj, rekao je Krasicki, poručivši da je uskrsnuće stvaranje iznova, u sili odozgor, najveća energija koja je zahvatila cijeli svijet.

„Kad Bog stvara cijeli svemir, svijet, on udahnjuje u njega cijelu svoju energiju, cijelo svoje biće. Kad je čovjek usmjeren na Boga, onda će imati njegovu snagu. Ako sam ‘spojen’ s Bogom, u meni je njegova sila, njegov sjaj, zato što sam Božje dijete, Božja slika i prilika“, rekao je Krasicki, dodavši da je bitna povezanost s Bogom kako bismo bili napojeni božanskim; kao što se dobiva struja koja ide iz elektrane, a voda dolazi iz vodovoda.

„Čovjek koji odlazi od Boga, gradi Babilonsku kulu. Želi uzdići svoje ime,  napraviti nešto veličanstveno, kako bi pokazao da može sve učiniti bez Boga.

Zato je potreban Duh Sveti koji će ljude vratiti Bogu. Bog je postao čovjekom kako bi na sebe preuzeo našu slabost, grešnost i vratio nas na početak, kad je sve bilo u miru. Nakon grijeha ništa nije u miru. Zato je morao doći Isus koji sve podiže i čini sve novo – riječju“, poručio je Krasicki, rekavši da Bog postupa poput lončara, koji iznova popravlja oblik gline, kada ona ne uspije.

„Kao što Bog Otac stvara riječju, tu je prisutan Isus u djelu stvaranja svijeta, poosobljena mudrost, tako Isus čini sve novo, riječju i djelima. Bog stvara  riječima i dijelima. Adamu je trebala pomoć, u čovjeku. Dakle, riječ se obistinjuje u zajedništvu“, rekao je Krasicki.

Bog nam je dao jezik da možemo komunicirati, ali da se najprije njegova riječ utjelovi u nama. „Bog stvara svojom riječju, ali ima veliko povjerenje u čovjeka. Zato je važno koliko mi držimo čistima naše riječi, koliko je riječ oblikovana u nama. Dok smo s Bogom, naši dijalozi i susreti će biti kakvima ih Bog želi, ispunjeni mirom.

Bog se nikada ne umara. Nakon djela stvaranja, Bog nije zapustio svijet. Bog i danas stvara, a čini to po ljudima“, poručio je Krasicki, dodavši da je Očeva izgovorena riječ i danas s nama. Istaknuo je da dok čovjek izgovara blagoslov nad drugima, vraća se mir koji dolazi od Boga, povezanost između Boga i čovjeka, postaje zajednica ljudi u kojoj je utjelovljena Riječ – Isus koji je rekao, gdje je dvoje, troje okupljeno u njegovo ime, tu je On nazočan. Krasicki je naglasio da čovjek pripada Bogu, podsjetivši da Isus kaže: „Bez mene ne možete ništa učiniti“.

Stoga i u našem ljudskom stvaralaštvu i zauzimanju neće biti mira dok ne dozivamo Riječ – sâmog Gospodina. Krasicki je potaknuo da se u obitelji  moli zajedno, razgovara o Gospodinu; tada će silaziti mir i riječ će se širiti kao stvaralačka.

„Riječ ima veliku moć. Među nama djeluje i ljudska riječ koja nas podiže i daje nam snagu. Kad nam netko nešto loše kaže, tužni smo. Kad nam netko lijepo kaže, ta riječ doprinosi ostvarenju više mogućnosti i postaje stvaralačka u nama“, rekao je Krasicki.

Podsjetio je kako je Isus došao među dvojicu učenika na putu za Emaus kad su razgovarali o Isusu, o uskrsnuću. „Koliko u našim razgovorima ima prostora za Isusa? Koliko bi bilo lakše, kad bismo u sve pozivali sâmoga Boga? Natapajmo sebe Božjom riječju. Božja riječ je slador, med za naše nepce.

Kad čitamo Božju riječ, natapamo cijelu obitelj Božjom riječju i tada silazi ta energija koja pokreće cijeli svijet. Bog je stvorio svijet i čovjeka svojom riječju. Biblija nas ne informira, nego Biblija nas formira“, poručio je Krasicki.

Na susretu su govorili i doc. dr. sc. Branimir Vukosav, s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru i prof. dr. sc. Marijana Kresić Vukosav s Odjela za lingvistiku Sveučilišta u Zadru.

„Čovjek riječima, kroz komunikaciju stvara određene aspekte svoje stvarnosti. Ultimativno stvara Bog koji je Riječ koja nije sredstvo i nužno glas, nego osoba. Jezik ima moć ne samo odražavati, komunicirati nešto, nego i stvarati svijet u kojem živimo. Jezik je jedan od načina na koji postajemo Božji suradnici: kroz govor, molitvu, blagoslov, imenovanje nekoga, nečega“, rekao je geograf Vukosav. Npr., prostor je konkretna stvarnost kojoj dajemo značaj jezikom, imenujemo ga, prisvajamo na neki način, postaje dio nas.

Potaknuo je na odgovornost pri izgovaranju riječi koje „uzimamo zdravo za gotovo, ali riječi su puno dublja i slojevitija stvarnost, jer riječi nas mogu spojiti, razdvojiti, razoriti, povezati s Bogom ili otuđiti od Boga“ i istaknuo: „Referentna točka za svaku našu riječ je Riječ“.

Lingvistica Vukosav istaknula je razliku između Božje stvaralačke riječi i ljudske sustvaralačke riječi. Rekla je da se u suvremenim raspravama u znanosti, osobito u humanističkim i društvenim znanostima, daje velika moć jeziku, polazeći od toga da čovjek pomoću jezika, komunikacije, može stvoriti što god želi, pa i svoj vlastiti identitet.

Pritom je upozorila na rodni identitet kojeg osoba može sama odrediti bez obzira na svoje prirodne, biološke datosti i spol, ako to ustvrdi vlastitom odlukom i kroz to što to samo izkomunicira, kao i pomoću nekih medicinskih postupaka. „Tu se čovjeku daje moć koja nadilazi ono što je Bog postavio kao granice i mogućnosti čovjekovog stvaranja.

Problem nekih suvremenih teorija je pretpostavka da je cijela stvarnost koja nas okružuje čovjekova konstrukcija. To čovjeku daje veliku moć, jer ako nešto poželimo ili imamo predodžbu da nešto želimo, to možemo i izgraditi, postići.

Iz perspektive jezika to ima smisla do određene mjere. Kao ljudi možemo pomoću riječi oblikovati značenja, unutar društva stvarati institucije pomoću komunikacije, naš identitet se djelomično izražava i gradi kroz jezik. Problem nastaje kad se kaže da je sve konstrukcija, da je čovjek sve izgradio“, upozorila je Vukosav, upitavši: „Ako je sve subjektivno, kako razlikujemo istinu od pogreške? Ako je stvarnost proizvod jezika, kako objasniti prirodne zakone?“. Rekla je da „znanost ima svoje granice, ne može dati odgovor zašto svijet uopće postoji, zašto postoji nešto, a ne ništa, zašto je stvarnost uređena i spoznatljiva“.

„Iz perspektive jezika, čovjeku je dan jezik da pomoću njega može unutar društva i s obzirom na društvene uvjete ostvarivati govorne činove. Možemo nešto obećati, na nešto se obvezati, nekome nešto narediti, nekoga ili nešto imenovati – sve to pomoću jezika. U lingvistici se to naziva teorijom govornih činova.

Kad čovjek koristi jezik u te svrhe, uvijek radi s nečim što već postoji. On ne stvara bez obzira na neke prirodne i društvene datosti, bez obzira na materiju, zakone prirode i stvarnost, pa i društvenu, barem ne izravno i proizvoljno“, rekla je Vukosav. Naglasila je da čovjekova moć stvaranja ima granice, a čovjek je Božji sustvaratelj. „Ako prihvatimo da postoji prvi Stvoritelj koji je iznad čovjeka, razlika je jasna. Bog stvara stvarnost, a čovjek stvara unutar te dane prirodne, materijalne i društvene stvarnosti“, poručila je Vukosav.

Susret je održan u sklopu Festivala znanosti na Sveučilištu u Zadru čija je ovogodišnja tema „Energija koja pokreće svijet“.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Spomen-knjižica „In honorem et gloriam Almae Matris Iadertinae“ autora mons. dr. sc. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa u miru, predstavljena je u crkvi sv. Dimitrija u Zadru u četvrtak, 26. ožujka, u okviru proslave Dana Sveučilišta u Zadru.

Knjižica je prigodno raspoređena u dvanaest poglavlja i donosi pregled temelja današnje civilizacije i obrazovanja, s posebnim osvrtom na tradiciju visokog obrazovanja u Zadru koja je započela 1396. godine, kao i na moderno Sveučilište u Zadru osnovano 2002. godine.

Pozdravnu riječ uputio je Puljićev „polustoljetni“ prijatelj i pratitelj, prof. dr. sc. Stjepan Krasić, počasni doktor Sveučilišta u Zadru, inače i znanstvenik koji je otkrio da je 14. lipnja 1396. godine u Zadru osnovano sveučilište, prvo u ovom dijelu Europe.

„Nadbiskup Puljić je učitelj i pastir koji je znanje koje posjeduje prenio na druge. Nema ljepše stvari nego biti učitelj koji skuplja med da bi ga dao drugima. To cijeli život radi ovaj čovjek – skuplja znanje i dijeli ga drugima. Preporodio se po dolasku u ovaj grad prije 16 godina, zaljubio se u njega, a ova mala knjižica je riznica njegove mudrosti“, rekao je Krasić.

Rektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Josip Faričić, istaknuo je kako sintagma „Alma mater“ priziva sliku majke koja je usmjerena na svoje dijete.

„Usmjerena je na njega posebice na početku, zatim u djetinjstvu kada ga treba podržati, a kada je potrebno i ukoriti, ali treba ga i pustiti da se samostalno uputi u čudesni svijet; treba ga grliti, ali stisak ne smije biti ni prejak ni prelabav. I sveučilište je poput majke koja se nesebično daje studentu, ali ga ne smije uljuljati u udobnost koja rezultira prividom u odnosu na složenu stvarnost.

Njezina je uloga pridonijeti oblikovanju harmonične, dobre osobe, svjesne sebe, ali i svakoga onoga tko je okružuje s bilo koje strane i s bilo kojega motrišta. Ova knjižica svjedoči o relacijama znanosti i vjere, velikoj zasluzi Crkve i dominikanskog reda, koji je prije 630 godina u gradu Zadru zapalio iskru vatre koja grije i svijetli do danas. Ta vatra može opeći ako joj se toliko približimo da onemogućimo pristup drugima, a može i oslijepiti ako se u nju toliko zagledamo tražeći u njoj samo svoj odraz“, rekao je rektor Faričić.

Recenzent, prof. dr. sc. Tonči Matulić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavio je knjigu održavši nadahnuto izlaganje koje potvrđuje njegov ugled kao jednoga od vodećih hrvatskih znanstvenika teologa. Izrekao je i nekoliko dirljivih rečenica o njezinu autoru.

„Puno je više postati alumnus jednog sveučilišta ako nisi studirao, nego tek kad si studirao pa zaboravio da si alumnus. Po toj teološkoj logici, mons. Puljić postao je alumnus per adoptionem Sveučilišta u Zadru. Poruka knjige je kako vjera i razum nisu u proturječju, nego se dopunjuju; komplementarni su pod uvjetom da su ispravno shvaćeni i predstavljeni, što nažalost nije uvijek slučaj, pa su moguće i dvije fundamentalističke krajnosti – fideizam i scijentizam“, istaknuo je Matulić.

Prorektorica, prof. dr. sc. Anita Pavić Pintarić, predstavila je povijest visokog obrazovanja u Zadru od 1396. godine do danas, a to prvo sveučilište imalo je značaj koji je nadilazio lokalne okvire.

„Sveučilište je Alma mater, brižna majka koja usmjerava, pomaže čovjeku da se snađe u složenom svijetu koji ga okružuje, a nada i optimizam trajne su vrijednosti koje mu moraju biti pratnja“. Istaknula je i opasnost da „Sveučilište postane svjetionik bez svjetla: postoji na mjestu na kojem je logično da se izgradi, ali ako ne svijetli, ne ispunjava svoju funkciju trasiranja sigurnih putova“, istaknula je Pavić Pintarić.

Mons. Puljić zahvalio je rektoru Faričiću, profesoru Krasiću, recenzentima i izv. prof. dr. sc. don Zdenku Dundoviću koji je bio moderator, kao i svima koji su unatoč lošim vremenskim prilikama došli na predstavljanje knjige, uz znakovitu poruku: „Tri su zadaće postavljene pred nas: prva je da prirodu uredimo, ali ne da je rušimo i u nepovrat uništavamo; druga je da naši međusobni odnosi budu svojevrstan uljudni obred; a za nas koji smo pozvani naviještati Evanđelje, da se podredimo Stvoritelju. Ovo trojstvo je bît onoga zbog čega živimo vjeru. U ljepoti današnjeg druženja osjetili smo što znači zajednica i zato vas pozdravljam uz moto sv. Ignacija Lojolskog: ‘Neka sve što je napisano, rečeno i učinjeno bude na veću slavu Božju’ te naš dalmatinski pozdrav: ‘Zdravi i veseli bili’“, poručio je nadbiskup Puljić.

Luka Perić

ZADAR: Knjižica “In honorem et gloriam Almae Matris Iadertinae” mons. Ž. Puljića – Izlaganja predstavljača: Tonči Matulić i Anita Pavić Pintarić

Foto: Luka Perić

Na blagdan Blagovijesti, kada Sveučilište u Zadru slavi Dan Sveučilišta – Dies Academicus, u srijedu, 25. ožujka, svečano misno slavlje u crkvi sv. Dimitrija u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je čestitao akademskoj zajednici Sveučilišta u Zadru Dan sveučilišta, istaknuvši spomen dvije velike ovogodišnje obljetnice, značajne za „povijest znanosti, obrazovanja i kulturnog života na ovim prostorima“. To su 630. obljetnica postojanja prvog sveučilišta na tlu Hrvatske, Generalnog učilišta dominikanskog reda u Zadru, koji je djelovao od 1396. do 8. siječnja 1807. godine, kada je ukinuto dolaskom francuske uprave, odnosno Napoleonovim osvajanjem Zadra.

Dominikansko sveučilište koje se zvalo i Universitas Iadertina je „još krajem 14. stoljeća svjedočilo o dubokoj ukorijenjenosti intelektualnog i znanstvenog života na istočnoj obali Jadrana, čime je Zadar već tada postao dio velike europske sveučilišne tradicije u kojoj su se susretali vjera i razum, teološko promišljanje i filozofsko istraživanje, znanost i kultura“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je čestitao i 70. obljetnicu od početka djelovanja Filozofskog fakulteta u Zadru, što je bio naziv akademske institucije u sadašnjoj zgradi Sveučilišta i njegova faza djelovanja od 1956. do obnovljenog statusa Sveučilišta u Zadru čiji je status Hrvatski sabor obnovio 4. srpnja 2002. godine. Filozofski fakultet u Zadru desetljećima je bio važno središte humanističkih i društvenih znanosti „gdje su se oblikovale generacije profesora, znanstvenika, nastavnika, kulturnih djelatnika i odgovornih članova društva te prostor u kojemu se njeguje intelektualna radoznalost, kritičko promišljanje i ljubav prema znanju“, poručio je nadbiskup.

Govoreći o blagdanu Navještenja Gospodinova, rekao je da nas vodi u „skroviti i veličanstveni trenutak u povijesti spasenja, u kojeg Bog ulazi u ljudsku povijest snagom svoje Riječi, djelovanjem Duha Svetoga i slobodnog ljudskog odgovora. Zato Crkva događaj Navještenja promatra kao susret između Božje milosti i ljudske slobode, između Božjeg poziva i ljudskog razmišljanja i suradnje“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da u skromnom prostoru Marijine svakodnevice Bog odlučuje započeti novo poglavlje povijesti čovječanstva.

Marija se smela na riječi arkanđela Gabrijela: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ i razmišljala kakav je to pozdrav. „To nam otkriva nešto vrlo duboko o načinu na koji Bog ulazi u život čovjeka. Bog ne poništava ljudsku slobodu, ne zaobilazi ljudski razum i ne zaustavlja ljudsko promišljanje. Naprotiv, Bog govori tako da potiče čovjeka na razmišljanje, traženje smisla i otvaranje srca“, rekao je mons. Zgrablić.

Marija razmatra, promišlja, pita anđela, pokušava razumjeti što joj anđeo govori. Marijino pitanje anđelu kako će začeti i roditi Sina kad muža ne poznaje, „nije znak njenog nepovjerenja prema Bogu, nego odgovorne vjere koja želi razumjeti, traži smisao i zna da Bog čovjeku daruje razum kako bi ga koristio na putu prema spoznaji Istine, Boga.

Marija u trenutku Navještenja pokazuje kako izgleda slobodan i hrabar odgovor na Božji poziv. Marijino „Neka mi bude“ je „znak njenog dubokog povjerenja u Božju riječ, znak osobe koja je razumjela da se istinska sloboda ostvaruje kad čovjek prihvati Istinu i dopusti da Ona oblikuje njegov život“, poručio je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, istaknuo je da evanđelje u trenutku Navještenja pokazuje važnu kršćansku poruku i za svijet znanosti, sveučilišta i obrazovanja: „Vjera i razum nisu suprotstavljeni, nego su pozvani zajedno tražiti istinu. Susret Marije i Božje riječi u trenutku Navještenja pokazuje kako se ljudsko razmišljanje, pitanje i traženje ne poništavaju pred otajstvom vjere, nego se prosvjetljuju i uzdižu. Marijino pitanje anđelu „Kako će to biti?“ znak je razuma koji želi razumjeti, ali i srca koje je otvoreno prihvatiti Božju istinu. Upravo u toj otvorenosti srca očituje se sklad između vjere i razuma: razum pita, istražuje i promišlja, a vjera daje širi horizont u kojem ljudsko znanje dobiva svoj puni smisao“, istaknuo je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, podsjetio je kako je papa Benedikt XVI. upozoravao na „opasnost modernog svijeta u kojem se znanje svodi samo na tehničku korisnost i pragmatičnu učinkovitost. Kada se znanje ograniči samo na ono što je odmah primjenjivo ili ekonomski isplativo, tumačio je Papa, tada se gubi najdublje pitanje koje mora pratiti istinsko obrazovanje: pitanje istine o čovjeku, o njegovom dostojanstvu, o njegovom pozivu i smislu njegovog života. Benedikt XVI. podsjećao je da obrazovanje ne može biti samo proizvodnja stručnjaka, nego prije svega oblikovanje osoba koje su sposobne tražiti Istinu, a to je Bog sâm i živjeti u skladu s njom“, rekao je nadbiskup.

Benedikt XVI. govorio je o „intelektualnoj ljubavi“ (caritas intellectualis). „Time je želio reći da vođenje drugih prema istini nije samo intelektualni zadatak, nego čin ljubavi. Kad učitelj, profesor i znanstvenik poučava, potiče na razmišljanje i otvara nove horizonte znanja, „oni ne prenose samo informacije, nego sudjeluju u duboko ljudskom i duhovnom poslanju: pomažu drugome da rastu, sazrijevaju i otkriju vlastiti poziv života. Prava ljubav prema čovjeku uključuje i ljubav prema njegovom razumu, njegovoj sposobnosti razumijevanja i njegovoj težnji za istinom“, poručio je mons. Zgrablić. Stoga „poučavati, studirati, istraživati i tražiti istinu nije samo akademski zadatak ni samo profesionalna aktivnost. To je i čin „duhovnog milosrđa“, kako je naglašavao Benedikt XVI.“, rekao je nadbiskup, podsjetivši da je u kršćanstvu djelo milosrđa neuka poučiti i pomoći drugome da razumije istinu. „Kada nekome pomognemo da otkrije istinu o sebi, o svijetu i Bogu, tada mu pomažemo da pronađe put prema punini i smislu života. Kada je znanje prožeto ljubavlju prema istini, a Istina je Bog sâm, postaje služenje čovjeku“, naglasio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je podsjetio kako papa Lav XIV. govori da je svijet „obilježen digitalnom revolucijom i umjetnom inteligencijom koja donosi velike mogućnosti, ali i nove opasnosti. Tehnologija može pomoći čovjeku, upozorava Papa, ali može i stvoriti kulturu u kojoj algoritmi zamjenjuju savjest, a brzina informacija zamjenjuje mudrost.

Zato Papa govori o potrebi digitalnog humanizma, da obrazovanje oblikuje ljude koji tehnologiju koriste razborito, stavljajući osobu ispred sustava i algoritama“, rekao je nadbiskup. Papa upozorava i na nihilizam, „osjećaj da ništa nema konačni smisao i trajnu vrijednost“; gubitkom nade „znanje može postati hladno, a društvo izgubiti smjer“. Papa Lav XIV. smatra da je zadatak obrazovanja stvarati „mape nade“, pomagati mladima da otkriju kako njihovo znanje, inteligencija i  talenti mogu postati izvor dobra za druge“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je na molitvu da Sveučilište, nadahnuto Marijinim primjerom, bude mjesto gdje će se tražiti cjelovita istina, znanje koristiti za osobno i dobro svakog čovjeka i gdje će ljudi naučiti reći svoj vlastiti „Da“ Istini, pravdi i služenju drugima“. Poželio je da Marija, Prijestolje Mudrosti, prati profesore, studente i djelatnike sveučilišne zajednice, „kako bi znanje bilo prožeto Božjom mudrošću, a istraživanje usmjereno prema dobru čovjeka i slavi Božjoj“.

Koncelebrirali su prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Stjepan Krasić, OP, počasni doktor Sveučilišta u Zadru,  dr. sc. don Zdenko Dundović, ravnatelj Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, profesori na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru: dr. sc. Elvis Ražov, dr. sc. Damir Šehić, dr. sc. Arkadiusz Krasicki, mr. sc. Bojan Rizvan, don Ante Bulat, studentski kapelan u Zadru i don Tin Vidov, tajnik zadarskog nadbiskupa.

U misi su sudjelovali prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, prorektori, profesori, studenti i djelatnici Sveučilišta u Zadru. Pjevanje na misi predvodio je zbor Chorus Sancti Simeonis iz svetišta sv. Šime u Zadru pod ravnanjem Mihovila Buturića.

Sveučilište u Zadru je najstarije hrvatsko sveučilište jer baštini tradiciju Generalnog učilišta dominikanskog reda osnovanog 1396. god. te je bio među prvim srednjovjekovnim sveučilištima u Europi, kao i Padova, Bologna, Pariz, Oxford i Salamanca. Zadarsko dominikansko učilište pohađali su studenti iz europskih zemalja, a papa Pio V. ga je u jednoj ispravi iz 1571. godine nazvao „općim i vrlo znamenitim učilištem“.

Dan Sveučilišta slavi na Blagovijest jer je status Sveučilišta u Zadru obnovljen 25. ožujka 2002., kad je održana konstituirajuća sjednica Senata i donesen Statut Sveučilišta u Zadru kojeg sada pohađa oko pet tisuća studenata. Nakon mise, nadbiskup Zgrablić sudjelovao je na Svečanoj sjednici Sveučilišta u svečanoj dvorani na Sveučilištu u Zadru, gdje je održao prigodni pozdravni govor i čestitku.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Manifestacija ‘Noć muzeja’, najveća muzejska manifestacija u Hrvatskoj, održana je u petak, 30. siječnja, u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti (SICU) u Zadru, jedinstvenoj ustanovi crkvenih umjetnina u Hrvatskoj.

Manifestacija je počela predstavljanjem izložbe „Sakralna umjetnost u radovima likovne kolonije Zmajević“ koja obuhvaća djela sa sakralnim motivima trideset akademskih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva, sudionika kolonije ‘Zmajević’ koji se godišnje okupe na stvaralaštvu u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, čiji je voditelj akademski slikar Mate Ljubičić. Izložbu je otvorio, dobrodošlicu posjetiteljima i prigodnu riječ uputio dr. sc. don Ante Sorić, ravnatelj SICU-a, a umjetnik Ljubičić bio je posjetiteljima na raspolaganju u pojašnjavanju izloženih slika.

Brojni posjetitelji svih generacija, među kojima i mnogi roditelji s djecom, razgledali su i stalni postav SICU-a koji obuhvaća 210 eksponata, a datiraju od kraja 8. st. do 18. st., od predromanike do kasnog baroka. Za posjetitelje je bilo organizirano stručno vodstvo tijekom kojeg je doc. dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a, u grupama svakih sat vremena, posjetitelje provela kroz SICU i pojašnjavala im značenje izloženih umjetnina, među kojima su mnogi vrijedni relikvijari, slike i kipovi.

Posjetitelji su razgledali i izložbu ‘Kralj Koloman i Zadar’ autorice kustosice  Knežević, na kojoj su izloženi digitalni preslici čuvenih zadarskih rukopisa koji se nalaze u arhivima i knjižnicama Europe. Ta izložba pokazuje kako izgleda interijer kapele na prvom katu zvonika crkve Sv. Marije koji je po svom križno-rebrastom svodu i konstrukciji među najvećim ostvarenjima hrvatske srednjovjekovne arhitekture. Rekonstruirani kapiteli sačuvani u dvorani kapitula benediktinskog samostana sv. Marije i kapeli zvonika su prvi put predstavljeni kao replika na toj izložbi. Svod u kapeli zvonika je najstariji datirani križno – rebrasti svod u Europi.

‘Noć muzeja’ pokazuje reprezentativne umjetnine i nudi nove aktivnosti u SICU-u . „Ovogodišnja ‘Noć muzeja’ je bez određene teme, s ciljem da se svim muzejima omogući sudjelovanje sukladno njihovim mogućnostima i vlastitom izboru tematike koja ih trenutno zaokuplja. SICU kao kulturna ustanova potiče istraživanje, kreativnost i inovativnost u valoriziranju vrijedne sakralne baštine sa zadarskog područja“, rekla je kustosica Knežević. Istaknuvši važnost da se značenje vrijednosti izloženih umjetnina prenese mlađim naraštajima, naglasila je ljepotu uključenosti posjetitelja u radionice, izložbe, „da se educiraju i s lijepom uspomenom odu iz SICU-a“, rekavši da ljude oplemenjuje duhovnost koja je u temelju nastanka umjetnina u SICU-u.

Potaknuti dolaskom brojnih posjetitelja prošlih godina, SICU je i ove godine za ‘Noć muzeja’ priredio raznoliki interdisciplinarni program, namijenjen svim dobnim skupinama. U želji da uključe i mlade u događanja u SICU-u, tijekom ‘Noći muzeja’ organizirane su radionice za osmoškolce, srednjoškolce i  studente, koji su kroz edukativan program i stručna vodstva istražili bogatu povijest Zadra te su ono što su vidjeli, sami reproducirali i radili predmete.

Polaznici radionice su kroz interaktivnu priču o kralju Kolomanu otkrivali zadarsku povijest te pomoću umjetne inteligencije vizualizirali spomenike iz prošlosti. Učenici su izradili jednostavne 3D modele inspirirane povijesno-umjetničkim motivima, ispisali su ih na 3D printeru i predstavili posjetiteljima.

Radionica “Oživljavanje baštine: Kralj Koloman i Zadar kroz AI i 3D print” ostvarili su voditeljica, prof. Martina Perić, profesori i učenici Prirodoslovno-grafičke škole Zadar (1., 2. i 3. razred, smjer medijski tehničar i web dizajner), pokazujući izradu 3D modela odabranih eksponata, među kojima su bile i skulpture sv. Krševana i sv. Stošije, čije su originalne skulpture talijanskih majstora iz 18. st. izložene u SICU-u.

Anamarija Ivković, ravnateljica Prirodoslovno-grafičke škole, istaknula je da je ‘Noć muzeja’ lijepa prigoda da se djeca osjećaju ugodno u muzeju, da dolaze u muzej gdje mogu i nešto novo naučiti, na suvremeni način oblikovati drevnu baštinu. Ta škola treću godinu surađuje sa SICU-om održavanjem radionica i svojih izvannastavnih aktivnosti. „Lijepo nam je tu boraviti, naši učenici tu uživaju. Posjećenost je velika, građani mogu upoznati muzej i vidjeti kako surađujemo s kulturnim ustanovama“, rekla je Ivković.  Pojasnila je proces rada 3D printera koji je izradio skulpturice zadarskih svetaca zaštitnika.

U likovnoj radionici “Ornament na tri načina” djeca su reinterpretirala ornament srcolikih palmeta iz kapitularne dvorane samostana Sv. Marije na tri načina, korištenjem tri nesvakidašnje likovne tehnike prikladne djeci i mladima: 3D olovka, gravura u mekanoj metalnoj foliji i visoki tisak u stiroporu. U radionici su sudjelovali studenti Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, uz mentorstvo izv. prof. dr. art. Marine Đira te učenici Katoličke gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru. Voditeljice toga projekta su izv. prof. dr. art. Marina Đira i kustosica Knežević.

SICU se nalazi u sklopu benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru te su posjetiteljima o umjetninama govorile i koludrice samostana sv. Marije koje se nazivaju „čuvaricama Zlata i srebra Zadra“. Koludrica s. Ivana Sikirić pokazala je vještinu izrade čipke s batićima za što je pohađala tečaj u Belgiji.

Po svom postavu SICU je prepoznat i u svijetu te je sudjelovao na pedesetak međunarodnih izložbi sa svojim umjetninama kao vrijednim primjercima iz muzejske djelatnosti. U 2025. godini kada se obilježilo 1100 godina Hrvatskog kraljevstva, na velikoj izložbi ‘U početku bijaše kraljevstvo’ u Klovićevim dvorima u Zagrebu, bilo je izloženo i sedam artefakta iz stalnog postava SICU-a; od toga su se tri prije nalazila u Škrinji sv. Šime u Zadru: kalež, kruna hrvatsko – ugarske kraljice Elizabete Kotromanić i dio vela kraljice.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Manifestacija ‘Noć muzeja’ u petak, 30. siječnja, održana je prvi put u Muzeju benediktinskog Samostana sv. Margarite u Pagu.

Posjetitelji su sa zanimanjem razgledali izložene vrijedne eksponate na paškoj Izložbi crkvene umjetnosti. Vidjeli su kako se izrađuje paška čipka, što su prezentirale iskusne čipkarice Jasna Magaš i Marijana Paro i mlade čipkarice koje nastavljaju tradiciju šivanja te osobite rukotvorine ženskih ruku. Posebno zanimanje izazvalo je digitalno šivanje čipke, što je obradovalo najmlađe posjetitelje.

U samostanskom muzeju posjetitelji su razgledali brojne izložene vrijedne liturgijske predmete, crkveno ruho, knjige i relikvijare. U Muzeju se nalazi i jedna od najvrjednijih relikvija u Hrvatskoj, Relikvijar Svetog Trna Kristove krune, koja se trenutno nalazi na restauraciji. To je autentični trn za kojeg se vjeruje da potječe s krune koju je Isus Krist nosio tijekom svoje Muke, a koji je 1443. godine povjeren na čuvanje sestrama benediktinkama u Pagu. Značajno je da relikvija Svetog Trna, uz trnovu krunu koja se čuva u pariškoj katedrali Notre-Dame, ima potvrdu Vatikana o autentičnosti.

Na ulazu u benediktinski Muzej posjetitelji su vidjeli veliki mramorni reljef lava svetog Marka iz 16. stoljeća, simbola Venecijanske Republike koji se nekad nalazio nad gradskim vratima u Pagu.  U prizemlju zgrade predstavljena je ljepota paške čipke, uz mogućnost „šivanja“ vlastite digitalne paške čipke.

Muzej Samostana sv. Margarite je polovicom 2026. godine od Ministarstva kulture i medija RH zaprimio Rješenje da su ispunjeni svi zahtjevni uvjeti za osnivanje muzeja vjerske zajednice u sastavu Samostana Sv. Margarite. Nakon zaprimljenog Rješenja, Muzej Samostana sv. Margarite upisan je u Upisnik javnih i privatnih muzeja u RH te je postao jedina muzejska ustanova na području grada Paga. Trenutno se uz pomoć Ministarstva kulture i medija RH i Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova uređuje prvi kat muzejske zgrade, čime će se zaokružiti koncept toga jedinstvenog kulturno – turističkog sadržaja i ujedno postaviti temelji razvoja vjerskog turizma grada i otoka Paga.

Hrvatsko muzejsko društvo organizira manifestaciju ‘Noć muzeja’ od 2005. godine. Idejne začetnice manifestacije su mr. sc. Vesna Jurić Bulatović i mr. sc. Dubravka Osrečki Jakelić. Od 2007. godine, ‘Noć muzeja’ prerasla je u nacionalnu manifestaciju u koju se uključuje sve više muzeja i gradova, pa tako i grad Pag. Prema evidenciji, Muzej paških benediktinki tijekom ‘Noći muzeja’ posjetilo je 168 posjetitelja. Tu manifestaciju u gradu Pagu organizirala je TZ Grada Paga.

Tekst i foto: Samostan sv. Margarite u Pagu

Fra Stipe Nosić, gvardijan Samostana sv. Frane u Zadru, ponovno je pronašao u tom samostanu najstariju inkunabulu u Hrvatskoj, za koju se dugo smatralo da je izgubljena. Tu je inkunabulu predstavio i o njoj govorio na konferenciji za medije u četvrtak, 22. siječnja u dvorani samostana sv. Frane u Zadru.

Inkunabula samostana sv. Frane, pod signaturom I – 8,  sastoji se od dva fragmenta na pergameni latinskog teksta Biblije (Vulgate) izdanja knjige Johannesa Fust i Petera Schöffer u njemačkom gradu Mainzu 1462. godine.

Vrlo je važna i neprocjenjiva za hrvatsku kulturnu baštinu jer se svugdje predstavlja kao najstarija tiskana knjiga u Hrvatskoj.

Riječ je o fragmentu od samo četiri lista, odnosno osam stranica otisnutih na pergameni latinskog teksta Biblije (Vulgate) koja je 1462. godine tiskana u Mainzu u tiskari Johannesa Fusta i Petera Schöffera.

To je tzv. četvrto izdanje, odnosno četvrta knjiga Biblija Vulgate, latinski tekst, narodni jezik, u vremenu kada je Mainz bio kolijevka tiskarstva, nakon Gutenbergova otkrića tiska, a Schöffer njegov najbolji učenik i čovjek koji je tu vještinu dodatno usavršio.

U zadnje vrijeme fragmenti su se bili zagubili. To se dogodilo stoga što je riječ o malim ulomcima koji nisu stavljeni na mjesto gdje se čuva stotinjak drugih inkunabula koje postoje u samostanu sv. Frane.

Ovaj dio Biblije, ta dva lista otisnuta na pergameni na latinskom jeziku, u samostanskoj  knjižnici, još 1916. registrirao je Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.), bečki antikvar, znanstvenik i bibliofil, poznat po izvanrednom poznavanju srednjovjekovnih rukopisa, inkunabula i ranih tiskanih knjiga. Tada je ova inkunabula ušla i u svjetske popise, kao fragment za koji se navodi da je u Samostanu sv. Frane.

Upravo je Goldschmidt prvi zabilježio da se u samostanskoj knjižnici nalaze »dva lista« pergamene, otisnuta i korištena kao omot drugim knjigama, što je bila česta praksa jer je pergamena, zbog čvrstoće, bila praktična za uvez.

Zbog toga su listovi savijeni, bili su dio korica, omota, uveza. Na njima se nalaze i ručno oslikani inicijali crnom i crvenom bojom, što je karakteristično za najranije tiskane knjige, u kojima su se pojedini ukrasi dovršavali ručno nakon tiska. U stručnim izvorima ta inkunabula spominjala se desetljećima.

Tu inkunabulu zabilježio je i Josip Badalić u svojoj knjizi: „Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj“ (Zagreb, 1952.). On je zapisao da je knjiga izložena u muzeju i da je „fragmenat najstarijega kod nas sačuvanog primjerka Biblije“. Badalić je očito tada ovu inkunabulu u muzeju vidio. Točno je napisao da je riječ o četiri lista, sa signaturom knjižnice sv. Frane „I – 8“.

Goldschmidt, međutim, govori o dva lista, pa je zasigurno mislio na dva ovitka knjiga (ustvari se radi o dva velika lista pergamene na koje je otisnut tekst), a koje je on prepoznao kao inkunabule i skinuo.

inkunabuli su pisali i Šime Jurić i Vatroslav Frkin 1985. i 1990., koji su ulomke Schöfferove inkunabule zasigurno još vidjeli uživo. Poslije toga oni su zagubljeni, tako da ni franjevci koji su u posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu sv. Frane nisu znali gdje je završila ta inkunabula.

Zbog toga su zadarski konzervatori u inventaru kojeg su o umjetninama samostana sv. Frane radili 2010., za nju napisali da nedostaje. Napisali su tako jer je u knjižnici na inventarnom listu pisalo „Na izložbi“.

Ponovni pronalazak dva ulomka ove inkunabule (u siječnju 2026.) otkrio je kako oba imaju signaturu „I – 8“. To je potvrdilo da fragmenti zajedno sadrže četiri lista ili osam stranica Schöfferove Biblije.

Pronađeni fragmenti sadrže ulomak iz proroka Amosa i list iz Evanđelja po Marku, s ručno oslikanim inicijalima u crnoj i crvenoj boji.

Goldschmidt je napisao da inkunabula sadrži jedan list iz knjige Amosa a drugi iz Matejeva Evanđelja. Ipak, usporedba zadarskih fragmenata i online latinskog teksta Vulgate izdanja knjige Johannesa Fust i Petera Schöffer, u Mainzu 14 kolovoza 1462., otkriva da fragment koji je označen kao list 1, zaista odgovara latinskom tekstu Vulgate iz Amosa, i to poglavlja 2,14 – 7,1. Druge dvije stranice, koje su na tom ulomku označene kao „l 2“ (list 2), sadrže tekst iz knjige proroka Ezekiela poglavlja 9,17 – 14,11.

Drugi fragment s oznakom „l 3“ (list 3), koji se sastoji od dva lista i četiri stranice, sadrži latinski tekst istog izdanja Vulgate i to tekst iz Markova Evanđelja poglavlje 3,23 – 7,33.

I jedan i drugi fragment bili su u funkciji omota neke knjige, što nije samo slučaj ovdje. Takvih slučajeva bilo je još po svijetu, što je znak da je pergamena ove knjige bila pogodna za ovitke. Oba zadarska fragmenta, svaki po dva lista, još su uvijek savijeni onako kako su u njih bile uokvirene knjige. Na njima su i signature: 6722 – S IX. ( listovi 1 i 2), i 6724 – S IX (listovi 3 i 4), koje se očigledno odnose na knjige koje su u njih bile umotane.

Na fragmentima su tekstovi otisnuti na svakoj stranici u dva stupca s po 48 redaka. A riječ je o četvrtoj uopće tiskanoj Bibliji koja se prema broju redaka naziva „B-48“. Tiskali su je nekadašnji suradnici Gutenberga, Fust i Schöffer. Tisak je posve završen na vigiliju Velike Gospe 1462., što je prvi put da je zabilježen datum završetka tiska jednog tiskanog djela.

Odabrana početna slova na početku poglavlja naknadno su obojena crvenom bojom, odnosno crnom bojom, a sami rimski brojevi poglavlja upisani su također nakon tiska crvenom bojom. Danas se u svijetu ove Biblije čuva još, više ili manje kompletnih oko 60, a poznato je i oko 40 pojedinačnih listova, u koje spadaju i ovi zadarski fragmenti. Navodno je oko 50 tih Biblija tiskano na pergameni.

Poznato je kako je Johannes Gutenberg (oko 1400. – 1468.) u njemačkom gradu Mainzu između 1452. i 1454. tiskao prvu knjigu, i to Bibliju na latinskom jeziku. Ta biblija imala je oko 1300 stranica u dva sveska, a tiskana je u rasporedu s 42 retka, pa se zato i naziva „B-42“. Takvih knjiga tiskano je oko 120 primjeraka, od čega ih je oko 30 bilo na pergameni, a ostale na papiru. Redovnici samostana sv. Frane u Zadru sretni su da su u njihovoj knjižnici opet ponovno na svom mjestu.

U cijeloj, nekad provincijskoj, a sada kustodijskoj zajednici sv. Jeronima ima oko šesto inkunabula.

fra Stipe Nosić

Izložba „Kralj Koloman i Zadar“ svečano je otvorena u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru (SICU) u ponedjeljak, 24. studenog, povodom 920. obljetnice priznanja Kolomanove vlasti u Zadru i izgradnje arhitektonskog sklopa u Svetoj Mariji.

Autorica te izložbe i likovnog postava je dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a. Izložba je postavljena i prigodno u 2025. godini, kad se obilježava 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva.

Arhitektonski sklop u Svetoj Mariji kojeg čine zvonik crkve na kojem je Kolomanov natpis i kapitularna dvorana u kojoj je epitaf opatice Vekenege, potvrđuju da su kapitul i zvonik prigrađeni uz sjeveroistočni zid crkve Svete Marije u razdoblju od 1105. do 1111. godine.

Svečanost otvaranja izložbe koja ima europski značaj bila je na blagdan sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra i okupila je predstavnike društvenih i kulturnih institucija.

Kustosica Knežević o konceptu Izložbe 

Zvonik i kapitularna dvorana sv. Marije su „remek djelo u hrvatskoj srednjovjekovnoj arhitekturi zbog svoje konstrukcije i izgradnje kapitela, gdje se nalazi i ime Kolomana: R.CO – LLO – MAN – NVS.

Kapiteli sačuvani u dvorani kapitula i kapeli zvonika su prvi put predstavljeni kao replika na toj izložbi. Svod u kapeli zvonika je najstariji datirani križno – rebrasti svod u Europi. To je vrlo važno za hrvatsku umjetnost i kulturu“, istaknula je kustosica Knežević.

Središnji dio postava čine rekonstruirani stupovi i replike kapitela u originalnoj veličini sa scenom Krista Kralja, kao i prikaz rekonstrukcije zvonika kako izgleda iznutra.

Izložba valorizira reprezentativni arhitektonski sklop u Sv. Mariji koji je „jedinstveni spoj umjetničkog i povijesnog i jedan od najvrjednijih ostvarenja hrvatske srednjovjekovne arhitekture te predstavlja početak i prvi spomenik zrele romanike u Zadru i na cijelom istočno-jadranskom prostoru.

Kapela s ostacima fresaka, najstarijeg križno-rebrastog svoda i sa sačuvanim potpisom kralja i godinom izgradnje jedinstvena je na našim prostorima. Stilske inovacije tog kompleksa i rad majstora kamenoklesara sa Sv. Marije oponašao se diljem naše obale, što je stvorilo daljnje temelje za razvoj brojnih inačica u sakralnoj arhitekturi u Hrvatskoj i konačno definiralo jedinstveni umjetnički stil koji je postao prepoznatljiv dio našeg nacionalnog identiteta i stvaralaštva“, poručila je kustosica Knežević. Isti dekorativni elementi javljaju se i u crkvi sv. Marka u Veneciji, što govori o talijanskom utjecaju u Zadru i vrijednosti Kolomanove narudžbe.

Povezanost kralja Kolomana i benediktinki sv. Marije

„Izgradnja zvonika i kapitularne dvorane u Sv. Mariji povezana je uz ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana (1095. – 1116.) i njegov vojno-diplomatski pohod na dalmatinske gradove Zadar 1105. godine. Stoga je Izložba posvećena i povijesnim događajima koji su obilježili razdoblje od Kolomanovog krunjenja za hrvatskog kralja u Biogradu n/m 1102. do kraljevog ulaska u Zadar 1105. godine. Novi kralj, uz titulu kralja Ugarske, nosio je i onu kralja Hrvatske i Dalmacije, titulu s kojom su se prethodno koristili samo hrvatski kraljevi“, rekla je Knežević.

„Opatica Vekenega prisustvovala je Kolomanovoj krunidbi u Biogradu i njegovom trijumfalnom ulasku u Zadar. Koloman je potvrdio zadarskim benediktinkama kraljevske slobode koje su im bile dodijeljene još od hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira, uz riječi „Za ljubav Božju i za spas moje duše“.

Ulaskom u Zadar 1105., Koloman je prisegnuo na Evanđelje koje je držao zadarski biskup Grgur te postao glavni donator sredstava u izgradnji samostanskog sklopa u Sv. Mariji“, pojasnila je Knežević, dodavši da je time Koloman  savezništvo dodatno očvrsnuo. Samostan time postaje važno crkveno uporište kraljevske vlasti u Zadru i cijeloj Dalmaciji.

S vanjske strane zvonika piše 1105. godina, što potvrđuje godinu njegovog ulaska u Zadar. Na vanjskim plohama zvonika je natpis u prijevodu: Godine utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista 1105., kada je Bog nakon pobjede i nagrade mira dopustio ulazak u Zadar; Koloman, kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, zapovjedio je sagraditi i podići o vlastitu trošku ovaj zvonik Svete Marije.

„Kapela na prvom katu zvonika, po svojoj konstrukciji i arhitekturi, smatra se jednim od najvrjednijih ostvarenja hrvatske srednjovjekovne baštine. Vekenega je završila izgradnju kapitularne dvorane gdje je nakon smrti 1111. i pokopana“, rekla je autorica Izložbe.

Izloženi vrijedni zadarski rukopisi iz svjetskih knjižnica

„Kralju su se pjevale laude, kasnije dodane Zadarskom evanđelistaru iz sv. Šime, koje se čuvaju u berlinskoj Staatsbibliothek i Nacionalnoj knjižnici Széchényi u Budimpešti i izložene su na ovoj izložbi. Uspomena na Kolomana zadržala se u samostanu stoljećima, što potvrđuje i da su benediktinke davale služiti za kralja mise zadušnice do 18. stoljeća.

U svom novom upravnom središtu, Zadru, kralj Koloman je imao i palaču te je gradu poklonio vrijedan zlatni relikvijar za ruku sv. Krševana. Nad tom zlatnom rukom sv. Krševana gradski rektori zaklinjali su se na vjernost ugarsko-hrvatskom kralju i kraljici u 14. st.“, istaknula je kustosica Knežević.

Izložba prikazuje sačuvane materijalne nalaze, epigrafičku građu, dokumente i rukopise iz samostana sv. Marije i zadarske rukopise koji su odneseni tijekom prošlosti a sada se nalaze u poznatim europskim knjižnicama i arhivima. Među njima je i Vekenegin evanđelistar koji se čuva u Bodleian Library u Oxfordu. Izložba je prilika pročitati povijesne natpise u kamenu i u oslikanim pergamenama koji svjedoče o bogatoj povijesti Zadra.

Poticaj za izložbu autorici je bio i kroz istraživanje vrijedne rukopisne građe u brojnim arhivima, u želji da posjetitelji upoznaju povijesne događaje, osobe i važne spomenike hrvatske umjetnosti. „Dekorativni ornamenti srcolikih palmeta u kapitulu i zvoniku i početna slova čuvenog Vekeneginog evanđelistara pisanog beneventanom koji je remek-djelo sitnoslikarske umjetnosti nadahnuli su vizualni identitet izložbe“, rekla je Knežević.

Kompleks samostana i crkve na izložbi je predstavljen maketom (Hrvatski povijesni muzej). Digitalnu presliku pečata kralja Kolomana posudio je Hrvatski državni arhiv. Glazbena podloga izložbe je najstarije višeglasje u hrvatskoj glazbenoj baštini – Dvoglasni Tropirani Sanctus, u izvedbi Ensemble Dialogus, dir. Katarina Livljanić, Arcana-Outhere Misica, A396, 2016.

Zahvala autorice Knežević suradnicima u ostvarenju Izložbe

Kustosica je istaknula da postav prati „suradnja i sinergija dobrih i kreativnih ljudi“. Zahvalila je kolegama, djelatnicima muzeja i arhiva u Zadru, Splitu, Zagrebu i inozemstvu na stručnoj i tehničkoj pomoći u realizaciji izložbe.

To su Ana Marinković, Trpimir Vedriš, Anita Bartulović i Katarina Livljanić u stručnim savjetima, Arheološki muzej u Zadru i Robert Maršić u izradi ilustracija, Marija Marfat za oblikovanje likovnog postava izložbe, Muzej antičkog stakla na tehničkoj podršci, tehničari Narodnog muzeja koji su s kustosicom Knežević postavili izložbu, Mihovil Zrilić, fotografi, akademski kipar Igor Maštruko u izradi kapitela, djelatnici Kazališta lutaka Zadar i scenograf Darko Petković, Ante Mihić te ustanove koje su ustupile građu za izložbu: Hrvatski državni arhiv, Hrvatski povijesni muzej i Arheološki muzej u Zadru.

Knežević je zahvalila i opatici Anastaziji Čizmin i benediktinkama „koje su svojom prisutnošću oplemenile taj projekt, djelatnicima SICU-a i ravnatelju don Anti Soriću koji je prepoznao potencijal izložbe i podržao realizaciju“, Ministarstvu kulture i medija RH koji su, kao i u dosadašnjim programima, financijski pomogli ostvarenje Izložbe.

Govor opatice Anastazije Čizmin

Č. m. Anastazija Čizmin, opatica Samostana benediktinki Sv. Marije, istaknula je da je kralj Koloman dao „značajni obol Samostanu benediktinki Sv. Marije. U to doba opatica samostana bila je Vekenega, kći slavne opatice Čike iz poznate zadarske plemićke obitelji Madijevaca. Čika je 1066. godine obnovila / izgradila benediktinski samostan Sv. Marije i od hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. dobila za samostan „kraljevsku slobodu“ i zemlju u Točinjama. Crkva Sv. Marije izgrađena je i posvećena 1091., a to su bili i zadnji dani hrvatskog kraljevstva, doba narodnih vladara“.

Kako bi učvrstio svoj položaj po dolasku u Zadar, Koloman je potvrdio  zadarskim benediktinkama kraljevske slobode koje su imale i do tada.  „Također, uzima benediktinski samostan Sv. Marije pod svoju zaštitu i donira sredstva za izgradnju zvonika i kapitularne dvorane, osiguravajući tako svoje mjesto u povijesti Samostana sv. Marije, grada Zadra i cijele Hrvatske.

U tom činu isprepliću se duhovne težnje i svjetovni ciljevi – kralj Koloman je želio potvrditi svoj status hrvatskog kralja povezujući se sa samostanom benediktinki koje su bile i rodbinski povezane s hrvatskim kraljevima iz loze Trpimirovića. S druge strane, u tim turbulentnim vremenima, Samostan Sv. Marije želio je zadržati kraljevsku zaštitu koju je uživao od ranije. Kao rezultat toga ostaje impresivan spomenik ranoromaničke arhitekture, zvonik crkve Sv. Marije i kapitularna dvorana koji vremenski, stilski i prostorno čine jednu cjelinu“, rekla je opatica Čizmin. Poručila je da ta izložba „donosi dašak davnih vremena koja su bila puna nesigurnosti, nestabilnosti i opasnosti, a ostavila su nam vrijednu baštinu kojom se i danas s pravom ponosimo“.

Zahvala ravnatelja Sorića suosnivačima SICU-a

Don Ante Sorić, ravnatelj SICU-a, istaknuo je važnost kulturne tradicije koju predstavlja SICU. Rekao je da relikvijari u SICU-u predstavljaju kulturno dobro, ali prije svega duhovno, jer u njima se nalaze relikvije svetaca.

Ravnatelj je zahvalio na suradnji i podršci suosnivačima Samostanu Sv. Marije i Gradu Zadru, a treći osnivač SICU-a, Zadarska nadbiskupija je „većinski vlasnik izloženih umjetnina povjerenih na čuvanje, s kojima se možemo ponositi“, rekao je Sorić.

Zahvalio je na trajnoj podršci Ministarstvu kulture i medija RH i zahvalio prisutnoj resornoj ministrici Nini Obuljen Koržinek za najavu na svečanoj sjednici da će se nastaviti adaptacija prostora SICU-a i izmjena postava, „što znači da će sjaj Zlata i Srebra Zadra dobiti novo moderno, pristupačno ruho“.

Obraćanje gradonačelnika Erlića

Šime Erlić, gradonačelnik Grada Zadra, rekao je da na Dan grada Zadra slavimo zaštitnika Grada sv. Krševana, ali i naš identitet i našu povijest. Zadovoljstvo je moći s takvom izložbom produbiti znanje o povijesti, otvoriti je za građane i bolje saznavati što su naš identitet i povijesne činjenice, rekao je Erlić i poručio: „Tu smo da podržimo i daljnji rad SICU-a“.

Izrazio je podršku unaprjeđenju i prezentaciji SICU-a smatrajući ga „jednim od ključnih identitetskih povijesnih cjelina našeg blaga, Zadra i šire. Predani smo u ulaganje u baštinu u suradnji s konzervatorima, Ministarstvom kulture i ostalima. Koristili smo sredstva  europskih fondova i druga za ulaganje u baštinu, jer smatramo da time ulažemo u sebe, u ono što jesmo i važno je da to znamo“, rekao je Erlić. Najavio je zahvate na uređenju i sanaciji Foruma i crkve sv. Donata kao važnom monumentalnom povijesnom i identitetskom sklopu na zadarskom poluotoku.

Zahvalio je ministrici Koržinek na svemu što čini kako bi unaprijedila baštinu i kulturu Zadra.

Govor nadbiskupa Zgrablića

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić zahvalio je Ministarstvu kulture i medija RH „koje puno podupire SICU koja nadilazi Zadar, Hrvatsku te  otvara i šire granice zbog svoje važnosti i veličine“.

Nadbiskup je zahvalio i Gradu Zadru rekavši: „Ne znam bi li bez Grada Zadra institucija SICU mogla postojati, živjeti i prenositi što prenosi“. Zahvalio je svima koji podupiru rad SICU-a, benediktinkama „koje su pozitivni, dobri duh“ i primjereno je da rade u SICU-u jer „relikvije i umjetnine nisu samo izraz kulture, nego su ta umjetnička dijela najprije izraz čovjekovog duha. To je izraslo iz nutrine, iz čovjekovog srca; iz vjere su izašla ta velika umjetnička dijela“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Rekao je da dolazak na takva mjesta potiče na ponos zbog tako bogate kulture Zadra. Ujedno je „i nama velika obaveza, ne samo da čuvamo te spomenike kulture, nego da i mi živimo vrijednosti koje one označavaju. Ako izgubimo vrijednosti koje one označavaju i zbog kojih su nastali, onda ćemo izgubiti dušu tih vrijednosti“, upozorio je nadbiskup.

Kad se nađemo „u prostoru koje pokazuje takvo bogatstvo duha, da i mi svatko osobno osjetimo to što su nam drugi dali, prenijeli, da mi to usvojimo kao stil našeg života, kao naš identitet. Prolaze politike, režimi, državne granice, sve se mijenja, ali duhovne vrijednosti ostaju trajno“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Potaknuo je da ih se trudimo živjeti i prenositi budućim generacijama, jer smo „na taj način sačuvali pravi duh umjetnosti i kulture koji su predstavljeni i u SICU-u“.

Uz čestitku za blagdan sv. Krševana, nadbiskup je zahvalio gradonačelniku Erliću za sve dobro koje se trudi činiti za građane.

Govor ministrice kulture Koržinek

Nina Obuljen Koržinek,  ministrica kulture i medija RH, rekla je da je ta Izložba važan događaj u velikoj obljetničkoj godini kojom se obilježava 1100 godina Hrvatskog kraljevstva. Tijekom cijele godine brojne muzejske ustanove, knjižnice, škole, različite kulturne i obrazovne ustanove i arhivi uključivali su se u program te velike obljetnice i otvaranje velike izložbe u Klovićevim dvorima posvećene 1100. obljetnici Hrvatskog kraljevstva, na kojoj su izloženi i neki predmeti iz SICU-a.

„Takve obljetnice su prilika da stručnjaci i povjesničari dublje prokopaju po arhivima, izvorima, donesu nove spoznaje i interpretacije. Prilika je i da pozovemo nove generacije da na takvim izložbama u velikim obljetničkim trenucima osvijeste važne i vrijedne elemente naše prošlosti,  činjenicu da je naša kultura nastala u živoj komunikaciji s tadašnjim europskim kulturama, da je kršćanstvo koje baštinimo oblikovalo u velikoj mjeri duhovni i društveni razvoj – i da nauče promatrati sve te mijene koje su se događale na ovim područjima kroz taj kontinuitet vrijednosti koje su nastajale i stvarane su u dobrim i u lošim vremenima. Zato su takve izložbe jako važne“, poručila je ministrica Koržinek. Izrazila je radost da će posjetitelji imati priliku na toj Izložbi naučiti o našoj prošlosti i puno toga ponijeti s te Izložbe.

„Zadarski SICU kao naša najstarija javna muzejska ustanova posvećena čuvanju sakralne baštine pridružila se tom važnom izložbom hodu kojeg pratimo kroz 1100 godina Hrvatskog kraljevstva koje smo obilježavali kao iznimno važno za hrvatsku povijest“, rekla je Koržinek.

Istaknula je zajedničku posvećenost čuvanju vrijednosti i svega što baštinimo u SICU-u od strane državne vlasti preko Ministarstva, u suradnji s Gradom Zadrom, Zadarskom nadbiskupijom i benediktinkama sv. Marije.

„SICU je prva i jedina crkvena zbirka koja je na takav način formirana u vremenu kad službene vlasti nisu bile naklonjene bilo čemu što je bilo vezano uz Crkvu. Međutim, čak i tada postojala je svijest o vrijednostima.

Zadarska nadbiskupija i benediktinke brinule su o toj baštini, a mi kao Grad i kultura, vlasti, dobili smo zaduženje da u današnjom vremenu nastavimo financirati i podržavati rad SICU-a, ali ga i unaprijediti na radost nas koji ga baštinimo i svih posjetitelja.

Veselim se da je SICU otvoren ne samo kroz svoj stalni postav, nego i kroz takve posebne izložbe“, rekla je ministrica. Pohvalila je dobru suradnju s muzejima u Zadru i mnoge zajedničke pothvate kao doprinos sredini, svima nama i hrvatskoj kulturi. Zahvalila je na velikom odazivu ljudi na otvorenju i poželjela što više posjetitelja te je Izložbu proglasila otvorenom.

Benediktinke su na početku izvele Sanctus iz Kartulara Svete Marije, koji je najstariji zapis višeglasja u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Izložba će biti otvorena do 1. lipnja 2026. godine.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku: Foto / I. Grbić

Priručnik “Formacija za katehetsku službu: Razvoj i temeljna načela” autorice izv. prof. dr. sc. Marijane Mohorić, objavljen je u nakladi Sveučilišta u Zadru.

Autorica Mohorić, predavačica na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, u knjizi je opisala razvoj katehetske službe koji je slijedio tijek povijesnog razvoja crkvenih zajednica, što je utjecalo na različito poimanje identiteta kateheta i njihovu formaciju. Središnja tema knjige je razvoj poimanja katehetske službe, s naglaskom na formaciju kateheta u razdoblju od 1965. do 2021. godine. Taj period omeđuju dva značajna događaja: Drugi vatikanski koncil (1965. – 1965.) i ustanova službe katehetâ motuproprijem pape Franje Antiquum ministerium (2021) – taj događaj okrunio je dinamičnu evoluciju pitanja i traženja odgovora povezanih s angažmanom vjernika laika u katehetskoj djelatnosti Crkve, čemu je poseban zamah dao papa Pavao VI. 1970.-ih godina.

Nakon analize toga procesa, predstavljen je temelj katehetske službe (poziv katehete), regulatorni teološko-eklezijalni aspekti i nadahnjujući kriteriji za formaciju kateheta. Slijedi obrada pet dimenzija formacije kateheta. Njih se ne smatra kompetencijama, već komplementarnim područjima formacije koja čine osnovu za razvoj kompetencija u integralnoj perspektivi. To stajalište napose se razrađuje u četvrtom poglavlju, gdje se donosi razrada konceptualne pozadine kompetencijskom pristupu u formaciji kateheta.

Naposljetku, ukazuje se na neke moguće metodološke izbore, a motiv njihovog predlaganja je koherentnost s temeljnom naravi formacije kateheta, ali i kršćanske formacije općenito.

U promišljanjima o navedenim temama slijedio se interdisciplinarni pristup. Usidreni u teologiji, autorica je tražila dijalog s odgojnim znanostima i onima o komunikaciji. Taj tronožac čini osnovu katehetike kao znanosti. Rezultat nisu planovi za formaciju župnih kateheta, već fundamentalni obzori njihove moguće izrade.

Knjigu se može kupiti u sveučilišnoj knjižari Citadela u Zadru te preko web shop-a, po cijeni od 20,00 €. Online izdanje knjige nalazi se na platformi Morepress.

M. M.

Orguljaški koncert pod nazivom „Večer toccata u zadarskoj katedrali“ izveo je istaknuti hrvatski orguljaš Alen Kopunović Legetin u subotu, 5. srpnja u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Legetin je istaknuo da mu je osobito drago nastupiti u zadarskoj katedrali za velebnim orguljama iz njemačke radionice Eisenbarth koje su izgrađene 2009. godine te su treće najveće orgulje u Hrvatskoj.

Legetin je izveo dvanaest toccata koje datiraju od baroka do današnjih dana, a obuhvaćaju njemačka, talijanska, francuska te djelo ruskog i hrvatskog skladatelja. To su: Theodore Dubois: Fiat lux; G.A. Sorge: Toccata per omnes modos; G. Muffat: Toccata duodezima et ultima; J.S. Bach: Toccata BWV 564; H.Dalier: Electa ut sol (5 Invocations); I. Rakonca: Toccata- Sortie; G.Muschel: Toccata in C; J.S. Bach: Toccata in e BWV 914; H. Mulet: Tu es petra et porte inferi non praevalebunt adversus te (Esquises  byzantines); P. Yon: Toccatina in C; Ch. M. Widor: Toccata in F  Symphonie no.5 te A. Guillmant: Final ( Sonata no.1, op.42).

To je bio šesti koncert drugog izdanja festivala „Orgulje sv. Stošije“ čiji je cilj duhovno i glazbeno uveličati blagdane koji se svečano slave u zadarskoj katedrali.

„S obzirom na iznimnu kvalitetu katedralnih orgulja, želja nam je dati kulturni doprinos svojoj zajednici i grad Zadar pozicionirati kao međunarodno središte za popularizaciju i usavršavanje orguljaške glazbe. Kroz festival ‘Orgulje sv. Stošije’ nastojimo obogatiti duhovnu, obrazovnu, kulturnu i turističku ponudu grada Zadra i Zadarske županije“, poručila je na početku večeri Jolida Klarić u ime ‘Ars organi’, zadarske udruge za promicanje orguljaške glazbene umjetnosti.

Istaknula je da taj trud prepoznaju i istaknuti domaći i inozemni izvođači, koji rado sudjeluju s pomno osmišljenim i raznolikim programima u zadarskoj prvostolnici. „Neki koncerti povezani su s liturgijskim blagdanima i svetkovinama, a drugi su vrijedan doprinos bogatom ljetnom kulturnom životu Zadra, svojevrsna glazbena razglednica Zadra upućena svijetu“, rekla je Klarić.

Toccate kao brze, tehnički zahtjevne skladbe, odlikuje virtuozan, gotovo improvizacijski karakter i slobodna forma. Toccata je bila osobito popularna od kasne renesanse do sredine 18. st., a i danas oduševljava svojom izražajnošću i tehničkom zahtjevnošću.

Tu koncertnu večer organizirali su župni ured sv. Stošije i Udruga za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Ars organi, uz potporu Zadarske nadbiskupije, Ministarstva kulture i medija RH, Zadarske županije, Grada Zadra, Turističke zajednice grada Zadra te fizičkih i pravnih osoba koje su prepoznale vrijednost glazbene umjetnosti i važnost popularizacije vrijednih zadarskih orgulja kao „interdisciplinarnog glazbenog instrumenta u službi liturgije, kulture i obrazovanja“.

Klarić je zahvalila na podršci i publici kao ljubiteljima te „plemenite glazbene umjetnosti, što svojim prisustvom podupiru popularizaciju orgulja, ‘kraljice svih instrumenata’ i orguljaške glazbe“, rekavši da je zainteresirana publika „najbolja motivacija i inspiracija za buduće projekte“.

Izvedeni program oblikovan je prema temeljnim načelima tokatne glazbene strukture, neovisno o njenoj povijesnoj fazi. Program je povezao virtuoznost i introspekciju. Legetin toccatu nije predstavio samo kao glazbeni oblik, nego i kao glazbeni prostor osobnog izraza i misaonosti, uz poruku da u povijesnom prostoru katedrale, zvuk njenih orgulja odzvanja kao „živi dijalog između toccate, instrumenta, izvođača i publike, raskošno i introspektivno“.

Legetin je član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Sklada većinom liturgijsku glazbu: motete, mise, psalme, litanije, i skladbe za solo glas. Dobitnik je Godišnje nagrada grada Požege za doprinos glazbenoj kulturi (2010.), a 2013. godine povelje Oratorijskog društva crkve sv. Marka iz Zagreba kojom je proglašen počasnim članom.

Izdao je solistički album ‘Portret kraljice’ (2011.), a 2020. nosač zvuka ‘Hrvatski glazbeni barok’, snimku koncerta s Varaždinskih baroknih večeri gdje je nastupio kao čembalist i orguljaš uz umjetnicu Dunju Vejzović. Solistički album ‘Cantantibus Organis’ (2023.) snimio je na orguljama požeške katedrale sv. Terezije Avilske, a 2024. objavio je dva nosača zvuka: s muškom klapom “Leggero” na kojem se nalaze i njegove autorske skladbe za klapu i orgulje te drugi album ” Magnificat” uz muški quartet “ADORE” i to hrvatske marijanske skladbe kroz liturgijsku godinu.

Ines Grbić

Više slika u Foto-galeriji / Foto: Saša Ćuka